Koliko nas roditeljstvo mijenja

[RazmaŽena]

Kada dobijemo dijete život kakav smo nekada imali se uvelike mijenja, a što je s našom osobnošću? Koliko nas roditeljstvo mijenja kao osobe? Koliko nas ta roditeljska uloga određuje u odnosu na ostale?
Teško je vršiti samoprocjenu, ali ako pokušate, možete li reći koliko i kako vas je roditeljstvo promijenilo?

[natal8ja]

Meni se totalno sve preokrenulo, ja jednostavno nisam više ja. To kužim i pred drugima se trudim biti "stara ja" ali vide to svi, rekli su mi i sami. Promijenilo se sve -od načina komuniciranja s drugima do mišljenja o razno raznim stvarima. Bembolina je sada godinu dana, možda se "povratim" s vremenom, iako mislim da neće ići. A i briga me uostalom!

[chiquita]

evo probat ću ja nešto reći...

naime imam klinca od 9 mjeseci.
prvo mi je dijete a imam preko 30, stara baba dakle.
nešto života sam prošla prije nego je kikić došao i moram priznati da mi je žao što nisam dijete imala prije.
vjerovatno postoje neki razlozi zašto sam ga tek sad dobila ali hoću reći da ono što sam dobila i što mi se promijenilo u životu sa dolaskom djeteta sam trebala već odavno napraviti.
od onih klasičnih - više straha, nisi više sam sebi na prvom mjestu ono što me zapanjilo je koliko mi je srce veliko tj. koliko sad jako mogu voljeti.
nisam znala da to postoji u meni, to prostranstvo sreće, zadovoljstva, ljubavi.
ja sam vjernica i kad se molim moja zahvalnost dragom bogu što mi ga je dao, je sad potpuno drugačija nego što je bila prije...iskrenija sam, ogoljenija...ne znam točno kako bih se izrazila.

jučer šećem s malim i razmišljam o tome kakva sam bila prije rođenja malog i kakva sam sad...definitivno sam sad bolja osoba. zvuči neskromno ali tako je.
prije sam marila za skroz krive stvari. makar sam težila uvijek naći neku ravnopravnost, hedonizam me znao pojesti i odvesti u krive vode...ali sad...
sad je to totalno drukčija priča.

ni sanjala nisam da će ovi novi osjećaji biti toliko topli, iskreni, srčani, ljubavni...

volim svoje dijete.

[Amrićak]

chiquita post ti je predivan...mogu ga samo potpisati(ako smijem ) jer tako se nekako i ja osjećam i razmišljam

[RazmaŽena]

natal8ja i chiquita, hvala na (ozbiljnim) odgovorima koji se uistinu tiču teme !

[KatarinaRi]

Što se ove teme tiče nemogu baš sudjelovati jer se više ni ne sjećam kako je uopće izgledao moj život bez djece.

[styria]

evo da i ja napisem par rijeci.........

koliko sam se promijenila!?hm!?

mislim da se kao licnost nisam puno promijenila,jedino sto mi je srca postalo vece i sto je moj pogled na svijet danas sasvim drugaciji nego prije.
prvi put sam postala mama kao sasvim mlada djevojka i mogu reci da se jedino promijenio tok moga zivljenja i da su neke stvari dobile sasvim drugaciji smisao.skuzila sam da sam rodena da budem majka i da me jedino to ispunjava vise od icega.nemogu reci da je sve uvijek bilo sjajno i blistavo al taj osjecaj usprkos svemu nebi mijenjala za nista.
dosla je onda i druga beba,pa treca (mada se tada za trenutak moj svijet srusio-dobili smo curkicu s dawnom)koja mi je zapravo pokazala tko sam ja.tada sam shvatila da sam se totalno promijenila,da u meni ima ljubavi i snage vise nego na cijeloj zemaljskoj kugli.to mi je maleno bice otvorilo oci i tada sam shvatila da moramo biti zahvalni za svaki novi dan i za sve ono sto imamo-a imamo nevjerojatno puno!!!!!!

radi onoga sto sam danas (a vjerujem da sam veliki covjek)zahvalna sam ovoj trojici andela sto upravo spavaju mirnim snom!!!!!!!!!

[gogiva]

moje dijete je meni blagoslov u mom zivotu ....
ona je moja oaza mira i spokoj i moj razlog za zivot ....
iznad svega jako volim sebe ali dok nisam dobila nju nisam ni znala da imam jos toliko isto i jos vise ljubavi za nekoga poput nje .....

kako me promjenila ...
samo pozitivno ....
naucila me toleranciji i to jako ....bila sma jako eksplozivna osoba i lako sam pucala ako nesto nije bilo po spagi i odma ......
naucila me da me male stvari mogu veseliti kao sto se ona veseli to sto sam ja s njom pri dva dana iskopala kilu krumpira u vrtu a ona se svakom krumpiru veselila ko da je zlato ....
naucila me nekoj drugoj vrsti smijeha onom iskrenom koji mi dolazi iz srca kada ju vidim da se glupira ....
naucila me suzama koje mi dodju na lice kada me ljubi kada sam bolesna jer znam d aje nekome stvarno iskreno stalo do mene i da nema i ntrunke onog loseg u tim poljupcima ......
naucila me to da nikada necu reci moje dijete to nebi i to da ja vise ne kazem e ja sa svojim djetetom to tako necu jer je ona ta kjoa je nepredvidiva i koja trazi svoj put .....
naucila me to da nisu vise vazni novci i svi krediti i sranja koja imam dok je ona zdrava i dok mi za nju nedo bog ikada bude trebalo da molim i trazim donacije za njeno ljecenje,da se zdravlje nemoze kupiti i da je zdravlje sve sto imam ja i ona.....
naucila me je to da je ona postala jedni osoba koja kada me razljuti da joj mogu za sekundu oprostiti i ici dalje .....
naucila me da sam i ja od krvi i mesa i damoram puknuti i dusu isplakati jer to si nikada nisam dozvoljavala .......
puno sam se promjenila ko osoba od kada imam nju i jos cu se puno promjeniti ....

ja sam sebi definirala to ovako ......
ona je ucitelj a ja ucenik jer ona me uci svemu dobrome i cini od mene jos cvrcu osobu nego sto sam bila i sada kada imam nju znam da mogu brda izvaljati a da ne trepnem .....
ona je to svjetlo na kraju tunela koja me tijera dalje kada mislim da je cijeli svijet protiv mene .....

znam samo da legnem svaku vecer sa ovim mislima....boze hvala ti na njoj,hvala ti sto smo izdrale jos jedan dan i molim te nemoj me kazniti nikada u zivotu da mi je uzmes,uzmi mi sve na svijetu smao nju mi nediraj jer ona je moj zivot i moj smisao jer ona je JA.....

[hany]

ples je moje ja...postala sam zahvalnija i skromnija i ispunjenija...
naizlazila sam se fuuul puno, prvenstveno zbog plesa i zbog smijeha...

svejedno, teško da bi mi neki 20-ogodišnjak ili frendica od prije vjerovala da mi je ako ovo prethodno uzmemo u obzir dovoljno doma čagati s malim i da me uopće više ne privlače izlasci?

ponekad to ne vjerujem ni samoj sebi al čini se da je fakat tako?

super tema!

[RazmaŽena]

katarinaos kaže:

Što se ove teme tiče nemogu baš sudjelovati jer se više ni ne sjećam kako je uopće izgledao moj život bez djece.

eto vidiš, mene je roditeljstvo učinilo preozbiljnom
a da se pokušaš sjetiti sebe od ranije?

[KatarinaRi]

RazmaŽena kaže:

eto vidiš, mene je roditeljstvo učinilo preozbiljnom
a da se pokušaš sjetiti sebe od ranije?

....Imala sam manje kila

[Death-of-Art]

RazmaŽena kaže:

Kada dobijemo dijete život kakav smo nekada imali se uvelike mijenja, a što je s našom osobnošću? Koliko nas roditeljstvo mijenja kao osobe? Koliko nas ta roditeljska uloga određuje u odnosu na ostale?
Teško je vršiti samoprocjenu, ali ako pokušate, možete li reći koliko i kako vas je roditeljstvo promijenilo?

promijenilo me u temelju.
nabolje-dakako.
ne mogu reći da sam izgubila svoju osobnost, daleko od toga..još sam to ja, ali prvi put u životu imam nešto što mi uistinu i najružnije dane čini svjetlijima i boljima... i napokon nešto za što se uistinu moram boriti... sve mi je nekako više optimistično i veselo otkad imam dijete.
ne znam kako bih to rekla...ali kao da sam dobila neki neuništiv smisao života i novu dozu snage za gledanje u sutra.

makar roditeljstvo nosi sa sobom i dosta teških trenutaka i više strahova... opet... mislim da nema ispunjenijeg osjećaja radosti od onoga kad dobiješ dijete pa makar si suočen sa svim nedaćama i mukama roditeljstva... sve je to ništa naspram njihovih osmijeha i kreštanja i vrištanja

što se tiče odnosa prema ostalima...vjerujem i da se moji odnosi s drugima poboljšavaju. ne znam radi li se o "skoku zrelosti" ili nečem drugom... ali ne gledam na ljude više s nekim strahom i odbojnošću već sam puno otvorenija u komunikaciji i slično...i tak....

lijepo je biti roditelj.
ne bih se mijenjala ni za što

[zaskia]

Nije me pretjerano promijenilo...Imam iste navike kao i prije djeteta, samo nesto manje vremena...i ne mogu se pokupit iz kuce kad hocu i kud hocu...Ali u principu sam zadovoljna jer imam najveci dar na svijetu u svojim rukama

[Aruena]

Mijenja nas iz korijena.Barem vecinu.
Cini nas boljima,ranjivijima,ozbiljnijima,odgovornijima...


Jer nema vece ljubavi pod Suncem,ne postoji...

[Tina406]

Postala sam senzibilnija, jučer sam se rasplakala na Uvod u anatomiju, postala sam ozbiljnija u nekim stvarima, ali i dalje djetinjasta sa malenom uživamo u igrama skupa, postala sam organiziranija što je veliki plus, počela sam kuhati svaki dan i manje marim za druge, više za nas kao familly i postala sam dobra na jeziku, prije bi puno toga prešutila, sada si to ne dozvoljavam

[shtefy]

Nestala je arogancija. Ne brinem više za "svjetske" probleme, nemam više mišljenje (a nisam bogami više ni informirana) o svakoj politički-ekonomskoj problematici bilo koje svjetske pripizdine, imam sada svoj vlastiti mali svijet koji mi je više nego dovoljan.

Postala sam mekša, strpljivija, tolerantnija. Daleko više razmišljam o ljudima, o osjećajima, uzrocima i posljedicama ljuskog ponašanja, a manje o stvarima, mjestima, događajima.

Otkrila sam da sam u nekim stvarima puno slabija nego što sam mislila, a u nekima opet puno jača.

Osjećam strahoviti ponos što sam upravo ja odgovorna za sreću, zdravlje i sve ostalo jednog malog bića, svaki put kada mi kaže "mama, ja tebe puno volim" ili "mama, ja sam jako sretna", ja se raspuknem od ponosa što sam ja uopće sposobna za doprinijeti tome...

Uglavnom, jedva samu sebe prepoznajem...

[tequila]

bas sam u srijedu odmorila popodne, pogledala malo Oprah
inace moj jedini slobodan dan u tjednu
zanimljiva tema je bila, In the Motherhood
cudno je kako je ovih dana sasvim normalno reci da si se sinoc podrapala sa dva veeelika crnca
ali nije normalno reci da ti je najstarije dijete draze od srednjeg
nije normalno reci da ti je poslije posla potrebna boca vina da mozes sve to izdrzat dok ne odu lec
nije normalno reci da im nedjeljom ukljucis crtani a ti se vratis u krevet
the last taboe

hvala svima na iskrenosti

[nemam pojma]

Ja ću se složiti s Katarinom i reći da sam toliko dugo majka da se stvarno više ne sjećam kakva sam bila prije

Al' evo, mislim da mi je majčinstvo dalo (između ostalog) ovo:
-postala sam strašno osjetljiva na dječju patnju, ne gledam više filmove i serije gdje se pojavljuje ta tema
-postala sam zaštitinički nastrojena i smatram da roditelj MORA pod svaku cijenu zaštiti svoje dijete, a mnogima to moje mišljenje smeta
-postala sam tolerantnija prema prljavštini, razbacanim igračkama i sl.
-više me brine zlobalno zatopljenje, zagađenje isl. jer me strah kako će moja djeca živjeti u takvom svijetu
-ne dam se više zahebavati
-pazim i na svoje zdravlje više, jer ne bih voljela da moja djeca rastu bez majke
-pišem oporuku
-razmišljam o tome kakvu im poruku dajem svojim ponašanjem
.......

katarinaos kaže:

....Imala sam manje kila

sviđa mi se tvoj humor

[nemam pojma]

zlobalno = globalno

[natal8ja]

gogiva kaže:

moje dijete je meni blagoslov u mom zivotu ....
ona je moja oaza mira i spokoj i moj razlog za zivot ....
iznad svega jako volim sebe ali dok nisam dobila nju nisam ni znala da imam jos toliko isto i jos vise ljubavi za nekoga poput nje .....

kako me promjenila ...
samo pozitivno ....
ja sam sebi definirala to ovako ......
ona je ucitelj a ja ucenik jer ona me uci svemu dobrome i cini od mene jos cvrcu osobu nego sto sam bila i sada kada imam nju znam da mogu brda izvaljati a da ne trepnem .....
ona je to svjetlo na kraju tunela koja me tijera dalje kada mislim da je cijeli svijet protiv mene .....

znam samo da legnem svaku vecer sa ovim mislima....boze hvala ti na njoj,hvala ti sto smo izdrale jos jedan dan i molim te nemoj me kazniti nikada u zivotu da mi je uzmes,uzmi mi sve na svijetu smao nju mi nediraj jer ona je moj zivot i moj smisao jer ona je JA.....

gogiva predivno rečeno! I ja sto tako mislim i osjećam, ali se eto nisam znala tako izrazit