Krenut cu od pocetka.
Imamo jedan prozor di je roleta uvijek spuštena te malo odmaknuta od prozora. Na tome mjestu, omeđenim sa skoro svih strana (s jedne prozor, s druge zid i s trece ta odmakuta roleta), je jednog dana osvanulo gnijezdo s jednim jajem unutra. Nitko nije uocio proizvodni proces gnijezda, samo se stvorilo na prozoru, rekla bih iz vedra neba, ali ne znam kakvo je vrijeme bilo tih dana.
Nakon par dana uocena je i ptica koju smo identificirali kao kosa (Turdus merula). Njezino ime je Silvija.
Kroz par dana Silvija je rodila (
) još nekoliko jaja. Jaja su izgledala ko pisanice (zeleno-tirkizna sa smeđim mrljama).
Plan je bio ako se neki ptic izlegne za Uskrs da ga nazovemo Isus. To se nije desilo, jer zašto bi išta išlo prema mom planu.
Promjene ispod Silvije su uocene tek jucer kad sam pricajuci Silviji kako mi je protekao dan (radim to iza zavjese, po principu ispovijesti u Crkvi da ju ne uznemirujem svojim prisustvom), uocila da se njezina kanđica rastvara kao kljun. Da, pogađate- kljun je to i bio.
Silvijina djeca trenutno izgledaju kao smjesa neceg narancastog i smeđeg koja se ritmicno giba gore-dolje (to oni dišu!). Ima ih 5. To se u smjesi ne raspoznaje- zakljucujem po broju jaja.
E sad idu pitanja vama, poznatim kosouzgajivacima.
Kako da olakšamo Silviji zahtjevan posao pribavljanja hrane te s njezinih krhkih leđa skinemo teško breme uloge samohranog roditelja/staratelja (naime gospodin kos je posve nezainteresiran za svoju omladinu- nije ih ni jednom posjetio). Pa mi sad vi kosouzgajivaci trebate reci da je to normalno kosovsko ponašanje, te da si je Silvija okej s tim.
Kupili smo joj hranu za ptice (za kanarince zapravo) i narezuckano tvrdo kuhano jaje smo joj također stavili u blizinu.
Brine me također kad male tice narastu i zabriju da je vrijeme za let da se ne samoubiju slucajno jer smo mi ipak na drugom katu. Recite mi da necu ispod prozora imati male pticje leševe
koji prije nego su postali leševi su brijali da znaju letjeti, a nisu znali (a opcija "ucenja na vlastitim greškama" im nije data).
A da. I zaboravila sam vam reci da ja kroz cijelo djetinjstvo nisam imala nikakvog kucnog ljubimca (iako sam više od života
željela bijelog zeca s crvenom mašnom i zlatnog retrivera) i ovo je najbliže što sam se približila imanju ljubimca pa sam malo entuzijasticna. : psiho:
Sad idu fotke ove familijice.
Ovo je Silvija dok sjedi na svojoj djeci (nisu više jaja u pitanju, nego male ptice):
Ovo su Silvijina djeca:
Fotke su loše jer mi se fotic jako zbuni kad fotka kroz prozor. :isprika:
Od jucer. Otprilike su za 50% veci nego jucer i nisu više tak narancasti. Ne izgledaju više ko hrpica cokolina 
majka silvija bi trebala bit sposobna brinut se za svoje male kosove. ako može letit iz gnijezda može im i donijet hranu kao što im i donosi 
ptice žive na visokim granama. neka budu slobodni i samostalni!
Hibridni mod
