Povijest Slavonije do 20.st.

[Zagorski Križar]

TIGR kaže:

Ali ako je Zvonimir i bio ban Slavonije (ako!), gdje pise da je Slavonija bila dio Hrvatske?* Zvonimir je urođen u kucu Arpadovica i zasto onda Arpadovici ne bi svome rođaku dali feudalnu sluzbu bana u njihovoj Slavoniji? A kad se otvorila prilika instalirali su ga i u Hrvatskoj. Time dobili prijatelja na tronu susjedne im zemlje i priliku da prigrabe hrvatsku krunu prvom prilikom - sto se na kraju i obistinilo.

* U tom razdoblju "Slavonija" moze znaciti svasta, pa i Hrvatsku.

1027. Mađari od Krešimirove države otkidaju područje koji oni nazivaju Slavonijom, znači Slavonija tada bi bilo isto što i Slavonija u ostatku srednjeg vijeka, samo veća (uključujući i današnju istočnu Slavoniju)....

[cxiril]

Michael Collins kaže:

Gle mogu, nažalost kod nas je više u modi WW2 nego staro Hrvatsko Kraljevstvo,i žestok je povijesni revizionizam,ali zlonamjerno usmjeren protiv Hrvata,od strane pro-jugoslovenskih historiografa...

No to je već druga tema, a ja sam malo zahrđao,kad odem u Os potražit ću malo više o Zvonimiru...

Gle, osnovni je problem što ljudi iz trenutnih političkih pobuda prošlost tumače iz današnje perspektive.
Srpski nacionalisti vide u povijesti srpsko kraljevstvo sve i svuda, a hrvatski hrvatsko kraljevstvo vide sve i svuda.
U stvarnosti, niti jedno niti drugo nije istina. Hrvatska i Srbija su bile samo dvije među mnogo većim brojem slavenskih kraljevstava i kneževina na teritoriju današnje dvije tri države (Hrvatska, BIH, Srbija). Prava je istina da su i Hrvati i Srbi kao suvremene nacije povijesno stvorene tek u nedavnoj prošlosti (18., 19. i 20. stoljeće). Do tada nacionalna identifikacija među južnim Slavenima nije postojala u suvremenom obliku.
Kada govorimo o Slavoncima, iz književnih djela iz 18. stoljeća je potpuno jasno da se Slavonci tada još uvijek nisu smatrali Hrvatima, već naprosto Slavoncima ili Slovincima ("narod slovinski"). Tek od ilirskog pokreta počinje intenzivno nacionalno izjašnjavanje i raslojavanje na Hrvate i Srbe, prvenstveno na osnovi pripadnosti zapadnoj ili istočnoj crkvi. Pošto si Slavonac, dobro znaš da naši stari npr. slavonske Srbe nisu nazivali Srbima, već Vlasima...a danas ih zovemo Srbima.
Dakle, za ispravno razumijevanje prošlosti, moraš shvatiti da sve do 18. stoljeća nisu postojale jasne nacionalne pripadnosti, niti su postojali Srbi niti Hrvati u današnjem smislu tih naziva. Postojali su samo slavenski ljudi koji nisu previše marili za to jesu li Hrvati, Srbi, Zagorci, Slovenci, Slavonci, Slovinci, Slaveni, Bošnjaci, Crnogorci, Dalmatinci, Zahumljani, Dukljani, Makedonci, Vlasi, Krajišnici, Bugari ili nešto drugo.

[demon]

Zagorski Križar kaže:

1027. Mađari od Krešimirove države otkidaju područje koji oni nazivaju Slavonijom, znači Slavonija tada bi bilo isto što i Slavonija u ostatku srednjeg vijeka, samo veća (uključujući i današnju istočnu Slavoniju)....

Neki je rastežu sve do pola Srijema uz argument da se Zvonimir zvao Dmitar Zvonimir, a sv. Dimitrije je bio svetac iz Sirmiuma.

Zvonimirova Slavonija je obuhvaćala područje sveverno do Kupe i Save do požešlke kotline, vjerovatno uključijući i nju. Teško da je vladao istočnijim krajevima.

[TIGR]

demon kaže:

Neki je rastežu sve do pola Srijema uz argument da se Zvonimir zvao Dmitar Zvonimir, a sv. Dimitrije je bio svetac iz Sirmiuma.

Zvonimirova Slavonija je obuhvaćala područje sveverno do Kupe i Save do požešlke kotline, vjerovatno uključijući i nju. Teško da je vladao istočnijim krajevima.

Do Kupe i Save? A tko je između Save i Drave?

[AnteNaš]

Mensis hic aeque frigidus et pluvius...
Ovaj mjesec bio je jednako kao i prethodni hladan i kišan, tako da je bilo samo nekoliko sunčanih, ali i ponešto hladnih dana. U gorju je pao poprilično obilan snijeg.
...Zatim nekatolicima i pravoslavcima dopušta se na naše blagdane fizički raditi i na polju; isto tako dopušteno im je i u svojim radionicama vršiti prodaju, osim na svetkovini Tjelova, na koju im prije podne radionice moraju biti zatvorene.
Istima je dopušteno popravljati i obnavljati crkve, bilo da su nekoć bile katoličke, bilo da su pripadale nekoj drugoj vjerskoj zajednici.
14.5.je Drava nabujavši srušila sva črtiri kamena stupa koji nose Most iz Osijeka u Belje (podignut 1774. godine) na strani koja gleda u Osijek i potopila ih u vodu.
12.5. od 20 do 22 sata između istoka i sjevera vidjela se polarna svjetlost.
15.5. U Osijeku je od podne do nakon 15 sati padala kiša kao da su se sve brane na nebu otvorile.

Ovo je zapisano u Zapisniku franjevačkog samostana u Našicama i odnosi se na svibanj 1787. godine, a dio kojeg je objavljen u istoimenom izdanju HIZP u suradnji grupe priređivača.
To su fakti, znači, u arhive ili nabavljati knjige, za onoga koga zanima povijest.

[Tuli_Kupferberg]

Michael Collins kaže:

1745-1849. Kraljevina Slavonija je bila odvojena od Hrvatske,ali zna li se gdje se sastajao njezin parlament?
Po wikiju,bila je zemlja krune sv.Stjepana,ali je bila i dio Hrvatske,kako to točno?

Slavonske županije i gradovi slali su predstavnike u hrvatski i ugarski sabor.

[Tuli_Kupferberg]

Zagorski Križar kaže:

1027. Mađari od Krešimirove države otkidaju područje koji oni nazivaju Slavonijom, znači Slavonija tada bi bilo isto što i Slavonija u ostatku srednjeg vijeka, samo veća (uključujući i današnju istočnu Slavoniju)....

Nema nikakvih dokaza da su hrvatski vladari svoju vlast proširili do podunavlja. Indicijie i tumačenja poput rečenog od Dmitru koji je vladao do Mitrovice su, ah..., neuvjerljiva.

Po meni eventualno požeština može biti nekom vrstom projepora jer je tu negdje uglavnom išla istočna granica vlasti hrvatskih vladara u međurječju (ako vjerojatno nije bila stalna).

Što se Srijema tiče... to je od dolaska Mađara neupitno područje oko kojeg se nadmeću Mađari i Bizan, a upliću se i Bugari... Hrvatski vladari se ne spominju.

[demon]

TIGR kaže:

Do Kupe i Save? A tko je između Save i Drave?

Eh... sve treba crtati... Od Drave do Kupe i Save, ili od Kupe i Save do Drave... paše li ovako?

[Andelko]

TIGR kaže:

Nego, obrađuje li netko u Hrvatskoj gdje se trebao nalaziti gyepű mađarske drzave u 10. stoljecu? Prilicno je sigurno da je isao Murom do njenog ulivanja u Dravu. Onda bi bilo logicno da se Dravom nastavio prema istoku ... A pojas juzno od toga bio bi "krajina" ili "gyepűelve" ili "gyepél" ili "gyepély". Dakle rijetko naseljeno podrucje koji Mađari brane da se spreci provala u unutrasnjost drzave.

Kad je u pitanju područje zagrebačke srednjovjekovne Slavonije prije kralja Ladislava, a nakon kneza Braslava, čini se da bi se tu zaista moglo raditi o nečem sličnom - o graničnoj pokrajini koju ti nazivaš gyepel, a koja bi se mogla nazivati i 'marka'.
Nešto u tom smislu zaista postoji u izvorima.
- Bečka ilustrirana kronika javlja da je Zvonimir "kralj Dalmacije" ("rex Zolomerus Dalmacie") uz pomoć ugarskog kralja Salamona i vojvode Gejze uspio oko 1064. do 1067. povratiti "marchia Dalmacia" koju su okupirali Karantanci:
"Misit itaque rex Zolomerus Dalmacie, qui sororius Geyse erat, nuncios ad regem Salamonem et ducem Geysam et rogavit eos ut ... contra adversarios suos, scilicet Carantanos ipsum adiuvarent, qui tunc marchiam Dalmacie occupaverunt. Rex igitur et dux collecto exercitu iuerunt in Dalmatiam et ablatam sibi restituerunt integre."

Različita su bila domišljanja do sada koje područje bi ova marka trebala pokrivati, ali se najlogičnijim čini da je to upravo područje oko Zagreba. Ako je područje zagrebačke Slavonije u tom dokumentu u 11. stoljeću označeno kao 'dalmatinska marka' ili prema tvojem tumačenju 'dalmatinski gyepel', to onda znači da ovaj gyepel tada nije bio smatran ugarskim, nego hrvatskim pograničnim područjem, koje su jednom okupirali čak i Karantanci. Iz ovog navoda proizlazi da je ovo područje vrlo vjerojatno bilo pod banskom vlašću Zvonimira prije nego je on postao kralj Hrvatske. Očito je njegova banovina bila na granici s Mađarima, jer se on oženio ugarskom princezom.
Tridesetak godina ranije Hrvati su pružali savezništvo karantanskom vojvodi Adalbertu protiv tada aktualnog njemačkog cara Konrada kao što navodi jedno pismo iz 1035. godine:
Ergo dicunt ipsum A. confisum Cruvvatis et Mirmidonibus regie potestati velle resistere. Cuius occasionis timore cessabunt domi Bavvarii ab indicta expeditione, marcham vero ipsius A. ferunt commissam esse cuidam A. de L., ducatum autem nulli adhuc esse commissum, pro quo petendo domnus Cuono in ista epdomada ad curtium proficiscitur.
Mirmidonci se ovdje vjerojatno odnose na Mađare. Opet neka vrst savezništva i prijateljskih odnosa Hrvatske i Mađarske u 11. stoljeću. Isto bi se moglo tvrditi i za 10. stoljeće, jer tada Hrvati i Mađari sudjeluju u zajedničkoj bizantskoj akciji protiv bugarskog cara Simeona.

Tkzv. odlomak Ivana Goričkog govori također o 11. stoljeću. Na zna se kada je napisan, ali čini se da kombinira neke poznate i nepoznate izvore:

Kada je car Counradus s vojskom navalio na svetog kralja cijele Panonije, kralj Hrvatske Krešimir priskočio je u pomoć svetom Stjepanu te su odnijeli pobjedu 16. dana prije rujanskih kalenda. Kao nagradu za to djelo, kada je 1031. godine Counradus preko poslanika i uz Emerikovu pomoć sklapao mir sa Stjepanom, onaj dio Slavonije koji je pripadao Ugarskomu kraljevstvu (dio se naime već jedno desetljeće pokoravao srijemskom vojvodi Diogenu) od utoka Kupe u Savu, potokom Trebes i preko Blatnog polja ili Černica, sve do Drave, došao je pod vlast kralja Hrvatske. Tada se nadležnost hrvatskog biskupa protegnula do Drave, a Godimira je, kao plod mira, Krešimir proglasio banom. Da ne bi to prijateljstvo i ustupanje prouzročilo sv. Stjepanu domaće nemire, Krešimirova je kći proglašena budućom ženom, odnosno zaručnicom Emerika, vojvode Slavonije. Emerikova smrt koja je nastupila iduće godine, razvrgla je bračni ugovor.

Umjesto Emerika naslov vojvode stekao je Petar. On je htio ponovno zaposjesti Slavoniju, koja je kako je bilo rečeno bila data Emerikovoj zaručnici kao miraz. No sveti je kralj, ljubitelj spokoja i mira, držao nepravednim da se zaručnica liši svoga prava. Stoga je Petar kako bi bolje ugodio pobožnome kralju, dovršio katedralu svetog Petra u Pečuhu.

Godine 1035. kada je hrvatsko kraljevstvo naslijedio drugi kojeg naši zovu Zeanus, te je zlostavljao zemlje kralja Stjepana, Ugri su željeli da sveti Stjepan ponovno zauzme ustupljene dijelove Slavonije. Kralj odgovori da ne priliči kralju uzimati natrag što je jednom dao, osobito prije nego što započne otvoreni rat. I tako je po smrti svetoga kralja 1038. godine, kada je izgledalo da nije moguće isključiti njegovu udovicu, ista uzela Petra za suvladara, kojeg je njen muž predodredio za kralja, kako je rečeno. No on se, hoteći imati sve, loše ponio prema njoj, zatvorivši je u tamnicu. ...

Pošto je to uređeno, 1064. godine u Pečuhu bude okrunjen Salamon. U istoj prigodi požele dati sestru dvaju vojvoda za ženu banu Svinimiru, te zajedno s njom odstupiti dio Slavonije, kao što ju je nekoć kralj Stjepan dao Krešimirovoj kćeri, zaručnici vojvode Emerika. Ostatak je zadržao Ladislav, skupa s dijelom Ugarske sve do Tise i Arabone, otkud mnoge uspomene na Ladislava u križevačkoj županiji.Osnažen tom svojtom, Svinimir je zavladao Hrvatskim kraljevstvom. Ladislav i Gejza zadobiše pak ugarsku krunu. Salamona su progonili sami Bavarci, jer za sebe nisu ništa polučili, pa je naposljetku preminuo lišen kraljevstva.

Inače, koga zanima može više o ovoj temi doznati iz diskusije koja se vodila dosta davno, a koja se nalazi na adresi:http://istorijabalkana.yuku.com/topi...ja.html?page=1

[Zagorski Križar]

Tuli_Kupferberg kaže:

Nema nikakvih dokaza da su hrvatski vladari svoju vlast proširili do podunavlja. Indicijie i tumačenja poput rečenog od Dmitru koji je vladao do Mitrovice su, ah..., neuvjerljiva.

Po meni eventualno požeština može biti nekom vrstom projepora jer je tu negdje uglavnom išla istočna granica vlasti hrvatskih vladara u međurječju (ako vjerojatno nije bila stalna).

Što se Srijema tiče... to je od dolaska Mađara neupitno područje oko kojeg se nadmeću Mađari i Bizan, a upliću se i Bugari... Hrvatski vladari se ne spominju.

moram se svima ispričati jer sam zaboravio napisati možda...znam da i Goldstein navodi da je D.Zvonimir vladao do Srijema, ali to su sve indicije

[demon]

Andelko kaže:

- Bečka ilustrirana kronika javlja da je Zvonimir "kralj Dalmacije" ("rex Zolomerus Dalmacie") uz pomoć ugarskog kralja Salamona i vojvode Gejze uspio oko 1064. do 1067. povratiti "marchia Dalmacia" koju su okupirali Karantanci:
"Misit itaque rex Zolomerus Dalmacie, qui sororius Geyse erat, nuncios ad regem Salamonem et ducem Geysam et rogavit eos ut ... contra adversarios suos, scilicet Carantanos ipsum adiuvarent, qui tunc marchiam Dalmacie occupaverunt. Rex igitur et dux collecto exercitu iuerunt in Dalmatiam et ablatam sibi restituerunt integre."

Različita su bila domišljanja do sada koje područje bi ova marka trebala pokrivati, ali se najlogičnijim čini da je to upravo područje oko Zagreba.

Mislim da je logičniji izbor područje Vinodola i Liburnije (primorje ispod Učke).

Nisu li u Osoru pjevali Laude Zvonimiru zbog toga?

[Andelko]

demon kaže:

Mislim da je logičniji izbor područje Vinodola i Liburnije (primorje ispod Učke).

Nisu li u Osoru pjevali Laude Zvonimiru zbog toga?

Po čemu je logičnije? Zato jer je tu teoriju izmislila Nada Klaić?

Osorski biskup Gaudencije je pobjegao iz "de Sclavonico regno" negdje 1042. godine, što znači da je Cres bio pod hrvatskom vlašću puno prije Zvonimira.
Pjevali su laude slavenskom kralju zato jer je Cres bio u sklopu te slavenske države, što nema nikakve izravne ili neizravne veze s Karantancima niti njihovim zauzimanjem 'dalmatinske marke' šezdesetih godina 11. stoljeća. Stvarno ne znam kako nam ovaj podatak može pomoći.

[TIGR]

demon kaže:

Eh... sve treba crtati... Od Drave do Kupe i Save, ili od Kupe i Save do Drave... paše li ovako?

Pa problema ne bi bilo da nisi pravio greske u kucanju:

Zvonimirova Slavonija je obuhvaćala područje sveverno do Kupe i Save do požešlke kotline, vjerovatno uključijući i nju. Teško da je vladao istočnijim krajevima.

Istocno od Pozege ne samo tesko da je Zvonimir vladao nego je ocigledno da nije. To je mađarsko podrucje. No, drugo je pitanje tko vlada između Drave i Save na zapadu. S obzirom da je prilicno ocigledno da se mađarski "gyepű" nalazio na Muri kod usca u Dravu, logicno bi ocekivali da se dalje protezao po Dravi prema istoku. Juzno od Drave onda mora biti siroko podrucje gyepűelve ili nekakve krajine u kojoj Mađari vrse fakticku vlast iako samo podrucje nije ukljuceno u njihovu drzavu. Ako uzmemo kao primjer sirinu gyepűelve na zapadu, onda bi u Slavoniji podrucje takozvane Podravine moralo biti ukljuceno u taj pojas. A time sama po sebi otpada mogucnost da se poslije mađarskog osvajanja Panonije hrvatska vlast mogla protezati do Drave. Podrucje hrvatske vlasti bi u najboljem slucaju moglo biti juzno od tog pojasa gyepűelve.

[TIGR]

Andelko kaže:

Kad je u pitanju područje zagrebačke srednjovjekovne Slavonije prije kralja Ladislava, a nakon kneza Braslava, čini se da bi se tu zaista moglo raditi o nečem sličnom - o graničnoj pokrajini koju ti nazivaš gyepel, a koja bi se mogla nazivati i 'marka'.

OK, ti si presao direktno na izvore sto je dobro. Samo sto momentalno nemam vremena da se i njima pozabavim. Izvorima cu se pozabaviti malo kasnije jer je jasno da to nisu suvremeni izvori.

No, sto se tice gyepűelve (krajina, marka), tesko mogu zamisliti da Mađari takav pojas nekome odstupe. To bi bilo isto kao da grad preda svoje zidine u upravljenje nekom susjedu. To bi znacilo da su se odreknuli citavom sistemu odbrane oko svoje drzave. Bas zato drzavna granica na Dravi nerealna. Drugo je crkvena granica - ta se formalno i mogla protezati do Drave jer mađari do primanja krscanstva ionako nisu imali crkvene organizacije a poslije stvaranja mađarskih biskupija u njihov sklop nisu ukljucivali podrucje gyepűelve jer to formalno nije bilo dio mađarske drzave.

[Zagorski Križar]

TIGR kaže:

OK, ti si presao direktno na izvore sto je dobro. Samo sto momentalno nemam vremena da se i njima pozabavim. Izvorima cu se pozabaviti malo kasnije jer je jasno da to nisu suvremeni izvori.

No, sto se tice gyepűelve (krajina, marka), tesko mogu zamisliti da Mađari takav pojas nekome odstupe. To bi bilo isto kao da grad preda svoje zidine u upravljenje nekom susjedu. To bi znacilo da su se odreknuli citavom sistemu odbrane oko svoje drzave. Bas zato drzavna granica na Dravi nerealna. Drugo je crkvena granica - ta se formalno i mogla protezati do Drave jer mađari do primanja krscanstva ionako nisu imali crkvene organizacije a poslije stvaranja mađarskih biskupija u njihov sklop nisu ukljucivali podrucje gyepűelve jer to formalno nije bilo dio mađarske drzave.

zapravo i nije toliko teško razumjeti zašto su ga predali:Hrvati su im dugogodišnji saveznici,povezani su rodbinski i vojno, i nema nikakve prijetnje s juga....

[Andelko]

TIGR kaže:

OK, ti si presao direktno na izvore sto je dobro. Samo sto momentalno nemam vremena da se i njima pozabavim. Izvorima cu se pozabaviti malo kasnije jer je jasno da to nisu suvremeni izvori.

No, sto se tice gyepűelve (krajina, marka), tesko mogu zamisliti da Mađari takav pojas nekome odstupe. To bi bilo isto kao da grad preda svoje zidine u upravljenje nekom susjedu. To bi znacilo da su se odreknuli citavom sistemu odbrane oko svoje drzave. Bas zato drzavna granica na Dravi nerealna. Drugo je crkvena granica - ta se formalno i mogla protezati do Drave jer mađari do primanja krscanstva ionako nisu imali crkvene organizacije a poslije stvaranja mađarskih biskupija u njihov sklop nisu ukljucivali podrucje gyepűelve jer to formalno nije bilo dio mađarske drzave.

Pa stvar se mogla razvijati ovako:
Mletačka kronika kaže sljedeće za kraj 10. stoljeća:
Cumque Traorensem urbem peteret, ab episcopo civibusque sacramentis corroboratus est. Inibi suos, quos antea ex Iaterensi civitate misisse diximus, victores repperit. Sclavorum etiam regis frater, Surigna nomine, aderat, qui, condam fraterno dolo deceptus, regni amiserat diadema. Ipse namque non modo sacramenti vinculo se eidem duci associavit, verum etiam Stefanum puerulum, karissimam sobolem suam, sibi pro obside commendavit.
U prijevodu:
"Kad je došao (dužd Petar) u grad Traor (Trogir), ojačan je zakletvama episkopa i građana. Upravo tu je opet kao pobednike našao svoje ljude koje je ranije, kako smo rekli, poslao iz grada . Došao je i brat hrvatskog kralja po imenu Surinja. On je nedavno, obmanut bratovim lukavstvom, izgubio kraljevsku krunu. Ne samo da se sa istim vojvodom povezao zakletvom, nego mu je kao taoca predao i dečačića Stefana, svog najdražeg sina."

Ovaj dječačić Stjepan je kasnije bio oženjen najstarijom duždevom kćerkom Hicelom:

HICELA Orseolo . The Chronicon Venetum names "Hicelam" as eldest of the four daughters of "Petrus dux", naming her husband "Stefano Sclavorum regis filio"[85]. A charter dated Jul 1079 records a judgment against the abbey of Cluny and in favour of the monastery of SS. Trinità e S. Michele di Brondolo relating to property at Fogolana, and recalls sales of property by "Anna comitissa relicta domini Vidonis comitis" to "Petrum ducem Venetiarum filium bonum [memorie] Petrus dux" and by "Vitalis et Aichelda filii boni [memorie] Petr ducis" to "fratrum eorum Petrum ducem Venetiarum"[86]. m (after [1000]) STJEPAN of Croatia, son of SVETOSLAV King of Croatia. After his father recognised Venetian overlordship over Dalmatia [1000], Stjepan was sent as a hostage to Venice, where he married the Doge's daughter[87]. After the fall from power of the Orseolo family in 1024, Stjepan left Venice to find refuge in Hungary which granted him Slavonia as an appanage[88].

Stjepan je pobjegao dakle u Mađarsku. Ovime kao da okolnosti u vezi zagrebačke Slavonije postaju jasnije. Ovaj Stjepan iz dinastije Trpimirovića mogao je biti predak kralja Zvonimira (možda otac ili djed) te bi time postalo jasnije odakle se pojavio Zvonimir i kako to da je mogao tražiti i dobiti pravo na hrvatsku krunu.

[Tuli_Kupferberg]

Zagorski Križar kaže:

moram se svima ispričati jer sam zaboravio napisati možda...znam da i Goldstein navodi da je D.Zvonimir vladao do Srijema, ali to su sve indicije

Ma da

[TIGR]

Zagorski Križar kaže:

zapravo i nije toliko teško razumjeti zašto su ga predali:Hrvati su im dugogodišnji saveznici,povezani su rodbinski i vojno, i nema nikakve prijetnje s juga....

Ne bih rekao. Kad se radi o temeljnim pitanjima opstanka ili propasti ja ne vjerujem ni najboljem prijatelju. Sem toga, to se rjesava na drugi nacin - dajem ti teritorij u upravu ali ti priznavas moju vlast! Kao sto su npr. normanski vojvode bili kraljevi Engleske ali je feudalnu vlast na njihovu vojvodinu polagao francuski kralj.

[TIGR]

Andelko kaže:

Pa stvar se mogla razvijati ovako:
Mletačka kronika kaže sljedeće za kraj 10. stoljeća:
Cumque Traorensem urbem peteret, ab episcopo civibusque sacramentis corroboratus est. Inibi suos, quos antea ex Iaterensi civitate misisse diximus, victores repperit. Sclavorum etiam regis frater, Surigna nomine, aderat, qui, condam fraterno dolo deceptus, regni amiserat diadema. Ipse namque non modo sacramenti vinculo se eidem duci associavit, verum etiam Stefanum puerulum, karissimam sobolem suam, sibi pro obside commendavit.
U prijevodu:
"Kad je došao (dužd Petar) u grad Traor (Trogir), ojačan je zakletvama episkopa i građana. Upravo tu je opet kao pobednike našao svoje ljude koje je ranije, kako smo rekli, poslao iz grada . Došao je i brat hrvatskog kralja po imenu Surinja. On je nedavno, obmanut bratovim lukavstvom, izgubio kraljevsku krunu. Ne samo da se sa istim vojvodom povezao zakletvom, nego mu je kao taoca predao i dečačića Stefana, svog najdražeg sina."

Ovaj dječačić Stjepan je kasnije bio oženjen najstarijom duždevom kćerkom Hicelom:

HICELA Orseolo . The Chronicon Venetum names "Hicelam" as eldest of the four daughters of "Petrus dux", naming her husband "Stefano Sclavorum regis filio"[85]. A charter dated Jul 1079 records a judgment against the abbey of Cluny and in favour of the monastery of SS. Trinità e S. Michele di Brondolo relating to property at Fogolana, and recalls sales of property by "Anna comitissa relicta domini Vidonis comitis" to "Petrum ducem Venetiarum filium bonum [memorie] Petrus dux" and by "Vitalis et Aichelda filii boni [memorie] Petr ducis" to "fratrum eorum Petrum ducem Venetiarum"[86]. m (after [1000]) STJEPAN of Croatia, son of SVETOSLAV King of Croatia. After his father recognised Venetian overlordship over Dalmatia [1000], Stjepan was sent as a hostage to Venice, where he married the Doge's daughter[87]. After the fall from power of the Orseolo family in 1024, Stjepan left Venice to find refuge in Hungary which granted him Slavonia as an appanage[88].

Stjepan je pobjegao dakle u Mađarsku. Ovime kao da okolnosti u vezi zagrebačke Slavonije postaju jasnije. Ovaj Stjepan iz dinastije Trpimirovića mogao je biti predak kralja Zvonimira (možda otac ili djed) te bi time postalo jasnije odakle se pojavio Zvonimir i kako to da je mogao tražiti i dobiti pravo na hrvatsku krunu.

Jako dobro. Slazem se da je Zvonimir zacijelo morao biti od Trpimirovica jer je jedino tako moguce objasniti odakle mu pravo na hrvatsku krunu. Isto tako ovo objasnjava i Zvonimirovu vlast u "Slavoniji" (stogod to vec tada znacilo). Meni se cini vjerojatnijim da je tu vlast dobio od Ugra. Kao covjek iz kraljevske loze a jos i (u biti) ugarski velikas bio je naravno odlican kandidat da se s njim Arpadovici povezu i rodbinski. Pogotovo sto se u Ugarskoj sigurno znalo za tezak dinasticki polozaj u Hrvatskoj. Time su Arpadovici onda povukli jednostavno genijalan potez. U najgorem slucaju imaju rođaka za kralja Hrvatske a u najboljem dobivaju i hrvatsku krunu.

[Michael Collins]

Tuli_Kupferberg kaže:

Slavonske županije i gradovi slali su predstavnike u hrvatski i ugarski sabor.

I primali 2 plaće
Korupcija i Slavonija, ne može jedno bez drugog