Silovane i zlostavljane žene i muškarci

[kia.]

E da.. meni je 15, bila sam silovana prije 2 mjeseca....ne želim uopče u detalje da ne vraćam sjećanja...ali hvala što ste izmislili ovu temu..lijepo je kad te netko može razumijeti..

[Somewhere else]

Faerydae kaže:

Snagu moraš naći u sebi, polako je izgradi, to je nešto što ne može tek tako odjednom biti tu..vjeruješ li u ljubav? Nježnost? Razumijevanje? Maštaj!Lijepe maštarije nek ti zamijene noćne more, loše stvari su iza tebe. Definitivni se nemoj gadit sama sebi, netko je oskvrnuo tvoje tijelo, ali ne može ti uništit ponos! Sve se to može, znam iz osobnog iskustva, povjeri se meni ako ne možeš terapeutu? Imam smisla za olakšavanje tuđeg tereta

Mislim da pomalo pronalazim neku snagu u sebi... još do jučer je sve bilo sivo, tmurno, ali osjećam se ponosno što sam uopće progovorila.
Vjerujem u ljubav, da negdje postoji ali do mene još nije doprla. Isto tako i nježnost, razumijevanje i sve ostale pozitivne stvari koje još nisam iskusila.
Drago mi je što imaš volje za slušanje, a zato i jesam ovdje - da se konačno povjerim nekome, zar ne?

[Somewhere else]

Somewhere else kaže:

Možda ipak postoji nada, možda ipak nije sve tako crno.
Možda svijet nije toliko pogrešan, možda ja nisam najveća greška ovoga čovječanstva.
Možda ipak pripadam ovdje. Možda.

Sjećam se svakoga puta kada sam rekla 'proći će' sama sebi, ali nikada ništa nije prolazilo. Samo je bivalo gore i užasnije. Jedno za drugim, tik-tak, malo po malo. Tonula sam sve dublje, ali više nisam sigurna jesam li uopće nastojala isplivati. Ne, nisam. Ja sam se prepustila, podala se užasu koji me proždro do srži.

I gdje sam sad? Nigdje. Noćas sam prvi put pogledala oko sebe i primijetila da nisam jedina koja tone. Pogledala sam prema gore i vidjela da nije cijeli svijet samo duboko more koje me vuče k sebi. Prvi put sam zamahnula rukama, pomislila kako mogu isplivati na površinu.

Trud je potreban. Tko se prepusti, nema nade. Ali tko ima nade, ima i šanse za uspijeh.

Možda ja to ipak mogu.

Hvala vam svima, ostajemo u kontaktu

[dersu]

Somewhere else kaže:

18 godina mi je. 'Prijateljici' 19. Mišljenje mnogih ljudi iz moje okoline (koji ne znaju ništa) je da je ona (i njezina obitelj) vrlo, vrlo pokvarena osoba, čak i sada nakon svih tih godina. Čula sam samo od posrednika neke detalje o njoj, ali dovoljno da shvatim koliko je ta osoba jadna sama po sebi, i iskreno ju žalim.
S djetetom treba pažljivo. Moja majka je jako dobra osoba, ali je oduvijek vrlo plaha, odgojena od užasnog oca i s ni malo boljim mužem, navikla ne govoriti nikome o problemima, a ja sam se povela za njenim primjerom. Ona ni dan danas ne zna što se dogodilo, ali ni za što ju ne krivim.
Ipak, ako budem jednoga dana imala djecu, učiti ću ih da treba govoriti o svemu što ih muči, jasno i glasno.
Ima dobrih ljudi, istina. Samo ih treba naći i dopustiti im da mi se približe.

Imala sam prije godinu dana slican slucaj se jednom svojom studenticom. Njen agresivni bivsi decko prijetio joj je, a ona se bojala reci sta joj se desava, a jos tome bila je i siroce (zivi s babom i djedom). Kad je taj bivsi njen jedan put dosao na faks, bila sam prvi i jedini put svijedok kako joj prijeti. Puko mi je film uzela sam ga za ruku, pozvala cuvara i rekla mu da se ne smije vise pojavit na faks i da cu ga prijavit policiji. To smo i uradili, a moja studentica je za prvi put u zivotu vidjela da nije sama, da ima ljudi oko nje koji mogu pomoci. Otvorila se preda mnom ispricala mi za zlostvaljanja koja je imala kad je bila mala cura, uvidjela da mi moze sve kazati, olaksala je svoju dusu. Vidjela je da postoji zakon i da se svako zlostvaljanje treba prijavit policiji.
Ta cura nakon godinu dana je sasvim druga osoba, od onu koju sam upoznala. Ne nosi vise teret koji ionako nije trebala da nosi. Zna da kad ima problem da se moze javit kod mene, da nije sama.
Tako i ti draga moja, olaksaj si dusu, pricaj sta ti se desilo. Koliko sam u toku slucaji silovanja ne zastaruju, mozes kad pozelis da pokrenes tuzbu protiv onog koji te je silovao. On je taj koji treba da se boji, ne ti!

[zavjesa]

Već duže čitam ovu temu,ali tek sam se sad usudila javiti. Bilo me strah. Ili sram, nije bitno. Ali vidim da nas nažalost ima još s takvim pričama. Samo da napomenem,pišem kao klon, pošto znam dosta ljudi s foruma i sram me ovo pričati.
Više od 10 godina me silovao brat. Vjerojatno bi još to činio da se nisam naučila opirati, ne štedeći pritom na riječima i udarcima. Nikad nisam rekla roditeljima,prijateljicama ili ikom iz obitelji. Nikad to nisam izgovorila. Ne mogu. Zna samo dečko kojeg volim, kojeg ne smijem ostaviti na samo s njim, završit će u crnoj kronici. Čak ni tom dečku nisam rekla, već sam mu napisala. A i sad mi se ruke tresu.
Sad sam na fakultetu u drugom mjestu i doma sam svaki drugi vikend. Prošle je godine brat trebao isto doći na fakultet u taj grad i trebali smo biti skupa u stanu. Hvala Bogu,pa nije. Tad sam bila na rubu da kažem roditeljima, ali nisam mogla. Imamo dovoljno obiteljskih problema i bez toga
To se odrazilo i na mojoj psihi i fizičkom izgledu. Godinama patim od nesanice, imam potpuno iracionalne strahove (ne mogu spavati sama u stanu, strah me sotone , mraka, grmljavine). Udebljala sam se više od 20 kg (dijelom od hormonalnih problema, za koje zapravo bih isto rekla da su na nekin način rezultat nestabilne psihe), samo da se ne svidim muškom rodu i da me puste na miru. Skrivala sam se ispod svog sala Sad sam to skinula,više manje.
Osim toga, emocionalni invalid sam. Ne mogu voljet. Volim samo svog psa i već spomenutog dečka. Prema obitelji i prijateljicama imam neke osjećaje,ali ne mogu reći da ih volim.

Nažalost, ovo nije jedino.
Prije 5 godina,pokušao me silovati tatin prijatelj.Bili smo na nekom koncertu, on pijan,a moj tata je ranije otišao doma,jer je dan poslije išao na službeni put. Ja sam ostala s kumovima. Hvala Bogu, kum i drugi prijatelj su skužili na vrijeme i maknuli ga od,ili bolje rečeno, s mene. To me dodatno traumatiziralo. Naravno,krivila sam sebe, bila sam preotvoreno obučena i tak to. Naravno da nisam bila.

Ne krivim više sebe, oni su gamad. Ali još nisam dovoljno snažna da sve priznam. Pitam se hoću li ikad biti.

[Somewhere else]

zavjesa kaže:

Već duže čitam ovu temu,ali tek sam se sad usudila javiti. Bilo me strah. Ili sram, nije bitno. Ali vidim da nas nažalost ima još s takvim pričama. Samo da napomenem,pišem kao klon, pošto znam dosta ljudi s foruma i sram me ovo pričati.
Više od 10 godina me silovao brat. Vjerojatno bi još to činio da se nisam naučila opirati, ne štedeći pritom na riječima i udarcima. Nikad nisam rekla roditeljima,prijateljicama ili ikom iz obitelji. Nikad to nisam izgovorila. Ne mogu. Zna samo dečko kojeg volim, kojeg ne smijem ostaviti na samo s njim, završit će u crnoj kronici. Čak ni tom dečku nisam rekla, već sam mu napisala. A i sad mi se ruke tresu.
Sad sam na fakultetu u drugom mjestu i doma sam svaki drugi vikend. Prošle je godine brat trebao isto doći na fakultet u taj grad i trebali smo biti skupa u stanu. Hvala Bogu,pa nije. Tad sam bila na rubu da kažem roditeljima, ali nisam mogla. Imamo dovoljno obiteljskih problema i bez toga
To se odrazilo i na mojoj psihi i fizičkom izgledu. Godinama patim od nesanice, imam potpuno iracionalne strahove (ne mogu spavati sama u stanu, strah me sotone , mraka, grmljavine). Udebljala sam se više od 20 kg (dijelom od hormonalnih problema, za koje zapravo bih isto rekla da su na nekin način rezultat nestabilne psihe), samo da se ne svidim muškom rodu i da me puste na miru. Skrivala sam se ispod svog sala Sad sam to skinula,više manje.
Osim toga, emocionalni invalid sam. Ne mogu voljet. Volim samo svog psa i već spomenutog dečka. Prema obitelji i prijateljicama imam neke osjećaje,ali ne mogu reći da ih volim.

Nažalost, ovo nije jedino.
Prije 5 godina,pokušao me silovati tatin prijatelj.Bili smo na nekom koncertu, on pijan,a moj tata je ranije otišao doma,jer je dan poslije išao na službeni put. Ja sam ostala s kumovima. Hvala Bogu, kum i drugi prijatelj su skužili na vrijeme i maknuli ga od,ili bolje rečeno, s mene. To me dodatno traumatiziralo. Naravno,krivila sam sebe, bila sam preotvoreno obučena i tak to. Naravno da nisam bila.

Ne krivim više sebe, oni su gamad. Ali još nisam dovoljno snažna da sve priznam. Pitam se hoću li ikad biti.

Draga, točno znam kako se osjećaš. Žalosno je to što je ponekad jedina utjeha da drugi razumiju naše probleme, iako znam da nitko nikome nebi poželio ono što smo mi prošle.
Ne mogu ni ja voljeti. Znam kako je, i žao mi je što je i tebi isto.

Ni ti, kao ni ja, nisi nikome priznala i stoga mislim da ti je ovo odličan potez. Kad samo pomislim da sam se ja također drhtavih ruku prije niti jednog dana prvi put javljala. Ali pomaže, već vidim da šutnja nije zlato, nimalo. Koliko samo značenje ima podijeliti toliki teret makar s nepoznatim ljudima, ali ovdje je barem svima jasno da nisi ti kriva.

Ja sama ti nemam nešto baš pametno za napisati, i ja sam ovdje nova i s nanovo otvorenom ranom, tako da se nadam da ćemo zajedno pronaći put k sreći.

Znaj da imaš podršku od mene. Ne mora nas biti sram i strah. Drži se.

[zavjesa]

Somewhere else kaže:

Draga, točno znam kako se osjećaš. Žalosno je to što je ponekad jedina utjeha da drugi razumiju naše probleme, iako znam da nitko nikome nebi poželio ono što smo mi prošle.
Ne mogu ni ja voljeti. Znam kako je, i žao mi je što je i tebi isto.

Ni ti, kao ni ja, nisi nikome priznala i stoga mislim da ti je ovo odličan potez. Kad samo pomislim da sam se ja također drhtavih ruku prije niti jednog dana prvi put javljala. Ali pomaže, već vidim da šutnja nije zlato, nimalo. Koliko samo značenje ima podijeliti toliki teret makar s nepoznatim ljudima, ali ovdje je barem svima jasno da nisi ti kriva.

Ja sama ti nemam nešto baš pametno za napisati, i ja sam ovdje nova i s nanovo otvorenom ranom, tako da se nadam da ćemo zajedno pronaći put k sreći.

Znaj da imaš podršku od mene. Ne mora nas biti sram i strah. Drži se.

Pročitala sam tvoju priču, isto tak,nema što pametno za napisati,osim .
Puno mi je bilo lakše već kad sam stisnula pošalji odgovor.
Naravno da nismo mi krive.
Nadam se da ćemo tu pomoći jedna drugoj..
A vjerujem da će spomenute gadove kad tad sustići neka pravda.

[Somewhere else]

zavjesa kaže:

Pročitala sam tvoju priču, isto tak,nema što pametno za napisati,osim .
Puno mi je bilo lakše već kad sam stisnula pošalji odgovor.
Naravno da nismo mi krive.
Nadam se da ćemo tu pomoći jedna drugoj..
A vjerujem da će spomenute gadove kad tad sustići neka pravda.

Mi to možemo! Imaš pp

[Somewhere else]

http://cocainenightmare.blog.hr

Moj blog, pisala sam prije ali sada sam odlučila ondje podijeliti svoju priču i put oporavka... Još uvijek anonimno i s nepoznatim ljudima, ali neka. Bilo bi mi drago da navratite, stvarno bi mi puno značilo.

[corona 86]

Pozdrav cure, procitala sam cijelu temu i htjela bih nesto podijeliti s vama..

gadi mi se uopce govorit riječ silovanje, mrzim tu riječ, to je nešto što se događa drugima ne meni.. iako znam da je to bilo to još uvijek odbijam izreć da sam silovana. to se događa nekom drugom. teško je to uopce pricati.

prvi put je bilo kad sam imala 16. Bila sam toliko zbunjena i uplašena da nisam ni vrištala, samo sam plakala. Bio je stariji od mene 8 godina. Kasnije sam se uvjeravala da sam ja to htjela, da sam ga ja na to navela, da sam ga zavela, ali ipak sam se i dalje gadila samoj sebi.

drugi put, samo par mjeseci poslije ovog sam ušla u auto svom susjedu. umjesto doma skrenuo je prema nekakvoj sumi. počeo me pipkati i skidati, ja sam vrištala i udarala ga, valjda se uplašio da bi me netko mogao cuti pa mi je rekao da se smirim, da se samo šalio, da ne placem, da je sve ok.. izasla sam iz auta i otrčala doma.. ni za ovo nisam nikom rekla.

s 18 sam upoznala dečka, moja prva veza. sve je bilo divno i krasno na početku veze, kasnije je postao ljubomoran, nasilan, kad bih odbila sex prisilio bi me. zlostavljao me psihicki i fizicki. ta veza je jako teško završila. pokušao me ubiti pa je pobjegao u srbiju jer ga tu policija traži.

sad imam najboljeg dečka na svijetu, drag je, nježan, stvarno je dugo čekao da ja budem spremna na sex i savršen je u svakom pogledu. ali ja nisam, meni se sex gadi, gadim se sama sebi, borim se s anorexiom, ne mogu se pogledat u ogledalo, mrzim samu sebe. a nisam vise balavica.

dali to ikad prestane? taj osjecaj gađenja?

[Parallax]

Ja mislim da je najbolja rehabilitacija u ovakvim slučajevima naći neku osobu kojoj se možete povjeriti, što vam ta osoba buda više značila to ćete se vi više oporavljati. E sad, oporavak i rizik su u ovom slučaju obrnuto proporcionalne stvari. Imam curu koju volim više od sebe, skupa smo već godinu dana, nju su pokušali silovati 3 puta ali je nekim čudom uvijek pobjegla, njen otac je maltretira već 17 godina njenog života i bila je u bolnici na intenzivnoj već 2-3 puta radi njega. Odkad je sa mnom malo je se smirio, ne znam ni ja zašto, ali galama i psihičko zlostavljanje nije manje. Njena majka uzdržava desetak članova njihove obitelji jer stari ne želi raditi, a jedan brat ne zna s novcem i sve odmah potroši, drugi brat je drogeraš kojega je stari izbacio iz kuće. S bivšim je bila skoro 2 i pol godine i rekla mi je da su se često udarali (više on nju naravno, ona je sitna i nježna), često se prema njoj odnosio kao prema smeću. E od kad je samnom sve joj je druga priča. Imala je velike probleme oko vezivanja i općenito oko koncepta veze. Naime smatrala je da je ok ako se ja i ona nekad potučemo, iako to znači da će ona ostati krvava. Bio sam uber strpljiv sa svime, njene blokade prema bilo kakvom seksualnom odnosu sam trpio, česte izljeve bijesa, plača, ne znam ni sam više šta. Nekad sam popustio pa se i ja naljutio ali pokušavao sam sve samo da njoj bude bolje. Prvi seks smo imali tek nekon 7-8 mjeseci. Nisam je dirnuo prvih 3 do 4 mjeseca osim ako je nisam lijepo upitao, nekad čak i za poljubac sam prvo upito jeli ok. Mislila je da nisam nikad prije bio s curom i da se plašim kako sam pažljiv bio da ne pomisli da samo želim pičke. Nisam je nikad udario a zadero sam se samo jednom zbog nekog važnijeg razloga koji nije bitan sad. Toliko sam žalio za tim da sam joj rekao da se sljedećih dana iskupljujem zbog prekršenog pravila, a to je da se neću derat. Danima sam je držao ko kap vode na dlanu, a stalno ponavljao da ne uzima to zdravo za gotovo.

Priče još ima ali sam prelijen da sve ispisujem, to je samo dio. Uglavnom sam joj pokazao kako netko može biti dobar prema njoj. Naime, oslobodila se svih blokada prema bilo čemu, otvara mi se, vjeruje mi, iskreni smo jedno prema drugome, seks nam je predobar svaki put. Čak da pripomenem, ona je bila vrsta žene koju su privlačile maštarije kao da se odglumi silovanje i to, uglavnom grublji seks ali nakon silnog maltretiranja sa mnogo strana zatvorila se skroz. Sada mi toliko vjeruje da ama baš nikakvih blokada nema, uvijek joj govorim da kad dođe do seksa ja ću mirovati dok mi ona ne zapovjedi u slučaju ako se osjeća nelagodno. Sve moje i njene želje ispunjavamo, nebitno jesu li to najluđe maštarije ili neke sitnice.

Nisam ovo sve napisao da se pohvalim vezom nego da vidite kako se veoma zatvorena osoba može preobratiti u potpuno zdravu i normalnu osobu. Ne želim reć da sam ja kao zdrav doktor izliječio bolesnu curu, ne. Mnoge svoje boljke i psihičke bolesti i smetnje je ova veza izliječila, stvarno sam u sedmom nebu.

Samo nađite nekog muškarca voljna da trpi, da uživa, da pazi na vas, ne znam kako, znam da nije lako, ali eto bar znate da ima nade. Presretan sam, a znam da je i ona. Ne znam što sam ovo sve ispisao, ali možda pomogne nekome.

[ANILA]

mariella.... i ostale.... prvo hvala vam na hrabrosti da uopce nesto od svoje price napišete.....vjerovali ili ne, makar se ne znamo- ponosna sam na Vas..

Mene su ovdje neki osuđivali neki ne, ali ponajviše radi psihijatra (odbijala sam ga)...... ponovit cu jedan dio price koji smatram najbitnijim od svega i s kojim se u potpunosti slažem.......

kvragu, oduzit cu pricu. ugl svima s ovim problemom ja najiskrenije i od srca zaista želim reci, i voljela bi da shvate, NITI JEDAN psihijatar vam nece pomoc.
to je odvratan uzasan put na kojem cete sjebat mnogo stvari oko sebe i ne ne mogu vam pomoc prijatelji , ni roditelji, ni nitko dok to sami ne odlucite. sami sa sobom. dok ne isplacete, izvrtite tisuce i tisuce dana, isforisrate sva sjecanja, analiziranja sebe, izvrtite iste uzasne bolne filmove sto puta. i da... ne nikad nece prestat, ali biti ce lakše. ali samo vi sami najbolej znate kako si pomoc i ne to ne znaci da šutite drugima o tome. ne znam, valjda sam jasna.


Ja za sebe napokon nakon 30 godina mogu reci da sam sretna...... puno toga je iza mene, rak, rastava, silovanje.... ali da..... sretna sam...... imam čovjeka koji me cijeni i obožava i dijete koje mi je sve na svijetu.....

Budite hrabre... pišite, govorite o tome.... nakon nekog vremena pojavit ce se osjecaj mržnje, umjesto straha i plakanja...... e onda ste na konju i samo naprijed!!!

[emma 88]

Somewhere else kaže:

Hvala vam svima, ostajemo u kontaktu

Bok!Ja sam bila silovana sa 26 godina.4 godine kasnije razvila sam opsesivno kompulzivni poremećaj.I sad već 8 godina živim s okp om.Ja sam bila prljava od tog gnjusnog čina i nosila sam kaput od tog događaja. umjesto da ga bacim.onda se od kaputa zaprljala sva odjeća i cijela moja okolina i ljudi s kojima se družim.
Pa sam pobacala i taj kaput i robu poslije te i robu nakon te i nakon te...
Cijeli mi je život pretvoren u pakao.nitko me ne smije dirati jer odmah perem odjeću.
Pobacačla sam i puno stvari i kozmetike.

Hodala sam s dečkom 1 godinu i primjetio je moje čudno ponašanje pa sam mu rekla sve što mi se dogodilo i događa.
Nakon toga me ostavio pa sam pala u veliku depru.

Ali me moja psihijatrica izvukla uz pomoć lijekova i razgovora od depre,ali ne i od okp a.
Uglavnom imam depre povremeno.Psihoterapije ne pomažu.Pijem antidepresive koji mi ukrote misli o prljavosti pa mi je lakše živjeti.I depre su rijetke.


Uglavnom,ima li netko da je osjetio neku dozu prljavosti nakon silovanjai kako je to riješio?

Uglavnom,najviše me boli što ću ostati cijeli život sama ili to i nije tako strašno? ni jedan dečko me ne će takvu htjeti.Bojim se bi sa mnom bilo teško živjeti.i neki mi se bircevi gade i ne želim u njih ići.

[bezimena08]

Tek sam sad vidila ovu temu....

Ja ne zelim pricati o svojoj prici, ali zelim zahvaliti svim curama koje to jesu napravile. Pomaze da se ne osjecas toliko sam i izoliran, kad znas da (nazalost) nisi jedini sa svim poslijedicama koje ovakve tragedije nose sa sobom...

Parallax, svaka cast! Svima nama bi trebao netko kao sta si ti jer usprkos svom radu na sebi, onu zadnju stepenicu ne mozemo proci same, treba nam netko i nadam se da cemo svi kad-tad naletiti na njega.

[ANILA]

emma 88 kaže:

Bok!Ja sam bila silovana sa 26 godina.4 godine kasnije razvila sam opsesivno kompulzivni poremećaj.I sad već 8 godina živim s okp om.Ja sam bila prljava od tog gnjusnog čina i nosila sam kaput od tog događaja. umjesto da ga bacim.onda se od kaputa zaprljala sva odjeća i cijela moja okolina i ljudi s kojima se družim.
Pa sam pobacala i taj kaput i robu poslije te i robu nakon te i nakon te...
Cijeli mi je život pretvoren u pakao.nitko me ne smije dirati jer odmah perem odjeću.
Pobacačla sam i puno stvari i kozmetike.

Hodala sam s dečkom 1 godinu i primjetio je moje čudno ponašanje pa sam mu rekla sve što mi se dogodilo i događa.
Nakon toga me ostavio pa sam pala u veliku depru.

Ali me moja psihijatrica izvukla uz pomoć lijekova i razgovora od depre,ali ne i od okp a.
Uglavnom imam depre povremeno.Psihoterapije ne pomažu.Pijem antidepresive koji mi ukrote misli o prljavosti pa mi je lakše živjeti.I depre su rijetke.


Uglavnom,ima li netko da je osjetio neku dozu prljavosti nakon silovanjai kako je to riješio?

Uglavnom,najviše me boli što ću ostati cijeli život sama ili to i nije tako strašno? ni jedan dečko me ne će takvu htjeti.Bojim se bi sa mnom bilo teško živjeti.i neki mi se bircevi gade i ne želim u njih ići.

"dozu prljavosti nakon silovanja"
ne..... naprotiv..... namjerno sam zavađala i odbijala muškarce, koketirala sa svima, te iskušavala tko bi me mogao povrijedit na bilo koji nacin..... ( naravno sve to od kad se pojavila "ona mržnja" prema muškarcima), sve dok mi sadašnji muž nije rekao.... "ja te necu radi sexa, ja te želim radi tebe"......

[tužni cvjetić]

i ja pišem kao klon, ne želim da me oni koji me znaju počnu osuđivati ili gledati drugim očima.
Možda će zvučati glupo, ali čovjeku bude lakše kada shvati da ima još ljudi sa sličnom sudbinom, pritom ne mislim ništa loše.
I sama sam zlostavljana od člana obitelji. Skoro cijelo djetinjstvo. Samo što tada nisi ni svjestan što se događa, smatraš to
normalnim, da tako treba biti. Mislila sam, nikad neću vjerovati muškarcima, svi su isti, mrzim ih...
Dugo sam bila tog mišljenja...a onda je došao on...dečko kojem sam vjerovala....silovao me...
Nisam imala hrabrosti otić na policiju, osjećala sam se odvratno...
Danas, tek koju godinu kasnije, izbjegavam dečke, nikome ne vjerujem, nikome ne pričam o tome, ne spavam,
ne jedem, vidljivo sam nervozna kad je pored mene neki dečko ( npr kad me netko tko stoji pored mene u tramvaju gleda i promatra osjećam užasnu tjeskobu i muku u želucu)
Idem na vozački, instruktor mi je muški...jedva preživim tih sat vremena....

[Infernal woods]

tužni cvjetić kaže:

čovjeku bude lakše kada shvati da ima još ljudi sa sličnom sudbinom, pritom ne mislim ništa loše.

istina. nekako s vremenom počinješ shvaćati da je sav taj užas kroz koji prolaziš normalan odgovor na traumu i da bi svatko normalan tako reagirao, i da si ti u cijeloj priči najmanje kriv...

[oleoleole]

Prvi put sam na ovom forumu.
Nemoguće mi je sve pročitati jer je tu suviše negativnih misli,ali ono što sam pročitala bilo mi je dovoljno da potpuno shvatim vaš bol i tjeskobu.
Hiljadu misli u mojoj glavi,a ruke ih ne mogu pratiti.
Mislim da čovjek ne mora doživjeti nešto da bi znao kako se onaj ko je to doživjeo osjeća.
Potrebno je samo da ima razum i dovoljno osjećanja,a prije svega mora biti svjestan prirodnog toka.
Meni je od srca najiskrenije žao što ste svi bili toliko povređeni.
Ipak ću napisati nešto što će kod nekih od vas izazvati negodovanje,ali vas najiskrenije molim da dobro pratite moje riječi i pokušate me shvatiti.
Možda će vam zvučati čudno,ali žao mi je i onih osoba koje su vam to radile.Prirodno je da svi težimo ljepoti življenja,sreći,blagostanju i nadasve normalnom biću.
Vjerujem da su se mnogi od vas pitali da li je osoba koja im je takvu grozotu učinila normalna.Ja sam duboko ubjeđena da niko normalan nije u stanju uraditi takvo nešto.
Vjerujem da je svako živo biće na ovom svjetu sa razlogom ovdje.
Znači svaka i najmanja životinjica,a kamo li ćovjek ovdje su jer je to prirodno.
Takođe je prirodno da volimo i poštujemo jedni druge.Dakle, neprirodno je da vršimo silu nad bilo kojem živom biću.Sve što nije prirodno onda je nenormalno.Pa nije lako živjeti nenormalnim ljudima među mnogobrojnim normalnim.Da li ste se ikada upitali koliki je njihov strah?A vjerujte da ga oni posjeduju.
To su uglavnom bolesne i po njihovim viđenjima nevoljene osobe.
Niste vi krivi što vam se tako nešto desilo i nije to vaša sramota.Nema te osobe koja bi se mogla izazovno obući pa da je iz tog razloga neko siluje.
Pa zar bi trebalo sve nudiste silovati.Nemojte si to prebacivati.
Ne postoji niti jedan razlog da se nad nekim izvrši nasilje,a pogotovo seksualno.
Nemojte se sramiti toga,Ja se nikada ne bih sramila tuđeg postupka.A to jeste tuđi postupak,a ne vaš.
Govorite među sobom da pokušate maštati.Ako će vam biti lakše,vi maštajte.Ipak morate voliti ljude jer nisu svi ljudi isti.Postoje normalni i nenormalni ljudi.Zar zaista mislite da normalna majka može zlostavljati svoje dijete,ili normalan otac ili brat.Zar normalan dečko može silovati,a vođenje ljubavi je divan čin.
Oprostite im što nisu normalni i vjerujte mi vama će biti mnogo lakše.Morate izbaciti mržnju iz sebe jer ona vas truje i ubija ljubav u vama.Niste jadni vi već oni što su vas povrijedili.Njih iskreno treba žaliti.Zamislite samo kakva su to bića.
Upoznala sam jednog dečka preko foruma i dopisivali smo se .Mislim da mu se tako nešto desilo ali nisam to spominjala jer nije ni on.
Srce me boli za njim,ali i za svima vama.Dođe neko nenormalno biće i uništi ti život.Nemojte im dozvoliti da vas povređuju.Pružite prst i pokažite ko su.
Moraju biti zaustavljeni jer oni su loši a ne vi.Vi ste žrtve,ali morate nastaviti voliti jer ima mnogo dobrih ljudi.
Oprostite mi na ovim riječima,ali morala sam reći šta mislim.I nemojte misliti da nisam patila.Jesam ,beskrajno ali nisam zlostavljana.
Želim vam svaki dan bez tjeskobe i boli.
Zapamtite VI NISTE NIŠTA KRIVI I NEMOJTE SE SRAMOTITI.
Čujemo se.

[ANILA]

Pozdrav
Ne znam koliko Vas ovdje zna za mene i moje probleme, ali tu sam vec godinama stalni gost pa sam si uzela za malo pravo da Vas prvo obavijestim o necemu.....
Uglavnom, uskoro ce se ne podrucju Viroviticko- podravske županije otvoriti prvi u Hrvatskoj, seksualno- psihicki centar, koji ce prvi poslovati bez anonimnosti, a pruzat ce svjete i podršku iz ovih naših problema, obiteljkskih problema koji nastaju radi raznih bolesti, te svega ostaloga....
Isto tako u centru ce se napokon moci kupiti i famozni prirucnik Anilas cin cis ascus i hpv, koji je do sada bio u prodaji iskljucivo preko interneta......

Ispricavm se adminima ako ovaj post ne može biti tu, ali ne znam gdje drugdje da metnem obavijest curkama.....
pozdrav svima, pogotovo staroj ekipi!
__________________