Žene koje previše vole - komentari knjige i sindroma opsesivne ljubavi

[Facies]

147 kaže:

Norwood je žensko i ima iskustva u životu uprav s takvim stvarima, što osobnog što kao terapeut. Ne kužim zašto si na temi o knjizi koju nisi pročitao/la i "pobijaš" teze iz knjige koje ne znaš niti kako glase? S kim se ti svađaš i zašto ovdje?

Ne znam zasto mislis da se svadjam sa bilo kim,jednostavno sam iznio samo svoj stav,ili mozda nemam pravo na njega?
Nekim ljudima nisu potrebne knjige,djela velikih autora,da bi shvatili smisao zivota,njih je naucilo iskustvo.Istorija je uciteljica znanja,a svako nase iskustvo je nasa istorija
Svaki covjek na planeti je jedinka za sebe i tesko da moze da spozna zivot i smisao zivota kroz iskustva ili djela drugih ljudi,"autoriteta" ciji stavovi mogu uvijek da budu samo subjektivni a nikada objektivni,naravno ako se ne radi o prirodnim naukama gdje su definicije nepromjenjive i fixne.
Ne moze ruzna zena da se vodi iskustvom (djelom) lijepe zene i da je oponasa ni na koji nacin,jer ce da dozivi debakl.Ista stvar je i u svim ostalim segmentima zivota.Znaci svi mi cemo u nekoj situaciji da na individualan nacin izazovemo zasebnu reakciju okoline i adekvatno tome cemo da dobijemo i razlicite odgovore,sto znaci da ce zakljuci da budu subjektivni.
Sto znaci da bilo koji "autoritet" koji nas je pocastio nekim od svojih djela moze samo da nam ponudi svoje vidjenje necega,sto ne znaci da to vidjenje mora da bude i tacno.
Iskreno nisam znao ko je Norwood,moj odgovor se odnosio na post djevojke koja ju je spomenula,a tebi hvala sto si me prosvijetlila ili prosvijetlio pa sada vise znam nego sto sam znao
Sto se tice onoga sto sam napisao ti pokusaj da me demantujes,naravno sa argumentima,stojim ti na raspolaganju

[Pringles]

Omalovažavanje tuđe problematike se na ovom pdf-u inače sankcionira kartonima. Za sada je sporni post samo obrisan. Dalje će se sve napisano u tom tonu kartonirati.

Ukoliko ne možete ili ne znate dati konstruktivni komentar, a po mogućnosti i pokazati malo empatije, barem zaobiđite temu i nemojte trollati po njoj. Svrha teme nije bildanje vlastitog ega.

[Tiza]

Zna li možda netko gdje se može kupiti ova knjiga?

[Pringles]

Tiza kaže:

Zna li možda netko gdje se može kupiti ova knjiga?

Vidjela sam da ju drže u Profilu, vjerojatno još ponegdje.

[CallmeBaby]

Anakonda1980 kaže:

.....Jer sam uvjerena da je većina žena u takve veze ušla iz iskrene ljubavi a ne fejkane, koja se pretvorila u opsesivnu u onome trenutku kad je partner pokazao svoje pravo lice, tj. da je prema njima emocionalno hladan, nezreo, poremećen, nestabilan i svakakav… partner koji ne zna uzvratiti ljubav.

Alelujah!!!! i amen!!!!
Naravno da ima i toga! Ja sam dijete iz tople obitelji, prekrasnih roditelja, s dobrim vezama dok su trajale i samo jednom opsesivnom. A ta je postala opsesivna zbog partnera koji me stalno grijao pa hladio, odlazio, pa se vraćao. Dok je bio uz mene (živimo u različitim gradovima) bio je prekrasan toliko da bih se zapitala jel u meni problem. Čim bi se rastali, on bi se distancirao. Kad bih ga upitala u čemu je problem uvijek bi izvrdavao odgovor (posao/nemam vremen/u gužvi sam i sl.). Jedno bi mi govorio dok smo bili zajedno, a kad bi se udaljili jedva bi o istom htio prozboriti. Uglavnom ono što je kad smo zajedno nije u skladu s onim kad se razdvojimo. Moje poruke ga "dave". Po meni je to normalna komunikacija s osobom koju voliš. Završilo je mojim stalnim inzistiranjem na istini toliko da sam ga opsesivno počela provocirati da mi kaže istinu i na opsesivnom inzistiranju da on napusti mene (jer kad bih se ja udaljila, on bi se vraćao, ne odmah nego nakon dužeg vremena). Ja bih se zaprijetila da odlazim, odmah bi našao vremena da se javi. Nakon toga opet po starom - tišina.
Najzanimljivije je što bih ga ja dovela do ludila svojim ispadima, on bi ignorirao moje poruke i mailove, a onda bi ga nešto u tome ipak ponukalo pa bi se javio. Onda bih ja djetinje rekla neka mi kaže ako je gotovo, on na to ne bi reagirao. Kao da prepušta da ja donesem odluku. Totalno djetinje ponašanje s moje strane, ali više ne znam kako doprijeti do njega. Razgovor izbjegava, kaže da nema druge, ali na moje emocionalne potrebe ne reagira. Kad sam mu sve napisala što osjećam rekao mi je da dramatiziram i preuveličavam.
Tako da sam mu rekla da to nije dobar odnos i odlučila ignorirati ja njega na isti način.
Skroz mi je jasno da je greška u meni što to trpim, ali...teško je upravljati emocijama. No krenula sam dobrim putem, zar ne???

Inače, ispričao mi je da je otac bio po njemu "snažna osoba kojoj nikad nije vidio suzu u očima". Ja bih rekla hladan autoritativan tip. A za majku je komentirao da je on vjerojatno neželjeno dijete jer se rodio 13 godina nakon brata. U intimnim trenucima je jako nježan i voli nježnost.

[lorena1966]

Pozz,imam vec temu na ovom forumu i navesti cu link mog prvog posta da ne ponavljam ovdje cijelu pricu iz pocetka https://www.forum.hr/showpost.php?p=48699770&postcount=1
Ja sam se vidala s njim,cula svakodnevno,nije bas bio dobar prema meni,5 grubih stvari i jedna dobra,napuco me telefonski zajedno sa svojom ženom .
Mene zanima kako netko,ja,žalim za njim ,patim,zasto?
U mozgu imam sve činjenice,zapamcene sve grube rijeci,a ja patim za njim?
Da li sam ja normalna?

[GoodBadUgly]

pisala sam na "zivot u dvoje" o svom problemu, losem braku u kojem jesam i netko mi je sugerirao da procitam knjigu -"zene koje previse vole".

trazeci po netu, citajuci razne clanke, 100% sam se nasla u opisu ljubavne ovisnice, tj. ovisnice o drugoj osobi.

posesivna sam - veza je za mene postojanje i sreca, stalno imam potrebu da mi se pokazuje ljubav, cijeli dan, seksualno sam jako nabijena, ali nezdravo - on mi je dokaz ljubavi, uciniti cu sve, poniziti sebe, cak i moliti za paznju i ljubav, trpiti i ponizenja samo da bih zadrzala tu osobu pored sebe. konstantno sam gladna ljubavi, sexa, svega, ni sama vise neznam cega. tesko podnosim udaljavanje muza od sebe... cak sam postala i agresivna u tom trazenju toga sto mi treba za sebe. nije mi muz cvijet, naprotiv, ali nesto se i trudi, ali za mene uvijek nedovoljno. on se pocinje braniti sve cesce, postaje agresivan prema meni sve vise. pretesko mi je postalo sa njim, ali nije ni njemu lako samnom.

ljubomorna sam - totalni sam kontrol freak i mislim da sam cak i patoloski ljubomorna, sve to iz nekoga straha i da se zadrzi ova situacija. opsjednuta sam muzem i iako imam i svoj zivot, u biti kada razmislim o svemu, sva energija mi je usmjerena na njega i kontrolu.

zavodnica, ne onako vulgarno i otvoreno, udana sam, ali prikriveno, shvatila sam da konstantno imam potrebu da osjecam neciju paznju, da je trazim, pa makar i prikrivenu. i muz mi zna prigovarati da je moja nesigurnost njemu toliko vidljiva i da mu smeta i da svako malo primjeti da kazem kako se nekome svidjam, kako me netko gleda, kako ovo ili ono... mislila sam da govori gluposti tada, ali nakon citanja o ovom poremecaju definitivno sam se nasla u tome.

imam i dobar temelj iz djetinjstva za razvoj ovakvog poremecaja (rani razvod roditelja, emotivno hladna majka, ali i posesivna, nikada razvijen odnos sa ocem)...

nisam oduvijek bila ovakva, imala sam i zdrave veze, ali vjerojatno je jedan dogadjaj iz proslosti bio okidac za razvoj ovakvog poremecaja. u ovom braku, sadasnjem, razvio se u svoj svojoj raskosi. muz me tesko prati, malo se trudi, ali sve mi cesce ponavlja da ga gusim, postaje agresivan sve cesce.

moram ovo rijesiti sa sobom, ovo stanje, dosla sam do stadija gdje samu sebe i osobe oko sebe pocinjem unistavati, doslovno. mislim tu prvenstveno na dijete, maleno je jos i moram nesto poduzeti radi njega. nestajem kao osoba, samo da bih odrzala taj brak, eto takav osjecaj imam.

molim za savjet ako je itko ovdje prosao slicno. ili ako netko zna nekoga psihoterapeuta koji je dobar za ovakve poremecaje, molila bih preporuku ovdje ili pm.

Hvala unaprijed!

[zoki89]

Za početak će iskrenost najviše pomoći u tvom braku. Priznaj mužu da si postala svjesna svog problema i da ćeš nastojati poraditi na tome. Budući da si mnogo tražila od njega, slobodno i ti njemu iskaži pažnju nečime.

nestajem kao osoba, samo da bih odrzala taj brak, eto takav osjecaj imam.

Ne trebaš se toliko boriti za brak. Čim više se boriš, time više udaljavaš svog muža od sebe. Posveti se više sebi samoj, te radi na spomenutim problemima. Razgovaraj s nekime otvoreno o problemima iz prošlosti, jer možda te još uvijek muče neki potisnuti ružni događaji. Možeš i zapisivati u dnevnik svoje misli i emocije. To također pomaže da izbaciš neke stvari iz sebe, te lakše uvidiš gdje su problemi.

Poslati ću ti privatnom porukom neke savjete kako pobijediti ljubomoru. Možda malo pomogne.

[Almost Rosey]

GoodBadUgly kaže:

pisala sam na "zivot u dvoje" o svom problemu, losem braku u kojem jesam i netko mi je sugerirao da procitam knjigu -"zene koje previse vole".

Tema spojena s postojećom.

[aljehin]

GoodBadUgly kaže:

Hvala unaprijed!

OK, pročitaj malo temu i knjigu.
Kako se osjećaš? Opiši mi tvoj unutrašnji osjećaj, ne u odnosu na njega i brak, nego općenito.

[GoodBadUgly]

aljehin kaže:

Kako se osjećaš? Opiši mi tvoj unutrašnji osjećaj, ne u odnosu na njega i brak, nego općenito.

Lose. Previse energije mi to crpi, skuzila sam da uopce ne uzivam u zivotu kako treba. Inace, dobro se osjecam, jesam osjetljivija osoba, i sklona "crnjacima" ali ne patim od nekih depresija. Kada skuzim da "odlazim dolje" prisilim se na drizenja, fizicke aktivnosti pojacam, pa ne tonem. Nisam o tome prije razmisljala na taj nacin, ali sada kada pogledam realno - dosya sam zaokupljena mwdjuljudskim odnosima. I u njima sam nesigurna, iako to prikrivam. Fakat bih voljela to pronijeniti, i vise biti sretna sama sa sobom, manje analizirati i izjedati se, opterecivati "umisljajima".
Evo sada, konkretno - muz, ne kuzim zasto sam tako paanoicna i opsjednuta i zasto se tako bojim ostaviti ga ako nisam sretna.
Sama pomisao da cu biti sama, ostavljena, ili da otidjem, tolika jeza i strah, ocaj - neznam cemu i zasto. A steti jako i meni i djetetu, svejedno imam strah. I stalno sebe preispitujem.

Zelim postati jaca, shvatiti uzroke i nauciti krive obrasce razmisljanja i djelovanja, i mjenjati to. Samo neznam kako, od kud da pocnem uopce.

[aljehin]

Malo tko se kvalitetno nosi sa osjećajem moguće (totalne) samoće. Ipak, partner nikad ne može popuniti tu rupu na duže staze ako je taj osjećaj stalan kroz dugi niz godina. Temeljna nesigurnost i slabašno samopouzdanje zna žene/muškarce pretvoriti u pijavice (gušenje) a partnera izbaciti iz središta. U psihoanalizi postoji teorija prijenosa obrazaca. Ako smo navikli na život u drami gotovo kao da ga prizivamo u sadašnjosti. I sve je to super dok pored nas nije nevini svjedok - dijete.

Po opisanom ovdje i tvojoj temi na ŽuDu mislim da hitno trebaš pomoć u vidu stručne osobe. Ne odgađaj misleći da samim raskidom problemi nestaju. Što ako te taj osjećaj samoće gurne u novu vezu koja uslijed djelovanja hormona izgleda kao perspektivna a kasnije se ispostavi kao isto sranje. Želiš li svom djetetu takvo što? Želiš li sebi takvo što?

[a cap ne bon]

Pročitala sam topic i vidim da mnoge dijelimo slična iskustva, a na internetu sam pročitala sažetke knjige i u mnogočemu prepoznala vlastiti obrazac ponašanja.
Rado bih je pročitala cijelu pa molim ako netko ima knjigu u PDF-u ili epub da mi se javi.
Ili ću u knjižnicu po nju, jer čini mi se da definitivno može pomoći u radu na sebi i izlasku iz uobičajenih krivih izbora i podložnog ponašanja koje definitivno vodi do nezdrave veze, gubitka samopouzdanja i emotivnog sloma.

[Ufur]

Dobro, zanimljiva tema.

I, kako se na kraju osoba, koja nekoga voli "opsesivno", ili kako god, a ljubav je neuzvracena iz ovog ili onog razloga, "izljeci" od takvih situacija i svega skupa?

[descender]

Ufur kaže:

Dobro, zanimljiva tema. I, kako se na kraju osoba, koja nekoga voli "opsesivno", ili kako god, a ljubav je neuzvracena iz ovog ili onog razloga, "izljeci" od takvih situacija i svega skupa?

Možda jednako kako osoba sa iq-om cca 80 fantazira i planira o postati predsjednik ujedinjenog svijeta. Vrijeme iz/liječi sve karcinome. No možda, u kojem slučaju, pokaže se da dovoljna ustrajnost na osobnoj baš tako, ponešto opsesivno koncipiranoj osobnosti, uz ponešto lude sreće, urodi plodom ispunjenja fantazije > htijenja > očekivanja, do/u tančine. Nije da nije zabilježeno.

[Mihail Suslov]

descender kaže:

Možda jednako kako osoba sa iq-om cca 80 fantazira i planira o postati predsjednik ujedinjenog svijeta. Vrijeme iz/liječi sve karcinome. No možda, u kojem slučaju, pokaže se da dovoljna ustrajnost na osobnoj baš tako, ponešto opsesivno koncipiranoj osobnosti, uz ponešto lude sreće, urodi plodom ispunjenja fantazije > htijenja > očekivanja, do/u tančine. Nije da nije zabilježeno.

Sklizak je to teren moj Desc :/

Korisnije bi bilo da se od djetinjstva razvije "kultura" samokontrole. Da se nauči držati emocije a ne da one drže nas. Ali time se nitko ne bavi a stigmatizira se one koji/koje opsesivno vole. Dok ih se u fikciji (književnost, film) nerijetko diže u nebesa. I naravno da se stvara šizofrena atmosfera. To je društveni bumerang i krivi smo svi.

[Ufur]

Netko nauci prije, netko kasnije. Al' da, slazem se decki.

[descender]

Mihail Suslov kaže:

Sklizak je to teren moj Desc :/ Korisnije bi bilo da se od djetinjstva razvije "kultura" samokontrole. Da se nauči držati emocije a ne da one drže nas. Ali time se nitko ne bavi a stigmatizira se one koji/koje opsesivno vole. Dok ih se u fikciji (književnost, film) nerijetko diže u nebesa. I naravno da se stvara šizofrena atmosfera. To je društveni bumerang i krivi smo svi.

Ma naravno. Teren za uvijek naoštrene i nakon uporabe kemijski servisirane, airmax čavlerice posjedovanje negdje u nekome promptno dohvatljivom kutku, raznih zaista nužnosti dupkom punog super-saka. Minimalno dualno, nasumično izmjenjivo, relativno i vrlo klizno bivanje, nije baš neko mjesto boravka koje garantira uvijek istovjetnost mišljenja i djelovanja, bez obzira na stečenu, naučenu, istreniranu, kondicioniranu.... po potrebi za hvatanjem se ukoštac s varijabilnosti, uvijek borbenu spremu samokontrole se. Ako si čovlek dozvoli da mu zamor po borbenosti, prihvaćanja "činjeničnog stanja", koje bi bila neka druga faza evolucije, odrastanja, prerastanja basni, bajki.... ubije sanjarski duh/čicu, ako previše ozbiljno stane doživljavati "ozbiljan život", ako otpusti 'fikciju' kao nekakvu esenciju definicije biti čovjek, a ne makina.... morti umre daleko prije zvaničnog vremena. Što s neke, uvijek prisutne ili dostupne, barem druge strane promatranja, možda i nije tako loše. Možda je potrebno umrijeti za života (nekoliko puta, na nekoliko načina), da bi se moglo zaista roditi unutar istoga. Ne, baldly go, koračati bas cijelim putem u temper tantrum fetus/novorođenče modusu operandi. Dosadi sve, s vremenom; ako već ništa drugo? Prezasićenje istosti?

Svatko tko išta radi previše, prekomjerno, i svjestan je vlastite prekomjernosti, valjda je i svjestan kako i zašto to upravo tako čini? Po svjesnosti, možda i sasvim jednostavno može odlučiti želi li se posvetiti tome i dalje, ili se svjesnost - kao tjelesna bol koja ukazuje na nužnost - obrasca te forme i intenziteta, možda manifestirala u tom obliku, ne bi li predložila neku sasvim jednostavnu mogućnost odabiranja nekog na nužno 'konstruktivnog' modela mišljenja i djelovanja, ili djelovanja i mišljenje, kako je koji ritam uzročno posljedičnosti ponaosob već smisleniji. Anksiozno, neurotično, schizoidno shizofrena.... atmosfera, u navedenom bivanju, ispunjenom milijardama po individualnoj osobnosti međusobno interkonektno nužno povezanim jedinkama, u 'solipsističko' individualnoj potrazi za nečime što je svakome uvijek - bez obzira na dojam trena stabilnosti - upitno, možda je sasvim odgovarajuća atmosfera. Atmosfera za smješkati se cijelo vrijeme, ako ne baš smijati se. Za, sve čovleke dobre i ne dobre volje, voljeti ih puno previše.

[Carpe Diem!!!]

Bila sam žrtva opsesivne ljubavi. Jednom. Drugi put, od strane druge osobe su simptomi počeli, u početku sam ih prepoznala i odmah sasjekla stvari.

I ne, nisam bila nimalo gruba, hladna i nepristupačna. Naprotiv. I imala sam osjećaj što sam pristupačnija i otvorenija da se stvari pogoršavaju odnosno da ti emocionalni vampiri smatraju da imaju sve više i više prava. Jedva sam se riješila katastrofa i ne, ne smatram da tu ima i trunke ljubavi, to je samo želja za posjedovanjem.

Ne krivim probleme u djetinjstvu, krivim to što su bili svjesni problema i ništa nisu uradili po tom pitanju. Ono, takav sam, jbg.

Doviđenja.

[granny-smith]

Murron kaže:

Prije nekoliko dana shvatila sam da patim od nečeg što se naziva opsesivna ljubav a opisana je u knjizi pod naslovom "Žene koje previše vole"
Ta me me spoznaja užasnula, nikad nisam pomislila da je moj totalno promašeni ljubavni život zapravo ipak posljedica nekih neriješenih stvari iz djetinjstva
Ima li još nekog s takvim problemom?

Jebotepas, čekaj da pogodim: neki muškarac je napisao tu knjigu?