Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 13.12.2007., 11:04   #41
Quote:
žacko kaže: Pogledaj post
BRAČKA-iz iskustva ti mogu reći(mada nisam psihijatar)da može biti prolazna psihotična epizoda.da mu se to konstantno javlja i traje po 6 mjeseci ,dg bi bila šizofrenija.reci,molim da li moditen uzima redovito ili u injekcijama? dali mu daju i akineton ?- kako bi spriječio kočenje, kao posljedica antipsihotika(to mu je tipična nuspojava)...možeš li malo precizirati,dali ima obmane čutila,?,halucinacije? i kako se manifestiraju karakteristike za dotičnu bolest....
koliko ima god? kakva je geneza? da li je bilo prije u familji duševnih bolesti?itd,što opširnije napišeš i preciziraš to bolje,kako bi adekvatno sagledali situaciju,pa možda i pomognemo ako možemo, u smislu kako se nositi sa bolešću. ili razmijeniti iskustva.hvala.
Uh, odakle da počnem? Evo ovako: u toj prvoj, nadam se i jedinoj, epizodi pucala ga je teška paranoja, umira je od straha...od čega?...od boga ili vraga, raja ili pakla, neznam ni ja, u savkom slucaju pucale su ga te religiozne stvari, znam da je mene gledao u oči i govoria kako nezna jel priča sa svojom ženom ili s bogom, kad bi ja djecu spomenula govorio je da to nisu njegova djeca nego božja, prvih par dana u bolnici je bio vezan jer je valjda pokušavao pobjeći od.. valjda pakla..naznam, jer kad smo ga htjeli odvest u bolnicu mislio je da ga vodimo u pakao. A inaće doma nismo nešto religiozni, jesmo oženjeni po crkvi i imamo sve sakramente, al idemo u crkvu samo za blagdane. Halucinacije? - neznam jeli baš vidio boga ili vraga ali znam da je krivo vidio stvari npr. od nekakve boce na zidu u bolnici mislio je da je dječja bočica (jer nam je sin tad bio star 2 mjeseca).
Neznam čime su ga sve nakljukali u bolnici onaj prvi dan da dođe sebi, ali doma je samo pio seroquel i moditen u tabletama, s tim da mu je moditen prvi ukinut (nakon cca 2 mjeseca ).
Inače u bolnici su rekli da je zadivljujuče brzo došao k sebi (nakon 10 dana je pušten kući), navodno su pogodili terapiju, a kao i ja sam za to zaslužna jer sam bila pribrana, realna i stalno s njim..i whatewer..neznam ni ja šta sam to tako dobro napravila, vjerojatno su mi to rekli samo da me utješe al eto.

Imao je 27 godina kad se to dogodilo( prije skoro 2g).
Život ga nije baš mazio, socijana služba ga je oduzela biološkoj majci u dobi od 9 mjeseci, slijedeće 3 godine boravio je u domu ( u međuvremenu ga je biološka jednom opet uzela i vodila sa sobom po bivšoj Jugi valjda trčeći za nekim od muževa ili ljubavnika, ali ga je soc. sl. opet vratila zbog neprimjerene skrbi). Negdje od 4-te godine je kod istih udomitelja ali ni tu nije bilo klasične obitelji, već samohrana udomiteljica (od koje je muž pobjegao jer nije mogao podnjeti činjenicu da joj on nemože napravit djete nego ga je ona uzela u domu) i njena biol. obitelj. tako smo se morali dogovarat koga će naša djeca zvati bakom a koga tetom.

Činjenica koja me najviše zabrinjava je da već spomenuta biološka majka ima određenih psihičkih problema,navodno joj je dg depresivna shizofrenija. Kažem navodno jer s njom nismo baš u kontaktu, a od socijalne radnice imamo vrlo štura objašnjenja. Ali kad sam razgovarala sa voditeljom psihijatrije i spomenula genetiku i majku dobila sam ovakav odgovor "..ma šta ste se uhvatili genetike, tko zna od čega je vaš pra pra dida bolovao pa vama ne mora biti ništa.." ovim riječima.

Inače je drugačiji, povučen, drži emocije dobro sakrivene i od sebe i od drugih, uvijek je mogao provodi puno vremena sam sa sobom i štivom koje ga je zanimalo, uvijek se pitao zašto njega ta udomitaljska obitelj voli...općenito se uvijek pita 'zašto ' , od stvarno važnih pitanja do najbanalnijih. Ja sam to uvijek pripisivala nesretnom djetinstvu, al to upiranje u 'zašto' ga je čini mi se i doveli do psihoze..neznam.. ja se ne pitam zašto sam tu.. tu sam da promjenim pelenu i nahranim djete...neznam ja sam valjda opet pre realna...možda će neki reći i glupa ili površna kad me ne zanima bit života ali uz troje male djece fakat ne stignem razmišljat ni o bogu ni osmislu života ( sorry ako sam koga uvridila).

Ima tu još, neko vrijeme prije 'epizode' bio je izložen priličnom stresu: ostao bez posla, živjeli smo kao podstanari, ja rodila pa nakon poroda jedva izvukla živu glavu zbog nepažnje osoblja u rađaoni, a nekako se i poklopilo sa prvom godišnjicom smrti osobe koju je zvao majkom u udomiteljskoj obitelji, a sav taj stres najlakše mu je bilo riješit jointom navečer kad djeca zaspu i zaboravt sve brige. Onda su u bolnici rekli da je vjerojatno marihuana bila 'okidać' da se uz sav stres na kojeg oćito ima nizak prag tolerancije, jednostavno slomio. Ali kad je sad prije dva tjedna bio opet kod psihičke ona kaže da nije (a ista je osoba u pitanju).

Nakon 'epizode' bio je na tabletama 6 mjeseci i onda je bilo sve ok, međutim u zadnjih par mjeseci opet poseže za jointom protiv čega sam se ja svim silama borila al nije mi išlo, sve dok nismo primjetili da je opet malo ubrzan i priča možda malo fanatično za moj pojam. Na moj nagovor otišao je kod psihijatrice koja mu je dala opet moditen, doduše samo 2mg dnevno (1,0,1).
Da se razumijemo nisam ja neka svetica šta se tiče pušenja trave, i ja bi prije bez problema zapalila, i prije njega i s njim, al od kad imam djecu to si stvarno vrlo rijetko mogu priuštit, a od njegove epizode mi ni ne pada napamet zapalit.

Nadam se da vas nisam previše upilala, ali ja stvarno neznam šta mi je činit. Osječam se odgovornom ako se njemu opet isto dogodi, kao ja sam na prvoj liniji i ja moram bit ta koja če prva nešto primjetiti i onda morat reagirati (i to još po mogučnosti na pravi način), a to me izluđuje jer sam stalno u grču da mu se ne bi šta dogodilo, stalno preispitujem sve šta je rekao (samo u svojoj glavi naravno), što je napravio... a to čini mi se ne vodi u pravom smjeru.. strah me da ću mu tako samo odmoći umjesto pomoći.

Sorry ako sam pre naporna ali jednostavno nemam s kim o svemu pričat, prijateljice me mogu saslušat ali nitko me u potpunosti ne razumije.
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 14:39   #42
BRAČKA-lijepo da si sve elaborilala,po mome(bogatom) iskustvu,može biti da mu je genetski, od biološke majke naslijeđena bolest,a opet ne mora značiti ništa-odnosno ,možda je samo jedna psihotična epizoda, uzrokovana raznim noksama(kažu da je 50 % genetika zaslužna za šizofreni gen kao i psihotični,pa sad koji je prevagnuo,ne znam),evidentno da ima obmane čutila-halucinacije(pa su ga u početku vezali ,da si ne bi naškodio ili drugima),s adekvatnim lijekovima bi se stanje trebalo normalizirati u večini slučajeva,ali se nemoj iznenaditi ako se i ponovi(što je rjeđe),kažem ako,bi trajalo permanentno 6 mjeseci,dijagnoza bi vukla na šizofreniju,gdje su ponovno potrebni lijekovi iz iste skupine.samo nisi rekla za akineton(dal uzima),jer on ide u kombinaciji sa moditenom ili haldolom. budi uz njega ,glede podrške njegove maksimalno,mislim da nije tako strašno kada pije lijek,kako kažeš.jer kod težih slučajeva,pacijenti iz više razloga ne popiju na vrijeme ili uopče ne uzmu lijek (zaborave,umisle,itd),pa kad se bolest javi
tada moraju primati injekcije istoga lijeka ali u depou koji drži mjesec dana ili moraju biti hospitalizirani radi redovitoga uzimanja lijeka (u početku su na opservaciji).vidim da je imao teško djetinjstvo ,pa paranoje koje znaju biti tipične za takvu genezu.
-ako ti je lakše ,samo piši,makar iskustva razmijenili,pa češ vidjeti da ima mnogo gorih slučajeva(osobe koje su izgubile realnost,paranoje,psihomotorni nemir,agresivnost,katatoničari,ukočenost,
nesanice,deluzije grandiozne,itd)...ovo što puši travu,osobno smatram da nije poželjno,jer mislim da samo potencira dodatno bolest(čega on naravno nije svijestan najvjerojatnije)kao ni alkohol koje treba izbjegavati.čao.
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 14:43   #43
Quote:
lucius_34 kaže: Pogledaj post
vidiš žac brother ja sam bio malo skeptik kad mi je rekla za fiziku,vidim da dobro kopća mentalni sklop -ca ja joj mogu sam rec ovo blagosloviti da to fine faxa i da uspjesno ljeći pacijete....

ti biče nakljokan....a ja evo nemogu zaspat sad je 5h
-lucijus ,kompa,kave mi to slikice šalješ ? koje baš i ne znam protumačiti...reci,molim,jesi li u mirovini ili radiš ili čime se baviš? jesi li oženjen ili skime živiš?kako ti je ovih dana ,ili danas?jesi li se naspavao?čaos...
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 18:47   #44
[QUOTE=žacko;11764528].samo nisi rekla za akineton(dal uzima),jer on ide u kombinaciji sa moditenom ili haldolom. budi uz njega ,glede podrške njegove maksimalno,mislim da nije tako strašno kada pije lijek,kako kažeš.jer kod težih slučajeva,pacijenti iz više razloga ne popiju na vrijeme ili uopče ne uzmu lijek (zaborave,umisle,itd),...,

Po ovome ja stvarno dižem paniku bez veze.
Šta se tiće akinetona-ne, nije to uzimao. A to se uzima zbog nuspojava moditena ili ...? Šta se tiće moditena stvarno svašta piše pod nuspojave, a koliko je to stvarno..hoću pitat znate li puno ljudi koji imaju nuspojave?
On sad nema nikakvih nuspojava, doduše uzima samo 2mg dnevno. Prije dok je bio na moditenu i seroquelu, bio je malo manje osjetljiv na podražaje npr ne bi se naježio kad bi ga škakljala po leđima, šta inaće bi, ali to je sve.

Luciu34 mi je napisao: moditen je stari lijek; a ima li onda neki novi na istu shemu ili šta..?


ŽACKO:...pa češ vidjeti da ima mnogo gorih slučajeva(osobe koje su izgubile realnost,paranoje,psihomotorni nemir,agresivnost,katatoničari,ukočenost,
nesanice,deluzije grandiozne,itd)...


Šta se ovog dijela tiće on je prilično svjestan toga šta mu se dogodilo. ja sam njemu prepričavala kako je izgledalo a on meni šta je tada mislio. Ne sječa se naravno svega, ali svjestan je koje su ga misli i ideje do tamo dovele. I danas on kaže da njegov mozak krene razmišljat u tom smjeru ali ga može svjesno prekinuti.
Jeli bolje da se on tako sam kontrolira ili da to rade tablete?
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 21:14   #45
vidiš da i nje tako strašno niti izgubljeno,kaj se tiče moditena,daje se kao nuspojava lijekova(haldol i moditen)jer ukočuju-zakočuju tijelo.ok?
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 21:15   #46
edit:krivo napisah ,umjesto moditena,treba biti akinetona-on otkočuje organizam ako dođe do zakočenja.
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 21:32   #47
Quote:
žacko kaže: Pogledaj post
edit:krivo napisah ,umjesto moditena,treba biti akinetona-on otkočuje organizam ako dođe do zakočenja.
e da shvatila sam. sva sreća nismo jos do tu došli. Dakle misliš da je ok to šta je on prilično svjestan situacije? Tu sam negdje pročitala da nisi lud(ružno mi je upotrebljavat ovu riječ) ako pitaš jesi li lud.

A kakva je kod tebe situacija, ako smijem pitat? Ili se ekipa ne voli samnom pričat jer nisam jedna od vas, već samo zabrinuta životna družica.
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2007., 23:38   #48
šta znači biti lud? psihički oboljela osoba jednostavno u jednoj zoni ne funkcionira adekvatno situaciji i u narodnom žargonu je odmah lud.pitam se kada ćemo se riješiti te stigme?ko da smo u nekim dijelovima u dobu inkvizicije....
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 00:12   #49
Quote:
žacko kaže: Pogledaj post
šta znači biti lud? psihički oboljela osoba jednostavno u jednoj zoni ne funkcionira adekvatno situaciji i u narodnom žargonu je odmah lud.pitam se kada ćemo se riješiti te stigme?ko da smo u nekim dijelovima u dobu inkvizicije....
Sorry, to je bio citat, nisam mislila ništa loše. Slažem se s tvojom opaskom jer živim u malom mjestu, a to je i gore od inkvizicije. Jer u ovakvom okruženju, zatražit pomoć psihijatra ili ne daj bože provest jedno vrijeme na odjelu psihijatrije, de facto znači nikad više naći posao ni ugodno društvo van svoja četiri zida. Za vrijeme prve epizode živjeli smo u gradu.
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 00:30   #50
Quote:
eva_download kaže: Pogledaj post
>> kolko mi poznato sve se dgn. međusobno isprepliću..poanta je koliko si uvjeren da imaš ikoju od njih i šta to za te znači...bit na lijekovima ? ja ne znam što je to , uzela sam nekoliko puta tp. normabel za umirenje ali u suštini sam uvjerena da se svaka bolest može prevladati bez uzimanja kem. supstanci , jer i mozak je sam po sebi kao i naš cjelokupni organizam sastavljen od odnosa kemikalija a postoje tehnike i sistemi koji nude i omogućuju terapiju i liječenje bez medikamenata....


Vidim da je tema psihoza pa se i ja pridružujem...nažalost voljela bi da se mogu složit sa prethodnom tvrdnjom ali ne mogu jer psihoza je kad se razvije ponavlja se u 95% slučajeva i vjerujte mi neda se prevladatiniti snagom volje niti neredovitim uzimanjem ljekova...zato se ne slažem s time da može i bez ljekova ..u stvari može ali onda opet bukne i treba ti nekoliko mjeseci da se ponovo uz ljekove vraatiš u normalu zato treba uzimati ljekove da se konstantno održava zdravi dio ličnosti da se ne tone dublje...u biti kod psihoze je stvar u tome što zdravi ljudi imaju prirodno barijeru između svjesnog djela ličnosti i nesvijesnog kod bolesnih je ta barijera koja drži podsvijesne misli da ne prodiru u svijest i stvaraju halucinacije oslabljena ili ne postoji ljekovi su jedina stvar koja umjetno kod bolesnika stvara barijeru koju zdravi imaju prirodno....zato dok se ne nađe neko bolje medicinsko otkriće vjerujem samo ljekovima i oni me drže na životu jer uz njih mogu imati normalan (donkle) život i sposobna sam brinuti o sebi i svojoj egzistenciji i nisam nikome na teret a to i je poanta biti sposoban priznati da imaš bolest i naučiti živjeti sa njom a što se tiće uzimanja ljekova prihvaćam to ako neko ima epilepsiju i cijeli život pije ljekove zašto ne bi mogla i ja?
sherry lady is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 00:51   #51
sve je to uredu sto pišete ti bračka i žac,vidim da se žac dosta razumje....ja sam u početku pio moditen i primo depo moditen,akineton,joj grozno mi je bilo nisam uopče bio spreman pričat o tim stvarim svojim koji mi su se događale meni,bio sam zatvoren rijetko bi kad sto pričo imače meni je psihoza s ptsp-ijom....
znas sto cu ti ja bračka preporučit prosurfaj vebom malo educiraj se da mu pomogneš moraš mu postat autosugestija da nade ima vazda za bolje sutra....uzmi pogledaj dvd čudesan um s raselom crowe...prosurfaj malo o tom educiraj se tako ces najbolje postići bolje za sebe i muža....i pitaj postavljaj pitanja,da se lakse nosiš s tim jer edukacijom ces sacuvat muza.......
lucius_34 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 00:59   #52
Quote:
žacko kaže: Pogledaj post
-lucijus ,kompa,kave mi to slikice šalješ ? koje baš i ne znam protumačiti...reci,molim,jesi li u mirovini ili radiš ili čime se baviš? jesi li oženjen ili skime živiš?kako ti je ovih dana ,ili danas?jesi li se naspavao?čaos...
da u mirovini sam od nedavno ali jos mi je hrvi u protokolu 1 godinu,nista ne radim osim sto idem na zajednicu i to mi je dobro,nisam ozenjen ali nastoja ću se oženit,živim s bratom i mamom...puno spavam inače od ljekova ne mogu se nekad probudit........od ljekova koristim risset 2mg i hemopatiju i depo rispolept,pa me to bacilo u nesanicu,treba izvjesno dana da prođe da se naviknem na to tj. depo......zamisli jedna inekcija 1500 kn a meni trebaju 2 depa.....
lucius_34 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 01:19   #53
Tek sam sad do kraja proćitala sve postove...ovo prethodno sam napisala iz osobnog iskustva...slobodno me neko demantira...u 26 g. sam oboljela od psihoze..hospitalizirana jednom i nikad poslije...nakon bolesti nastvaila dalje što normalnije živjeti uz ljekove naravno i bila sam godinu dana bez njih a onda sam osjetila lagano vraćanje simptoma i odmah zvrcnula svoju psihijatricu koja mi je rekla šta da uzmem i do ponedeljka kad sam trebala na poso se smirilo ali sam ponovo odlučila piti ljekove i odlučila sam da se više nikad ne želim skinut s njih jer želim što dulje ostat pri normali...mislim da oni koji prekidaju terapiju svaki puta sa novim šubom ili naletom bolesti bespovratno štete mozgu...vjerujte mi ima života sa tom bolešću...ja niti jedan dan u te četri godine nisam bila na bolovanju i istina je mi psihički bolesnici smo stigmatizirani do groba i zato bolje o tome šutit pred drugima i skrivat ko zmija noge a onda se bolje nekom pojadat pa i na ovaj način preko žice...i moram priznat teško mi je o tome pričat jer stvarno nemam s kime ko bi razumio...zato svima koji boluju...prvi korak - priznanje, drugi korak - samokritičnost prema svojim mislima i doza introspekcije, treće otvoren razgovor sa psihijatrom opisat halucinacije što točnije da bi ih on mogao rasporedit kud spadaju i odredit što bolji ljek, četvrto - uzimat redovito terapiju, peto tako dugo dosađivat doktoru ako se uz terapiju ne osjećaš dobro i isprobavat ljekove dok se ne potrefi odgovarajuća kombinacija ljekova koja je za svakog individualna...to je bio moj put, a znate da je i moj omiljeni književnik Paulo Quelho bio nekoliko puta hospitaloziran u mladosti, pa ako je mogao on a i brojni drugi bolovat zašto nebi i mi ostali ratovali sa bolešću - konstantna borba i preispitivanje je jedini put...i to borba USTATI onda kad ti se najviše spava....
sherry lady is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 01:36   #54
Tamo je provea 10 dana, liječen je flufenazinom, diazepamom i treatiapanom (štagod da to značilo), otpušten s terapijom: moditen, seroquel i normabel p.p. i dijagnozom reactio psychotica.

Pretraga - treatiapan - nije pronašla niti jedan dokument.

Prijedlozi:

* Provjerite jesu li sve riječi ispravno napisane.
* Pokušajte upotrijebiti druge ključne riječi.
* Pokušajte upotrijebiti općenite ključne riječi.

edit: sve prema potrebi?




Psychotic Psychotic reaction Psychotica Psyharmonics Psyko Psykopunk Psylofant Psyshop Psytropic ... RAMESSES/NEGATIVE REACTIO
printscreen is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 01:39   #55
Quote:
sherry lady kaže: Pogledaj post
Tek sam sad do kraja proćitala sve postove...ovo prethodno sam napisala iz osobnog iskustva...slobodno me neko demantira...u 26 g. sam oboljela od psihoze..hospitalizirana jednom i nikad poslije...nakon bolesti nastvaila dalje što normalnije živjeti uz ljekove naravno i bila sam godinu dana bez njih a onda sam osjetila lagano vraćanje simptoma i odmah zvrcnula svoju psihijatricu koja mi je rekla šta da uzmem i do ponedeljka kad sam trebala na poso se smirilo ali sam ponovo odlučila piti ljekove i odlučila sam da se više nikad ne želim skinut s njih jer želim što dulje ostat pri normali...mislim da oni koji prekidaju terapiju svaki puta sa novim šubom ili naletom bolesti bespovratno štete mozgu...vjerujte mi ima života sa tom bolešću...ja niti jedan dan u te četri godine nisam bila na bolovanju i istina je mi psihički bolesnici smo stigmatizirani do groba i zato bolje o tome šutit pred drugima i skrivat ko zmija noge a onda se bolje nekom pojadat pa i na ovaj način preko žice...i moram priznat teško mi je o tome pričat jer stvarno nemam s kime ko bi razumio...zato svima koji boluju...prvi korak - priznanje, drugi korak - samokritičnost prema svojim mislima i doza introspekcije, treće otvoren razgovor sa psihijatrom opisat halucinacije što točnije da bi ih on mogao rasporedit kud spadaju i odredit što bolji ljek, četvrto - uzimat redovito terapiju, peto tako dugo dosađivat doktoru ako se uz terapiju ne osjećaš dobro i isprobavat ljekove dok se ne potrefi odgovarajuća kombinacija ljekova koja je za svakog individualna...to je bio moj put, a znate da je i moj omiljeni književnik Paulo Quelho bio nekoliko puta hospitaloziran u mladosti, pa ako je mogao on a i brojni drugi bolovat zašto nebi i mi ostali ratovali sa bolešću - konstantna borba i preispitivanje je jedini put...i to borba USTATI onda kad ti se najviše spava....
suosječam s tobom
lucius_34 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 07:57   #56
[QUOTE=printscreen;11774446]Tamo je provea 10 dana, liječen je flufenazinom, diazepamom i treatiapanom (štagod da to značilo), otpušten s terapijom: moditen, seroquel i normabel p.p. i dijagnozom reactio psychotica.

Pretraga - treatiapan - nije pronašla niti jedan dokument.

Prijedlozi:

* Provjerite jesu li sve riječi ispravno napisane.
* Pokušajte upotrijebiti druge ključne riječi.
* Pokušajte upotrijebiti općenite ključne riječi.

edit: sve prema potrebi?


--------------------------------------------------------------------

treatiapin, ima bit da sam falila slovo, to sam prepisala iz otpusnog pisma.Ali kad sam i ovako upisala dobila sam iste te rezultate pretrage.

Samo je normabel bio po potrebi, moditen od 2,5mg 1,0,1 , a seroquel od 100mg 0,1,1 iako je to dr. s vremenom mjenjala i prilagođavala njemu.

Zadnje uređivanje bračka : 14.12.2007. at 09:43.
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 08:05   #57
Quote:
sherry lady kaže: Pogledaj post
Tek sam sad do kraja proćitala sve postove...ovo prethodno sam napisala iz osobnog iskustva...slobodno me neko demantira...u 26 g. sam oboljela od psihoze..hospitalizirana jednom i nikad poslije...nakon bolesti nastvaila dalje što normalnije živjeti uz ljekove naravno i bila sam godinu dana bez njih a onda sam osjetila lagano vraćanje simptoma i odmah zvrcnula svoju psihijatricu koja mi je rekla šta da uzmem i do ponedeljka kad sam trebala na poso se smirilo ali sam ponovo odlučila piti ljekove i odlučila sam da se više nikad ne želim skinut s njih jer želim što dulje ostat pri normali...mislim da oni koji prekidaju terapiju svaki puta sa novim šubom ili naletom bolesti bespovratno štete mozgu...vjerujte mi ima života sa tom bolešću...ja niti jedan dan u te četri godine nisam bila na bolovanju i istina je mi psihički bolesnici smo stigmatizirani do groba i zato bolje o tome šutit pred drugima i skrivat ko zmija noge a onda se bolje nekom pojadat pa i na ovaj način preko žice...i moram priznat teško mi je o tome pričat jer stvarno nemam s kime ko bi razumio...zato svima koji boluju...prvi korak - priznanje, drugi korak - samokritičnost prema svojim mislima i doza introspekcije, treće otvoren razgovor sa psihijatrom opisat halucinacije što točnije da bi ih on mogao rasporedit kud spadaju i odredit što bolji ljek, četvrto - uzimat redovito terapiju, peto tako dugo dosađivat doktoru ako se uz terapiju ne osjećaš dobro i isprobavat ljekove dok se ne potrefi odgovarajuća kombinacija ljekova koja je za svakog individualna...to je bio moj put, a znate da je i moj omiljeni književnik Paulo Quelho bio nekoliko puta hospitaloziran u mladosti, pa ako je mogao on a i brojni drugi bolovat zašto nebi i mi ostali ratovali sa bolešću - konstantna borba i preispitivanje je jedini put...i to borba USTATI onda kad ti se najviše spava....

Svaka čast ženo!
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 08:27   #58
Quote:
lucius_34 kaže: Pogledaj post
sve je to uredu sto pišete ti bračka i žac,vidim da se žac dosta razumje....ja sam u početku pio moditen i primo depo moditen,akineton,joj grozno mi je bilo nisam uopče bio spreman pričat o tim stvarim svojim koji mi su se događale meni,bio sam zatvoren rijetko bi kad sto pričo imače meni je psihoza s ptsp-ijom....
znas sto cu ti ja bračka preporučit prosurfaj vebom malo educiraj se da mu pomogneš moraš mu postat autosugestija da nade ima vazda za bolje sutra....uzmi pogledaj dvd čudesan um s raselom crowe...prosurfaj malo o tom educiraj se tako ces najbolje postići bolje za sebe i muža....i pitaj postavljaj pitanja,da se lakse nosiš s tim jer edukacijom ces sacuvat muza.......
Hvala na razumjevanju. Film sam gledala i zaključila da bi trebala imat ultra turbo snage i živaca za preživit to. Nadam se da ću imati, sad mi je teško jer pored muža imam i troje male djece (6g, 2g, i 3mj) koji me znaju iscrpit do besvjesti, ali bit ce bolje. Evo nočas sam spavala svega 4 sata, a, i u to malo vremena sam se dva puta dizala jer su djeca plakala. Volim svog muža najviše na svijetu, i želim mu bit podrška ma koliko god to teško bilo.
Idem se sad malo educirat po vebu...pozdrav
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 08:37   #59
E, i mogu vam reći da mi je puno lakše od kad se s vama pričam. Shvatila sam da moj problem i nije tako strašan, uspila sam 'stat na balun' i krenit u pravom smjeru. Bila me počela malo hvatat panika da neznam kako ću dalje, al smirili ste me i uputili...thanks!
bračka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2007., 13:29   #60
bračka -vidiš da nisi jedina,samo se lijepo ispucaj i slobodno pitaj ako možemo pomoć,čak i ako ti otpusno pismo nije jasno ,možeš ga prepisati a mi ga pojasnimo ok?
žacko is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:39.