Sadašnjost, budućnost, prošlost - tri ''dimenzije'' vremena?

[Ljubo]

ADDX:

Cijelo vrijeme ukazujem da sva redom objasnjenja stvarnosti su zapravo antropomorfizacije, uokviravanje stvarnosti kroz vlastito iskustvo.

Sem vlastitog iskustva drugi način objašnjavanja stvarnosti i ne postoji. Pitanje je samo porekla mogućnosti stvaranja vlastitog iskustva? Da li je ono osobina bića, (na primer čoveka) ili tvari koja postoji pre bića i koja biće kao sistem svog kretanja i rada, uz pomoć vlastitog iskustva, gradi? Mislim da ne treba biti mnogo mudar da bi se pronašao ispravan i logičan odgovor na ovo pitanje. Koji će uvek da glasi da biće ne može stvarati nikakvo iskustvo, iz razloga jer biće uistinu i ne postoji. Uvek i samo postoji tvar koja biče gradi. Ona postoji pre svakog bića i ostaje da postoji i posle svakog bića. Biće kao organizacija ktetanja i rada tvari nikada ne bi moglo da nastane bez vlastitog iskustva, tj. znanja tvari o tome kako se biće gradi. Nebitno da li jer reč o bubdevi kao biću, bubamari, čoveku, kamenu ili pasjem govnetu pored puta. I naravno sve to uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti te tvari, bez kojih ni bića, ni tvari koja biće gradi, ne bi moglo da bude.

[Ljubo]

ADDX:

Mozemo "objasniti" mehanicizam nekakvom voljom ili apsolutnom svijescu poput ljube i drugih, no to zapravo isto nisu nikakva objasnjenja.

Kad je reč o objašnjenju mehanizma, poput ljudskog tela, tu zapravo nikakvo objašnjenje nije ni potrebno, već samo ispravno viđenje i registrovanje celog procesa nastajanja mehanizma i pravilna analiza uslova potrebnih za nastanak mehanizma. Koji se uvek svode na to da je za nastajanje svakog mehanizma potrebna, u prvom redu, tvar od koje mehanizam treba da bude sagrađen, zatim informacija o obliku, unutrašnjoj građi i nameni mehanizma i na kraju sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti koje su potrebne toj tvari da putem iskustva dođe do informacije (znanja) o obliku i građi mehanizma, da bi po njoj, ponovo uz pomoć sedam sposobnosti, putem samoorganizovanja, mogla da napravi mehanizam.

To je način na koji se svi mehanizmi u prirodi grade. Čak i država kao mehanizam, odnosno, kao ekonomska zajednica kretanja i rada ljudi. Kao što je pre toga na isti način i po istim uslovima nastao i ljudski organizam kao mehanizam, odnosno, kao ekonomska zajednica i organizacija ketanja i rada ćelija. I kao što je pre toga po istim uslovima i na isti način nastala i ćelija kao mehanizam, odn osno, ekonomska zajednica i organizacija kretanja i rada atoma i molekula. Što važi i za atom kao organizaciju kretanja i rada elementarnih čestioca.

Kao što vidiš, za Ljubino objašnjenje ne možeš trvrditi da nije "nikakvo objašnjenje", jer njegovo objašnjenje je 100% tačno interpretirana naučna analiza svih potrebnih uslova nastajanja svakog mehanizma (organizma - bića) u prirodi, u kojoj su tvar i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti glavni, jedni i osnovni uslov. Sa tih sedam sposobnosti sve je moguće. Bez njih nije ništa. Moj sistem objašnjavanja postojanja svega je toliko prost da i mala deca mogu da ga shvate, a uz to je toliko jak da ni jajjači svetski naučni ili filozofski autoriteti neće moći da ga obore. Oboriti moj sistem, značilo bi oboriti sva dosadašnja dostignuća i znanja iz oblasti prirodnih nauka i psihologije. Ja tu nisam izmislio ništa, već sam samo na ispravan način, po sistemu "uzrok-posledica", posložio sve činjenice iz oblasti prirodnih nauka i psihologije u vezi znanja o postojanju materije, života i prirode.

[mravac8]

addx kaže:

Ljudsko znanje sluzi ljudskom sustavu donosenja odluka tj. upravljanja svojim tijelom, to je ono sto smo se slozili da mozak/um radi.





Mislim da si ovo zapravo trebala izraziti jednostavnije: ako je sve determinirano onda je slobodna volja varka ljudskog uma.
Nasumicnost kao pojam je zapravo preuoblicena slobodna volja tj. slobodna volja projicirana u molekule koja rezultira "nepredvidljivoscu" tj. nasumicnoscu.
I opet se tu radi u uokviravanju stvarnosti pomocu iskustva samog sebe. Kao i energija koja "vrsi rad" i slicno.

Fali nam definicija znanja, odnosno odgovori na pitanja:

Što je znanje? Postoji li samo ljudsko znanje, odnosno da li je znanje samo produkt ljudskog mozga? Ako je, znači li to da onda životinje ne znaju ništa odnosno nemaju znanje? Ako životinje ne znaju ništa što je s funkcijama koje su ljudima i životinjama zajedničke, odnosno možemo li kazati da *ljudi znaju hodati*? Ako hodanje (jer i žiotinje hodaju) nije znanje što onda točno spada u znanje? Od onoga za što kažemo da čovjek *zna*, gdje povući granicu i kazati - samo ovo spada u znanje.


Ok, mogu jednostavnije: Ako je svemir determiniran, evolucija je nemoguća. Zašto? Zato što je temelj evolucije nasumičnost, a u determiniranom svijetu nasumičnost ne postoji. Taj dio mog posta nije govorio o slobodnoj volji već o evoluciji.

[mravac8]

Ljubo kaže:

MRAVAC8:

Čak ne možeš ni postojati ako ne raspolažeš sa sedam sposobnosti.



"Prirodni zakon" je pojam za koji niko ne zna šta je. Prema tome, uopšte nije činjenica da je svet uređen po prirodnim zakonima. Kad kažemo da je sve uređeno po prirodnim zakonima i da se svi u tome slažu, to je isto kao da smo rekli da je svet uređen po "Božijoj volji" i da se svi vernici s tim slažu, mada ni jedan venik pojma nema šta je, ni Bog, ni Božija volja.

Ako sve svedeš na sedam sposobnosti, kako ćeš razlikovati mačku od kamena a kamen od puža?

Naš svijet je kompleksan i potrebno je znati sve o njemu, sve razlike i sličnosti, kako funkcionira mišji organizam a kako šećer kada se otapa u vodi ..... to nas je dovelo do raketa, svemira i interneta.

Prirodni zakoni su zakoni po kojima djeluje priroda. I to nije isto kao i da kažem da je svijet uređen po Božjoj volji, budući da za Božju volju treba Bog, za prirodne zakone ne treba. Božji zakoni govore o tome tko je donio zakone, prirodni zakoni govore o tome gdje zakoni djeluju.

[addx]

mravac8 kaže:

Fali nam definicija znanja, odnosno odgovori na pitanja:

Što je znanje? Postoji li samo ljudsko znanje, odnosno da li je znanje samo produkt ljudskog mozga? Ako je, znači li to da onda životinje ne znaju ništa odnosno nemaju znanje? Ako životinje ne znaju ništa što je s funkcijama koje su ljudima i životinjama zajedničke, odnosno možemo li kazati da *ljudi znaju hodati*? Ako hodanje (jer i žiotinje hodaju) nije znanje što onda točno spada u znanje? Od onoga za što kažemo da čovjek *zna*, gdje povući granicu i kazati - samo ovo spada u znanje.

Ako mene pitas, znanje je ono sto modificira ponasanje jedinke. Npr. sisavci *uce* hodati pa mozemo onda reci da potom *znaju* hodati i time se razlikuju od onih koji jos nisu naucili hodati.

Kukci npr. ne uce hodati vec su rodjeni s tim "znanjem".

Prema tome, po meni, ne mozemo zakljuciti da je "hodanje" kao takvo znanje, vec to ovisi, za sisavce je znanje, za kukce je cisti instinkt.

Proces ucenja je fizikalna realnost i ja sam sklon vezivanju pojmova uz fizikalne pojave, zato je moj stav takav.

No zapravo, meni nije previse bitno povuci tu granicu, samo kazem da nema smisla ni natezati tu granicu do apsurda pa tvrditi da sjemenka zna da ce izrast u bundevu i slicno, sjemenka cak nema ni mozak ni zivcani sustav uopce. Ili pitati se "kako kamen zna da treba pasti kad ga bacas" i slicno sto sam isto znao vidjeti po forumu.

Ok, mogu jednostavnije: Ako je svemir determiniran, evolucija je nemoguća. Zašto? Zato što je temelj evolucije nasumičnost, a u determiniranom svijetu nasumičnost ne postoji.

Ta nasumicnost koja je potrebna evoluciji nema veze s tom nasumicnoscu koja ne postoji u determiniranom svijetu.

Evoluciji zapravo primarno treba permutiranje tj. da se isprobavaju razne razlicite kombinacije u DNA kodu. Evolucija bi uredno funkcionirala i da isprobava/permutira sve genetske kombinacije nekim redom, a ne (prividno) nasumicno.

Ta *prividna* nasumicnost mutacija nije temelj evolucije nego zapravo (los) mehanizam permutiranja. Cak stovise, ja sam tu pisao traktate o tome da su vrste evoluirale da smanje tu losu "nasumicnost" i ciljano mutiraju dijelove genoma. To je los mehanizam permutiranja jer nista ne pamti vec isprobane kombinacije. Vrsta moze ponavljati iste lose mutacije beskonacno puta. Da bi permutirao pametno trebao bi imati svijest o tome, ovako evolucija permutira glupo tako da spletovi okolnosti nabadaju razlicite kombinacije pa s vremenom potrefe koju trebaju. Da permutiras po redu mozda bi u manje pokusaja dosao do dobre kombinacije.

Naglasavam prividna nasumicnost jer sve takve nasumicnosti su proizvod kompliciranog spleta okolnosti i tajminga, a ne nekakve elementarne nasumicnosti koja ne moze postojati u determiniranom svijetu.

Izvlacenje loto brojeva se smatra (dovoljno) nasumicnim, no zapravo odbijanje tih kuglica unutra je potpuno determiniran proces. Nikakve dodatne sile ne djeluju unutar loto bubnja koje uzrokuju nasumicnost ili "remete determiniranost" nego je sve i dalje inercija i sudaranje kugli. Slicno je i sa sudaranjem molekula koje rezultira ovom ili onom kombinacijom aminkiselina u DNA.

[Jednostavko]

addx kaže:

Mozemo reci i da postoji nekakva apsolutna svijest koja sve *zna* i prema tom njenom "znanju" se sve odvija. Tako smo fizicku/mehanicku determiniranost preuoblicili u volju apsolutne svijesti/duha ili cega vec.

To nije suprotnost mehanicizmu, nego upravo tipično mehanicističko rezoniranje. Ako stroj ne može funkcionirati sam, onda nam treba neki bog mehaničar koji se razumije u strojeve. Smislenost stvarnosti ne proizlazi iz ljudske ili božje svijesti, nego obrnuto, svijest logično proizlazi iz smisla cjeline stvarnosti.

addx kaže:

Svaka razlika u sebi sadrzi moment onog koji razlikuje. Kako izdvojiti objekte iz *jednog* bez tog samointeresa da bi ih potom razlikovali?

To se ne odnosi samo na pojam razlike, nego bilo koji predmet spoznaje. Svejedno je što nas je motiviralo, važno je samo da li je naša spoznaja istinita, odnosno da li odgovara stvarnosti.

Zbilja ne vidim sta je to "megalomanski umisljeno" u tome da ljudski pojmovi nisu ontoloski temelj stvarnosti.

Megalomanski umišljeno je upravo to što pojmove isključuješ iz stvarnosti, što ih pripisuješ samo ljudima. Što preostaje stvarnosti kad joj oduzmeš pojmove - bezoblična glupa kaša koja je samo čekala nas da je mi osmislimo nekim "našim" pojmovima? Kao da su pojmovi nekakvo reduciranje stvarnosti za naše potrebe, pa joj mi onda "velikodušno" prepuštamo da ona sama po sebi bude što joj drago, a zapravo joj oduzimamo sve i pretvaramo je u ništavilo. Ne samo da je to umišljeno i neistinito, nego je i pogubno za samog čovjeka koji tako postaje otuđen od svijeta u kojemu živi.

addx kaže:

Objasnjenja nema. To je poanta. Nedokucivo je.

Naravno da je u okvirima mehanicizma "nedokučivo" i da "objašnjenja nema". Ako si ti determiniran, onda si prisiljen misliti to što misliš, drugi su prisiljeni misliti nešto drugo. Svi argumenti kojima se služimo su besmisleni jer se sve svodi na kretanje elektrona, na koje nitko ne može utjecati jer nam je tako suđeno od big banga. Evo, meni je suđeno da kažem kako su to besmisilice.

[addx]

Jednostavko kaže:

To nije suprotnost mehanicizmu, nego upravo tipično mehanicističko rezoniranje. Ako stroj ne može funkcionirati sam, onda nam treba neki bog mehaničar koji se razumije u strojeve.

Moje rezoniranje je da ne znam kako funkcionira stroj, da to ne mogu ni pojmiti te da "funkcioniranje" ni "stroj" nije nuzno adekvatan pojam, zapravo prije bi bilo da mi to ne mozemo pojmiti pa tako ni nemamo adekvatan pojam.

Smislenost stvarnosti ne proizlazi iz ljudske ili božje svijesti, nego obrnuto, svijest logično proizlazi iz smisla cjeline stvarnosti.

No daj, da bi, po tebi, cjelina stvarnosti postojala, potreban je apsolutni duh i njegova apsolutna ideja. A sta je to nego bog mehanicar?

Megalomanski umišljeno je upravo to što pojmove isključuješ iz stvarnosti, što ih pripisuješ samo ljudima.

Znaci skromnost i oprez pri zakljucivanju je megalomanija?

Što preostaje stvarnosti kad joj oduzmeš pojmove - bezoblična glupa kaša koja je samo čekala nas da je mi osmislimo nekim "našim" pojmovima?

Ocito joj preostaje to da je glupa kasa koja je razocarala ocekivanja filozofskog megalomanijastva apsolutnog idealizma... i jos glupih antropomorfizacija: da je "glupa", "samo je cekala nas", "da joj preostaje..." i slicno.

Kao da su pojmovi nekakvo reduciranje stvarnosti za naše potrebe, pa joj mi onda "velikodušno" prepuštamo da ona sama po sebi bude što joj drago, a zapravo joj oduzimamo sve i pretvaramo je u ništavilo.

Tvoje pjesnicke boli u vezi toga zbilja nisu nikakav argument kao ni jos antropomorfizacija kojima cak kao da pokusavas izazvati osjecaje prema tom pojmu stvarnosti, "stvarnost kojoj oduzimamo sve", a sta to stvarnost *ima* pa da joj mi "oduzimamo"? Jel drzi to u lijevoj ruci, desnoj ili u dzepu? Sta je stvarnosti "drago da bude"? Da li se ona ljuti sto joj "oduzimamo sve"? Valjda su ti osjecaji koje pokusavas izazvati argumenti, ne razumijem

Ne samo da je to umišljeno i neistinito, nego je i pogubno za samog čovjeka koji tako postaje otuđen od svijeta u kojemu živi.

Vec sam ti napisao, upravo suprotno je istina. Idealist je otudjen od svijeta u kojem zivi zarad svog idealnog.

"Poricanje realizma dodje kao megalomanija"

Za idealiste, stvarnost je tek aproksimacija idealnog. A to idealno su oni sami smislili.

Naravno da je u okvirima mehanicizma "nedokučivo" i da "objašnjenja nema". Ako si ti determiniran, onda si prisiljen misliti to što misliš, drugi su prisiljeni misliti nešto drugo. Svi argumenti kojima se služimo su besmisleni jer se sve svodi na kretanje elektrona, na koje nitko ne može utjecati jer nam je tako suđeno od big banga. Evo, meni je suđeno da kažem kako su to besmisilice.

Najlakse je tako, kad ne mozes shvatiti realnost proglasiti ju besmislicom pored vrlo smislenog idealnog svijeta kojeg si zamislio da ti bude smislen. Nigdje tu nema nijednog argumenta osim nekakvog idealiziranja, fantaziranja i romantiziranja.

[Jednostavko]

addx kaže:

No daj, da bi, po tebi, cjelina stvarnosti postojala, potreban je apsolutni duh i njegova apsolutna ideja. A sta je to nego bog mehanicar?

Krivo. Apsolutni duh nije nikakvo biće da bi imalo svoju apsolutnu ideju. Stvari su se logično i smisleno događale i prije nego su nastala prva svjesna bića. Uopće nije nužno pretpostavljati boga dizajnera niti nekakvu predodređenost.

Znaci skromnost i oprez pri zakljucivanju je megalomanija?

Ako stvarnosti oduzmeš sve pojmove onda je pretvaraš u ništa. Ja to ne bih nazvao skromnošću.

Ocito joj preostaje to da je glupa kasa koja je razocarala ocekivanja filozofskog megalomanijastva apsolutnog idealizma...

Razočaravajuće je jedino što se ljudski duh srozao pa više ni samoga sebe ne prepoznaje.

Da li se ona ljuti sto joj "oduzimamo sve"?

Naravno da se ljuti. Ti uopće ne razumiješ da su ljudi dio stvarnosti, a ne nešto što bulji u nju.

Idealist je otudjen od svijeta u kojem zivi zarad svog idealnog.

A zarad čega živi čovjek-stroj?

Najlakse je tako, kad ne mozes shvatiti realnost proglasiti ju besmislicom pored vrlo smislenog idealnog svijeta kojeg si zamislio da ti bude smislen.

Ja mislim da donekle shvaćam realnost. Ali ne znam kako je ti možeš shvatiti, pošto za tebe pojmovi nemaju značenje objektivne istine.

[addx]

Jednostavko kaže:

Krivo. Apsolutni duh nije nikakvo biće da bi imalo svoju apsolutnu ideju. Stvari su se logično i smisleno događale i prije nego su nastala prva svjesna bića.

Ne, stvari su se dogadjale determinirano. A otkrivanje te determinacije spada izmedju ostalog u disciplinu znanosti i logike tj. preokupaciju tubitka koji ovisi o svom poznavanju takvih determinacija.

Zato sto je sve determinirano, zato se i moze pronaci neka logika iza svega, neka uzrocno-posljedicna pravilnost. Koja bi bila logika iza nasumicnog desavanja dogadjaja? Nikakva, besmisao.

Smijesno je to, determiniranost nazivati logikom i smislom, a samu determiniranost poricati, da bi onda mogli imati "zbilja" slobodnu volju koja je logicna ali nije ugrozena zlim determinizmom! To ja zovem igranje skrivaca s logikom.

Uopće nije nužno pretpostavljati boga dizajnera niti nekakvu predodređenost.

A kako to onda su se logicki i smisleno dogadjale stvari bez da je *to* predodredjeno, ta logicnost i smislenost po kojoj se dogadjaju stvari?

Ako stvarnosti oduzmeš sve pojmove onda je pretvaraš u ništa. Ja to ne bih nazvao skromnošću.

Stvarnost nisu *samo* pojmovi pa njihovim hipotetskim oduzimanjem ne preostaje *nista* vec preostaje skoro pa sve tj. sve osim pojmova.
To sto se bez pojmova ne moze misliti (o tom ili bilo cem drugom), ne znaci da niceg nema, nego znaci, gle cuda, da se bez pojmova ne moze misliti.

Sto sam rekao vec mnogo puta: stvarnost se mora sjeckati da bi se moglo misliti o njoj, jer gle cuda, misljenje je komputacija koja ima svoja fizicka ogranicenja u izvedbi, mora si "pripremit podatke" a to znaci selektirati, sortirati, secirati, gubiti dijelove stvarnosti koji nisu bitni za izracun itd. Sve smo to diskutirali mnogo puta.

Dakle, stvarnost se ne sastoji (samo) od pojmova, dapace, oni su tek mali dio stvarnosti, sluze jednom dijelu stvarnosti (samointeresu/tubitku) da se odnosi prema drugom dijelu (okolini sto opet moze ukljucivati i sam samointeres).

To sto se o stvarnosti moze misliti jedino pojmovima, ne znaci da se ona od pojmova sastoji, nego da se misljenje sastoji od pojmova tj. misli se pomocu pojmova.
A misljenje(rad) jednog mozga ili svih mozgova nije cijela stvarnost pa niti veci dio nje nego beznacajno mali dio.

Bahato je misliti da se stvarnost kao cjelina uopce moze pojmiti ili da je uopce to nekakva *cjelina*. Upravo *to* je megalomanija.

Razočaravajuće je jedino što se ljudski duh srozao pa više ni samoga sebe ne prepoznaje.

Prepoznaje bullshit narative.

Naravno da se ljuti. Ti uopće ne razumiješ da su ljudi dio stvarnosti, a ne nešto što bulji u nju.

No dobro eto, ti se ljutis, a posto si ti stvaran, stvarnost se ljuti, dobro.

A posto sam ja stvaran ja se sad antiljutim tj. radujem tome i ponistavam tvoju ljutnju pa se sad stvarnost ne ljuti.

Ili mozemo reci da se stvarnost i ljuti i ne ljuti, ili da se i ljuti i raduje ili nijedno?

Mislim da je najpostenije reci da je stvarnost tetralemicno raspolozena i da se raspolozenje stvarnosti ne moze podmetati kao argument...

A zarad čega živi čovjek-stroj?

Radi cega god izracuna da zeli. Pa i za ideale, ako tako izracuna.

Ja mislim da donekle shvaćam realnost. Ali ne znam kako je ti možeš shvatiti, pošto za tebe pojmovi nemaju značenje objektivne istine.

Niti jedan pojam sam po sebi nije nikakva objektivna niti neobjektivna istina

Objektivna (ili neobjektivna) istina moze biti tek nekakav sud/tvrdnja tj. vise pojmova u kombinaciji.

[zoroasterix]

addx kaže:

Radi cega god izracuna da zeli. Pa i za ideale, ako tako izracuna.

Govoreći o čovjeku stroju,
primjedba - ako takvo nastrano biće uopće može postojati u punom smislu te riječi, on može jedino - služiti.
Stroj, naime, služi. To mu je svrha.
Znači, on služi unutar većeg stroja - aparata.

Što se tiče naslova teme,
može li itko pričati o prošlosti i budućnosti izvan sadašnjosti i time dokazati njihovo nezavisno postojanje?

[Jednostavko]

zoroasterix kaže:

Govoreći o čovjeku stroju,
primjedba - ako takvo nastrano biće uopće može postojati u punom smislu te riječi, on može jedino - služiti.
Stroj, naime, služi. To mu je svrha.
Znači, on služi unutar većeg stroja - aparata.

Ma nema taj nikakvu svrhu. On samo računa. Naravno da takvo što ne postoji, ali eto, neki vole sebe tako zamišljati.

[zoroasterix]

Jednostavko kaže:

Ma nema taj nikakvu svrhu. On samo računa. Naravno da takvo što ne postoji, ali eto, neki vole sebe tako zamišljati.

Djelomično točno, jer sve ima svrhu, pa tako i stroj, i računanje može biti svrha ako se govori o kalkulatoru. Druga stvar je čovjek, koji je neusporedivo složeniji, pa je i njegova svrha višeznačna.

[Jednostavko]

zoroasterix kaže:

Djelomično točno, jer sve ima svrhu, pa tako i stroj, i računanje može biti svrha ako se govori o kalkulatoru. Druga stvar je čovjek, koji je neusporedivo složeniji, pa je i njegova svrha višeznačna.

Da, u pravu si. Samo razlika između kalkulatora i čovjeka nije u složenosti, nego u tome što čovjek može misliti - a mišljenje je neusporedivo smislenija aktivnost od računanja.

[zoroasterix]

Jednostavko kaže:

Da, u pravu si. Samo razlika između kalkulatora i čovjeka nije u složenosti, nego u tome što čovjek može misliti - a mišljenje je neusporedivo smislenija aktivnost od računanja.

Što se tiče smislenosti, ne možemo baš reći da je svaka vrst mišljenja jednako smislena.
Kad govoriš o pojmovima, onda možeš reći da svaki pojam u sebi sadrži svrhu nečega.
Dakle, pojam mišljenja u sebi nosi i smisao mišljenja.
Ali nije svaka misao na razini tj. nije svaka misao dostojna da se zove misli u punom smislu.
Nije dovoljno samo misliti, već treba misliti svjesno.

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Da, u pravu si. Samo razlika između kalkulatora i čovjeka nije u složenosti, nego u tome što čovjek može misliti - a mišljenje je neusporedivo smislenija aktivnost od računanja.

Tvoja teza o mišljenju je isto što i kreacionistička irreducible complexity.

Drugim riječima, ako je mišljenje za tebe nesvodljivo na osnovnije procese, onda je ono isto što i Flagellum za kreacioniste - iluzija na kojoj se bazira vrijednosni sustav.

Nažalost za taj svjetonazor, baš kao što Flagellum nije irreducible, tako niti mišljenje ne nastaje ex nihilo i de novo.

Osim toga, mišljenje je u načelu svodljivo na računanje, kao što je davno pokazao Boole.

Pitam se koju bi argumentaciju izvukao iz šešira u cilju očuvanja iluzije da se susretneš sa jakom AI za vrijeme svog života.

[wand_1]

zoroasterix kaže:

Što se tiče smislenosti, ne možemo baš reći da je svaka vrst mišljenja jednako smislena.
Kad govoriš o pojmovima, onda možeš reći da svaki pojam u sebi sadrži svrhu nečega.
Dakle, pojam mišljenja u sebi nosi i smisao mišljenja.
Ali nije svaka misao na razini tj. nije svaka misao dostojna da se zove misli u punom smislu.
Nije dovoljno samo misliti, već treba misliti svjesno.

Od čega se sastoji mišljenje? Što neki entitet mora imati da bi mogao misliti ?

[zoroasterix]

wand_1 kaže:

Od čega se sastoji mišljenje? Što neki entitet mora imati da bi mogao misliti ?

Mozak?

[Jednostavko]

wand_1 kaže:

Pitam se koju bi argumentaciju izvukao iz šešira u cilju očuvanja iluzije da se susretneš sa jakom AI za vrijeme svog života.

Ovisi što smatraš pod jakim AI. Ako bi imao samosvijest, onda bih mislio isto što i sad.

[wand_1]

zoroasterix kaže:

Mozak?

Misliš? I neka druga bića imaju mozak, ali teško možemo reći da imaju mišljenje u uobičajnom smislu riječi.

Na neki način možemo reći da su neki viši sisavci u principu inteligentniji od nekih drugih skupina životinja, a da su ljudi najinteligentniji.

Neki viši sisavci i ljudi imaju neke slične dijelove mozga koji funkcioniraju na sličan način.

Može li biti da je do ustroja mozga, odnosno, načina na koji mozak radi ?

Ako može, da li se taj način rada mozga može simulirati i/ili konstruirati i dobiti isti efekt - mišljenje ?

Jednostavko kaže:

Ovisi što smatraš pod jakim AI. Ako bi imao samosvijest, onda bih mislio isto što i sad.

Da, mislim na samosvijest. A zanimalo bi me i kako bi sudio da li neki agent ima samosvijest ?

Da li bi te mučio određeni bias, npr. da li taj agent izgleda kao čovjek, medvjed, hobotnica ili frižider?

Po kojim efektima bi ga sudio da li ima samosvijest ? Gdje se vidi quaila, u čemu se ocrtava?

[zoroasterix]

wand_1 kaže:

Može li biti da je do ustroja mozga, odnosno, načina na koji mozak radi ?

Ako može, da li se taj način rada mozga može simulirati i/ili konstruirati i dobiti isti efekt - mišljenje ?

Pa, može li se? Ili se samo može oponašati?