Cijene savjetovanja i psihoterapije

[Azaleja]

Vina_Apsara kaže:

Gle, nije sve crno-bijelo. Shvaćam ja njih itekako, uostalom, pričala sam s hrpom psihologa na faksu. Kaj ti misliš kako je njima kad nakon pet godina školovanja znaju da moraju izdvajati hrpu love za psihoterapijske škole i usavršavanja kako bi u budućnosti imali ikakvu mogućnost zaposlenja? Nije da naše tržište, ovakvo kakvo je, vrišti za psiholozima kao za, ne znam, strojarima ili nešto.

A ništa, ja ću onda paralelno ići kod svog i na Rebro na PT. Kod ovog po lijekove, kod onog na terapiju.

Glavni problem je, po meni, u tome što su socijalni psihijatri jebeno pretrpani pa ne možeš ići dvaput tjedno, nego moraš jednom mjesečno (kao ja).

Ali da bi si svi mogli priuštiti psihoterapiju samo da ne lakiraju nokte ili da se ne šminkaju - nije tako. Ja bih drage volje supstituirala skijanje psihoterapijom samo kad bih uopće imala za skijanje.

I daj, molim te, ako ćeš me već kvotati, barem pravilno napiši naziv nicka. Nisam izišla iz romana Petra Zoranića ili nešto. Da Vila.

Ono, kao da su psihoproblemi luksuz koji si moraš moći priuštiti. E pa, ja se dam okladiti u što god hoćeš da oni alkoklošari na ulici sigurno ne misle tako.

Besplatno,mislim preko uputnice imaš u PB Jankomir, na Rebru, tu KBT terapija. A možda čak i PB Vrapče.

[Azaleja]

Vina Aspara, ajde javi mi se na privat poruku.

[Sacreus]

Vina_Apsara kaže:

Ja bih se zaklela da sam vidjela psihologa-psihoterapeuta u jednom domu zdravlja.

A ima ih, nije to bas tako rijetko ali opet i struka je kriva sto se to ne poboljsa, svi se vole samo zalit i kritizirat (kao na forumu), ali nikome se neda poduzet nesto... npr. u Sloveniji u bolnici imaju cijelu BKT kliniku...

[Azz]

manje sredine imaju dosta problema po pitanju toga jer, evo konkretno, kako skupiti grupu u mjesto od 3000 stanovnika, a da se oni međusobno ne poznaju? jako teško, skoro pa nemoguće

mislim da je situacija s ovim stvarima ipak najbolja u zagrebu. drugi su većinom zakinuti. split ima ok privatnike, ali preko uputnice je jako teško dobiti ono što pacijent treba. zg ima rebro gdje to mnogo bolje funkcionira (vidim po pisanjima ovdje), a ordinacije na firulama su ukratko - ajme.

[Vina_Apsara]

Sacreus kaže:

npr. u Sloveniji u bolnici imaju cijelu BKT kliniku...

Oh.

Nemoj samo misliti da sam tu došla kritizirati ili pljuvati po vama.

Ja sam za KBT (ili BKT) zapela baš zato što mi treba brz i efikasan način rješavanja problema i mislim da bi mi to odgovaralo. Nije da sam kopala po internetu i rekla ''E, vidi terapije de jour, idem se ja malo pozabaviti time jer imam viška para i vremena u životu!''

Meh.

Azaleja kaže:

Vina Aspara, ajde javi mi se na privat poruku.

A tebi hvala kao sestri.

[Beljki]

nije uopce pitanje koliko terapeut naplacuje, pitanje je sustava. Da zivimo u socialistickom sustavu bilo bi vise socialne osvjestenosti. Kako zivimo u kapitalistickom kolko para tolko muzike u svemu pa na zalost i zdravstvu. Drzava si ne moze dozvoliti socialno pokrivati ne znam sto bez da dize poreze sto opet ne moze. zatvoreni krug.
Stoga dok se ne promjeni sustav i/ili opce ekonomsko stanje da si vise ljudi (ali opet ne svi) mogu to dozvolit (no opet cijene su u razvijenijim zemljama i trostruko vece) nema bas puno rasprave.

Onaj koji s time bavi od toga zivi, sam placa svoje skolovanje, prostor itd sto je Sac naveo. Nije ga skolovala niti zaposlila drzava. Ako ne naplacuje nece to pokriti, nece se moci dalje skolovati itditd.
Zdravstvo nema para za tolike troskove. E sad neke stvari bi se mogle napraviti kao promjena favoriziranih psihoterapijskih modela u javnom zdravstvu sa dugorocnijih poput psihodinamske na brze i konkretnije koje sustav moze lakse pratiti.
No generalno ako smo odabrali kapitalisticki ekonomski sustav onda trebamo promjeniti i mentalitet i shvatiti da kolko para tolko muzike, plakali do ibera promjeniti nista necemo jer ne mozes stvoriti novac u sustavu iz praznog zraka.

[filter]

@Sacreus
u cijeloj toj raspravi me zabolilo kako netko sa 3500kn place moze sebi ista priustiti. naveo si neke primjere pudera i sl. to stvarno ne zvuci realno.
da li je puno 400/h ili je to 400/45min pa je sat i time vise skuplji?
nije uredu ni primjedba da su kolege iz manjih mjesta sami krivi sta ne mogu naci klijente npr. pomocu net-a. najveca preporuka i reklama ide od usta do usta.
stav ti je malo agresivan.

sta se mene tice naplacujte sat/45min po kojoj god tarifi zelite jer to je vase pravo, naravno podrazumjevam izdavanje racuna. ipak smo izabralli kapitalizam.
mozda bi najbolje bilo ukinuti i mirovinska i zdravstvena ulaganja preko zaradjenog novca pa neka svatko placa koliko moze.

i ovo je izvrsna rasprava koja mozda zasluzuje posebnu temu.
poz.

[Sacreus]

filter kaže:

@Sacreus
u cijeloj toj raspravi me zabolilo kako netko sa 3500kn place moze sebi ista priustiti. naveo si neke primjere pudera i sl. to stvarno ne zvuci realno.

Da, ne zvuci ali je realno... imam puno tako nerealnih ljudi u zivotu..

da li je puno 400/h ili je to 400/45min pa je sat i time vise skuplji?

Oviso od terapeuta do terapeuta... neki imaju seanse od 45 minutam, neki od 60 min, a neki samo seanse pa koliko potraje...

nije uredu ni primjedba da su kolege iz manjih mjesta sami krivi sta ne mogu naci klijente npr. pomocu net-a. najveca preporuka i reklama ide od usta do usta.
stav ti je malo agresivan.

Nisam napisao da su sami krivi, nego da imaju i odgovornost, pri cemu sam mislio na njihovo skolovanje... da, preporuke idu od usta do usta, ali nekako treba poceti... a klijent ti nece doci ako nitko ne zna da postojis

sta se mene tice naplacujte sat/45min po kojoj god tarifi zelite jer to je vase pravo, naravno podrazumjevam izdavanje racuna. ipak smo izabralli kapitalizam.
mozda bi najbolje bilo ukinuti i mirovinska i zdravstvena ulaganja preko zaradjenog novca pa neka svatko placa koliko moze.

I na to se sve svodi... zivimo u slobodnom drustvu i svatko ima pravo naplacivati koliko zeli i kako zeli... u tom kontekstu problem je sire prirode jer nasi ljudi bi htjeli u kapitalizmu zivjeti onako kako su navikli u socijalizmu...

[filter]

sve stoji.
samo razumijem ljude kojima je ta cifra nerazumna jer nemaju.
isto tako nisu u mogucnosti potraziti adekvatnu pomoc posto u njihovom slucaju nemaju izbora. predugo cekanje. premalo strucnjaka....
niti se ja ne zelim opravdavati zasto moj sat rada stoji toliko i toliko. stoji toliko posto toliko placaju.
jebga ja bi da si svi mogu priustiti psihoterapiju i da ne dodje do toga da se psihoterapeuti moraju oglasavati preko korektiva-kupi-prodaj sajtova

[filter]

stomatologija. estetska kirurgija. psihologija. ne moze u isti kos. sve se placa van HZZO-a ako zelis kvalitetniju uslugu. ali nije isto
ajmo o nofcima zato smo ovdje.
1000kn/mjesecnox12=12000. to je miminimum. a gdje da jos idemo brojiti vece cifre.

ali ajde da se malo maknemo od tih brojaka. sta se privatno osim cescih dolazaka moze dobiti nego drzavno?

[Sacreus]

Mislim da se cesto to drzavno relavitizira, jer koliko vidim po forumu ima puno ljudi koji su i vise nego zadovoljni drzavnim...

A sto se moze dobiti.. pa meni jedino pada na pamet odredjene psihoterapijske tehnike, pravce, nacine rada... koji se ne mogu dobiti na drzavnom ili su jako rijetke.. npr. hipnoterapija...

[Beljki]

vrijeme vjerojatno i jest glavni faktor. I naravno siri izbor koji Sac navodi.

Uz to po prirodi stvari (iako nikako nuzno) privatnik kojeg placas direktno, a ne posredno ce imati vise motivacije izgraditi kvalitetniji odnos sa klijentima, mozda ce atmosfera i radni prostor bit bolji, a i on manje opterecen poslom sto moze utjecat na kvalitetu.

[filter]

Beljki kaže:

vrijeme vjerojatno i jest glavni faktor....

....vjerovatno.
sigurno ima primjera koji mogu ukazati da im je privatna psihoterapija zaista vise pomogla bez obzira na cifru.
pa nek podijele iskustva.
naravno bez iznosenja imena i prezimena to bi bilo zaista neukusno. neka samo ukazu na razliku u terapiji.

[Pringles]

filter kaže:

ali ajde da se malo maknemo od tih brojaka. sta se privatno osim cescih dolazaka moze dobiti nego drzavno?

Sacreus kaže:

Mislim da se cesto to drzavno relavitizira, jer koliko vidim po forumu ima puno ljudi koji su i vise nego zadovoljni drzavnim...

A sto se moze dobiti.. pa meni jedino pada na pamet odredjene psihoterapijske tehnike, pravce, nacine rada... koji se ne mogu dobiti na drzavnom ili su jako rijetke.. npr. hipnoterapija...

Beljki kaže:

vrijeme vjerojatno i jest glavni faktor. I naravno siri izbor koji Sac navodi.

Uz to po prirodi stvari (iako nikako nuzno) privatnik kojeg placas direktno, a ne posredno ce imati vise motivacije izgraditi kvalitetniji odnos sa klijentima, mozda ce atmosfera i radni prostor bit bolji, a i on manje opterecen poslom sto moze utjecat na kvalitetu.

Kao osoba koja ide državno i zadovoljna je terapeutom mogu reći da je (koliko čujem od onih koji idu privatno) razlika u trajanju, uvjetima rada i ponudi. Sve ovo što se ovdje navodi. Ako se ima sreće pa se nabasa na osobu s kojom možeš dobro raditi, i koja s tobom može dobro raditi, tada stavke trajanja terapije i ponekad grozomornih uvjeta budu ublažene. Terapeut svojim angažiranjem to kompenzira. I osim ako nisi u nekoj agresivnoj fazi ne pridaješ tome toliku važnost. Ali da je koma kada ti stalno kucaju na vrata, kada se nema prostorija za rad nego se 10min traga za nekim spremištem za metle u kojem bi se mogla održati terapija, kada upadaju taman kada se počne kopati po nekom problemu ili zvone telefoni jer zbog dežursta terapeut mora biti dostupan... da, koma je. Ne samo pacijentu, nego i terapeutu.

Zaboravila sam spomenuti, idem 1xtj/40-ak min.

[Vina_Apsara]

A evo, ovaj moj socijalni me često znao potjerati i prije nego što je vrijeme isteklo jer kreteni kucaju na vrata i cmizdre da im je hitno ili da im nije dobro.

I zar bih ja sad trebala imati tolerancije za to? Da dođem tamo jednom, dvaput mjesečno i onda mi bilo tko može uletjeti?

Pfff, nije im dobro. A ja iz razonode idem tamo.

S druge strane, uzmimo da iduće godine zaradim/dobijem/padne mi s neba 20 000 kn koje mogu potrošiti na bilo što. Ni tad ih ne bih potrošila na terapiju, ali ne zbog toga što mi nije stalo do vlastita zdravlja, nego zbog izrazite nelagode i grižnje savjesti koju sam vjerojatno stekla živeći u ''Aj, ti trošiš tolike pare na head shrinkerse, a ljudi u Africi nemaju što jesti!'' ili ''Razmažena kravo, 20 000 kn za psihoterapeuta?!?'' kulturi.

Ovi u EU, a pogotovo u Americi su vjerojatno puno liberalniji po tom pitanju. A teško je da će nam se kultura promijeniti preko noći. Nije vama psiholozima lako. Uopće nije.

[jednokratna nika]

Sacreus kaže:

Nisu imaginarni nego realni... frendica s placom od 3500kn ne moze na psihoterapiju jer je 200 kn po seansi preskupo... na stolu joj kutija pudera s cijenom 400kn... pitam koliko je platila cipele koje ima na sebi 1200 kn... i redovito se zali kako nema para i ne moze racune platit...

i svaki mjesec kupi takav puder i cipele ili jednom godisnje? i nisam govorila o 200 po seansi nego 400 koliko je kostao moj doktor i bilo mi je previse. naravno, on je 400 u poliklinici a ima par mjesta i za 200 kod njega doma al to je bilo popunjeno.

[Azaleja]

Mrs. Pringles kaže:

Kao osoba koja ide državno i zadovoljna je terapeutom mogu reći da je (koliko čujem od onih koji idu privatno) razlika u trajanju, uvjetima rada i ponudi. Sve ovo što se ovdje navodi. Ako se ima sreće pa se nabasa na osobu s kojom možeš dobro raditi, i koja s tobom može dobro raditi, tada stavke trajanja terapije i ponekad grozomornih uvjeta budu ublažene. Terapeut svojim angažiranjem to kompenzira. I osim ako nisi u nekoj agresivnoj fazi ne pridaješ tome toliku važnost. Ali da je koma kada ti stalno kucaju na vrata, kada se nema prostorija za rad nego se 10min traga za nekim spremištem za metle u kojem bi se mogla održati terapija, kada upadaju taman kada se počne kopati po nekom problemu ili zvone telefoni jer zbog dežursta terapeut mora biti dostupan... da, koma je. Ne samo pacijentu, nego i terapeutu.

Zaboravila sam spomenuti, idem 1xtj/40-ak min.

Kao osoba sa iskustvom , državno i privatno, duga priča, državno-sve što je navela MRS Pringles, također ista stvar ima i kod privatnika. Privatnici koji pošteno rade, imaju više vremena, ako recimo seansa traje sat vremena, ako netko prekida, produžiti će za toliko, jer mu je stalo do klijenta i tako dalje.Također, jednoga dana kada završe terapije, ako osobu zanima pacijent/klijent/interes za njega, poslije će se raspitati kako stoje stvari, kakav je napredak postigao u životu, interesira se, a isto tako vrijedi za državnu.
Ovisi sve o osobi na koju se nabasa i kakav će biti i koliko mu je stalo do pacijenta. Bilo državni ili privatni.

[jednokratna nika]

sto se tice ovog drzavnog i privatnog - moj bivsi doktor je non stop telefonirao u domu zdravlja. to se nastavilo i u toj privatnoj poliklinici, netko ga nazove na mobitel i on melje. a moja sadasnja recimo ugasi ton na mobitelu i moje vrijeme je samo moje. ona je isto privatna ali moguce je da se tako ponasa i u drzavnom settingu, mislim da je to s mobitelima vise do osobe.

[Almost Rosey]

Meni se čini, oprostit ćete na upadici, da se ipak radi razlika između tjelesnog i mentalnog zdravlja i da odatle sve kreće.

Kad je čovjek fizički bolestan, ima rak ili neku sličnu opaku boleštinu, vjerujem da je istog trena spreman iskeširati, on i njegovi bližnji, sumu potrebnu za liječenje, ovdje, u inozemstvu, u državnim ili privatnim klinikama, za kupke i lječilišta, homeopatiju i razna druga čudesa.
Što je sasvim legitimno i okej i opravdano.
E, ali.
Kad govorimo o mentalnom zdravlju, ispada da je gotovo svaka usluga preskupa, odnosno da ne vrijedi onoliko koliko pružatelj za nju traži. Jer, "pa valjda svatko može 45min sjediti, trljati se po bradi i mrmljati"

Ali tome je djelomično razlog shvaćanje psihičkih poremećaja u našem društvu i odnos prema klijentima koji traže usluge terapeuta.

Mislim da nijedan savjestan terapeut neće (barem želim vjerovati da neće ) masno preplatiti svoje usluge te da je "mlaćenje para" rijetka motivacija za upisivanje studija i pohađanje svih silnih dugotrajnih i skupih edukacija

[ray of light]

Almost Rosey kaže:

Meni se čini, oprostit ćete na upadici, da se ipak radi razlika između tjelesnog i mentalnog zdravlja i da odatle sve kreće.

Kad je čovjek fizički bolestan, ima rak ili neku sličnu opaku boleštinu, vjerujem da je istog trena spreman iskeširati, on i njegovi bližnji, sumu potrebnu za liječenje, ovdje, u inozemstvu, u državnim ili privatnim klinikama, za kupke i lječilišta, homeopatiju i razna druga čudesa.
Što je sasvim legitimno i okej i opravdano.
E, ali.
Kad govorimo o mentalnom zdravlju, ispada da je gotovo svaka usluga preskupa, odnosno da ne vrijedi onoliko koliko pružatelj za nju traži. Jer, "pa valjda svatko može 45min sjediti, trljati se po bradi i mrmljati"

Ali tome je djelomično razlog shvaćanje psihičkih poremećaja u našem društvu i odnos prema klijentima koji traže usluge terapeuta.

Mislim da nijedan savjestan terapeut neće (barem želim vjerovati da neće ) masno preplatiti svoje usluge te da je "mlaćenje para" rijetka motivacija za upisivanje studija i pohađanje svih silnih dugotrajnih i skupih edukacija

potpisujem u potpunosti!