Neuspjeh - kako se nosimo s njim?

[Francesca]

Negativna beta za negativnom betom - kako se nosite s neuspjehom?

[*Mare*]

eto mogu ja započeti, doduše opet ponavljam ja sam malo čudna biljka

mene su u početku naše mpo priče negativne bete, ali i prekinuti postupci i minusi na testovima psihički uništavali. ja sam iz mjeseca u mjesec bila sve jadnija i jadnija. fakat teške faze, nisam željela komunicirati uopće, čak ni sa sestrom ili najboljom frendicom, često ni s mm-om. očaj i zatvaranje u sebe, znaju moje cure tu s foruma koliko sam puta uzimala pauze i od njih koje su sve razumijele i jednostavno nestajala i odavde.

onda sam u jednom trenu povukla crtu i dogovorila se sa sobom da je toga dosta. postavila sam si priču u glavi da postoji mogućnost da ja ivf-ovima možda uopće nikada neću dobiti svoje dijete (barem dok se ne odlučim na donaciju) i da su svi ovi postupci više da naučim kako moje tijelo reagira i da idemo teorijom pokušaja i pogrešaka, dakle tempriranje dana punkcije, pogađanje "idealne" stimulacije, mirovanje-ne mirovanje i sl. naaarvano da već sa prvom folikulometrijom raste želja i nada, ali i dalje se vodim time da sa više pokušaja mogu bolje shvatiti (ja ali i moj dr) što mi odgovara i što nas može dovesti do željenog plusa.

od kada tako funkcioniram lakše se nosim sa porazima, kad dobijem u ruke tu negativnu betu, naravno da sam jadna i nesretna ali prvo što radim je da jurim s njom svom doktoru i dogovoram slijedeći posupak. i to me gura dalje. i gurati će me sve dok ne uspijem.

[M@tthew]

*Mare* kaže:

eto mogu ja započeti, doduše opet ponavljam ja sam malo čudna biljka

mene su u početku naše mpo priče negativne bete, ali i prekinuti postupci i minusi na testovima psihički uništavali. ja sam iz mjeseca u mjesec bila sve jadnija i jadnija. fakat teške faze, nisam željela komunicirati uopće, čak ni sa sestrom ili najboljom frendicom, često ni s mm-om. očaj i zatvaranje u sebe, znaju moje cure tu s foruma koliko sam puta uzimala pauze i od njih koje su sve razumijele i jednostavno nestajala i odavde.

onda sam u jednom trenu povukla crtu i dogovorila se sa sobom da je toga dosta. postavila sam si priču u glavi da postoji mogućnost da ja ivf-ovima možda uopće nikada neću dobiti svoje dijete (barem dok se ne odlučim na donaciju) i da su svi ovi postupci više da naučim kako moje tijelo reagira i da idemo teorijom pokušaja i pogrešaka, dakle tempriranje dana punkcije, pogađanje "idealne" stimulacije, mirovanje-ne mirovanje i sl. naaarvano da već sa prvom folikulometrijom raste želja i nada, ali i dalje se vodim time da sa više pokušaja mogu bolje shvatiti (ja ali i moj dr) što mi odgovara i što nas može dovesti do željenog plusa.

od kada tako funkcioniram lakše se nosim sa porazima, kad dobijem u ruke tu negativnu betu, naravno da sam jadna i nesretna ali prvo što radim je da jurim s njom svom doktoru i dogovoram slijedeći posupak. i to me gura dalje. i gurati će me sve dok ne uspijem.

Evo slično kao što je i Mare rekla, je bilo i s nama...

Doduše mi imamo tek nekoliko ciljanih, 1 Aih i jedan neuspješni IVF iza nas. Ali isto tako smo dramili, i zatvarali se u sebe i to u postpunosti. Sad, kad je iza nas taj neuspjeli IVF, dogovorili smo se da čemo okrenuti ploču. Naravno da smo isplakali i odtugovali par dana ali smo onda odlučili krenuti još odlučnije dalje i eto sad ne možemo dočekati kad čemo krenuti u polustimulirani.

I dalje pokušavamo i prirodno ali to onako usput. Znači na to više i ne računamo da čemo tako zatrudniti, ako se desi nitko sretniji, ali inače više se ne obaziremo kad draga dobije M, dok smo prije kad god bi dobila vješticu i iz toga radili drame i pravili si još veći psihički pritisak nego nam je u biti trebalo...

[dalia28]

kao vjerojatno i svima u našoj priči najteže mi je pao naš prvi i drugi neuspjeh sa aih-om

-svaki sljedeći postupak ne mogu reći da nije boljelo,al nekako se več pripremiš na najgore!
-kad smo išli na nas prvi ivf također je nada bila ogromna jer ipak je to "prava oplodnja"kao,pa mora biti al eto nije bila i bilo je jako teško!
-prije 2 ivf smo odmah uplatili putovanje tako u slučaju neuspjeha da se veselim putu...i da,da,otputovali smo

svaki neuspjeh boli,al neuspjeh kod neplodnosti je zaista težak neuspjeh...

[zoro007]

meni je najteže pao neuspjeh prvi put..odnosno prva dva puta. obzirom na hormonske vrijednosti i tajmning je bilo jasno kao dan da od toga nema sreće i prošlo je bez fertilizacije. drugi put se jedna oplodila, transfer jednog embrija 3.dpt..to baš i nije nešto. nakon drugog postupka sam imala razgovor kod renomiranog profesora u ex-mpo ordinaciji koji je zbrojio koliko JS je punktirano i koja je stopa oplodnje..blabla..u stilu vaša jaja su u banani.

onda sam u zadnjem postupku bila kod lučija. sasvim drugi pristup. mada zbog ciste nismo dobili posebno veliki broj stanica, stopa fertilizacije je bila 75%. da li je to bilo tako zbog dobrog tajminga, biologa ili priprema koje sam imala pred taj postupak, nemam blage.
uglavnom, i taj postupak je bio negativan. ne želim reći da sam pjevala nakon pet negativnih testova, ali je opet bilo drugačije. znam da je učinjeno sve da postpak uspije..unatoč neuspjehu mi je laknulo da je dojčlandska ukletost glede stope fertilizacije prekinuta.

[Francesca]

I meni je najteze pao prvi put, valjda zato sto sam ocekivala tako puno jer:
- nije nam dijagnoza tak strasna
- nisam bas tak stara
- idem u Sloveniju i zajebala sam Milinovica hi hi hi, imat cu smrznute embrije

Kad sam se raspala, malo teze sam se skupila
Malo sam i uletila u cijelu mpo pricu prenaivno i ko guska u magli, ali velim - mislila sam da se to jednostavno rijesava postupkom, tek sam kasnije vidjela da je statistika na nekoj drugoj strani a ne mojoj

Drugi put sam vec bila realnija, vise sam toga znala, bolje sam znala odreagirat na neke stvari
I onda biokemijska - nasi blizanci su u sestom tjednu nestali prek noci
Ali drzalo me to sto sam bar na kratko ostala trudna, dakle - moguce je. Jei!
Kak je mm rekao: ipak je to korak naprijed
Je, ali skroz jedna druga vrsta boli

Treci put i klomifenski kod Lucija - e tu stvarno nisam ocekivala nista i coolerski podnjela da taj jedan zametak nije bas imao sanse - nemre bit tak jednkstavno ipak

[think.pink34]

meni je daleko teže od ivf neuspjeha pala na srce činjenica gubitka prve trudnoće i kiretaža. to je bilo nešto što ja jednostavno nisam imala niti u primisli, ni u najskrivenijem komadiću mozga. tu sam se strašno slomila, povukla se u sebe, bila odvratna prema partneru, makla se od svih ljudi s malom djecom i jednostavno htjela nestati.

naravno, da bi sve to brzo prošlo da je i nova trudnoća došla brzo. kako smo više-manje izgubili pune dvije godine bauljajući u mraku ivf sam doživjela kao spas za živce. dakle, konačno se nešto pokrenulo....

prvi ivf, opet totalno razočaranje, prirodnjak, nije bilo jajne stanice....tu sam se u roku od sat vremena nakon punkcije spremila na kupanje i cijeli dan bila na moru....dakle, nije bilo tako strašno.

drugi postupak mi je pao teško fizički, jer su me baš išorali hormoni, a nakon gomile lijekova dobili smo tek dvije prilično jadne jajne stanice....imala sam osjećaj da tom postupku nikad kraja.....

onda mjesec dana pauza, pa odluka za novi prirodnjak koji se pokazao kao dobar izbor. inače sam imala u planu napraviti pauzu čak do druge jeseni, jer sam trebala tražiti novi posao, a za jesen sam imala u planu neku privatnu kliniku.....jer nam godine ne idu u korist.

da je ovaj postupak bio neuspješan, imala sam u planu jedno lijepo putovanje.
mislim da je jako važno da između pokušavanja i velikih razočarenja damo sebi "radne zadatke" unaprijed.
npr, ako ne uspije - idem na put, krećem sa vježbanjem, napravit ću novi nasad cvijeća, naći novi posao, upisati tečaj izrade prirodne kozmetike....
ja sam za svaki postupak imala varijantu što ako uspije - što ako ne uspije.

[sly47]

think - tak sam ja odradila i veliko putovanje i tečaj prirodne kozmetike i fazu sadnje organskog povrća u maminom vrtu

Moram priznati da sam trenutno bez ideja kako ublažiti neuspjeh. Pogotovo jer se prokleto teško u pauzama odmaknuti od toga svega. Ne možeš si programirati život tako da nešto staviš na hold - barem meni ne uspjeva

[Zafrina]

meni sad ako ne uspije...
prvo se bacam na generalku stana, jer izgleda ko atomska bomba nakon ovih 2tj nečišćenja a kako će tek izgledati nakon još 10 dana



drugo, bacam se na vježbanje.. baš mi fali fizičke aktivnosti...

a onda... onda će već doći slijedeći mjesec pa ćemo vjerojatno i u slijedeći postupak...

[M@tthew]

think.pink34 kaže:

da je ovaj postupak bio neuspješan, imala sam u planu jedno lijepo putovanje.
mislim da je jako važno da između pokušavanja i velikih razočarenja damo sebi "radne zadatke" unaprijed.
npr, ako ne uspije - idem na put, krećem sa vježbanjem, napravit ću novi nasad cvijeća, naći novi posao, upisati tečaj izrade prirodne kozmetike....
ja sam za svaki postupak imala varijantu što ako uspije - što ako ne uspije.

Think sviđa mi se ovo, mislim da bi tako i mi trebali, idem tražit putovanja neka u terminu kad bi trebala biti beta. Samo ako se prije uplati pa onda nek bude beta pozitivna...

[think.pink34]

sly47 kaže:

think - tak sam ja odradila i veliko putovanje i tečaj prirodne kozmetike i fazu sadnje organskog povrća u maminom vrtu

Moram priznati da sam trenutno bez ideja kako ublažiti neuspjeh. Pogotovo jer se prokleto teško u pauzama odmaknuti od toga svega. Ne možeš si programirati život tako da nešto staviš na hold - barem meni ne uspjeva

ja kad bi iscrpila sve "normalne" solucije otišla bi kod najbolje prijateljice 400 km daleko od svog sela /njoj djeca nisu ni u peti/ i onda bi živjela 3-4 dana kao što smo nekad živjele, bez brige i bez pameti. izlazile bi, zafrkavale se, napile, gledale stare slike...eto i to je nešto što trenutno, a i u nekoj daljoj teško mogu ponoviti. recimo da treba raditi neke stvari koje znaš da u trudnoći nećeš moći/smjeti raditi....

teško je znam....sve znam.....pogotovo kad neuspjesi dolaze jedan na drugog....samo hrabro, samo hrabro.....čim dođe do trudnoće kreću nove brige i novi upitnici iznad glave.....

[think.pink34]

M@tthew kaže:

Think sviđa mi se ovo, mislim da bi tako i mi trebali, idem tražit putovanja neka u terminu kad bi trebala biti beta. Samo ako se prije uplati pa onda nek bude beta pozitivna...

nemoj ništa uplaćivati, ali napravi dobar plan....mi inače nikada nismo putovali preko agencije, pa je tako i lakše samo se uputiti na neku željenu destinaciju.

[sly47]

think.pink34 kaže:

ja kad bi iscrpila sve "normalne" solucije otišla bi kod najbolje prijateljice 400 km daleko od svog sela /njoj djeca nisu ni u peti/ i onda bi živjela 3-4 dana kao što smo nekad živjele, bez brige i bez pameti. izlazile bi, zafrkavale se, napile, gledale stare slike...eto i to je nešto što trenutno, a i u nekoj daljoj teško mogu ponoviti. recimo da treba raditi neke stvari koje znaš da u trudnoći nećeš moći/smjeti raditi....

o i to radim vrlo često - bježim frendici u Istru

kak sam jednom postala - najradije bi da mogu ovo



jednostavno teško je ovako bitne stvari staviti u neki drugi plan, problem je jer moraš s tim svakodnevno živjeti a to je prokleto teško povremeno.

[think.pink34]

sly47 kaže:

o i to radim vrlo često - bježim frendici u Istru

kak sam jednom postala - najradije bi da mogu ovo



jednostavno teško je ovako bitne stvari staviti u neki drugi plan, problem je jer moraš s tim svakodnevno živjeti a to je prokleto teško povremeno.

sve znam slajka draga, život je opako heben....nekada je teško, ali ima svojih čari.
svaki dan nosi neku novu brigu, novu situaciju, novu borbu...mene trenutno doktori straše brzo rastućim velikim miomima .....i što da radim? čujem samo ono što mi se sviđa, a to je da je beba dobro i da raste.....
inače....kad ideš u Istru stani kod mene na kafu.....

[Francesca]

M@tthew kaže:

Think sviđa mi se ovo, mislim da bi tako i mi trebali, idem tražit putovanja neka u terminu kad bi trebala biti beta. Samo ako se prije uplati pa onda nek bude beta pozitivna...

Onda ti se fucka i za novce i za sve

[dalia28]

Francesca kaže:

Onda ti se fucka i za novce i za sve

mi smo za zadnje putovanje bili našli par koji bi išli umjesto nas,a račun bi iskompezirali-
al kao što sam rekla,otišli smo mi a i oni su nam se pridružili

[sly47]

i onda odeš na putovanje i usred xy grada umjesto da uživaš misliš o postupku na koji ideš kad se odradiš

[think.pink34]

sly47 kaže:

i onda odeš na putovanje i usred xy grada umjesto da uživaš misliš o postupku na koji ideš kad se odradiš

ili popišaš plus

[zoro007]

mada je zadnji postupak na kraju ispao neuspjesan, ja ga na kraju ipak smatram uspjesnim jer smo uopce postigli trudnocu. znamo da smo kako luci kaze 'zbrda zdola' stimulacijama na dobrom putu da se trudnoca opet desi. da mi uopce ne lezi supresija, puno lijekova..itd. izgleda da bi me luci najradije stavio u prirodnjake, eventualno na klomifen..

i eto, nakon prestanka uzimanja utrogesta i estrofema se osjecam barem tri kile laksa. toliko sam bila napuhana i nikakva dok sam ih uzimala. na stranu da na mene sva ta medikacija ima efekt da naginjem debljanju.

[Cath]

Zdravo,
Ja sam nova ovde, pa sam dosla da placem.
Moj beta test je juce dosao negativan.
Od tad ne mogu da prestanem da placem, a ne zivim u svojoj zemlji, sama sam, muz mi je na putu, ovo je jedino mesto koga sam se setila da trazim utehu (ako je ima).
Nisam ni ocekivala da cu ostati trudna, imam dosta godina, ali nisam ni ocekivala ovoliku tugu.
Izvinite, nova sam ovde, pa jos uvek ne znam kako ovaj forum funkcionise.