Gdje se najlošije jede?

[Barba Branko]

Kao kontrapunkt ustaljenom pitanju:"Gdje ste najbolje papali?" evo jedne nove teme:
VALSABBION
HOTEL RESTAURANT
Pješčana uvala, Pula
Slow food member (šta god to značilo)
As one Red Neck Southerner Hillbilly would say: « You can bet your sweet ass they are slow!»

Toliko lijepih recenzija o tome restoranu smo čuli i čitali, da smo Senka i ja odlučili jednom tamo poći i nešto pojesti. Dodatni poticaj je bila brošura Turističke zajednice Istarske županije pod nazivom «Istra Gastro», gdje je ovaj restoran svrstan na drugom mjestu među TOP 5. Elem, na povratku iz Lovrana, nas dvoje ti dođemo u Valsabbion. Zgodan ambijent. Laneni stoljnjaci, laneni ubrusi, srebrni, antikni podtanjur. Šik! Senka je primjetila da je radiator pokriven zgužvanom plahtom sumnjive čistoće, ali ja sam rekao da je i ram ogledala oštećen a ispod važa sa cvijećem se nalazi neka stara vreća. To je šik, rekao sam. Antique!

Simpatična, nasmijana konobarica, u crnoj pregači na bijele «štrafte», donijela nam je jelovnik, koji je bio kratak i slatak i iz kojeg ja nis' niš' kapija.

«Imate li vi fuže?» pita Senka nesmotreno, jer se već ranije nabrijala na fuže.
«Ne!» bio je kratak odgovor. Ljeva obrva malo podignuta.
«Šta, nemate fuže?» Čudi se Senka.
«Ne, mi to ne držimo. Ni fuže, ni posutice, ni PLJUKance (naglask je nedvosmisleno bio na «pljuk». Ljeva obrva je bila visoko podignuta. Pogled s' visoka, tako da sam se ja osjećao kao mali seljačić, koji Hotelijerski fakultet nije nikad vidio iznutra. Osmjeh je sa lica netragom nestao i mi smo poručili «Trio pasta & risi...». Što je bilo ono treće – nemam pojma.
«To vam se znate servira u izdubljenom siru» Poučnim glasom reče crna pregača sa bijelim «štraftama». «To će vam potrajati dvadesetak minuta». A, ben! Potrajalo je tri puta po dvadeset minuta.

Malo kasnije, evo ti nje, nosi nekakvu crnu, krivu, metar dugu daščurinu, sva crna. Da li čađava ili šporka, teško je ustanoviti. Kasnije sam skužio da je to u stvari duga od stare rashodovane bačve. O takvom načinu serviranja se govori kao o nečem «inovativnom». Za mene je to štos, oli ti trik, na koji padaju nobles skorojevići, a vidim i poneki pošteni gastro recenzenti. Gdje je tu sanitarna inspekcija? Bog-te-pitaj! Jednom nam je netko od «inovativnih» ugostitelja servirao salatu od plodova mora u krovnoj kanalici, sličnoj onoj kojom se kuće u Istri i Dalmaciji pokrivaju. Samo čekam nekog «inovativca» da mi servira juhu u nekoj staroj, porculanskoj ili emajliranoj vrčini. Na toj dasci je bilo poslagano nekoliko minijatura, nešto kao kanape, sa različitim namazima, jedna frigana srdela, par girica i sl. Na okruglom drvenom pladnju bijaše zdjelica palente, namaz od slanih srdela (super, namaz je bio veoma ukusan!), zdjelica crnih i zdjelica zelenih maslina (izvrsne). Ovo se u računu spominje kao «Petits delitiou» (šta god to značilo). Cijena 95 kuna. Za taj novac, kod dobrog starog Nina iz konobe «Rina» u porečkom selu Kadumi, možeš dobiti 20 deka prvoklasnog, ali zaista prvoklasnog, Istarkog pršuta.

Nakon sat i nešto, na stol dođoše dva koluta sira – izdubljena. U jednom rižoto a u drugom pašta. Opet neki sličan «štos», kao i sa onom šporkom, ili ako baš hoćete blaži izraz, nedovoljno čistom (za moj pojam) daščurinom. I opet pitanje sanitarnom inspektoru: Ko i kako pere ove «posude»? Jer, po otiscima žlica, po rubovima «zdjele» jasno je, da ova nije sada prvi i jedini put upotrebljena.

A sadržaj ovih «posuda»? Katastrofa! Riža prekuhana, tjestenina prekuhana. Oba jela začinjena sa potpuno identičnim, bijelim umakom, nešto kao bešamel. Previše maslaca, previše masnog vrhnja i sve to obilno povezano gustinom, tako da se na kraju obroka nismo osjećali siti već napuhani.

Vinska karta? Roman! U nastavcima. Sa vinima, sa svih strana svijeta. Jedno od njih, čak košta tričavih šesttisućačetiristotine kuna. Sumnjam da bi se u ovoj vinskoj karti snašao i sam veliki gastro-nomad René Bakalović.

Jedina svijetla točka u ovom ručavanju bio je Miličićev plavac, koji on prodaje Valsabbionu po 40 kuna, a oni meni po 145 kuna za butelju. Plavac je bio izvrstan, posluga loša. Sami smo si točili vino. I vodu – cijena bočice vode je samo 20 kuna (u marketu 3,5 kune, marža: jedva nekih 570%). Praf nam budi, kad smo nesmotreno tražili fuže. U Istri! Ovo je jedan fini restaurant! Računčić: svega 530 kuna. Sitnica! Večeru smo preskočili, bili smo «siti» od ručka.

Sasvim je sigurno da dobru uslugu, kao i dobru hranu treba dobro (pošteno) platiti, međutim ovo nije bilo niti dobra usluga, a još manje dobra hrana. Isto tako je nesporno da o guštima ni' vajde raspravljat', ali u ugostiteljstvu postoje i određeni objektivni kriteriji po kojima je moguće dati kako-tako objektivnu ocjenu i o hrani a napose o usluzi. Mislim da sam nakon 32 godine rada u hotelijerstvu, od čega 4 u SAD, stekao i neka objektivna saznanja o kriterijima, koje je potrebno uvažavati.

Srdačno vaš, Barba Branko

Poreč, 3.09.03

[stitch]

Bez konkurencije - u McDonald'su.
Kad god odem tamo - a trudim se da to bude što rjeđe - kupim hrane za male svatove, i ostanem gladan.

Zadnji slučaj, oko jedan u noći, izgledao je ovako: kupio sam četiri Big Maca, dvije velike porcije pomfrita, pitu od jabuka, milkshake (čokolada) i kokakolu. Poslije i sladoled.
Na stranu to što mi je želudac kao kanta i što doista svašta mogu utrpati u njega, ali potrošio sam 150 kuna - što je lova za kraljevsku večeru bilo gdje u Zagrebu - a oko tri sata počeo sam razmišljati o benzinskoj i Montaninim sendvičima.

[njasa]

hmmmm ja nikad nisam imala loseg iskustva po restoranima. ali to je tato jer vecinom idem u pizzerije, tex-mexove ili konobe.
nekako me ti razvikani restorani ne privlace, oni ce fetu kruva sa malo masla naplatit za 50 kuna. hvala ali, ne hvala!
nekako mi se cini da u tim restoranima ti moras bit ZAHVALAN sta kod njih jedes i to masno placas, a mozda sam u krivu...

Barba Branko, piletina na 10 nacina je mljac! bar su to moji rekli kad su provali, a ja im virujem na ric

[RobiKa]

Barba Branko kaže:
Sasvim je sigurno da dobru uslugu, kao i dobru hranu treba dobro (pošteno) platiti, međutim ovo nije bilo niti dobra usluga, a još manje dobra hrana. Isto tako je nesporno da o guštima ni' vajde raspravljat', ali u ugostiteljstvu postoje i određeni objektivni kriteriji po kojima je moguće dati kako-tako objektivnu ocjenu i o hrani a napose o usluzi.

Barba,

Ovo sto ste napisali zvuci kao horor. Necu tamo otici stogod napisali Bakalovic ili Butkovic. A planirao sam.

Svidja mi se ovo o usluzi, a ima nesto i u ambijentu ... ili zapravo sve to 'gradi' situaciju u kojoj se osjecas ugodno & na kraju balade nije ti tesko izbrojati novce & jos ostaviti manchu.

[Agirl]

Očito da imamo potpuo oprečna iskustva o Valsabbionu. Jela sam u tom restoranu u nekoliko navrata i niti jednom nisam doživjela neke neugodne trenutke poput tih da sam primjetila nečistoću ili negostoljubivost ili pak porcije hrane sumnjive čistoće..

Rižu i tjesto u sirevima sam također jela u nekoliko navrata i nikad mi nisu bili loše spremljeni. Vinska karta je bila bogata, vino su nam točili, ali smo ih točili i sami - nismo se zbog toga osjećali zakinuto za uslugu (valjda smo puno i brzo pili )

Što se cijena tiče, malo je skuplji ali vrijedi svakog novčića. Mogla bih pričati o restoranima i konobama po Istri koje masno naplaćuju porcije tijesta s tarufima u tragovima, ali mislim da je to sad suvišno.

Kako bilo, meni je taj restoran genijalan i uvijek ću navratiti kad god sam u blizini Pule.

[Barba Branko]

njasa kaže:

Barba Branko, piletina na 10 nacina je mljac! bar su to moji rekli kad su provali, a ja im virujem na ric [/B]

Drago mi je da je pile na 10 bilo dobro. Podaj dalje!

Suština moja dva dopisa po gornjoj temi je da ti izvikani restorani pripremaju jednu hranu za recenzente tipa Rene Bakalovića i Davora Butkovića, a nešto sasvim drugo za nas obične smrtnike. Dobroj klopi se u tim restoraniuma može nadati još i poneki stalni gost. Primjerice primjetio sam u Valsabbionu VIP tretnan za tri gosta koji su u isto vrijeme bili sa nama. Na izlasku je jedan od njih podpisao račun (slučajno sam vidio) od nešto preko 1500 kuna, i to ljevom rukom. Mi smo u tom restoranu bili TRI puta:
prvi put, zadnji put i nikad više.

[Issa]

Ja sam jednom davno radila u jednom razvikanom restoranu koji je uvijek bio dupkom pun. Nije u Hr
Daklem, sto sam tamo vidjela, zgadilo mi je zivot. Opadne na pod i vratis nazad na tanjur i serviras takvo. Opsluzivali su 150 ljudi u jednom sjedenju, od 5 do 23 su 3 sjedenja, a kuhinja je bila velicine jednog prosjecnog dnevnog boravka.
Vlasnik je za iznajmljivanje lokala mjesecno placao 20.000 eura, znaci ne radi se o nekom fic-firic restoranu.

Cijene definitivno nisu = kvaliteti i usluzi. Izgradis li dobro ime sve ti pada s neba. Marketing

[Anastasia]

Bez premca, najgori restoran VILLA PAOLA u Trogiru!

Usluga, odnos, hrana... dovoljno reći da smo dobili HLADNO meso i krepan krumpir na tanjuru. ODVRATNO NEŠTO!!!!

Rekla bih, svakako: Mc Donalds... (osim milk shake.ova )

[Barba Branko]

Večernjak priprema knjigu. "Dobri hrvatski restorani" i nećete vjerovati, tu svoju ediciju reklamiraju tako, da je ona otvorena na stranici gdje je recenzija za Valsabbion! Mašala!

[Barba Branko]

Da ne mislite da ja stalno imam neka loša iskustva samo sa Valsabbionom. Pogledajte šta se događa u isto tako veoma hvaljenom Plavom podrumu u Voloskom:

E moj René, dragi moj René,
Veoma sam razočaran onim što sam danas doživio u toliko hvaljenom Plavom podrumu u Voloskom. Nemoj misliti da sam ja neki «hronofag», kako to fino reče moj veoma dragi pisac André Maurois. Samo ti želim reći da imam neki čudan osjećaj, da se često, neki ugostitelji na jedan način odnose prema recenzentima a na posve drugi način prema nama «ostalim» gostima. Znam samo dva izuzetka: Toklarija u Sovinjskom polju i Dvi murve u Poreču. Što apsolutno ne znači da ih možda ima i više.

Daklem, slijedom tvoje preporuke u zadnjem Globusu (a i ranije), danas sam sa suprugom bio na ručku u Plavom podrumu u Voloskom. Evo suštine:

Posluga: Konobar, mladi čovjek sa veoma modernom, plavom, kovrčavom frizurom, ima izgled pravog, ali je dosta neuspješno glumio dobrog konobara. Društvo od četiri muškarca, od kojih je jedan bio sa leptir mašnom, posluženo je prije nas, mada smo mi došli prije njih. Veoma nespretno je iz šanka izveo kolica sa naručenim Zlatnim plavcem, tako da mu je boca pala na pod. Srećom nije se razbila. Načinio je fintu da je za šankom zamijenio bocu i donesao nam je, veoma nespretno je otvorivši. Vino je bilo berba 2000 i nije bilo barique i samo on zna zbog čega ga je dekantirao. Gdje je bila Danijela Kramarić, vodeća hrvatska sommelierka – nezna se.

Jelo: Kuver – katastrofa: 5 (pet) girica, friganih, hladnih i neslanih – 10 kuna! Ja sam naručio škampe na žaru a supruga lignje punjene pršutom. Škampi su, kao bili svježi a lignje domaće. Međutim, glava od škampa, kao i klješta bili si potpuno suhi, što je očit znak da dolaze iz zamrzivača. Dobio sam ih 7 (sedam) komada, kalibracije trideset u kilu. Lignje su bile kratke, široke i sve jednake i na njima samo nedostajao natpis «made in Patagonija». Pršut kojim su bile punjene bio je Kraški, do-zla-Boga slan i sjeckan, umjesto u savijenim fetama.Jedina svijetla točka bila je izvrsna i veoma ukusna blitva. Kruh, doduše «domaći» ali jučerašnji. Možda čak i od prekjuče.

Vinska karta: Ti tvrdiš: «Plavi podrum ima jednu od najboljih vinskih lista u Hrvatskoj.» Neznam koju su listu tebi podastrli, ali na mojoj je bio omjer vina sa mora, prema vinima sa kontineta 1:3, a čini mi se, trebalo bi biti obrnuto, obzirom da se restoran nalazi neposredno uz more i nudi specijalitete iz mora. Jednostavno premalo primorskih, premalo istarskih i još manje dalmatinskih vina. Izabrao sam Zlatan plavac (moja je supruga dalmatinka i ne priznaje ništa doli crna vina, a i ja joj dajem za pravo), koji je bio dostojan svoga imena. U vinskoj karti stoji: Zlatan plavac 1998. cijena 120.- kuna. Ja sam dobio Zlatan plavac 2000 i platio ga 155.- kuna.

Što se mene tiče, možeš ovo baciti u koš za smeće. Vidim da si stručan i temeljit u ovom poslu, uvjeren sam i dobronamjeran, ali mi se čini pomalo naivan. Kao stari ugostiteljski radnik, htio sam ti samo reći: budi malo oprezniji pri recenziji. Gušti su gušti a recenzent je recenzent! Bezbroj puta sam bio razočaran u restoranu gdje sam prije toga bio zadovoljan. Jedan od rijetkih, osim ona dva gore pomenuta, je i konoba Rina u selu Kadumi kraj Poreča: skroman ambijent, ukusna hrana, dobra i ljubazna posluga, naročito vlasnik Nino, cijene ugodne. Veoma, veoma korektan uostiteljski objekt. Koliko novaca – toliko muzike. U Plavom podrumuto je bila velika nesrazmjera: daleko više novaca nego muzike.

Srdačan pozdrav iz sunčanog Poreča
Barba Branko
P.s. Šta veliki crni pas i jedna posve bijela dugodlaka mačka rade u jednom renomiranom restoranu, ja nemam pojma. A ti? Ja jako volim životinje, ali ne u restoranu, koji je usput još i renomiran.

[Melkior]

Pa... moj najnoviji najgori restoran: Zagreb, Angelo D'orro... da sam znao za tako hladnu atmosferu ne bi ni otisao tamo (bilo mi je blizu mjesta gdje sam sklapao posao a bio sam umoran i rekli su mi da nema problema s parkingom ali... riba je bila iz zamrzivaca a prodana je kao super svjeza... salata od hobotnice je bila salata od kapule... dosta...

[Melkior]

Inace htio bih nesto reci o Valsabbionu jer se spominje i njihova ljubaznost: Jednom sam sa svojom prijateljicom dosao u Valsabbion vrlo kasno tako da nas vise nisu mogli usluziti hranom ali su nas spremno usluzili vinom i dozvolili nam da ostanemo u restoranu (vanjski dio) i nakon sto je osoblje otislo... Napominjem da sam tamo bio prvi put i da me nitko nije poznavao. Ljubazno, zar ne.

[Barba Branko]

Melkior kaže:
Inace htio bih nesto reci o Valsabbionu jer se spominje i njihova ljubaznost: Jednom sam sa svojom prijateljicom dosao u Valsabbion vrlo kasno tako da nas vise nisu mogli usluziti hranom ali su nas spremno usluzili vinom i dozvolili nam da ostanemo u restoranu (vanjski dio) i nakon sto je osoblje otislo... Napominjem da sam tamo bio prvi put i da me nitko nije poznavao. Ljubazno, zar ne.

Jako ljubazno! Ajd' zatraži fuže ako imaš "palle quadrate"

[studeni1971]

Konoba Strogir subota nigdje nikog,pitam se zakaj?

[Barba Branko]

Barba Branko kaže:

Jako ljubazno! Ajd' zatraži fuže ako imaš "palle quadrate"

Uf, pazi, na ovo sam i zaboravio. A drug Melkior nikako da odgovori, da li je u tom dotičnom, cijenjenom restoranu zatražio fuže. Ili ne-daj-bože plukkkance.

[Sigurna]

Mex-kantina u Zg-u. Bila jednom i nikad više - porcija jako mala (navodno su prije bile veće), jelo hladno i čekali točno 1h i 15min. Ja sam htjela napraviti cirkus, ali nisam samo zato jer sam bila s nekim koga ne poznajem baš dobro. A dotični je rekao onak konobaru zakaj toliko čekamo, na što je konobar posprdno odgovorio: pa neki čekaju i dulje.

Uglavnom, užas.

[Andjelcic]

Sigurna kaže:

Mex-kantina u Zg-u. Bila jednom i nikad više - porcija jako mala (navodno su prije bile veće), jelo hladno i čekali točno 1h i 15min. Ja sam htjela napraviti cirkus, ali nisam samo zato jer sam bila s nekim koga ne poznajem baš dobro. A dotični je rekao onak konobaru zakaj toliko čekamo, na što je konobar posprdno odgovorio: pa neki čekaju i dulje.

Uglavnom, užas.

meni je mex cantina bas ok. doduse, tamo idem samo na enchiladu negru jer ostalu meksicku klopu spremam doma. ali bome nikad nisam ostala gladna, obicno mi ostane vise od trecine jer jednostavno ne stane u mene

[Barba Branko]

Andjelcic kaže:

meni je mex cantina bas ok. doduse, tamo idem samo na enchiladu negru jer ostalu meksicku klopu spremam doma. ali bome nikad nisam ostala gladna, obicno mi ostane vise od trecine jer jednostavno ne stane u mene

I meni je Mex Cantina bila super. Ali prije desetak godina. Kako je danas - nemam pojma.

[Plavooka Sanja]

restoran Rus u Žrnovnici - jednom riječju katafakingstrofa!

[Dlapek]

Barba Branko kaže:

I meni je Mex Cantina bila super. Ali prije desetak godina. Kako je danas - nemam pojma.

Mi smo u Cantini barem jednom mjesečno.Konobari uvijek savršeno ljubazni i usluga korektna,nikad dugog čekanja.
Nikad nisam uspjela pojesti cijalo glavno jelo.Nikad!
Zaista me čudi ovako nešto.