Quote:
lucija kaže:
Prodiskutirali smo da-se-ne-treba-fizički-zapustit-u-vezi.
Mene ipak više brine duhovno/emotivno/mentalno zapuštanje. Par kilica viška ili manjka, ni iz džepa ni u džep. Kratkotrajna zapuštenost glede intenzivnog rada na nekom projektu - ma i to je ok.
Ali što ako se jednoga dana probudite kraj čovjeka / žene koji su izgubili suvisao sustav vrijednosti, pokleknuli su pred težinom svakodnevice i postali cinici, zlobnici... , ako su se pretvorili u ovisnike, duhovno zakinute spodobe i sl.
Što ako je vaše ljubljeno odjednom čovjek bez ideje, snova, strpljenja, bez volje za razgovor i sl.?...? Ljubav znači da puno toga toleriraš i trebaš tolerirati, ali što s ljudima koji ne shvaćaju poantu zajedničkog života - da ti je sve ljepše, a ne sve ružnije, odnosno da je zajednica mjesto koje ti omogućava razvoj i rast, a ne plinska komora.
Da li stvarno na početku veze, prije nego zasnujemo obitelj možemo znati kako će se dotična osoba razvijati?
Kažu da se ljudi ne mijenjaju. Pa, nadam se da je to točno, iako znam da se ljudi mijenjaju nabolje svojom voljom i nagore, ako se ne mijenjaju nabolje.
|
Malo je naivno ocekivati da je poenta zivota da ti je sve ljepse. Malo mi je to preoptimisticno gledanje na zivot. I ljudi se mijenjaju ko ti je rekao da se ne mijenjaju. Bilo bi glupo da sam ostao onaj isti koji je radio gluposti sa dvadeset i nekom.
Ne svidja mi se ni rijec tolerirati. Tolerirati u izvornom znacenjenju znaci trpiti.
Po meni u ljubavi ne treba se paliti na one lijepe stvari u nekome nego koliko ti ne smetaju necije lose strane. A to se moze saznati samo ako se duze vremena zivi skupa.
Svi mi mozemo biti lijepi i mili i dragi i obzirni od 20 do 24 casova i vikendima.
Svako vremenom ostaje bez ideja, strpljenja, volje za razgovor.
Treba naci nacina da se one lijepe stvari ponovo pokrenu sa vremena na vrijeme.
Linearni mod
