Povratak, ali na "djechji" nachin :-)

[Vera Pavladoljska]

Znam, znam, okeokoke......ovo su Usamaljena srca, i sad bih trebala zapocheti topic o nekom jebenom problemu, ali iskreno - ne da mi se.
Problema, ofkorz, ima.O tome cete, na vashu srecu ili zalost, chuti, jer ja ne znam shutjeti

Nego, daklem,neki latentni bed dani su, chudni, svi u nekoj blagdan depri......ovo neka bude topic za prisjecanje....PRISJECANJE NA NEKE DOBRE GLUPARIJE IZ DJETINJSTVA.......kakvi ste bili, shto vas je veselilo, chemu ste se smijali, kakvog se blesavog dogadjaja sjecate iz tog vremena......ili tuznog dogadjaj, nebitno.....kazu da je dobro "istresti" sve iz sebe s vremena na vrijeme.....

Neka ovo bude neobavezna shetnja prema onim ranijim godinama, kada ti je sve bilo ok, ludilo,smijeh i chisto, napunjeno bombonima,toplim krevetom,crticima ili chime vec......

Ne, ovo nije starachka depra , nego stvarno, koliko uopce razmishljamo o tim nashim dobrim "starcima",nashim MAJKAMA ( jedine zene, koje valjda i mushkarci poshtuju, beskrajno) ....

Pishite, sve shto vam vezano uz to prisjecanje padne napamet.....

Ako je i patetichno, boli vas K****, ovo su US-a, to je dopushteno ovdje, chak pozeljno, tradicije radi

[Vanjushka]

Sjecam se... kula od pijeska, dvoraca od zemlje... poderanih laktova i krvavih koljena... deset u pola i kese na snijegu... Papeta i Sliskovica, slike bijelo... tudjih tresnji i prljave majice... kino Prvi maj, matineja... Bruce Lee u zmajevom gnijezdu...
Ivona u oblaku snijega... djubretarac na kopcanje... osmijeh na plakanje... suza na zezanje... i onda... gotovo

[T.C.]

Hmm. nista previse egzoticno mi ne pada na pamet.. Ovo je najbolje cega se mogu sjetiti Dakle, ja sam bila jako stidljivo dijete. Nepoznatim osobama nisam smjela u oci gledati, a kamoli s njima razgovarati, a kamoli govoriti pred publikom u ogromnoj dvorani.. Dogadjaj se zbio na priredbi pred moj polazak u prvi razred. Stariji ucenici (ili mozda glumci) su izvodili igrokaz Crvenkapice. Mene je ta predstava toliko ocarala, da sam zaboravila koliko sam stidljiva, otisla u prvi red daleko od mame i otvorenih usta gledala predstavu. Znala sam tada napamet neku pjesmicu u kojoj su se spominjali baloni, i mozda bomboni. Nakon sto je predstava zavrsila, jedan nastavnik me je ugledao onako razjapljenih usta i upitao znam li sto recitirati. Ja, jos osamucena od predstave, kazem, pa znam. I nastavnik me podigne na kozlic (za preskakanje) stavi mi mikrofon u ruku i ja odrecitirah svoju pjesmicu bez zamuckivanja, jasno i glasno na sveopce divljenje publike . Vama prirodno ekstrovertnim i brbljavim, ovo se vjerojatno ne cini nekim narocitim dostignucem, ali meni je taj trenutak bio caroban. Kad god se toga sjetim, pomislim na vaznost umjetnosti i inspiracije u nasim zivotima.

[Reebok]

"PRISJECANJE NA NEKE DOBRE GLUPARIJE IZ DJETINJSTVA......."

Hehheh, 'bo ti bog ironije... cijeli zivot pokusavam zaboravit svoje djetinjstvo...

[illegale]

t.c ganutljivo . bez jebe . spoji se sa spilbergom

[T.C.]

Hehe, moj zivot je jedna velika melodrama, k'o da me je Danielle Steel pisala

[el Torro]

Odlična tema !!!

Ja se uvijek s radošću sjetim psina koje smo radili ... Ne, mi nismo pili, mi se nismo drogirali, mi smo bili nestašni ...
Redovito smo razbijali sijalice na uličnim kandilaberima (makar su jadni Elektraši bili vrijedni i ažurni), ložili vatru ispod Josipove, netom oprane, bijele krevetnine , srušili banderu, navukli je na cestu odmah iza krivine i umirali od smijeha kad se pijani susjed prekreno mopedom preko nje , tukli se i ratovali protiv klinaca iz susjednog kvarta, "zarobljenike" zatvarali u podrume i zalijevali ih mlazovima urina, maltretirali frajere iz drugih gradova koji bi barili "naše" trebe ...

Ahhh, to su bila vremena ...

[eowyn_]

Ja se sjećam družina na nasipu sa krilaticama, "svi za jednog, jedan za sve". Zatim ratova družina, bacanja kamenja, drvenih mačeva. Koliko je časti bilo u tim dječjim igricama, koliko istine, mašte i nevinosti. Pa trganja kuruze, bježanja pred gazdama, laganja roditeljima zbog pjesmica koje smo dobili da naučimo napamet samo zato kaj smo se pol sata duže zadržali igrati ispred škole iako je nastava završila odavno. Pa prvih ljubavi, špijuniranja, pisanja tajnih pisama...ma mogla bih tako u nedogled...al' to je prošlost. I trebala bi to i ostati.