Odnos sa sestrom

[Dinka52]

Odnos sa sestrom. Upomoc!
Dragi ljudi,

obracam vam se, jer stvarno ne znam dalje. Ukratko: Imam 32 godine i sestra mi je starija 8 godina. Odrasle smo samo s ocem, posto nam je majka imala mal interes za nju, a meni je davala do znanja da me ne voli (valjda sam joj smetala, jer su se moji roditelji nakon mog rodjena jos vise udaljili i rastali).

Otac je bio preopterecen sa glumom prema drugim ljudima, i mogu vam reci, glumio je za oskara, da su nas kuci samo psovke, omalavazavanja i batine cekale. Nista ne vrijedimo, iste smo majka, i njena "raca", te je njeno djevojacko ime rado upotrebljavljao da nam se sprda. Imao je jedan stap od bambusa, samo Bog zna gdje ga je nabavio, i s tim nas je znao ganjati kroz stan. Nekad sam sanjala biti u domu jer sam mislila da je tamo bolje. Rado je mojoj sestri davao odgovornost za mene, ali na kraju, nitko se nije bas osijecao odgovornim za mene, tako da sam kao malo djete sve sama obavljala.

Isla kod doktora sa 10 godina ( kad se samo sjetim), zadacu nisam pravila, u skoli nisam bila koncentrirana, i kad sam se pojavljivala sa modricama, nikto nije i pitao zasto.

Sestra mi se razbolila kad je bila tinejdzer i tu su isto sljedile scene. Kad je bio dobre volje znao je spremiti za jesti za nju, pa smo brat i ja njoj isle nositi u bolnicu, a otac se rijetko kad pojavljivao tamo. Od kemoterapije joj je opadala kosa i ja sa mojim 8 godina sam joj drzala stranu jer ostali nisu. Tad sam se pitala da li je ovo moguce i zasto su tako zli. Znali su me nazivati cukicom jer sam joj drzala ruku u bolnici i to su koristili da mi se rugaju. Ja sam samo imala dnevnik kojem sam se mogla obratiti. Hvala Bogu se sestra oporavila.

Sve je islo svojim "nenormalnim" tokom, da ne pricam, koliko je i moja sestra uzivala u omalovazavanju mene, nekad su se znali otac i ona urotiti protiv mene, da nisam mogla ostat u prostoriji, da sam isla plakat. Nekad sam i po nosu dobila pa sam bjezala van da se nadjem sa drustvom, samo da nisam s tim ludjacima kuci. Ipak sam sestri uvijek pruzala paznju i vodila je sa svojim drustvom. Ona je uvijek izolirala svoje prijatelje i znala nas tjerati kad su joj frendice dolazile.

Cak se znala sama nalaziti sa mojim prijateljicama. A na drugoj strani sam bila ja koja je primijecivala kako su njene frendice mene gledale poprijeko. Tad sam se pitala sta ona samo govori o meni. Dovoljno mi je bilo znati sta mi govori u lice. Da sam razmazeno deriste npr. I zato nije izostavljala mogucnosti da me na neki nacin sramoti. Napadala me pred mojim prijateljima, njih nazivala mojim robovima itd.

Te je svaki put kad sam je upoznala recimo sa mojim prvim deckom s kojim sa bila 3 godine skupa, znala isto pizditi, da je on i bjezao. Moje cijelo drustvo je nju toleriralo jer sam je ja tolerirala, iako se ponasala kao rospija. Da ne govorim o tome, da je za svoje skolovanje sve dala, a meni davala do znanja da i ne zna da li cu uopce faks zavrsiti. Tako da nikakvu potporu nisam dobivala. A ona je za sebe uvijek znala izabrati najbolje. Covjek bi pomislio da sam teski narkoman. Tako sam u vezi faksa imala mogucnosti otici van i to sam isto samo mogla jer sam bila ustedila novaca ( radim od 14. godine), jer, neku veliku potporu nisam dobivala. Kad sam bila u dalekom svijetu, morala sam se suocavati sa ljepim, ali i tezim situacijama. Dok su ostale studentice zvale roditelje ili dobivale pozive. Moj telefon je u 4 mjeseca zazvonio dva puta, a to su frendice bile koje su me zvale. Iako sam i mailom pokusala drzati neki kontakt i pricati kako mi je, sestra se nije obazirala. A ostali nisu ni pitali.

Tako je zivot isao svojim tokom, sestra se bila odselia, otac pobijegao u planinu, majka u svom filmu. Onda sam se i ja razbolila, tesko, kronicno. Trenutno sam dobro, ali to se moze brzo promijeniti. Tu sam onda slusala glasine mog oca, da sam se razbolila jer sam ja kriva. Farbala sam kosu. I pila sam Koka Kolu. Sestra mi poslala po koji link za neki forum sa ljudim sa istim problemima i to je to. Tako sam bila izgubljena, da vam to ne mogu opisati. Jos faks zavrsiti, napisati diplomski... Ali dobro, sve sam uspijela, hvala Bogu

. I onda je ona dosla u posijetu i opet me pocela omalovazavati i vikati. Tu sam onda stala na kraj i nismo pricale za 2 godine. Znala se cuti sa mojim bratom, ali to zato jer je on nju zvao. Onda sam cula da se ona opet razbolila, i naravno, nisam p.. pa sam je posijetila i ucvrstila kontakt. Da ne spominjem sad, da se ona meni radi mog zdravlja ni jedan put nije obratila. No dobro, rekla sam si, nisam ja ona i imam svoju savijest. Ustvari svi su je zvali i rodbina, kojoj se ona nije skoro 10 godina htijela javiti. Nedavno smo imale razgovor u kojem sam joj dala do znanja da se nitko nije osijecao odgovoran za mene, ali za sebe su se jako dobro pobrinuli.

I da jednostavno ne mogu razumiti, zasto je ona mene kao neku suparnicu gledala a ne kao sestru. Pogotovo u tako teskoj familijarnoj situaciji u kojoj smo obe bile sam uvijek vjerovala u to da smo sestre i da jedna drugu brani. Na to mi je otresito odgovorila i zaprijetila da onda i ne moramo vise nikad pricati, ako ja ne podnosim njeno ponasanje prema meni. Bila sam u soku. Mirno sam joj rekla da to nije nikakav nacin. Meni je nje u jednu ruku zao. I mogu vam reci da zdravstveno nije dobro prosla i ne prolazi. Ali, to omalovazavanje, i stav prema meni da sam ja razmazena, se moze u svakoj njenoj recenici i naravno nacinu prema meni prepoznati. Ne stalno, ali kad tematiziram svoju situaciju na poslu, onda mi kaze, kao da ja kukam i jadam se ( hahahahah!), samo pricam u pauzama kad ona dise ( jer se pretezno uvijek vrti o njenoj situaciji na poslu i sta je koji kolega rekao).

Tako da je jucer opet pokazala sta misli o meni, ja sam egocentricna kao, jer sam spomenula socijalnu nepravdu u drustvu hahahaha. Pa sam joj na to odvratila da je tuzno koju sliku ima o meni. I sad je pitam, pa ja sam budala kad sam joj dozvolila da uopce ima priliku mi tako nesto bezobrazno reci. Decko je vec pizdio i rekao da ima zelju joj reci da zacepi. Rekao je, da mu je zao kad vidi kakva sam osoba, dobra i pazljiva da sam konfrontirana sa ljudima u mojoj obitelji koji nista drugo ne rade, nego da me omalovazavaju. Jutros mi je napisao da sam divna osoba i da to isto drugi ljudi smatraju tako ( osim moje obitelji). tako sam ljuta na sebe i ne znam kako da se ophodim sa tom situacijom. Ocigledno je da u njoj nesto tinja sto mi nije naklonjeno. A ja nekako jos imam tu nadu, ipak smo sestre. Recimo slike na fejsu, nikad nije stavila like na nijednu moju sliku. Kad sam je pitala kako ti se svidja moja profilna slika, je odgovrila, izgledas kao barbika. i to je bilo to. Koja crna barbika, kad mi se u faci vidi da sam Hrvatica. Eto samo toliko od mene.

Necu da budem necovjek pa da joj okrenem ledja, ali to me bas opterecuje i vrijedja. Ustvari se nastavlja ono sto su mi govorili od malih nogu, sto me i danas sputava.

Da li je netko nesto slicno dozivio ili ima neki pametan savjet za mene? Stvarno vise ne znam sta da radim.


Unaprijed zahvalna.

[radical change]

Dinka52 kaže:

Da li je netko nesto slicno dozivio ili ima neki pametan savjet za mene? Stvarno vise ne znam sta da radim.


Unaprijed zahvalna.

Imam kako ne, ti si proživjela 32 godine pakla, ja sam se počeo ozbiljno češati po glavi tamo sa 24,25 i skužio da nema druge nego da se maknem iz disfunkcionalne obitelji ako sebi želim dobro.
Zašto..?
Pa zato što u toj obitelji, počevši od tebe, oca, sestre nema trunke poštovanja prema drugima, držite se zajedno ne zbog ljubavi nego zbog patologije, veže vas gomila negativnih osjećaja, maltertiranja, ponižavanja, nema ni trunke ljubavi, pažnje i suosjećanja. To je jedan jako jako bolestan odnos iz kojeg ne možeš očekivati ničeg dobrog jer je izrastao na devijantnim temeljima..
Imaš dečka, makni se od njih, pošalji ih u kurac, odjebi i oca i sestru i imovinu i sve skupa, pazi na sebe i čuvaj svoje živce i zdravlje. Ja sam se maknuo i preporodito se, i tebi savjetujem isto, drugi put ne postoji jer od govna ne možeš napraviti pitu, ono uvijek smrdi...

[Dinka52]

Hej hvala ti na odgovoru i naravno na tome da si procitao moj roman To je to, i ja si kazem, kad sam bila vani, bez kontakta sa njima osijecala sam se slobodnom. Nitko me nije nervirao i kad si daleko fiziciki, nekako si i mentalno na distanci, sto je bilo stvarno super. Onda se opet oglasi moj brat i zena mu (oni su jako pobozni), pa ipak familija smo. Ali dobro, treba se rijesiti negativaca u zivotu. A sto se tice imovine, nema puno tako da, eto im.

[radical change]

Dinka52 kaže:

Hej hvala ti na odgovoru i naravno na tome da si procitao moj roman To je to, i ja si kazem, kad sam bila vani, bez kontakta sa njima osijecala sam se slobodnom. Nitko me nije nervirao i kad si daleko fiziciki, nekako si i mentalno na distanci, sto je bilo stvarno super. Onda se opet oglasi moj brat i zena mu (oni su jako pobozni), pa ipak familija smo. Ali dobro, treba se rijesiti negativaca u zivotu. A sto se tice imovine, nema puno tako da, eto im.

Upravo tako, shvati da je svaki kontakt s njima kao da si zagaziš u duboki glib, možda ćeš danas s njima uredno popričati i popiti kavu, sutra će ti ta kava kroz nos izaći, i to uvijek bude tako a ti se jedina trudiš da pokušaš unormaliti tu obitelj, a u suštini dok to radiš svi te iskorištavaju i prave budalu od tebe..
Postoji život i bez njih, ne trebaju ti jer loše djeluju na tebe, nisu vrijedni truda i vremena, to je teško prelomiti u sebi jer su ti obitelj, stalo ti je do njih, odrasla si sa svojom sestrom, on ti je otac... ali drugačije ne ide. Okreeš se sebi, svom dečku, sutra mužu, djeci, svom životu i dobiješ krila, slobodu, neopterećenost jer tako i treba biti..
Prošao sam to sve, jedino se kajem što mi je tako dugo trebalo da to shvatim, ono dobar si čovjek, spreman postaviti leđa za druge i to te najviše sjebe...

[Kymatica]

Dinka52 kaže:

Hej hvala ti na odgovoru i naravno na tome da si procitao moj roman To je to, i ja si kazem, kad sam bila vani, bez kontakta sa njima osijecala sam se slobodnom. Nitko me nije nervirao i kad si daleko fiziciki, nekako si i mentalno na distanci, sto je bilo stvarno super. Onda se opet oglasi moj brat i zena mu (oni su jako pobozni), pa ipak familija smo. Ali dobro, treba se rijesiti negativaca u zivotu. A sto se tice imovine, nema puno tako da, eto im.

i nebi bilo zgorega da pročitaš otrovne roditelje, imaš online u pdf.
Tamo češ shvatiti uloge u tom disfunkcionalnim obiltejima, i koja je uloga tebi dodjeljena. kada to osvjestiš, nečeš više ponavljati svoju ulogu spasiteljice, majke tereze, otirača, i sl.
treba raditi na sebi, postati osoba koja će znati postaviti granice drugima, imati samopuzdanje i sl.
super da ne živiš s njima dosta godina, i fakultet. to te spasilo.

[My time]

Autorice, roditelji ne da su ti otrovni, nego su kreteni koji su cijeli život mislili samo na svoju guzicu.
Sestra nije ništa bolja.
Prekini svaki kontakt s njima, ne javljaj im se, nemoj biti uopće emotivna prema takvim gadovima koji su ti uništili djetinjstvo i mladost.
Imaš dečka, uživaj s njim. Takva obitelj ti ne treba. Nikada se oni neće promijeniti.

[woow123]

Zašto onda tebe gleda kao suparnicu?



To je pitanje za nju,ti si previše opterećena njom i svime oko nje.

Živi svoj život pusti prošlost

[Dinka52]

Kymatica kaže:

i nebi bilo zgorega da pročitaš otrovne roditelje, imaš online u pdf.
Tamo češ shvatiti uloge u tom disfunkcionalnim obiltejima, i koja je uloga tebi dodjeljena. kada to osvjestiš, nečeš više ponavljati svoju ulogu spasiteljice, majke tereze, otirača, i sl.
treba raditi na sebi, postati osoba koja će znati postaviti granice drugima, imati samopuzdanje i sl.
super da ne živiš s njima dosta godina, i fakultet. to te spasilo.

Hvala ti na savjetu. Knjigu cu poceti citati ovog vikenda. I nasla sam je vec na netu

[afra]

Pročitala sam tvoje iskustvo.
Nešto sam starija od tebe, ali prolazim trenutno slične probleme u odnosima sa disfunkcionalnom obitelji, a upravo ovih dana mi se aktualiziralo opet nepravedan odnos sa sestrom između ostaloga.
Imala sam loš odgoj, djetinjstvo bez fer odnosa u obitelji, ali da tu ne pišem o tome.

Niti sama ne znam što ti reći, jer ne znam niti ja kako reagirati, svi kažu "makni negativne ljude iz svog života, makni se od takvih" a kad ti je rodbina u pitanju, da li je to uopće moguće i kako si to opravdati?
Ne da će oni postati bolji, pravedniji, nego se pitam, da li ću ja postati na kraju kao oni ako okrenem leđa kao što su oni okrenuli meni?
Ne znam, nije lako, znam kako ti je.

Počelo mi je već neko vrijeme utjecati na život, sinoć sam mislila da ću poludjeti ili dobiti udar.
Onako kada te toliko boli iznutra da misliš da ćeš eksplodirati.
I psihički loše i fizički boli.

Znam nema koristi dokazivati sestri da zašto je pogriješila, pitati ju zašto je tako postupila, zašto je takva prema meni... takva je jer je odlučila, ja to ne mogu promijeniti.
Isto kao roditelje, pola života sam provela pitajući ih "zašto".
Ježi ga, ne znam zašto, zato jer su takvi, nisu znali ili htjeli bolje i drukčije, neću to nikada saznati.

Trenutno me previše boli da bih uopće pisala o detaljima ičega, ali eto samo da znaš da nisi sama koja nešto prolazi i koja ne zna kako se postaviti naspram toga.

[Azz]

Dinka52, znam da ti je tema naslovljena tako da se tiče samo odnosa sa sestrom, no problem je očito raširen i na ostatak obitelji. upravo zato ti preporučujem da malo baciš pogled na temu Otrovni roditelji

vezano za ovo što si ovdje napisala, mislim da je vrijeme da se naučiš zaštiti. to što je netko tvoje krvi, ne znači da ti ima pravo piti krv. imaš dovoljno godina da zaštitiš ono dijete koje je trebalo zaštitu, a nije ju dobivalo. isto tako, imaš dovoljno godina da postaviš granice, a i prepoznaš do kud možeš sama sa sobom u odnosu na druge. biti dobar je dobro. no dužnost nam je biti dobrima i prema sebi.

[afra]

Azzura kaže:

Dinka52, znam da ti je tema naslovljena tako da se tiče samo odnosa sa sestrom, no problem je očito raširen i na ostatak obitelji. upravo zato ti preporučujem da malo baciš pogled na temu Otrovni roditelji

vezano za ovo što si ovdje napisala, mislim da je vrijeme da se naučiš zaštiti. to što je netko tvoje krvi, ne znači da ti ima pravo piti krv. imaš dovoljno godina da zaštitiš ono dijete koje je trebalo zaštitu, a nije ju dobivalo. isto tako, imaš dovoljno godina da postaviš granice, a i prepoznaš do kud možeš sama sa sobom u odnosu na druge. biti dobar je dobro. no dužnost nam je biti dobrima i prema sebi.

Dobri savjeti.
Evo moram priznati da ovo boldano i ja pokušavam nakon toliko godina, naučiti biti dobra prema sebi.