Michel Houellebecq

[Elysium]

Woe kaže:
Nisam rekao da je to loše, nego da mislim da nije ni izbliza toliko dobro koliko bi se moglo zaključiti iz cijele strke oko njega.

Niti sam te shvatio ikako drugačije
dapače, planiram upoznati se i s njim

[Lali Puna]

Woe kaže:
Nisam rekao da je to loše, nego da mislim da nije ni izbliza toliko dobro koliko bi se moglo zaključiti iz cijele strke oko njega.

A, gle...ako malo razmisliš - danas ništa nije toliko dobro kolika strka se diže oko toga...osh u književnosti, filmu, glazbi, likovnim umjetnostima, kazalištu...

Strka se mora umjetno dizati radi marketinga!

[Woe]

Donekle točno, Goldberry.
Ali postoje stvari koje su dobre, a skrivene.
Recimo, Stanko Andrić kod nas. Čovjek divno piše, ali nikad od njega bestselera. Ili Daša Drndić, Leica format. Zaobišle su je sve nagrade, iako je ta knjiga bolja od onih koje su ih dobile.

Paul Auster je kod nas relativno poznat, ali knjige mu u Americi baš i nisu jako kupovane. Bolje mu ide u Europi. Tu je negdje i topic o Pynchonu. On je prilično težak pisac, ali apsolutno nenadjebiv.
Živi su i Saramago, Coetzee.
Ima pisaca koji pišu i pitko i dobro, poput Pennaca ili Garlanda. Kod nas je izgleda pisati pitko postalo važnije nego pisati dobro, ne samo kod publike, što je razmljivo, nego i kod kritike, što je kretenski.
I lakočitljiva i teškočitljiva književnost može biti i dobra i loša. Prilično jednostavno.

Svi spomenuti pišu puno bolje od Houellebecqa. On je napredovao i sve manje koristi one užasne točkazarezne konstrukcije. Ipak, skeptičan sam prema piscima koji se stilu uče u četrdesetim.

[Silajn]

Woe kaže:
Hm, kad se već svi slažu, da se čuje i drugo mišljenje.
Meni je to srednja žalost.
Prvi roman ok, sirova energija, negativna.
Drugi napisan bolje, ali ne i dobro. Seks, orgije i ostalo što pali publiku. Manipuliranje čitateljima. U plemenite književne svrhe, reći će neki. Ja sumnjam.
Treći najbolji stilski, malo smirenija verzija prva dva.

Sve u svemu, isplati se to pročitati, bar informiranosti radi, ali meni to nisu neki vrhunci suvremene književnosti.

Oh
Apstrahiramo li famu oko Houellebecqa, ostaje samo prilično loša literatura. Iako se tematski kontekstualno uglavio u evropsku kulturu prijelaza stoljeća, šteta je da se takve vrste provokacije nije prihvatio neki vještiji pisac.
U već spomenutom Evropskom glasniku od pred ? 4 godine, Houellebecq je meni izgledao kao side kick u usporedbi s Mishimom ili DeLillom i do danas ne razumijem njegovu popularnost. Jer, više provokacije ili radikalnih razmišljanja slične tematike, a na bitno kvalitetnijoj razini, ima i u ostaloj suvremenoj literaturi, ali i u filmu, likovnoj umjetnosti, pa čak i muzičkoj pop produkciji.
Zapisivanje očitog, a bez dovoljno kvalitetne filozofske ili poetske interpretacije, samo mi je dosadno.

[Klota]

Meni su i elementarne čestice i platforma jako dobri. eč su mi bolje, što bi rekla Darin, više su utjecale na mene. ŠPB nisam još čitala, ali veselim se tome. meni nije jasno zašto se često ljudi hvataju neke brutalnosti kod njega, ja mislim da naglasak tj. značaj uopće nije u tome.

[Karmela]

Pomona kaže:

Teško bih mogla dosadašnje nazvati predivnima. A ovoj se radujem kao udarcu u želudac. Čitat ću više iz mazohizma.

E bas ti hvala na ovome, jer ga i ja tako dozivljavam.
Doduse procitala sam samo Elementarne Cestice i nekoliko novinskih clanaka, (vjerujem da cu tu i tamo procitati jos nesto od njega) ali daleko od toga da se radi o nekoj kemiji izmedju mene i njegovih djela.

[Pomona]

Karmela kaže:

E bas ti hvala na ovome, jer ga i ja tako dozivljavam.
Doduse procitala sam samo Elementarne Cestice i nekoliko novinskih clanaka, (vjerujem da cu tu i tamo procitati jos nesto od njega) ali daleko od toga da se radi o nekoj kemiji izmedju mene i njegovih djela.

Sve ti je to isto po osnovnim temama i stavu pa vjerujem da ni ova knjiga ne može biti drukčija. Pitaš se je li dekadentno društvo ili književnost i je li, možda, samo najkomercijalnije izricati takve pesimističke stavove (kupeći mrvice s Huxleyevog stola, usput govoreći). Vjerujem da njegova osobna istina nije ružičasta, ali su mi njegove generalizacije tog osobnog iskustva vrlo sumnjive.

[Karmela]

Pomona kaže:

Sve ti je to isto po osnovnim temama i stavu pa vjerujem da ni ova knjiga ne može biti drukčija. Pitaš se je li dekadentno društvo ili književnost i je li, možda, samo najkomercijalnije izricati takve pesimističke stavove (kupeći mrvice s Huxleyevog stola, usput govoreći). Vjerujem da njegova osobna istina nije ružičasta, ali su mi njegove generalizacije tog osobnog iskustva vrlo sumnjive.

I meni se cini da je Houellebecq izvjestio zanat manipuliranja medijima.
Par lapsusa tu i tamo, nekoliko generaliziranih uvreda, malo seksizma, nekoliko packi po islamu, dovoljno da se procuje ... dovoljno da postane mainstrem ikona, ali zaista nedovoljno da ga se zove drugim Balzacom ili kako ga vec zovu.

[Sedmica]

Karmela kaže:

I meni se cini da je Houellebecq izvjestio zanat manipuliranja medijima.
Par lapsusa tu i tamo, nekoliko generaliziranih uvreda, malo seksizma, nekoliko packi po islamu, dovoljno da se procuje ... dovoljno da postane mainstrem ikona, ali zaista nedovoljno da ga se zove drugim Balzacom ili kako ga vec zovu.

Možda je čovjek iskoristio blagodati koje mediji pružaju,mediji ga također sami uspoređuju s Balzakom,što je vjerojatno pretjerano,ali je zasigurno bolji pisac od Huxleya.
Pisac depresivac...
Iskren je,ima nešto za reći o aktualnom trenutku,i to sve fino uobliči.
Još malo pa će biti kao Coelho,ono čitaju ga manekenke,domaćice...šta su ti mediji ...

[Karmela]

Sedmica kaže:

...
Još malo pa će biti kao Coelho,ono čitaju ga manekenke,domaćice...šta su ti mediji ...

Jos malo?
On je cisti europski mainstream vec nekoliko godina, ako mene pitas.

[Sedmica]

Karmela kaže:

Jos malo?
On je cisti europski mainstream vec nekoliko godina, ako mene pitas.

Pa šta onda,nije ni to loše,a niti njegovo pisanje.
Magnet za munjare...đe me nađe

[Rajn@]

Sedmica kaže:

ali je zasigurno bolji pisac od Huxleya.

A...ima takav?

[xavierkat]

Karmela kaže:

I meni se cini da je Houellebecq izvjestio zanat manipuliranja medijima.
Par lapsusa tu i tamo, nekoliko generaliziranih uvreda, malo seksizma, nekoliko packi po islamu, dovoljno da se procuje ... dovoljno da postane mainstrem ikona, ali zaista nedovoljno da ga se zove drugim Balzacom ili kako ga vec zovu.

...joooooj...ma sve je to istina da je Houellebecq majstor manipulacije medijima...i da on jest svojevrsni mainstream (i kopiran u masi slucajeva...)...
...ali ja se ne mogu oteti dojmu da ga je nemoguce ne voljeti
...mislim, Sirenje podrucja borbe je ...

...ali, umjetnost je, na srecu, tako divno subjektivna stvar da...hmmmm...mi je zapravo drago da ima i onih koji ga ne vole tako kao ja - pa gdje bismo bili da nam je svima sjajan?

[Pomona]

xavierkat kaže:

...joooooj...ma sve je to istina da je Houellebecq majstor manipulacije medijima...i da on jest svojevrsni mainstream (i kopiran u masi slucajeva...)...
...ali ja se ne mogu oteti dojmu da ga je nemoguce ne voljeti
...mislim, Sirenje podrucja borbe je ...

...ali, umjetnost je, na srecu, tako divno subjektivna stvar da...hmmmm...mi je zapravo drago da ima i onih koji ga ne vole tako kao ja - pa gdje bismo bili da nam je svima sjajan?

Ovo se pomalo pretvara u topic o Houellebecqu pa bi se možda trebalo prebaciti nekamo da se razmašemo ako već ima interesa.

Njegove se knjige ne mogu čitati sa zadovoljstvom, on to nije ni htio. Suočavanje sa samima sobom i s istinama o našoj civilizaciji vjerojatno ni ne može biti ugodno. Odatle naš otpor.

Ja se tješim da nije sve tako kako on kaže, nego je on depresivan i ujedno lukav pa nam to prodaje. A možda se i varam. Možda on ima pravo pa smo tako generalno otišli k vragu da nas samo znanstveno potaknuta biološka mutacija može srediti.

[Karmela]

Sedmica kaže:

Pa šta onda,nije ni to loše,a niti njegovo pisanje.
Magnet za munjare...đe me nađe

Ne tvrdim da je los, samo pokusavam iskristalizirati zasto mi se ne svidja.

Kao bivsi student njemacke literature 20og stoljeca, pod dojmom literature izmedju dva velika rata, i europske lit nakon 2 velikog rata, malo sam zasicena temama o bizarnosti ljudske egzistencije. To bi mozda bio i najiskreniji odgovor na pitanje "zasto nema kemije u mome slucaju?".

Suočavanje sa samima sobom i s istinama o našoj civilizaciji vjerojatno ni ne može biti ugodno. Odatle naš otpor.

Slazem se s izjavom, ali ne mislim da Houellebecq zaista nije prvi patentirao teoriju suocavanja sa samim sobom u literaturi. Ideja "razotkrivanja" je stara koliko i pisana rijec, ne radi se zaista o Houellebecq-ovu patentu .
Ne vidim niti neku osobitu tehniku, tempo spor, generalizacije su mu dosadne polu provokacije... (to mozemo odbiti i na moju nesofisticiranost )....
...
uglavnom kao sto rekoh vrlo malo sam procitala od njega, uzecu i ovu novu knjigu bas da vidim mogu li pronaci taj famozni "it" koji (sudeci po prodaji) velika vecina vas moze.

P.S. Mozda netko pomisli da imam problem s postmodernistima (kako god ih definirate) - to bi bilo netocno.
Don DeLillo je jedan jako talentiran postmodernist cije knjige po mome skromnom misljenju, ne izazivaju kao nuspojavu - dosadu. ( sad malo naughty, znam)

[Sedmica]

Karmela kaže:

...

postmodernisti?modernisti?strukturalisti?
preteška rasprava za mene....

[Sedmica]

Rajn@ kaže:

A...ima takav?

[Pomona]

Drugi je izvor moje (naše) antipatije (da ostanemo na svima razumljivom rječniku, bez konstruktivizama i postmodernizama) ono što muškarci nikako neće razumjeti, a to je pretvaranje nečega što je prvenstveno muški problem u univerzalni problem čovječanstva, već po starom običaju.

I u "El. česticama" njegova je samospoznaja itekako seksistička, muška, jednostrana. Dva su antipoda, dva "elementa" tu ipak muškarci. Nama je već pomalo muka od te istine koju nam oni tako oslobođeno kazuju, a ona se sastoji u tome da su egoisti. U "Platformi" je taj egoizam doveden do vrhunca zalaganjem za legalizacijom prostitucije jer muškarci "samo žele uživati". Patetičan je njegov vapaj za razumijevanjem svojih stavova, ali mislim da bismo mi na to pristale itekako ako je to uvjet za mir u svijetu. Dapače.

[Sedmica]

Pomona kaže:

Drugi je izvor moje (naše) antipatije (da ostanemo na svima razumljivom rječniku, bez konstruktivizama i postmodernizama) ono što muškarci nikako neće razumjeti, a to je pretvaranje nečega što je prvenstveno muški problem u univerzalni problem čovječanstva, već po starom običaju.

I u "El. česticama" njegova je samospoznaja itekako seksistička, muška, jednostrana. Dva su antipoda, dva "elementa" tu ipak muškarci. Nama je već pomalo muka od te istine koju nam oni tako oslobođeno kazuju, a ona se sastoji u tome da su egoisti.
U "Platformi" je taj egoizam doveden do vrhunca zalaganjem za legalizacijom prostitucije jer muškarci "samo žele uživati". Patetičan je njegov vapaj za razumijevanjem svojih stavova, ali mislim da bismo mi na to pristale itekako ako je to uvjet za mir u svijetu. Dapače.

Ako je to njegova samospoznaja kakva li će li biti nego muška,jednostrana,po tvome i seksistička.
(o pravom muškom egoizmu lijepo je pisao D.H.Lawrence,mislim da mu je nakraju žena došla glave,možda i ne bi da se pridržavao onoga o čemu je tako znao pisati ).
neznam da li je muške probleme digao na razinu čovječanstva,ali zasigurno je svoje iznio...(pročitao sam samo elem.čestice).
Nema tu antipodova ,on je usamljenik.
U vezi prostitucije (ako sam dobro shvatio,na čiju legalizaciju pristajete ako će ona dovesti do mira u svijetu,ili pojedincu...
Samo zdrava ljubav može dovesti do mira. )
;koja je fakat i koja je tu od kad je svijeta i vijeka,a muškarci su je izgleda izmislili, da citiram Millera (stručnjaka za prostituciju i seksista)
žrtva,
pribijanje na križ je zakon života,
simbolično naravno.

A baš sam se danas pitao zašto ovdje o H. samo žene pišu..

[Pomona]

Za ovu samospoznaju imaš donekle pravo, bila bi bolja druga riječ, ali ipak ona ne mora biti nužno takva - pa ni ti se ne slažeš s njim. I kad piše o ženama, Lawrence iznosi muško stajalište. Naša je istina u književnosti uvelike nenapisana i potisnuta, a muška prevladavajuća - sve je to lad-lit. Sve se to može argumentirati, ali nada da se baš može dobiti razumijevanje za ove stavove nije velika pa puštam po strani. Vratimo se bjelodanom, kako kaže Huxley - ljubav je izlaz. Ali ne takva gdje se žrtvuje samo jedna strana.