Strahovi i fobije kod pasa

[...Luciferka...]

Kako reagira na poznate osobe koje niste ti i tvoja mama, ako takvih ima?
Ja bi za pocetak probala tako da taj netko koga se boji stoji na skroz drugom kraju dvorista od onog djela gdje je ovaj uplaseni pas i da se taj netko po mogucnosti igra sa ostalim tvojim psima -baca ima lopticu, stap, mazi ih; mozda ga to privuce i shvati da je ok pric -nikako ga nemoj na silu tjerat tamo, pusti ga da sam odluci kad se zeli priblizit. Trebalo bi pratit reakciju (ovo gore bi bilo zgodno ponavljat svaki dan koliko dugo treba da mu to postane normalan prizor, eventualno mjenjat ljude) pa kad procjenis da se na taj prizor privikao probat tu igru preselit malo blize uplasenom psu.
Samo je bitno da ga nikako ne silis na nista i da sve radite polako sa puno pozitivne motivacije

[LilLiYellow28]

Reina cura od gotovo 2 godine se uzasno boji: Petardi,
Korpe za veš
grmljavine

Bojala se jako usisavaca i spreja,al to smo uspjesno rijesili, pa sad laje na usisavac dok usisavam i hoce ga ugristi al nema onog straha da se trese i bjezi u drugu sobu.

[Merlina]

Osobno smo dosta radili sa psom i još uvijek namjeravamo nastaviti.
Neki od njegovih problema su bili vezani uz neurošloške i zdravstvene probleme a neki uz naše neiskustvo ....
Preporučila bih Nevena iz Doggeniusa ili Igora Gaćešu.
Mladi pas mali problemi, odrastao pas veliki problemi ukoliko se nešto ne riješi...

[Victory =)]

...Luciferka... kaže:

Kako reagira na poznate osobe koje niste ti i tvoja mama, ako takvih ima?
Ja bi za pocetak probala tako da taj netko koga se boji stoji na skroz drugom kraju dvorista od onog djela gdje je ovaj uplaseni pas i da se taj netko po mogucnosti igra sa ostalim tvojim psima -baca ima lopticu, stap, mazi ih; mozda ga to privuce i shvati da je ok pric -nikako ga nemoj na silu tjerat tamo, pusti ga da sam odluci kad se zeli priblizit. Trebalo bi pratit reakciju (ovo gore bi bilo zgodno ponavljat svaki dan koliko dugo treba da mu to postane normalan prizor, eventualno mjenjat ljude) pa kad procjenis da se na taj prizor privikao probat tu igru preselit malo blize uplasenom psu.
Samo je bitno da ga nikako ne silis na nista i da sve radite polako sa puno pozitivne motivacije

Mog starog je jedva prihvatio, tu i tamo mu zna doći sam, ali kad stari lagano krene prema njemu sa igračkom ili klopom ovaj se jednostavno ukipi i čeka šta će biti, stari ga podraga, Alf neki put uzme igračku ili klopu neki put ne, ali vidim da ga je i dalje frka, inače ništa ne forsiramo. Kad je valjda dobre volje sam dođe do starog i vidiš po njemu da je sretan i da se ne boji a opet ima trenutaka kada ga je užasno frka.

Kako se sada oslobodio, počeo se zaletavati prema ogradi i lajati na ljude koji idu po cesti ali brzo pobjegne natrag i onda cijelo vrijeme laje, pogovo ako vidi nekoga da ide u naše dvorište. Čim je neka nepoznata osoba u pitanju on je gotov, nema nikakve šanse da se smiri ili laje ili se ukipi i popiša, kada je u tom stanju nikakva klopa niti najdraža igračka ga ne zanimaju.

U šetnji kada idemo po stazi nema šanse da će hodati ako je netko od muških isto na stazi (bilo da sjedi na klupici, stoji sa strane ili još gore da hoda prema nama) Uvijek moram stati i čekati da taj netko prođe (onda se zna isto upišati) ili moram s njime preko ceste, bilo čega samo da se maknem.

U subotu na nasipu smo morali proći grupicu od 6 ljudi (nismo se imali gdje maknuti), kako sam bila sa svojim psima i 20m dalje je vidio tornjaka to mu je nekako odvlačilo pažnju pa se bar nije ukipio i upišao već me jače vukao samo što prije da te ljude prođemo.

[patience]

Alf je iz Cerja, jel tak?
Meni nije jasno kaj oni tamo rade psima da su tak prestraseni. Koliko sam vidjela, uvjeti tamo nisu losi za jedan sinteraj, ali psi izlaze prestravljeni?!

Sent from my Haier HW-W910 using Tapatalk

[Victory =)]

Da, iz Cerja je. Niti meni nije jasno šta oni tamo rade. Imala sam 3 psa na čuvanju iz Cerja, svi izvađeni na dan eutanazije. Svi smrde i prljavi su katastrofa, svi su u ranama, svi su se bojali muških osoba, o mršavosti da ne govorim, Alf je definitivno bio (i još uvijek je) u najgorem stanju.

Žena koja je išla po Alfa mi je rekla da je bio u kavezu sa 7 pasa. Sav je bio izgrižen, i imao je 2 manje rane na leđima koje mi se nisu činile od ugriza, garant je dobivao batina jer niti jedan predmet u ruci ne smiješ podignuti on se siroće sav sagne, rep među noge, glava dolje, i samo čeka šta dalje

[patience]

Ovi koje sam ja vozila nisu bili ozlijedeni (iako smo trebali voziti jos jednog psa kojeg nisu dali van jer je navodno ozlijedio nogu u tucnjavi), ali su isto prestrasno smrdjeli. To mi nikak nije jasno jer sam vidjela pasa i pasa koji nikad nisu okupani pa nemaju ni djelomicno takav miris. Auto nam je tak smrdio da sam morala preko noci ostaviti sve prozore otvorene!

A to kako su bili prestraseni me zgrozilo...bila je jedna malena pesica koju sam vozila u krilu, ona je pola sata lezala sfrkana, samo je oci micala tek nakon sat vremena se usudila podici glavicu

U tih 60 dana kolko drze pse bi i prestraseni psi morali doci k sebi, a ne da im i stenci izlaze istraumatizirani...ne mogu ni zamisliti kaj im rade


Sent from my Haier HW-W910 using Tapatalk

[Victory =)]

Nemam pojma od čega je taj smrad, i to nije miris od psa, jer skoro svaki ima specifičan miris, pogotovo kada se namoči ali ne u tolikoj mjeri da ja moram imati sve prozore i vrata u kući otvorene da se to prolufta. Alfa sam 4 puta morala kupati, malu mješanku od 5mj isto tako, poslije tih kupanja taj neugodan miris je nestao, užas...
Osobno nisam bila tamo, ali preko fotki super izgleda. I to što kažeš, pa šta oni tamo rade ako i štenci izlaze u koma stanju

[LadyMoonlight]

Moja se boji muhomlata, fena za susit kosu/njenu dlakurinu, usisavaca, kupanja, lajne, glasnih zvukova(vrata kad zalupe ili pljeska jaceg). No, joj je bebica pa se nadam da ce se naviknut na neke stvari(lajnu, khm..).

[Labradorica15]

LadyMoonlight kaže:

Moja se boji muhomlata, fena za susit kosu/njenu dlakurinu, usisavaca, kupanja, lajne, glasnih zvukova(vrata kad zalupe ili pljeska jaceg). No, joj je bebica pa se nadam da ce se naviknut na neke stvari(lajnu, khm..).

Nemoj mislit da će se naviknut na sve to, problem je kad naraste i ne navikne se..
Stavi muhomlat na pod i stavljaj joj poslastice u blizinu, i kad pojede onda stavi malo bliže keksić i još bliže dok ne dođeš do toga da jede sa muhomlata. Ukoliko stane na nekoj točki i ne želi dalje onda ju malo duže nagrađuj na tom mjestu/koraku/točki.

I kod ostalog ti pomaže upravo ta metoda da pozitivne stvari povežeš sa negativnim predmetima i zvukovima. Samo što ja nisam baš dobra u objašnjavanju i nadam se da će naići netko tko zna u detalje objasniti.
Sretno

[LadyMoonlight]

Labradorica15 kaže:

Nemoj mislit da će se naviknut na sve to, problem je kad naraste i ne navikne se..
Stavi muhomlat na pod i stavljaj joj poslastice u blizinu, i kad pojede onda stavi malo bliže keksić i još bliže dok ne dođeš do toga da jede sa muhomlata. Ukoliko stane na nekoj točki i ne želi dalje onda ju malo duže nagrađuj na tom mjestu/koraku/točki.

I kod ostalog ti pomaže upravo ta metoda da pozitivne stvari povežeš sa negativnim predmetima i zvukovima. Samo što ja nisam baš dobra u objašnjavanju i nadam se da će naići netko tko zna u detalje objasniti.
Sretno

Naucili smo ju da se muhomlata boji jer je zvijer mala i nema sekunde mira. Pa kad izvodi svoje gluposti ili zica oko stola samo dignemo to u zrak pa se smiri. Ali ovog drugog se prirodno boji sama od sebe. Danas smo usisavali i zavukla se izmedu 2 garniture, nisam ni znala da moze stat tamo. Pa smo ju trazili pola sata dok nije glava izvirila.
Najbitnije mi je da se na tu lajnu navikne, sto ne znam kako ce ic jer je 2 mjeseca bila stalno vani kad je bila kod prijasnjih vlasnika, po snijegu, kisi, nevremenu i svemu i trcala je kod svih mogucih tako da nije navikla ne imat tu slobodu vani valjda. A i predivlja je za normalno hodanje, to bi bilo natrcavanje za njom samo jer bi me vukla vjerojatno.

[patience]

Kak naucis psa da se boji muhomlata?
Nisam sigurna da vam je to pametno, pogotovo obzirom da ima i druge strahove. Trebala bi imati povjerenja u vas, a ne da se umiri iz straha da ce joj se nesto dogoditi

Sent from my Haier HW-W910 using Tapatalk

[LadyMoonlight]

Ne znam, to je baka prvo nasla i skuzila da se boji. Neki imaju sibe, neki novine. Ne uplasi se ona da ce se nesto dogodit nego zna da ne smije onda to ako je muhomlat u zraku. I onda to vise ne radi. Mora se psa nekako naucit. Sa glasom tesko jer nije navikla na to. Inace je pametna jako i cim joj se jednom pokaze, odmah shvati.
Ima jako osjetljiv sluh i cuje doslovno sve, zato joj smetaju usisavac i fen i glasne stvari.

[BitterSweet]

LadyMoonlight kaže:

Neki imaju sibe, neki novine. Ne uplasi se ona da ce se nesto dogodit nego zna da ne smije onda to ako je muhomlat u zraku. I onda to vise ne radi. Mora se psa nekako naucit. Sa glasom tesko jer nije navikla na to.

Zašto ste uzimali takvog psa s kojim treba intenzivno raditi kad očito ne znate kaj bi? Kakva siba, kakve novine?!

Kaj ste odustali od one civave iz Arabije ili od kud već koju si masno platila?

[LadyMoonlight]

Ona civava koju sam masno platila ne postoji ocito.

Uzela sam ju jer je bila zlostavljana i mucena. Nitko s njom nije radio od pocetka nego su ju drzali vani 0-24 od kad se rodila. Pobrala je i dosta bolesti jer je bio i snijeg i kisa i svakakve neprilike.
Kazem, njoj je dovoljno samo jednom pokazat nesto i znat ce. A to jednom pokazemo s muhomlatom. Ne mlatimo ju, taj muhomlat ne ide ni blizu nje, nekad se i igra s drskom. Al zna da kad je muhomlat u zraku da se to ne smije i onda prestane. Nista "intenzivnog" rada. Mora bit u strogoj karanteni zbog toga sto je bila vani od rodenja i moramo ju naucit na kucu dok ne primi sva cjepiva i cip i sve. Da ju ne bi pustila mozda da mi sere nasred boravka ili nesto. Nitko to ne bi dopustio i mislim da vecina ljudi ima neko sredstvo s kojim nauci ili "kazni" psa ako napravi neko sranje. Ako ste vi svog naucili samo s glasom i rijeci "ne", svaka cast, al to ne funkcionira s mojim psom jer ju nitko nije ucio od prvog dana i nema navike bit zatvorena u kuci s puno namjestaja. Znamo mi dobro kaj bi, cinjenica je da mala od drugog dana zna gdje se pisa, a gdje sere i kad je hranjenje i sve. Rekoh, jako je pametna i dovoljno joj je jednom pokazat.

[pikuli]

ne napadajte curu. većina nas je naučila u hodu. sa drugim, trećim, četvrtim psom.

polako, smireno. labradorica ima dobru metodu. polagano privikavanje na neugodu uz ugodu. nema potrebe za brzanjem.

i bez straha. bit će sve ok. moji su udomili psa koji je bio na lancu od 6 mj pa do nekih 9 godina, uveli ga u kuću gdje je mužjak kojeg je poznavao par mjeseci i mačka. nikad problema. par dana je bilo frke, nenaviknut na na zatvoreno, pločice, no sve je došlo na svoje. jeste da on nije bio maltretiran već samo zanemarivan jer su mu prvi vlasnici bili jako bolesni starci.

[LadyMoonlight]

Da se pohvalimo, ne bojimo se vise lajne, muhomlata i slicnog. Danas smo obavili prvu vise-manje uspjesnu setnju s lajnom
Za sad se boji samo usisavaca i fena jer su dosta bucni pa joj valjda smeta to.

[Hannan Ball]

Moje pseto se boji nepoznatih podova. Pogotovo parketa, laminata s uzorkom parketa i svijetlih keramičkih pločica.

Npr. moji roditelji prije godinu i po promijenili keramičke pločice na stepeništu (na kom je prije non stop spavao), i umjesto starih tamnih stavili druge samo svijetlije boje - od onda više ne ulazi na njihovo stepenište - skoči na ulazna vrata i otvori ih ali ne želi ni zakoračiti šapom na te nove pločice.

Da bude stvar interesantnija ja u svojoj kući na stepeništu i hodniku imam slične pločice kakve sad imaju i moji roditelji - ali tu ulazi bez problema, no dalje u sobu gdje je parket nema šanse da bi ušao.
Ako stavim tepih preko parketa onda će ući u stan, no bez tepiha nikako.

Probao sam već dosta puta ga hranom namamiti - treba mu dosta vremena i mamljenja da se odvaži i oprezno ipak dođe do poslastice (ali samo ako je blizu - ako je po njegovoj procjeni predaleko i morao bi omjesto 2 koraka po parketu napraviti četiri - odustaje), no čim pojede - bris opet na siguran teren.

Ova fobija od glatkih nepoznatih podloga je počela negdje s njegovih godinu dana (sad ima 6) i nema nepretka. Pretpostavljam da se boji da se ne posklizne (vjerovatno mu se to u mladosti dogodilo). No opet - zimi po zamrznutom ledu hoda bez problema i fobija.

[Victory =)]

Moram se pohvaliti da smo napredovali sa Alfijem

Nakon 15.02. u šetnji sa zvijerima koja je zamalo završila kobno jer je Alfi dao šapama vjetra za zecom, srećom je sve dobro završilo, no Alfi je od tada u svakoj šetnji isključivo na povodniku. Od tada smo svakodnevno vježbali i još uvijek vježbamo i još ćemo jako dugo morati vježbati da Alfi savlada strah.

Danas smo prvi puta otišli u park za pse (koji je bio pun) gdje je Alfi prvi puta pušten nakon one strke od prije 2mj., ne samo da se slagao sa svim pesekima i sa svima se htio igrati već nije ni bježao od ljudi koji su prolazili, a možda (trenutno) najvažnije – dolazio je na svaki poziv.

Još uvijek će mi dobro doći bilo kakav savjet ako je netko imao iskustva sa psom koji se užasno boji ljudi i prelaska preko ceste.

[tintintina]

Pozdrav svima,

evo da krenem od početka...naš pasica prasica nije imao strahova i fobija, dobro, nije baš oduševljena kupanjem i vodom, ali to smo uzeli nekako pod normalno i uspjeli postići da to prođe bez nekog preveliko stresa. Uglavnom, imamo je od kada je bila bebe, preko 3,5 godine, nevjerovatno umiljato, mazno i miroljubivo stvorenje uz sve to jakooo hrabra ko i svaki bulldog. Prije dva dana se dogodi preokret, naime suprug i ja smo sjedili za radnim stolom za kompom, a ona je krmila na kauču, naravo da je čula kako šuškamo sa vrećicom od keksa i zaletila se da žica, kada je skočila sa kauča jako je zacvilila, ali ono baš prodorno. Pregledali smo je da vidimo da li je nešto negdje boli, ali činilo se ok, osim što se je ukočila, počela tresti, šišmiš uheka dolje...Od tada čim joj se probližimo, osobito moj muž, doslovce je uhvati panika, počne plitko i teško distati, trese se...ma toliki stah kao da je vidjela ne znam što...ono što je najčudnije u svemu što želi biti sama u sobi...inače je pupčanom vrpcom za nas vezana. Da napomenem, normalno ide u šetnju, ne šepa, ne primječujemo da je išta boli. Samo ne želi biti blizu nas. Veterinar kaže da nije ništa fizički, da pričekamo još par dana pa ako se ne smiri da će nam dati kontakt doktorice koja se specijalizirala za bihevioralne terapije.

Ovo nas je baš pogodilo i teško nam je gledat je takvu. Pišem vam ovaj post jer me zanima da li je netko imao slično iskustvo.