Naše priče

[Francesca]

Jos smo u borbi za bebu, trudne smo ili nas mirisljavi smotuljak vec trci po stanu - ovo su nase price

[Francesca]

1. Dio

Moja dijagnoza dijagnosticirana mi je čim sam dobila prve menstruacije: PCOS
Nakon što mi je jedan idiot od ginekologa rekao da nikada neću imati djece, jedna dobra ginekologica, naravno privatna, objasnila mi je kad sam imala 20 i nešto godina da se u današnje vrijeme moja dijagnoza može uspješno riješiti ali da će trebati hormonalnih terapija i puno strpljenja.
Nije bilo lako živjeti sve ove godine sa tim u podsvjesti ali ono što mi je svjetilo u mozgu je: moguće je imati djete.
Kako nisam bila ni u situaciji razmišljati o djetetu niti sam ga željela dok nisam upoznala svog muža, nisam ništa ni poduzimala po tom pitanju.

Njegova dijagnoza je prošle godine bila normalnozoospermia sa nešto malo smanjenim brojem spermića i nešto malo lošijom morfologijom što nije uopće loš nalaz.
Ove godine u proljeće kad je radio zadnju pretragu bila je astenozoospermia sa 70 milijuna i 30% morfologijom.
Nakon mog prvotnog šoka - pa zar nas je još i to moralo zadesiti, ginekolog mi je objasnio da je to još dobar nalaz i da je sa mnom sve ok najvjerovatnije bismo mogli ostati i prirodno trudni, ovako nam ipak preostaje samo postupak potpomognute oplodnje.

Priznajem da smo i suprug i ja bili malo lijeni, ustvari ne lijeni nego nam je bilo muka početi sa svim time a znali smo što nas čeka.
Nakon vjenčanja u lipnju, kao neka prođe ljeto, tako da smo kod ginice krenuli tek u rujnu i dok sam obavila sve pretrage hormona i čudesa, već je bio listopad.

Najnovija zamka za parove koji se bore sa ovim problemom pred nas je stavila naša divna država Kiflica i naš vrli ministar Kromanjonac - zakon je promjenjen i nije dozvoljeno zamrzavanje embrija nego samo jajnih stanica neoplođenih.
Za one koji nisu upućeni u temu - postotak uspješnosti se drastično, ali drastično smanjuje sa smrznutim jajnim stanicama, i s time žene prisiljavaju da za svaki postupak idu u ponovnu stimulaciju što je užasan udarac na organizam, to ću opisati kasnije.

Što ćemo i kako ćemo i kamo ćemo?
Počela sam surfati forumima i čitati iskustva drugih žena i primjetila nevjerovatan broj žena koje odlaze u inozemstvo.
U tim mjesecima niti naše bolnice nisu znale što i kako da rade i na mnogima se postupci nisu niti radili jer nitko nije znao što će biti.

Tako smo se i mi odlučili za Sloveniju tamo negdje u studenom. Eto, prošla godina dana začas.
Pošto se u Mariboru čekalo oko godinu dana na red, odlučili smo se za doktora Reša u Ljubljani.
Prvi poslani mail i vrlo brzo stiže odgovor sa terminom za konzultacije, za cca tjedan dana.
Nosili smo sa sobom sve nalaze koje smo imali, no pošto smo kao tek počeli, predložio je da tri mjeseca probamo sa Klomifenskom terapijom i folikulometrijom kod moje ginekologice u Zagrebu pa ako to ne upali da se javimo i idemo u postupak.
Klomifenska terapija je bila nula bodova i krajem veljače smo ponovno bili u Ljubljani.
Dogovoren je ICSI sa slijedećim ciklusom dakle u ožujku, vidimo se na 2. dan ciklusa.
Zgodan detalj je da se u Ljubljanu na pregled trebalo doći između 5-6 sati ujutro, dakle mi smo iz Zagreba trebali krenuti oko pol 4 ujutro, i nakon tih pregleda sam naravno išla na posao - užasno iscrpljujuće!
Na 2 dan ciklusa krećem sa stimulacijom 2 Puragona i 1 Diphereline, pikanje u trbuh svaki dan u isto vrijeme - oko 6 - 6,30 ujutro.
Baš krasan početak dana, zar ne...
Pikanje i ja smo nebo i zemlja ali čovjek zaista sve pregrize i sve istrpi za to malo mirišljavo biće.
Ja bih složila injekcije, piknula se, ubrizgala ali bi mi onda bilo muka, ne od lijeka nego od gledanja kak se sama pikam i onda bi me mužić transportirao u krevet da dođem k sebi a on bi pospremio sve to u smeće.
Nadam se da nam susjedi ne prekopavaju po smeću jer su tih dana imali što i vidjet

Nakon 8 dana pikanja prva kontrola.
U međuvremenu je meni trbuh narastao i osjećala sam priličan pritisak u cijelom trbuhu od maternice do abdomena ali rekoh - to je sve normalno.
Psihičkih nekakvih tegoba i živčanih ispada nisam pretjerano imala, bar tako kaže mužić i kolegice s posla pa ću im vjerovat.
Dakle na kontroli kaže Reš - Uh, hiperstimulacija je tu...
Hiperšta?????
Uglavnom jajnici su mi poludili od tih lijekova, narasli su puno više nego su trebali.
Ali kao sve će to biti ok.
Još jedan dan se pikam i onda opet kontrola.
Na toj kontroli je rekao da su folikuli spremni i da si u određeno vrijeme dam štopericu.
Štoperica nije prava štoperica nego injekcija koja zaustavlja rast folikula.
Naručeni smo na punkciju jedne subote ujutro. Punkcija ide naravno na živo, na pitanje da li to boli odgovor je bio - pa kao malo jača menstruacija. Za svaki slučaj sam krknula jedan voltaren rapid ali kao da i nisam.
Vjerujem da je bol bila pojačana hiperstimulacijom i velikim brojem folikula koje je izvadio - čak 19.
Usput mi je pogodio nekakvu žilu unutra pa je došlo do krvarenja, pa je stavljao tampone unutra da to zaustavi, pa je vadio te tampone nakon pol sata... Mislila sam da nikad neću ustati sa tog stola.
Ali bili smo sretni kao malo djete - 19 folikula - imat ćemo i za smrzliće i super super super...
Aha... moš mislit...

Bolovi u trbuhu su bili nesnosni već na punkciji i pitam ga ja što da uzimam, neki lijek - ništa, to prođe, pijte aspirin i puno tekućine.
Slijedećih 10 dana nisam ustala iz kreveta od bolova.
Moja socijalna ginekologica je bila "divna" - nit mi je izašla u susret sa bolovanjem pa sam morala muljati sa doktoricom opće prakse koja je bila puna razumjevanja, nit me je htjela poslati u bolnicu vezano uz hiperstimulaciju, a mogla je. Poslala me doma jer kao nema ona temelja za išta jer nisam išla na postupak kod nas. Užas. Užas. Užas.

Nakon 4 dana nas naručio na transfer.
Od naših nasmijanih lica - hladan tuš - samo se jedna stanica uspješno oplodila do blastociste.
Kako?
Od 19 izvađenih folikula 5 je bilo praznih, ostalo 14, 5 nije bilo zrelo uopće, ostalo 8. Od 8 oplođenih samo se jedna razvila kak treba i ta jedna je vraćena.
Zašto?
Imate nekvalitetne jajne stanice.

Ne moram ni reći da smo se u tišini vraćali doma.

Mislim ta jedna jadna blastica jednostavno kraj toga svega što mi se izdogađalo, jednostavno nije imala šanse i nakon 14 dana, krajem travnja, test je bio negativan a beta 0.

Šta sad? Ništa, isplači se, izbaci iz sebe negativnu energiju, skupi komadićke i kreni dalje.
Ovo je tek prvi put, bude drugi put bolje - tješili smo sami sebe a i drugi nas.

[Francesca]

2. Dio

Ovoga puta nismo dugo čekali da se pokrenemo dalje, samo kamo, kod koga?
Opet u Sloveniju pa se opet toliko maltrat sa svim tim odlascima, živjet ko zombi 2 tjedna, a opet neću imati smrzliće?
Probat kod nas? Kod koga? Za bolnice nemam ni vremena ni živaca a novac imamo ušteđen za to.
Dakle privatnik. Samo koji?

Do tada se već stanje u Hrvatskoj počelo pomalo normalizirati, počeli su se po bolnicama i po privatnim klinikama raditi postupci po novom zakonu.

Nakon dosta istraživanja, ispitivanja, mozganja i nedoumica, a i iskreno, nakon nekoliko hintova dragih forumašica, odluka je pala - kontroverzni Podobnik.

Zašto kažem kontroverzni?
Koji ga vole - vole ga, koji ga mrze - mrze ga.
Na Rodama ne daj Bog da napišeš da ideš kod Podobnika - pojedu te za doručak, stvarno ne kužim što imaju protiv njega i koji je vrag tim ženama.
Na Forum.hr je bilo malo iskustava s njim, ali bile su jedne trojke zahvaljujući kojima sam ja ustvari presudila u njegovu korist, ali ne samo zbog toga - oni imaju kompletnu kliniku, dakle ak dođe do bilo kakvih komplikacija, oni će me hendlat dalje, neće me slat u bolnicu. Mislim da je to ustvari prevagnulo u konačnoj odluci.

Odmah smo se naručili na konzultacije i vrlo brzo dobili termin, već u svibnju.
Meni se Podobnik na prvu svidio, kliknuli smo si, mužu nešto manje ali kaže on - nisam bitan ja, bitna si ti...
Nakon što smo fino porazgovarali, nakon što se nije mogao načuditi da od 19 folikula je dobivena jedna js, sve smo se fino dogovorili.
Trebalo je naravno pričekat par mjeseci da se organizam oporavi a i svaki mjesec sam išla kod njega na preglede da vidimo da li se jajnici smiruju i kako se ponašaju nakon hiperstimulacije.
Onda su krenuli godišnji pa smo se dogovorili da se vidimo poslije mora, na 24 dan ciklusa pa kad nam grah padne.
Menstruacije su prilično redovito dolazile, valjda još pod utjecajem hormona od prije i tak smo tamo negdje krajem kolovoza došli na pregled.
Super, sve savršeno, naručena opet na 2 dan ciklusa da me opet pregleda i krećemo sa stimulacijom.
Aha... baš sam si ja to fino izračunala i smislila
Na 2 dan ciklusa kod mene cista i to velika 3 cm...
Kakva sad božja cista, u životu nisam imala cistu, ja imam hrpu malih cista, a nemam velike ciste...
No, ne šiziti, dao mi je nešto da pukne cista i da dođem za 3 dana, još nije kasno krenuti sa stimulacijom.
Sad sam naučila da moje ciste ne pucaju nego usahnu, e pa ova nije usahnula za tri dana, samo se smežurala.
Ništa, idemo ovaj mjesec na Cilest, kontracepcija i slijedeći mjesec ćemo u postupak.

Iskreno moram reći da je najgori dio cijele ove priče čekanje.
Stalno nekog boga čekaš i čekaš i stalno se nešto zakomplicira i opet čekaš i čekaš i nikako više dočekat da se nešto počne događat...
Kad se i dogodi i kreneš u stimulaciju čekaš da vidiš koliko će biti folikula, onda dođe punkcija, pa čekaš koliko će ih se oploditi, pa kad dođe transfer, onda pak čekaš da vidiš da li će se primiti - e to je najgore čekanje, tu totalno poludim i šiznem. Blaženi Apaurini

Došao je i taj dan 1.10. - 2 dan ciklusa, hvala Bogu sve je u redu, nema cista, nema ničeg, krećemo sa stimulacijom: 3 Gonala i 1 Decapeptyl - laganih 800 kunića runda - malo sam se zagrcnula jer mi nije došlo odmah do mozga da će vjerovatno samanjivat dozu, momentalno sam zračunal da će me stimulacija doći 8.000 kn... O - o...
No nakon 3 dana, smanjio je na 2 Gonala i 1 Decapeptly, pa nakon 3 dana na 1 Gonal i 1 Decapepty i zadnji dan samo 1 Gonal.
Bildao je male folikuliće da narastu na potrebnu veličinu i da lijepo sazriju.
11.10. - punkcija.
Ovaj put ko čovjek - u potpunoj ansteziji hvla lijepo.
Dobila sam svoj apartman gdje sam se fino presvukla, gdje su mi stavili braunilu, gdje je došao striček anesteziolog popričat sa mnom, gdje je mužić obavio svoj dio posla.
I krećemo - u sobicu
Nakon 2 minute sam u carstvu snova i budim se u svojoj sobi lijepo mamurna i opsjednuta sa time koliko je sati, kaže mužić da je umirao od smjeha.
Razgovor ide ovako:
On: Jubi jesi dobro?
Ja: Aha. Koliko je sati?
On: Tri.
Ja: Dobro.
Za 1 minutu se opet probudim
Ja: Jubi koliko je sati?
On: Tri i jednu minutu.
Ja: Dobro jubav...
Opet zaspim i opet se probudim za minutu:
Ja: Jubi koliko je sati?
On: Jesi ti sigurna da si dobro?
Ja: Aha, zašto? Daj mi samo reci koliko je sati?
On: Pa pitala si me već tri put koliko je sati u roku 3 minute
Ja: Kaj stvarno? Daj ti meni pošalji sms koliko je sati
I opet zaspim

Poslije sam si protumačila da mi je bilo bitno znat kad su me vratili u sobu da znam kad mogu jest.
Ja sam jedna obična izjelica
Oko pet su mi donjeli sendvič i jogurt i još sam ležala skroz do 21 sat kad me pregledao i pustio doma.
Uglavnom, izvadili su mi 19 folikula i dogovorili smo se oploditi 3 jajne stanice.
Transfer je bio u subotu 16.10.
Prvo se leži 10-tak minuta odmah na stolu a onda još cijelo popodne u sobi.
Na kraju smo išli dolje na ultrazvuk i prvi put smo na ekranu vidjeli svoje svjetleće mrveke i dobili smo i slikicu.

Naše tri male nade, naše tri male ljubavi...

Rekli smo da ovaj put nećemo previše očekivati, da nećemo sami sebe zavaravat, da se nećemo zvati mamica i tatica - sli sve to pada u vodu kad ti vrate mrveke.
Očekuješ, nadaš se, maziš ih, pričaš im, smišljaš im imena... to je jednostavno jače od mene i od njega.

No da, ajmo dalje, nije još sve gotovo sa mojim komplikacijama
Transfer je bio u subotu a moj slijedeći pregled je u utorak.
Mene opet boli trbuh, manje nego poslije Slovenije ali mislim da je to to, ne mogu jesti, ne mogu piti, ne mogu piškiti - i da, opet hiperstimulacija...
U utorak me nakrcao kojekakvim čudesima i kao ako ne bude bolje nimalo da dođem sutra na infuziju malo.
Sutra ne da nije bilo bolje nego je bilo puno puno gore, jedva sam došla do gore od bolova...
Zadržavaju me u klinici i rade obradu krvi kod njih u labu, a sutra ujutro rade sve moguće krvne pretrage u Breyeru - albumin su mi pali za 10 onih vrijednosti i uz ostale tekućine treba ih nadomjestiti.
Ostala sam gore 5 dana što i nije bilo nimalo neugodno iskustvo: predobar krevetac, predobra klopa (nakon 2 dana sam došla k sebi pa sam počela i uživati u tim delicijama), tv, internet, sestra na gumbek - ma raj...
Malo nas je štrecnulo kad je došao račun ali bože moj - sve za bebe!
Tijekom hospitalizacije me redovito pregledavao i gledala sam kako bebeki rastu a jajnici se smanjuju i tekućine se smanjuju, sad već kao nekaj i vidim na onom ekranu, tj. mogu bar nekaj skužit
Puštena sam doma 25.10. a prvi pregled je tek 02.11.
Malo me još bolilo pod rebrom ali nisam htjela reći jer bi me još zadržali, a htjela sam doma.

No 02.11. nisam dočekala, nakon par dana krenulo je krvarenje, hitno gore na uzv i nasih beba više nema.

Vozimo se doma, tupi više od boli i doma samo u tišini teku potoci suza jer ovo je bilo puno gore od prvog puta i negativne bete: vidjeli smo ih kako svjetle za nas, bile su tu, živjele su...

Nastavak slijedi...

[Jesen82]

evo da i ja napišem našu priču

krenuli smo na bebu u siječnju 2008...friško oženjeni, ja 25 godina, muž 26

mislili smo da će beba odmah doći jer ipak te uče da nezaštićeni seks vodi do trudnoće, svi oko nas su u hipu ostajali trudni

i tako su prolazili mjeseci i ništa se nije događalo

nakon godine dana doktori nam i dalje govorili da se treba opustiti, da smo jako mladi, nema žurbe, itd...

napravili detaljnije pretrage.... kod mm ispala dijagnoza astheno, nakon kontrolnog spremiograma oligoastheno...

nakon prvotnog šoka, krenuli smo tražiti riješenje

prečešljala sam internet i nakon što smo probali sve od alternative (bioenergija, trave, čajevi,itd) odluka je pala da ćemo na naš prvi aih u Cito u Splitu

imamo dolje obitelj, svako ljeto smo tamo i odlučili smo za vrijeme godišnjeg pokušati

što reći...svatko tko je to prošao zna koliko je teško to čekanje bete i rezultata

naš prvi aih je završio nulom... dali smo si malo vremena odtugovati i krenuli se spremati za daljnji pokušaj... ovaj put na IVF jer se mužu znatno poboljšao spermiogram i opet smo bili na astheno

dogoovor jer bio da opet idemo u Cito jer nam se ekipa tamo jako svidjela

u međuvremenu u listopadu 2011 dr.Lučinger o kojem sam dugo slušala već prije ali nismo željeli čekati mjesecima na red na VV-u je otvorio privatnu ordinaciju

odmah sam mu se javila i dogovorili smo prvi pregled par dana nakon službenog otvorenja klinike

mnoge cure ovdje znaju ali meni Luči sjeo od prve... za čas smo se sve dogovorili i pala je odluka probati još jedan AIH prije IVF-a

nažalost ni taj AIH nije bio uspješan

nakon toga smo se dogovrili da idemo na IVF.... krenuli smo u veljači 2011, prije godinu dana....

6.3. napravila sam test za trudnoću, dan prije bete.... i bio je pozitivan po prvi put u mojem životu, nakon 3 godina pišanja razno raznih trakica i testova za trudnoću... gledanja pod različitim svjetlima i kutevima da li se vidi druga crta... vidjela sam je... tu toliko željenu drugu crtu

kada su suze potekle nisam ih mogla zaustaviti... ridala sam mužu koji je s nevjericom gledao u test kao i ja

moja prva beta je bila preko 1300...nakon dva dana se poduplala...nakon 2 dana opet...

nisam mogla vjerovati... niti kada sam vidjela srce kako kuca

ipak tu je bio stalno prisutan strah da će mi tu sreću netko oteti, da će u trenu sve nestati...sada kada gledam u nazad voljela bih da sam više uživala...

imala sam nešto problema kroz trudnoću... od ogromnih cista na početku po 5 cm na svakom jajniku od kojih nisam mogla niti sjediti, pa hematom koji je hvala Bogu vrlo brzo nestao

pa lagane kontrakcije u 22 tjednu, šećer koji sam dobila u 28 tjednu i u isto vrijeme su počeli problemi s posteljicom zbog kojih mi je malena rođena sa 2450g u 38 tjednu trudnoće, hospitalizacija zadnja 2 mjeseca trudnoće

ali sve se to zaboravi kada rodite, kada se napokon uvjerite da vam je dijete potpuno zdravo iako sitno..tako su je sestre u rodilištu zvale.. sitna ali dinamitna

e da i imala sam porod iz snova rodila sam za 3 i pol sata, skupa sa trudovima i svime

i evo me, 4 godine nakon što sam krenula maštati o našem djetetu... nakon puno čekanja, nadanja, pokušavanja, suza i smijeha imamo našu malu miškicu kako je zovemo

cure moje koje čekate, nadate se, borite se.... svaki dan mislim na vas i jedino što vam želim da čekate što kraće, da duša boli što manje i da uskoro kao i ja uspavljujete svoje dijete... i dok je/njega gledate kako mirno spava sve što ste prošle će se činiti kao jedan drugi život

ne vjerujem da ćete kao i ja ikada zaboraviti svoj put...ali ono što vam mogu reći sa sigurnoću je da će svi ožiljci zacijeliti

[Francesca]

3. dio

Nakon drugog neuspjeha, koji se donio sa sobom jednu sasvim novu vrstu boli (koliko vrsta boli postoji na svijetu pitam se ponekad) morala sam napravit novi plan jer ja bez planova ne funkcioniram, to me drži živom i inače a u ovom poslu posebno.

Baš u to vrijeme, privatnu polikliniku je otvorio glasoviti dr Lučinger sa Vuk Vrhovca.
Čula sam masu priča i preporuka za njega i prije ali jednostavno zbog posla si nisam mogla vremenski priuštiti da toliko izostajem i čekam satima u bolnici na pregled i zbog toga sam bolnice odmah u startu odbacila kao mogućnost.
Uostalom, imamo mogućnosti ići privatno pa neka moje mjesto u bolnici dopadne nekoga tko tu mogućnost nema.

I pošaljem ja mail i dogovorim konzultacije.
Doktor me sasluša, sve sam mu lijepo ispričala.
No moje tijelo, kao i moj duh je bilo u totalnom rasulu, jajnici povećani, cista mali milijon, uglavnom sve smrčkano.
I kaže on meni da nek si uzmemo pauzu koji mjesec da se odmorimo od svega, pa da dodemo na kontrolu da vidimo kakvo je nutra stanje i onda ćemo napraviti plan za dalje.
Pošteno, to sam trebala čut.
Slijedeći put smo se vidjeli negdje u veljači, stanje sa jajnicima je bilo dosta bolje ali još uvijek ne sjajno, pa smo se opet rekli vidjeti u ožujku.
U ožujku je pao dogovor da bi bilo možda pametnije ići sa Klomifenskom stimulacijom pa na Ivf nego opet u punu jer se jako sporo oporavljam od svega, no taj mjesec ja nisam bila spremna i ostavili smo sve za travanj.
Krenuli sa Klomifenima i dobili tri folikula, od toga izvađena dva a samo se jedan oplodio i vraćen.
Očekivanja su mi bila nikakva jer od jednog zametka se stvarno nisam imala čemu nadati.
Tako je i bilo - ništa od bete.
No dobro, prihvatila sam ovaj postupak kao nešto što se moralo odraditi i gotovo.
Idemo dalje!
Odmah pada dogovor za kolovoz/rujan za punu stimulaciju, uz mogućnost da se jajašca nezrela vade van i da ih oni dozrijevaju u labu, čime bi se smanjila mogućnost hipera - to me jako razveselilo.

Ljeto, more, godišnji i baš mi nezgodno došla menstruacija tako da nismo krenuli krajem kolovoza nego tek polovicom rujna.
Od supresije Suprafect, od stimulacije dva Gonala.
Priča o dozrijevanju je otpala jer nekog materijala za to nisu imali što mi je baš krivo bilo al dobro, već sam u stimulaciji idemo sad kak je.
Pošto jako burno reagiram, pratio me svaki dan na ultrazvuk i deseti dan ciklusa je bila punkcija.
Mda, sitnica koja je veri bitna je da Lučinge radi punkcije na živo - nema anestezije, nema koktela, nema ničega... Popila sam prije toga dva Ketonala retarda i niš mi nije pomoglo.
Mislila sam da gore od onog u Ljubljani ništa ne može biti, ali eto - može
Na desnom jajniku izvadio 5 js bez problema i onda im je krepao taj stroj kaj ih izvlači van, tak da sam ležala jedno 5-10 minuta na stolu sa svim tim u sebi dok su njih dva to nešto popravljali.
I ajde, proradi mašina i idemo na lijevi jajnik.
Vidjela sam sve zvijezde i bogove i vragove na nebu kak je to bolilo.
Jajne stanice su bile sa stražnje strane a jajnik zavučen iza maternice tak da je morao probušit maternicu i cijeli jajnik da bi došao do njih.
Vrištala sam i plakala ko malo dijete, rekla mu da stane, da kolko ih ima - ima... ma stvašta sam vikala... a nisam inače neka plačipičkica.
Čudi me da ove žene vani koje su bile iza mene nisu pobjegle
No napokon je bilo gotovo, što je vani vani je.
Odležala sam unutra još pol sata i skoro najnormalnije otišla doma - fascinantno je da me ništa nije boljelo.
Sad opet malo čekanja - hoće se išta oploditi, ili ništa, kakvi će bit zametci ako ih bude... Nikad kraja čekanju.
Za tri dana zove dr L - imamo transfer, dođite.
26.9. dolazimo tamo i čekamo čekamo i dođe naš red.
Koliko ih je???
3, dva odlična jedan vrlo dobar.
Presretna sam, to je jako dobro.
Transfer je mala beba za punkciju, odležim svoje i veselo odskakućem doma.
Taman legnem zove mama - u gradu su su, dolaze... a meni stan u kaosu... Uzimam usisavač i nabrzaka usisam stan i poredim nered.

Nakon transfera, tj. od punkcije dr L ima običaj davati boostere (štopericu i Decapeptyl u kombinaciji) koji pomažu ugnježđivanju ploda.
No već na prošlom postupku sam ja skužila da ja od boostera odem u hiperstimulaciju, jer kod Podobnika sam u hiper otišla tek drugi dan nakon transfera.
No doktora se nije baš dalo uvjeriti u tu moju teoriju i da ja ne želim primiti uopće boostere, pa smo se pogodili na punkciji da primim pola injekcije, pa na transferu pola, pa slijedeću mi je opet spičio pola.
Slijedeći put sam već osjećala simptome full i odbila sam primiti išta, tako da poslijednje dvije injekcije uopće nisam primila, a i on se složio s tim jer je moj trbuh naočigled rastao.

I sad - opet čekanje do bete, a prokleto vrijeme tako sporo prolazi.

No svanuo je i taj dan - 10.10.
Dižem se ranom zorom i u pol 8 sam već u Suncu u labu.
Nakon toga religiozno sjedim i buljim u mail kojeg refresam svakih par minuta.
I evo ga - nalaz: beta 146
Gledam i ne vjerujem i samo mi suze počnu teć.
Imam betu!!!
Imam pozitivnu betu!!!
Imam divnu veliku betu!!!
Zovem muža i plačem a on siroček ne zna jel dobro ili loše a ja nekako uspijem izgovoriti: Jubi trudni smo, imat ćemo našu bebu!!!
Evo i sad plačem od sreće kad se sjetim tog trenutka...
Onda se i on rasplakao i malo smo skupa plakali i kenjkali od sreće.
Krenulo je obavještavanje VIP osoba u našem životu ali oprezno, treba dočekat i drugu betu.

Za dva dana opet ja ranom zorom u Sunce i opet čekam, ali ovaj put sam sigurna u dobre vijesti, ne znam zašto...
Beta 295!!!
Pravilno se dupla!!!
E sad mogu rastrubit okolo - ja sam zaista trudna!!!

[dalia28]

hvala ti fran na ovome...divno...

[lavida]

Francesca kaže:

E sad mogu rastrubit okolo - ja sam zaista trudna!!!

3.put već čitam tvoju priču Fran i svaki se put rasplačem...

za mene ste sve žene sa nadljudskom snagom

[Ninna]

Evo da ja predstavim našu priču, trenutno čekamo na prvi postupak:

ja 29, mm 33
Kod mene ciklusi nikad redovni, po 4-6 puta godišnje, policistični jajnici, čim smo rekli da bi bebu, prije 1,5 god, ja krenula po pretragama, prvo hormoni...
naravno lh viši od fsh, i problem: prolaktin 2,5 puta viši od dozvoljenog...
gin me poslala endokrinologu, pa na razne pretrage i testove da bi rekli da je to većinom od stresa, da nemam nikakav tumor na hipofizi ni adenom sva sreća...dijagnoza hiperprolaktinemija, terapija Bromergon
i kaže dr. ma za 2 mj ću ja biti trudna, naravno da nisam bila prl uz terapiju bio u redu, i ajmo na još malo pretraga...
druga dijagnoza: hiperinzulinemija, šećer na granici.. i dr. potvrđuje da imam PCOS... dobila terapiju metforminom...

tu sam izgubila godinu dana na pretrage od kad sam počela s ciljem beba

kako sam vidjela da je kod mene sve sje***, natjerala odmah mm-a da ide na spermio
prva dijagnoza: OAT
užasan osjećaj da oboje imamo problem ...ali s vremenom smo to prihvatili... njemu sam nakupovala raznih vitamina i preparata s nadom da će se popraviti,
no nije bilo većih pomaka...nakon nekog vremena druga dijagnoza: oligozoospermia ali s još manjem brojem

otišli sad nedavno na prve mpo konzultacije privatno kod dr L. jer više nisam imala živaca na čekanje termina po bolnicama, još jednom napravili sg: i konačna dijagnoza OA
kod mene velike rezerve jajnih stanica, i puno folikula, i zbog moguće hiperstimulacije moramo jako oprezno sa stimulacijom i svaki dan na fm

Trenutno skupljamo papire za postupak, čekamo na termin za savjetovanja, markeri gotovi i onda zovem za dogovor

I nadamo se najboljem

[leptir7]

Francesca kaže:

3. dio

...

Neznam sta da ti kazem osim da si mi kroz ovu zivotnu pricu pokazala koliko sam sretna a da tog nisam ni svjesna sto sam mogla do svoje bebice doc na puno puno puno laksi nacin...ti si zaista zena zmaj...hvala ti...

[think.pink34]

Francesca kaže:

E sad mogu rastrubit okolo - ja sam zaista trudna!!!

blago vama.... mi smo u 12-tom tjednu i niti 10 ljudi ne zna još uvijek. ako se pita mog dragog ostatak svijeta će saznati kad rodim, a ni ja nisam daleko od toga
lijepa priča Fran, ja ću svoju ispričati kad konačno dođemo do cilja...

[Francesca]

leptir7 kaže:

Neznam sta da ti kazem osim da si mi kroz ovu zivotnu pricu pokazala koliko sam sretna a da tog nisam ni svjesna sto sam mogla do svoje bebice doc na puno puno puno laksi nacin...ti si zaista zena zmaj...hvala ti...

Hvala Bogu da se ne moraju svi mucit kao mi neki

think.pink34 kaže:

blago vama.... mi smo u 12-tom tjednu i niti 10 ljudi ne zna još uvijek. ako se pita mog dragog ostatak svijeta će saznati kad rodim, a ni ja nisam daleko od toga
lijepa priča Fran, ja ću svoju ispričati kad konačno dođemo do cilja...

Ma ja bi na dupe progovorila

[Rosalin04]

Evo ukratko:

- ja 34, md 40
- moja dijagnoza PCOS ( pila kontracepcijske 10-tak godina praktički bez pauza ), prestala 07/10
- ne štitimo se od 07/10, "ozbiljnije" radimo na bebi od 05/11 tj. od 2. ciklusa mjerenja BT
- prijavljujemo se za 1. MPO konzultacije u 10/11
- u međuvremenu smo napravili određene pretrage ( samoinicijativno ); hormoni štitnjače i hipofize kod mene odlični, spermiogram loš ( asthenozoospermija ), na brisevima dijagnosticirane ureaplasma i klebsiela,
- nakon ture antibiotika na ponovljenim brisevima više nije bilo ureaplasme, ali je izolirana e. coli, ponovno uslijedila tura antibiotika
- u međuvremenu kod mene dolazi do poremećaja ciklusa, sa relativno urednih koji su trajali od 28-33 dana, uslijedila su 2 anovulatorna i jedan u trajanju od 46 dana
- na ponovljenom spermiogramu ponovno dijagnoza asthenozoospermija ali sa još lošijim postocima ( 8% progresivnih, 85% nepokretnih )
- dolazimo na 2. MPO konzultacije u 02/12 na kojima dobivamo naputke šta je još od pretraga potrebno napraviti kao i uputu za HSG početkom slijedećeg ciklusa odnosno u 3/12
- predložen AIH u prirodnom ciklusu po obavljenom HSG-u

Dakle od 1. konzultacija do sada, prošlo je već 4 mjeseca...


Čekamo

[sly47]

Bome i ja sam plakala na tvoju betu al i na sve one negativne prije - samo ti to tad nisam htjela reci
Zasluzila si uzivat u svakoj sekundi sad

A ono sto mi je pomoglo neopisivo puno je kad si mi dosla bez puno pitanja u bolnicu. I iako sam se tad jedva suzdrzavala da ti ne padnem u krilo i tulim jedno par sati - bilo je lakse malo sabrat misli u pozitivu nakon toga.
Moja Fran - hvala ti

Bez tebe i moje lili bi sve ovo bilo puno teze. A sad odoh

[Francesca]

sly47 kaže:

Bome i ja sam plakala na tvoju betu al i na sve one negativne prije - samo ti to tad nisam htjela reci
Zasluzila si uzivat u svakoj sekundi sad

A ono sto mi je pomoglo neopisivo puno je kad si mi dosla bez puno pitanja u bolnicu. I iako sam se tad jedva suzdrzavala da ti ne padnem u krilo i tulim jedno par sati - bilo je lakse malo sabrat misli u pozitivu nakon toga.
Moja Fran - hvala ti

Bez tebe i moje lili bi sve ovo bilo puno teze. A sad odoh

Draga moja, znam da bi ti isto ucinila za mene

A bez tebe bi ja sve ovo puno teze podnjela, hvala ti za sve ovako javno

[Zafrina]

fran... evo tulim na poslu..

dobro da sam sama u uredu...

[Francesca]

Nina bude dr L to zriktal, vrlo slicna situacija je i kod nas

[bubicaa]

da se i ja predstavim... iako još nisam ušla u mpo, ne vjerujem da ćemo uspjeti bebu napraviti "doma u krevetu bez ikakve pomoći", pa se već neko vrijeme educiram na svim područjima

ja imam 26 god, mm 31. meni su oduvijek ciklusi šetali, uglavnom jesu bili do 35 dana. ali bilo je i svega, od kraćih, do par mj ništa. još prije su mi dijagnosticirane ciste, koje su se znale povući, i tako je to stajalo.
pila sam skoro 3 godine pilule, koje su me opako zeznule, jer me dr nije slao na vađenja krvi. povisile su mi se jetrene probe, pa sam i ranije morala prestati piti nego što sam mislila. no to je dobro, jer sam prije skužila da ne bude beba došla po planu...
prvi ciklus nakon pilula trajao 59 dana, dobila tek uz duphastone, drugi 49, isto duphastoni. na uzv puno cista (pco jajnici, još ne znam da li sam pcos), dobila duphastone 16-25 dc. tako sam pila 9 ciklusa, ali po bazalnoj i po trakicama ne vjerujem da ovuliram. nikako ne mogu uhvatiti pozitivnu trakicu.
na svoju inicijativu sam vadila hormone štitnjače, i otkrilo mi se na kraju da imam hashimoto...

i mm je radio spermio. prvi puta OA, ali je bio skroz prestrašen, i mislim da je to utjecalo. drugi puta oligo, ali uz napomenu da je moguća prirodna trudnoća. pije razne vitamine i bioastin

na zadnjem pregledu ginićka mi rekla da će mi idući puta (što je sad) raditi papu i napraviti briseve. endokrinologica mi dala preporuku za vađenje hormona. taman dok sve to obavim prođe godina dana od pokušavanja (u travnju sam prestala s pilulama). ako ću trebati u postupak, planiram ići do dr. L

nadam se da će mi povjerovati da nisam sigurna u ovulacije (prošli puta sam joj napomenula da nemam pozitivne lh), i da ćemo krenuti s nečim. ovo čekanje me živcira, da sam barem sigurna da ovuliram bilo bi mi lakše pokušavati. ovako se svaki mjesec samo živciram. i da, probala sam za par dana pomaknuti duphastone, da budu nakon moguće ovulacije, ali moguće da sam 1 ili 2 ciklusa baš mogla ovulirati. ostalo je upitno

eto malo sam zagnjavila, ali ne spadam još u mpo, ni ne spadam u standardne wannabe cure kojima se za par ciklusa potrefi...nadam se da me primate k vama

[tini75]

Moja priča:

Sve počinje 2003. nakon dvije godine nezaštićenih odnosa...ja tada 28, mm 37god
Meni dijagnosticirana endometrioza
HSG- jajovodi prohodni
Laparoskopija izvađen endometriom
Povišen FSH
Biopsija endometrija- sve ok
Napravila 2 insemenacije, 16 ivf-icsi u prirodnom ciklusu i 4 ivf-icsi u stimuliranom ciklusu, mada su dva prirodna ciklusa odrađena s klomifenom, 2 sa femarom i tri sa po jednim menopurom

U zadnjem stimuliranom ciklusu, kratki protokol dobijem 4 jajne stanice i i istu večer nakon punkcije završim u bolnici zbog hiperstimulacije...jajnici uvećani i pun abdomen slobodne tekućine, moja dr. mi govori da najvjerovatnije neće biti transfera ako mi ne bude bolje. Nakon dva dana izlazim iz bolnice i treći dan dolazim na transfer. Pita me dr. kako sam ja kažem super i odlazim na transfer, nekim čudom moji embriji su odlilčni, inače su uvijek bili prosječni i najviše šesterostanični...sada imamo 2 embrija i to jedan četverostanični i jedan osmerostanični...odlazim kući i nakon dva dana odem raditi jer nemam više snage nadati se...nakon 15 dana odlazim vaditi betu...mm i ja sjedimo i čekamo...šutimo...dolazi laborantica sa mojom betom i kaže 1073, ja ne vjerujem, molim je da ode provjeriti da li je to stvarno moja beta...nismo znali da li se veseliti ili plakati...kad smo se malo sabrali, kažem ja mm-u, a šta ćemo sad? Javili smo se na humanu i dr. nam čestita...nakon 2 tj. vidjeli smo našu mrvicu na UZV...a 9 mj kasnije stigla je naša sreća najveća...

[vedrana84]

rasplakala sam se na sve price nadam se da cete i vi koje jos cekate svoje cudo sta prije ga dozivit

[Prozerpina]

Drage suborke, kad vidim kroz kakve teške situacije ste prolazile, toliko čekanja, muke, hrabrosti, razočarenja, ali uvijek sa nadom, pa i dozom humora, stvarno je puno lakše kad znaš da imaš to sa kome podijeliti, sa nekim tko razumije kroz što prolazimo.

Ukratko naša priča...

Ja 28, suprug 30.

1/2011 kod priv gina dijagnosticira mi PCOS, prepisuje Klomifen, te pratimo rast folikulometrijama. Spermiogram uredan.
Izdvaja se 1 folikul, i ništa.

Sljedeća 2 mjeseca ista priča. U to vrijeme radila sam test po nekoliko dana prije očekivane menstruacije, bila toliko uzbuđena i htjela si ugledati taj plusić, ali neće pa neće.

Zbog financija odlazim kod soc gina koji ne želi ni čuti kako sam reagirala na Klomifen, želi on ispočetka. Mislim ja...ajde, neka idemo opet probati. Prolaze sljedeća 3 mjeseca, Klomifen 0 bodova. Ja inzistiram da piše uputnicu za Vuk Vrhovac, što se dotičnom nije baš svidjelo jer je dobio dojam da sumnjam u njegove metode, bahat i neugodan.

Prolazi neko vrijeme, i dobivam termin 11/2011 za prvi termin na Vuk Vrhovcu kod dr A. Obavljamo psihološko i pravno savjetovanje, odlazi suprug na pregled kod androloga. Kako ima problema sa tlakom,valjda mu je od uzbuđenja podivljao te na taj termin nije mogao dati nalaz za spermiogram.
Onaj prvi od prije skoro godinu dana ne priznaju.

Gubimo termin, suprug me moli da malo pričekamo da on sredi svoj tlak, da se "posloži" iznutra ( tek sam tad shvatila da zapravo i njemu to teško pada), ja se složim, a iznutra kipim jer ne želim više čekati, želim da se nešto dogadja, da poduzimamo nešto za našu bebicu...

U međuvremenu ja otišla izvaditi hormone (čekam ih još), naručila ga za drugi spermiogram, obavila HSG () - jajovodi prohodni, sad idemo čekirati markere na hiv i hepatitis, i to je valjda to.

S idućim ciklusom, u 3. mjesecu rečeno nam je da ako bude sve uredno krećemo u postupak.

Koji?....vidjet ćemo

Jubim vas!