Zašto ima sve više samaca?

[Hakal10]

Sepulchrave kaže:

Baš zato što je samostalnost skup sport. Na nju ti ode prosječna hrvatska plaća. A koje su prednosti? To što imaš vlastiti mir i što, eto, možeš pričati okolo da si samostalan. Mir možeš imati u roditeljskom domu, ali to je funkcija odnosa u obitelji i veličine nekretnine. I ako si u duljoj vezi, onda je poželjno imati svoj stan u kojem se lagano savija gnijezdo.

Ako osoba razmišlja racionalno, onda joj je najbolje živjeti kod staraca i stavljati plaću na štednju da bi se u bližoj ili daljoj budućnosti napravio lakši prijelaz u samostalni život jednom kad dođe pravi razlog. Ako posla nema, onda je guranje u samostalnost uzaludna misija.

Na samostalnost ti ne mora nužno otići prosječna plaća, i nije toliko skup sport koliko ti misliš. Ako znaš raspoređivati novce, šparati ponešto, onda možeš živjeti poprilično pristojno, pa čak i sa kreditom ako ga već imaš, a po meni je puno skuplji obiteljski život, djeca, veća nekretnina, automobil i ostale potrebe koje dolaze sa obiteljskim životom onda to može biti jako skupo, da ne govorim ako uz sve imaš i ženu koja nemilice troši. Vidim po svojim prijateljima, gdje oboje rade i imaju po jedno ili dvoje djece, oni imaju pristojne plaće znači iznad 1000 eura mjesečno po glavi, dakle u kuću im dolazi 2000 eura mj. Njima uz te prihode još i roditelji pomažu financijski kako bi se pokrili do kraja mjeseca. Ja to smatram jako skupim načinom života, zašto je toliko skup, neću ulaziti u to, jer nemam obitelj, samo gledam sa strane.

Ja živim sam, imao sam jednu ozbiljnu vezu s kojom sam se izmrcvario, jer sam podlegao u tom trenutku društvenom pritisku da se sa svojih 28 godina moram oženiti. Kada se je veza nakon godine dana napokon raspala, rekao sam si da se nikad više neću dovesti u takvu situaciju koja narušava kvalitetu mog života. Da nazovite me zbog toga sebičnim, ako netko smatra da je samački život sebičan, neka, boli me briga. Što se tiče obitelji i braka, to nije isključeno, ako se bude dogodilo onda će se dogoditi, ali ja moram biti zadovoljan sa takvim životom. Meni nije jasno kako netko može godinama živjeti u zajednici u kojoj se ne osjeća dobro, a po meni velik broj ljudi ulazi u takve zajednice samo zbog velikog društvenog pritiska, to je po meni neviđeni debilizam. U svojoj široj obitelji imam rodbinu koja živi u nekakvim suludim brakovima bez ljubavi koji su pretvoreni i poslovno partnerstvo gdje se sve vrti oko materijalnog i oni zagovaraju takav "posao/život". Daj, nema šanse!

Ja sam sebi osigurao egzistenciju, radim posao koji volim, mogu si priuštiti putovanje ako želim, nemam auto, jer živim u Zagrebu i ne treba mi, imam bogati društveni život i ono što je najvažnije pridonosim društvu svojim radom i imam svoj mir, imam mogućnost da budem spontan ako to želim, što mi život u jednoj zajednici ne bi dopustio jer tada ne ovisim sam o sebi.

Sepulchrave kaže:

Mir možeš imati u roditeljskom domu, ali to je funkcija odnosa u obitelji i veličine nekretnine.

Ova tvoja teza jednostavno nije točna. Ne možeš živjeti na gore opisan način sa svojim roditeljima, zapravo možeš, ali ja bi takve ljude izbacio iz kuće. Jer ako živiš sa roditeljima, opet živiš u zajednici koja ima potrebe, pravila, uređenje kojega se trebaš pridržavati kako bi imao skladne odnose unutar obitelji. To automatski zahtjeva od tebe da se prilagođavaš, a bit samačkog života je luksuz da se ne moraš prilagođavati i tu je velika razlika.

I još jedna stvar, posla ima, ali ljudi neće raditi, to nas je i dovelo do stanja u kojemu smo sada. Ljudi trebaju početi raditi, raditi ono što ih zanima i što vole i s vremenom takav rad se počne isplaćivati, to sam ja prije deset godina napravio i definitivno je tako. Tako da odgovorno tvrdim da je nezaposlenost i kriza samo izgovor za nerad i lijenost. Samostalni život (bio on samački ili ne) te tjera da radiš, jer znaš da si ne možeš dopustiti da ne radiš i ne zarađuješ novac za život.

[Sepulchrave]

Hakal10 kaže:

Na samostalnost ti ne mora nužno otići prosječna plaća, i nije toliko skup sport koliko ti misliš. Ako znaš raspoređivati novce, šparati ponešto, onda možeš živjeti poprilično pristojno, pa čak i sa kreditom ako ga već imaš, a po meni je puno skuplji obiteljski život, djeca, veća nekretnina, automobil i ostale potrebe koje dolaze sa obiteljskim životom onda to može biti jako skupo, da ne govorim ako uz sve imaš i ženu koja nemilice troši.

Napravi računicu – recimo da je stan u Zagrebu bez cimera 1.500 kn, režije najmanje 500 kn s internetom, na hranu potrošiš barem 1.500 kn mjesečno (50 kn dnevno za tri obroka), par stotina mjesečno za izlaske i drugu zabavu, još koja stotka za obnovu garderobe, svako malo ode par desetaka za razne stvari, a ako imaš auto, to je značajan trošak. I uz ove moje grube konzervativne procjene i pokoji nepredviđeni trošak nije jako puno ostalo od prosječne hrv. plaće. OK, moja je greška što sam računao život u Zg po prosječnoj hrvatskoj plaći, a prosječna zagrebačka plaća je oko 1.000 kuna veća, ali opet čovjek mora dosta paziti ako nema dodatnih prihoda.

S druge strane, u životu u dvoje troškovi su tek malo viši, a plaća dvostruka, pod uvjetom da su obje osobe zaposlene. Jer žarulja jednako svijetli i troši bez obzira na broj osoba u sobi, grijanje jednako grije, isto je s autom i sl. Eventualno se više potroši na hranu, garderobu, tuširanje. S djecom troškovi višestruko rastu bez povećanih prihoda, ali to je druga priča.

Ostaje život u roditeljskom domu, gdje se od djece rijetko očekuje da znatno doprinose troškovima, posebno ako još oba roditelja rade. To je onda praktički besplatan život. Ako ništa drugo, bar nema ni stanarine niti kredita.

U takvim slučajevima treba dobro kalkulirati, ovisno o mjestu gdje se živi, visini plaće itd. Mnogi rade za ispodprosječnu plaću i teško im je naći nešto bolje. Naravno da treba težiti samostalnosti, to sam uostalom i ja napravio, i to tako da sam namjerno otišao na 20% nižu plaću, ali istovremeno ne sudim ljude koji su između samostalnog života u siromaštvu ili lagodnog života sa starcima izabrali ovo potonje. Žrtvuješ nešto privatnosti za veći komfor, naspram apsolutne privatnosti uz vrlo nizak komfor. Sve je stvar odvage.

[Hakal10]

Sepulchrave kaže:

Napravi računicu – recimo da je stan u Zagrebu bez cimera 1.500 kn, režije najmanje 500 kn s internetom, na hranu potrošiš barem 1.500 kn mjesečno (50 kn dnevno za tri obroka), par stotina mjesečno za izlaske i drugu zabavu, još koja stotka za obnovu garderobe, svako malo ode par desetaka za razne stvari, a ako imaš auto, to je značajan trošak. I uz ove moje grube konzervativne procjene i pokoji nepredviđeni trošak nije jako puno ostalo od prosječne hrv. plaće. OK, moja je greška što sam računao život u Zg po prosječnoj hrvatskoj plaći, a prosječna zagrebačka plaća je oko 1.000 kuna veća, ali opet čovjek mora dosta paziti ako nema dodatnih prihoda.

S druge strane, u životu u dvoje troškovi su tek malo viši, a plaća dvostruka, pod uvjetom da su obje osobe zaposlene. Jer žarulja jednako svijetli i troši bez obzira na broj osoba u sobi, grijanje jednako grije, isto je s autom i sl. Eventualno se više potroši na hranu, garderobu, tuširanje. S djecom troškovi višestruko rastu bez povećanih prihoda, ali to je druga priča.

Ostaje život u roditeljskom domu, gdje se od djece rijetko očekuje da znatno doprinose troškovima, posebno ako još oba roditelja rade. To je onda praktički besplatan život. Ako ništa drugo, bar nema ni stanarine niti kredita.

U takvim slučajevima treba dobro kalkulirati, ovisno o mjestu gdje se živi, visini plaće itd. Mnogi rade za ispodprosječnu plaću i teško im je naći nešto bolje. Naravno da treba težiti samostalnosti, to sam uostalom i ja napravio, i to tako da sam namjerno otišao na 20% nižu plaću, ali istovremeno ne sudim ljude koji su između samostalnog života u siromaštvu ili lagodnog života sa starcima izabrali ovo potonje. Žrtvuješ nešto privatnosti za veći komfor, naspram apsolutne privatnosti uz vrlo nizak komfor. Sve je stvar odvage.

Aha, da po toj računici onda je već teško to izvesti.

Ja sam govorio iz svoje prespektive, imam svoj stan tako da ne plaćam stanarinu što mi je 2000 kuna više mjesečno. Dobro, život sa starcima stoji za one kojima to nije problem, ali ja nikada sebi ne bi mogao dopustiti da sa svojih 32 godine živim u roditeljkoj kući i ne doprinosim kućnom budžetu ili da ne pokrivam dio računa za režije.

S druge strane moji roditelji su u mirovini i njima šaljem mjesećno jedan dio novaca da mogu normalno živjeti, jer žive u drugom gradu, tako da si ne može svatko baš priuštiti biti na roditeljkom uzdržavanju.

Ne znam zašto si ti shvatio da ja živim u siromaštvu?! Ja živim sasvim normalno. Nije da brojim svaku kunu koju ću potrošiti, ali nije ni da sad trošim nemilice na sve i svašta.

[Sepulchrave]

Hakal10 kaže:

Ne znam zašto si ti shvatio da ja živim u siromaštvu?! Ja živim sasvim normalno. Nije da brojim svaku kunu koju ću potrošiti, ali nije ni da sad trošim nemilice na sve i svašta.

Nisam na tebe mislio, nego samo navodim dvije krajnosti, od kojih bi besparica bila argument protiv osamostaljenja pod svaku cijenu. Iako je besparica sve manje krajnost, a sve više prosjek, ako ćemo vjerovati napisima da sve više ljudi u Hrvatskoj prelazi granicu siromaštva.

[Hakal10]

Sepulchrave kaže:

Nisam na tebe mislio, nego samo navodim dvije krajnosti, od kojih bi besparica bila argument protiv osamostaljenja pod svaku cijenu. Iako je besparica sve manje krajnost, a sve više prosjek, ako ćemo vjerovati napisima da sve više ljudi u Hrvatskoj prelazi granicu siromaštva.

Mislim da mi svatko iz drugog kuta vodimo razgovor . Osmaostaljivanje ne znači nužno i samački život, ja sam prošao fazu osamostaljivanja, ja gledam na ovu temu iz prepektive već ustajalog samačkog života, a ne iz prespektive mladog čovjeka koji sada napušta roditeljku kuću i pokušava se osamostaliti. Bar mislim da se razilazimo na tome.

[Grunf]

Zato jer su se žene poružnile od silnih ratova.

[Hakal10]

Grunf kaže:

Zato jer su se žene poružnile od silnih ratova.

Iako ja nisam rekao da se ne "družim" sa ženama, ali dobra!

[Quicksand]

Hakal10 kaže:

Na samostalnost ti ne mora nužno otići prosječna plaća, i nije toliko skup sport koliko ti misliš. Ako znaš raspoređivati novce, šparati ponešto, onda možeš živjeti poprilično pristojno, pa čak i sa kreditom ako ga već imaš, a po meni je puno skuplji obiteljski život, djeca, veća nekretnina, automobil i ostale potrebe koje dolaze sa obiteljskim životom onda to može biti jako skupo, da ne govorim ako uz sve imaš i ženu koja nemilice troši. Vidim po svojim prijateljima, gdje oboje rade i imaju po jedno ili dvoje djece, oni imaju pristojne plaće znači iznad 1000 eura mjesečno po glavi, dakle u kuću im dolazi 2000 eura mj. Njima uz te prihode još i roditelji pomažu financijski kako bi se pokrili do kraja mjeseca. Ja to smatram jako skupim načinom života, zašto je toliko skup, neću ulaziti u to, jer nemam obitelj, samo gledam sa strane.

Ja živim sam, imao sam jednu ozbiljnu vezu s kojom sam se izmrcvario, jer sam podlegao u tom trenutku društvenom pritisku da se sa svojih 28 godina moram oženiti. Kada se je veza nakon godine dana napokon raspala, rekao sam si da se nikad više neću dovesti u takvu situaciju koja narušava kvalitetu mog života. Da nazovite me zbog toga sebičnim, ako netko smatra da je samački život sebičan, neka, boli me briga. Što se tiče obitelji i braka, to nije isključeno, ako se bude dogodilo onda će se dogoditi, ali ja moram biti zadovoljan sa takvim životom. Meni nije jasno kako netko može godinama živjeti u zajednici u kojoj se ne osjeća dobro, a po meni velik broj ljudi ulazi u takve zajednice samo zbog velikog društvenog pritiska, to je po meni neviđeni debilizam. U svojoj široj obitelji imam rodbinu koja živi u nekakvim suludim brakovima bez ljubavi koji su pretvoreni i poslovno partnerstvo gdje se sve vrti oko materijalnog i oni zagovaraju takav "posao/život". Daj, nema šanse!

Ja sam sebi osigurao egzistenciju, radim posao koji volim, mogu si priuštiti putovanje ako želim, nemam auto, jer živim u Zagrebu i ne treba mi, imam bogati društveni život i ono što je najvažnije pridonosim društvu svojim radom i imam svoj mir, imam mogućnost da budem spontan ako to želim, što mi život u jednoj zajednici ne bi dopustio jer tada ne ovisim sam o sebi.



Ova tvoja teza jednostavno nije točna. Ne možeš živjeti na gore opisan način sa svojim roditeljima, zapravo možeš, ali ja bi takve ljude izbacio iz kuće. Jer ako živiš sa roditeljima, opet živiš u zajednici koja ima potrebe, pravila, uređenje kojega se trebaš pridržavati kako bi imao skladne odnose unutar obitelji. To automatski zahtjeva od tebe da se prilagođavaš, a bit samačkog života je luksuz da se ne moraš prilagođavati i tu je velika razlika.

Ajme ovo je jako slično mom stavu.
Ok, prilično je skuplje živjeti sam... ali kak se kaže: "moja kućica, moja slobodica". Žao mi je samo što nisam i ranije počela živjeti sama. Skoro sam podlegla društvenom pritisku da se moram udati, ali na kraju ipak nisam i sretna sam zbog toga. Znam da većina ljudi smatra da je "brak, posao, djeca, sastajanje s prijateljima koji imaju isto, posjeti familiji, eventualno izleti, odlazak na misu..." nešto "normalno", ali ja uopće to ne mislim. Meni je to sve jako dosadno i ne izazovno, bar u tom nekom "normalnom" okviru. Ako bi htjela brak, ne bi htjela neki u kojem ću se s partnerom za 5 godina mrziti jer će mi život biti naporan - dosadan i onda ostati još 10 godina u "mraku" zbog djece. Posao mi također mora biti izazovan, ali i ne užasno naporan da nemam vremena za hobije. Ne želim da mojim životom vlada kapitalizam. Ako ću imati djecu, ne želim da mi se život vrti oko njih. Želim imati prijatelje s kojima se neću nalaziti zato da tračamo njihovog rođaka iz desetog sela ili zato da se pohvalimo/požalimo kako je život jedna velika p*č*a, već s kojima ću se nalaziti zato da se bavimo nekim sportom ili raspravljamo o umjetnosti ili idemo u kazalište. Itd, itd. Uglavnom, ne želim prosječan život i ne razumijem ljude koji uživaju u takvom životu i kojima je to prestiž.

[Hakal10]

Quicksand kaže:

Ajme ovo je jako slično mom stavu.
Ok, prilično je skuplje živjeti sam... ali kak se kaže: "moja kućica, moja slobodica". Žao mi je samo što nisam i ranije počela živjeti sama. Skoro sam podlegla društvenom pritisku da se moram udati, ali na kraju ipak nisam i sretna sam zbog toga. Znam da većina ljudi smatra da je "brak, posao, djeca, sastajanje s prijateljima koji imaju isto, posjeti familiji, eventualno izleti, odlazak na misu..." nešto "normalno", ali ja uopće to ne mislim. Meni je to sve jako dosadno i ne izazovno, bar u tom nekom "normalnom" okviru. Ako bi htjela brak, ne bi htjela neki u kojem ću se s partnerom za 5 godina mrziti jer će mi život biti naporan - dosadan i onda ostati još 10 godina u "mraku" zbog djece. Posao mi također mora biti izazovan, ali i ne užasno naporan da nemam vremena za hobije. Ne želim da mojim životom vlada kapitalizam. Ako ću imati djecu, ne želim da mi se život vrti oko njih. Želim imati prijatelje s kojima se neću nalaziti zato da tračamo njihovog rođaka iz desetog sela ili zato da se pohvalimo/požalimo kako je život jedna velika p*č*a, već s kojima ću se nalaziti zato da se bavimo nekim sportom ili raspravljamo o umjetnosti ili idemo u kazalište. Itd, itd. Uglavnom, ne želim prosječan život i ne razumijem ljude koji uživaju u takvom životu i kojima je to prestiž.

My girl

[heavy metal]

ekonomska situacija pojedinca, manjak samostalnosti, razne agorafobije i pizde strinine te gumljenje pojedinaca ono to nije ( prosjećna osoba fura se na nekakvu elitu i ta sranja, a druge boli kurac za tu osobu, ali ta osoba ima kakti samopouzdanje) te razne percepcije ljubavi( princ na bijelom konju i ostale mudroserine), nacionalno idrkavanje roditelja( moja ćer neće imati toga i toga za muža), katolička zagriženost( jerbo pravi rvat je katolik), te ruralna zatucanost( takvi su najgori, Hdz i company)

[somied]

Ljudi ulaze u zajednice da bi "rarsprsili" rizik. Sto je ekonomska sigurnost veca, manja je potreba za formiranjem zajednica. Pa tako i za brakom ili trajnom vezom. Zato sa rastom standarda, ugrubo, opada broj brakova.
Svaka zajednica takodjer ima svoju cijenu. Sto je ona veca, potraznja za njome ce biti manja.

[slafko]

heavy metal kaže:

ekonomska situacija pojedinca, manjak samostalnosti, razne agorafobije i pizde strinine te gumljenje pojedinaca ono to nije ( prosjećna osoba fura se na nekakvu elitu i ta sranja, a druge boli kurac za tu osobu, ali ta osoba ima kakti samopouzdanje) te razne percepcije ljubavi( princ na bijelom konju i ostale mudroserine), nacionalno idrkavanje roditelja( moja ćer neće imati toga i toga za muža), katolička zagriženost( jerbo pravi rvat je katolik), te ruralna zatucanost( takvi su najgori, Hdz i company)

Nigga, pass the blunt.

[Regul]

heavy metal kaže:

nacionalno idrkavanje roditelja( moja ćer neće imati toga i toga za muža), katolička zagriženost( jerbo pravi rvat je katolik), te ruralna zatucanost( takvi su najgori, Hdz i company)

ne shvaćam zašto dozvoliti da okolina utječe na tvoje životne odluke.

[mravac8]

Regul kaže:

ne shvaćam zašto dozvoliti da okolina utječe na tvoje životne odluke.

Zato što okolina nije neka neprijateljska horda već se sastoji od ljudi koje voliš i poštuješ. Okolina su tvoji roditelji, uža i šira rodbina, prijatelji s kojima si podijelio puno lijepih i ružnih životnih trenutaka .......

Izbacili ste ljubav iz jednadžbe. A ljubav daje smisao životu. Zbog nje smo u stanju učiniti nešto preko svih svojih granica. Jer nam ljubav pruža najveći užitak. Trenutci podijeljeni sa voljenom osobom su posebni iako u njima ne mora biti ništa stvarno posebno...... Pogled na usnulu kćerkicu i osjećaj koji se budi .... to je neprocjenjivo. I za to dijete bi onda žrtvovali sve pa i samog sebe.

[ivančica2]

Hakal10 kaže:

My girl

Pa neki uživaju u takvom prosječnom životu, kao što recimo ti uživaš u svojem avanturističkom i pustolovnom životu.

[Penis]

mnogokoja od ovdje navedenih kauzalnih veza ima smisla, ali valja stvari pogledat i malo panoramski. za tu priliku nudi se oswald spengler kao na tacni. spengler je njemački kultur-filozof koji je jednom specifično njemačkom misaonom tehnikom još od goethea, naime tzv. morfologijom, ili kako na drugom mjestu navodi, fiziognomijom, pokušao ući u srž kultura; i koji je sa svojom “propast zapada” napravio killer bestseller weimarske republike. da sad ne razvlačim žvaku, suma cjelog 1000 strana gustog štiva je da su (visoke) kulture ziva bića, organizmi u duhu njemačkog organizmiranja sveg živog i neživog. kao takve, one se rađaju, rastu, imaju mladost, zrelost, starost i umiru kao svaki organizam. staračka faza jedne kulture se zove civilizacija. to je otprilike kad posvuda metastaziraju gradovi. u toj fazi je jedna živa, tekuća, pulsirajuća kultura već prešla u kruto agregatno stanje, ona mineralizira, okoštava u smislu sveobuhvatnog formaliziranja, racionaliziranja, prosvjećivanja, sveosvješćivanja i gubitka supstance zamjenom živog mitosa principom koristoljubivosti. tu spada i pomenuta neplodnost, frigidnost ljudi, guranje u prvi plan kompulzivnih racionalnih kalkulaža kao ovdje na forumu. plodnost je uvjek tamo gdje je elan vital, među proleteima i seljacima, a ovima sa univerziteta tjelo služi samo kao stalak za mozak.
meni već davno bode oči jedna sveopća skleroza, atrofija vitalnog na zapadu, i to u smislu gdje se preko vitalnih levela navatala debela patina umnog. dušu je ophrvao duh, čovjek se otuđo od zivotinje u sebi i stvorio neku vrstu apsolutizma razuma, kulta koristi, eficijence i svrsishodnosti. ljudi su izgubili instinktivnu sigurnost, spoznajni organi vezani uz to kao npr. intuicija su potpuno utrnuli, niko ne živi iz svog opskurnog, vitalnog centra nego uvjek svjesno, opredmetćeno, penzionerski, svi se kreću u limitiranom mind space koji principijelno ne moze razumjeti život. jedno od najilustrativnijih primjera te fatalne prevage logosa nad biosom, tj. prevage duhovnih nauka u kulturi je sociologstički iscjedak gender mainstreaming, koji je već prisutan u zakonodavstvima zapadne europe i pokušava mainstreamirati homoseksualnu ideologiju po kojoj je naš bios samo tupa pasivna masa tj. mi oće reć da moj kurac nema veze sa mnom i da mi služi samo za ciljano pišanje. a ja znam da ne samo ima najintimnije veze sa mnom, nego da ja i jesam kurac, u duhovnom smislu. naime, muško jest u karakternoj suštini ono istureno što penetrira, a žensko ono šuplje i meko koje prima i obavija se.

[alim]

.. jer se koncepcija čovjeka kao .. muškarac plus žena .. raspada ..

[seno]

Sorry što upadam i što ne pratim temu ali sam pročitao zadnjih par dobrih upisa.

Borba oko pojedinca:
Trenutno je pojedinac Bog i sam sebi svrha i mora biti slobodan sve isprobati i nisi čovik ili faca ako nisi sve isproba, bia i vidia itd.

Borba oko obitelji/partnerstva:
Trenutno stanje je da svi moramo postići savršene uvjete da bi se širili, osnovali obitelj, podigli potomke i da moramo biti nepogriješivi i znati sve. Jer ako ne znamo sve, opet nas sputava strah od podbačaja, poraza itd. i onda bolje ne pokušavati ništa dok se ti magični savršeni uvjeti poklope.

Opet sa druge strane ima dosta ljudi koji su "samotnjaci" ali samotnjaci samo na papiru tj. dali su sebe za njegu roditelja, pomaganju braći i sestrama i njihovim potomcima, široj obitelji iliti zajednici (franjevci).

Nisam pametan ... a tipkovnica sve trpi.

[seno]

somied kaže:

Ljudi ulaze u zajednice da bi "rarsprsili" rizik. Sto je ekonomska sigurnost veca, manja je potreba za formiranjem zajednica. Pa tako i za brakom ili trajnom vezom. Zato sa rastom standarda, ugrubo, opada broj brakova.
Svaka zajednica takodjer ima svoju cijenu. Sto je ona veca, potraznja za njome ce biti manja.

@somied

Uvijek si tako romantičan.

[Blackie Hoare]

Po meni je odgovor jednostavan;imamo više izbora biti sami.Evo,pogledajmo ovaj forum npr.U biti nisi sam..I ako jesi,tu samoću možeš podijeliti sa nekim..