Panični napadaji - opća tema

[shone190]

A kakve simptome imas kada kazes "preskakanje srca"? 90% ljudi ne zna sta znaci kako je kada preskace srce, pa razlicite simptome tumace kao preskakanje.

Kako ti osetis da srce preskace?

[ray of light]

jelena1777 kaže:

Mene iz čista mira puknuo žestoki panični.
Počelo mi se vrtjeti u glavi, srce nabija, kratak dah...pod strašnim sam stresom i mislim da će mi biti sve gore.
Bojim se doslovce svega.
Život mi je u rasulu...ne mogu shvatiti kako nemam snage biti jača. Pobijediti sve te silne negativne emocije i strahove koje hranim cijeli život.
Silno sam usamljena od same sebe...sad mi je još i srce počelo preskakati.
Ponekad bih najrađe umrla samo da ne doživljavam ove senzacije....i nikad kada me ulovi nemam pojma da je panični...oni su tako prepredeni i tako mijenjaju izvedbu, svaki puta me dotuku.

nisi li napisala da ideš na pt?

panični nikad ne dođe iz čista mira- kad potiskuješ emocije i spremaš ih (i nesvjesno) u "kontejner", kad se prepuni, te emocije na neki način moraju van i tko se pojavi? panični napad. zato moraš stvari odrađivati na psihoterapiji. ja sam u životu doživjela mali milijon PA, moja šrinka mi objasnila da moj nesvjesni dio zakopava negativne emocije i zato se to događa da ne pričam sad i o strahovima, o strahu od straha...

[jelena1777]

shone190 kaže:

A kakve simptome imas kada kazes "preskakanje srca"? 90% ljudi ne zna sta znaci kako je kada preskace srce, pa razlicite simptome tumace kao preskakanje.

Kako ti osetis da srce preskace?

Na način da mi svako malo srce kao zastane, pa jače lupi i tada mi fali zraka...kao nepravilan ritam koji mi otežava disanje i stvara nervozu. Zapravo jedan osjećaj "lepršavosti", neujednačenog ritma. Definitivno ga osjetim.
Išla sam kod kardiologa.
Preporučio mi je nošenje holtera.
Sad čekam na red.

[jelena1777]

ray of light kaže:

nisi li napisala da ideš na pt?

panični nikad ne dođe iz čista mira- kad potiskuješ emocije i spremaš ih (i nesvjesno) u "kontejner", kad se prepuni, te emocije na neki način moraju van i tko se pojavi? panični napad. zato moraš stvari odrađivati na psihoterapiji. ja sam u životu doživjela mali milijon PA, moja šrinka mi objasnila da moj nesvjesni dio zakopava negativne emocije i zato se to događa da ne pričam sad i o strahovima, o strahu od straha...

Idem...kad stignem, kad ulovim mogućnost, jer idem preko socijalnog koji radi samo ujutro, pa ne mogu redovito, ali opet idem godinama.
Znam koji je problem, strah od promjene, koju moram obaviti u slijedećih mjesec dana, nesigurnost zbog posla, teški mobbing zadnjih par godina....sve je osviješteno, jedino što me uvijek hebe je to da sam ja ta koja mora provesti određene promjene ali...bojim se promjena.
I ima tu i drugih stvari koje su se nadovezale, ali osnova svega je nesigurnost i strah od budućnosti.

[ray of light]

jelena1777 kaže:

Idem...kad stignem, kad ulovim mogućnost, jer idem preko socijalnog koji radi samo ujutro, pa ne mogu redovito, ali opet idem godinama.
Znam koji je problem, strah od promjene, koju moram obaviti u slijedećih mjesec dana, nesigurnost zbog posla, teški mobbing zadnjih par godina....sve je osviješteno, jedino što me uvijek hebe je to da sam ja ta koja mora provesti određene promjene ali...bojim se promjena.
I ima tu i drugih stvari koje su se nadovezale, ali osnova svega je nesigurnost i strah od budućnosti.

mogu to razumijeti jer sam bila u sličnoj situaciji- jel ćeš mijenjati posao ili još nešto? znaš kako sam se ja sjebala, donijela sam pogrešnu odluku misleći da je to ono što trebam i želim i tad sam se raspala. zato kod nekih takvih stvari od tada slušam svoje tijelo koje je tada kroz panične napade vrištalo "neeee!!", a ja nisam i nisam htjela čuti i poslušati. da sad tu javno ne iznosim detalje. pokušaj se pitati unatoč strahovima "treba li meni ta promjena? želim li ja to? što ja želim? a mobbing sam trpjela punih 6 godina, paralelno i na privatnom planu zarušavanje. ogromna pomoć bila je psihoterapija i izuzetan trud moje šrinke.
zašto nisam otišla s ovog radnog mjesta? možda nisam imala snage i hrabrosti jer se urušavalo na svim poljima, ne samo profesionalnom. ovo nije vezano uz onaj brejkdaun kojeg sam gore spomenula. ako želiš, mogu ti se sutra javiti u inbox.

[jelena1777]

ray of light kaže:

mogu to razumijeti jer sam bila u sličnoj situaciji- jel ćeš mijenjati posao ili još nešto? znaš kako sam se ja sjebala, donijela sam pogrešnu odluku misleći da je to ono što trebam i želim i tad sam se raspala. zato kod nekih takvih stvari od tada slušam svoje tijelo koje je tada kroz panične napade vrištalo "neeee!!", a ja nisam i nisam htjela čuti i poslušati. da sad tu javno ne iznosim detalje. pokušaj se pitati unatoč strahovima "treba li meni ta promjena? želim li ja to? što ja želim? a mobbing sam trpjela punih 6 godina, paralelno i na privatnom planu zarušavanje. ogromna pomoć bila je psihoterapija i izuzetan trud moje šrinke.
zašto nisam otišla s ovog radnog mjesta? možda nisam imala snage i hrabrosti jer se urušavalo na svim poljima, ne samo profesionalnom. ovo nije vezano uz onaj brejkdaun kojeg sam gore spomenula. ako želiš, mogu ti se sutra javiti u inbox.

Javi se...svakako, nisam sad sigurna da li si mijenjala stari posao ili nisi.
Čini mi se da nisi, kakvo je stanje sada?
Pozz

[ray of light]

jelena1777 kaže:

Javi se...svakako, nisam sad sigurna da li si mijenjala stari posao ili nisi.
Čini mi se da nisi, kakvo je stanje sada?
Pozz

sad je super, izborila sam se, nisam mijenjala posao, ali drugima bih uvijek rekla ako možeš naći drugi posao, obavezno se miči

javim ti se

[nema potrebe]

jelena1777 kaže:

Na način da mi svako malo srce kao zastane, pa jače lupi i tada mi fali zraka...kao nepravilan ritam koji mi otežava disanje i stvara nervozu. Zapravo jedan osjećaj "lepršavosti", neujednačenog ritma. Definitivno ga osjetim.
Išla sam kod kardiologa.
Preporučio mi je nošenje holtera.
Sad čekam na red.

Ovo ti je školski primjer anksioznosti. Probaj popit nešto za smirenje pa vidi hoće li ti bit bolje, trebalo bi. Ja od tog osjećaja nisam mogla spavati. Od kad pijem AD javlja se puno rjeđe, a i kad se javi nije intenzivan kao prije terapije.

[Kendi]

Pozdrav,evo i mene u klub Citala sam koliko sam mogla,sigurno cijeli topic procitala.Nasla se u svakom postu,sta vise reci.
3 mjeseca je tek od prvog PA,ni najgorem neprijatelju nebi pozeljela
Od zdrave zene koja nikad nije uzimala ljekove,sad mi je torba puna i nosim je sa sobom i u wc.
Nekoliko puta sam zavrsila u hitnoj jer nisam znala sta je,mislim sigurna sam bila da je srcani udar.
Svaki dan sam bila kod razlicitnih doktora,snimanja,nosila holter,nista.Poslali mi psihicu,dali mi 3 razne lijekove,bez njih ni u wc.
Da krenem sa simptomima,mogla bi pisati do sutra.Moji se ukucani nikako naviknuti jer sam uvijek bila zdrava i puna energije.Sad samo posao,kuca.
Na poslu sam znala luditi,vracati se kuci,ma da ne pricam
Glavobolje,zamagljen vid,zujanje u usima,preskakanje srca,jako lupanje srca,puls do neba,vruce-hladno,bolovi u prsima,bolovi u grudima(dojke),bolovi svugdje po tijelu

[Kendi]

jelena1777 kaže:

Na način da mi svako malo srce kao zastane, pa jače lupi i tada mi fali zraka...kao nepravilan ritam koji mi otežava disanje i stvara nervozu. Zapravo jedan osjećaj "lepršavosti", neujednačenog ritma. Definitivno ga osjetim.
Išla sam kod kardiologa.
Preporučio mi je nošenje holtera.
Sad čekam na red.

jelena,citam tvoje postove,ista stvar mi se desava.Nosila i holter,nista nisu nasli.Odi kod psihica,od kako uzimam terapije ko druga osoba sam.Mislim prva 2 mjeseca sam skoro u krevetu bila,sad vise ne.Psihic kaze da treba vremena da tablete djeluju,imam jedne koje djeluju odma ali njih ne uzimam ako bas ne moram,jer stvaraju ovisnost.Ali kad ih uzmem,osjecam se kao andjeo.Tako dobro spavam,smirena sam.

nema potrebe kaže:

Ovo ti je školski primjer anksioznosti. Probaj popit nešto za smirenje pa vidi hoće li ti bit bolje, trebalo bi. Ja od tog osjećaja nisam mogla spavati. Od kad pijem AD javlja se puno rjeđe, a i kad se javi nije intenzivan kao prije terapije.

I kod mene ista stvar. Javlja se ali ne svakodnevno i sa jakim intezitetom.

teta mina kaže:

Pozdrav
Borim se (a i moji doma skupa samnom) s napadima panike, ppgotovo kad mi srce pocne preskakat.
Bila sam kod psihologice i rekla.mi je da po njenom nisam za medikamente vec da disem u vrecicu ili u dlan (nos mi mora biti u dlanu), udahnem brojeci do pet, zadrzim dah brojeci do 7 i polako izdisem u dlan brojeci do 10 i tako nekoliko puta.
Posto ne muci i hipohondrija odlucila sam.otici kod kardiologa. Znam da mi nije nista ali bih volhela da mi to netko i dokaze.

Da mi je neko pricao da PA moze izazvati toliko simptoma,nikad nebi vjerovala.Ja sam isla i kod kardiologa nekoliko puta,nosila holter,ekg,snimanje cijeli grudi,hormone vadila,vitamine vadila,stitnjaca,kompletnu krvnu sliku sam trazila,nista.Da bi se na kraju doktorica sjetila da mi izvadi krv za stomacnu bakteriju.Tu sam bila pozitivna,antibiotici koji su na mene pored svega djelovali kao rak rane
Ona je bila sigurna da mi je od tog,naravno da nije,tu sam.
Nasla sam kliniku sa psihicima koji su me zaista primili u suzama,plakala da umirem,da imam rak na mozgu od silnih glavobolja koje sam imala,krenula sa tabletama i sad mogu reci da sam mnogo bolje.
Jos uvijek su to svakodnevni simptomi,od teskog disanja,do ubrzanog rada srca ali nista kao na pocetku. Mislila sam da ce mi srce da izadje na usta

[Leteća]

Zabranjeni kaže:

Gle, strah je samo emocija i nikad ga nećeš moći pobjediti.

Baš ga iz tog razloga nije teško pobijediti. Samo treba imati dovoljno jaku motivaciju za to.

Imam genetsku predispoziciju za panične, imala sam ih 2 i nakon toga ništa jer sam imam neke fore kako ih zaustaviti čim skužim da se približavaju. Ali to je nešto što svatko treba skužiti za sebe. Kognitivno-bihejvioralna je dobar vodič za te stvari.

[shone190]

Seroxat je spas za svaki ozbiljniji panicni poremecaj i ko ga dobro podnosi, taj vise problema nece imati, osim onih psiholoskih "da je na tabletama" Ko se zanosi time da ce sam da se izvuce (cajevi, setnje, trening, ovo, ono...) samo ce da produzi patnju i upadne u jos vecu dubiozu. Takodje, ko jednom dobije ozbiljniji panicni poremecaj i da uspe da se skine sa lekova posle nekog vremena, samo je pitanje kada ce ponovo da ga dobije. Moj savet je ne odlagati nista, vec pronaci ozbiljnog doktora kojem je uza specijalnost panicni poremecaji, kao sto je u Srbiji recimo Dr.Vladimir Diligenski.

[Zabranjeni]

S ovim zadnjim se nikako ne slažem.
Tko je ikad doživio panični, pitanje je vremena kada će opet doživjeti. Puno ljudi je to doživjelo i nije im se vraćalo, dakle, postignuta je remisija godinama.
Također, i iz puno gorih dijagnoza se ljudi izvuku bez recidiva, ponavljanja primarne bolesti.
U konačnici, dosta se ljudi riješi i karcinoma pa žive život dalje.

Druga stvar su medikamenti. Pomoći će, javite se za pomoć stručnjaku koji će odlučiti trebaju li vam, koji, i u kojoj količini.
Ali oni su tu samo štaka, zabetoniraju emocije, ne rješava se uzrok.
A uzrok je najčešće strah od straha i strah od neugodnih tjelesnih senzacija. Kad osoba stvarno povjeruje da od napada panike neće umrijeti, neće joj srce otkazati, neće "poludjeti" tada je riješeno više od 90% problema. Lijekovi to ne mogu učiniti umjesto nas, tj. ne mogu mijenjati naša uvjerenja.

Tko pati od anksioznosti i PA toplo preporučujem:
1. Progresivna mišićna relaksacija (imate sve objašnjeno na internetu, možete doma kući vježbati)
2. Informirajte se detaljno o ovim stvarima. Knjiga "Panic away" je odličan materijal, imate je i na hrvatskom tko ne zna engleski. Imate je skinuti na netu. Ako je ne nađete, pošaljite mi PP pa vam je pošaljem.
3. Treće, a možda i najvažnije, ne diskutirajte u svojoj glavi sa negativnim mislima koje su pogonsko goriva za anks. i PA, pustite ih da prolaze.

[goddesoflove]

Bok, imam nekih problema psihološke prirode. Naime, opet mi se pojavilo ovaj vikend. Po prirodi sam osjetljiva osoba i krhka. Znam dosta biti sjetna i plakati (lol riba u horoskopu xD). zna mi se događati da počnem random ružne misli imati. Ta tama me posebno hvata još kada otvorim novine ili gledam vijesti. Imala sam već jednom to stanje prije 2-3 mjeseca i dosta sam dobro funkcionirala sve do prošle subote.
Malo sam izmrcvarena fizički i psihički od boli u ždrijelu zbog antibiotika (pila ga zbog male infekcije par dana). Toliko sam bila živčana i ogorčena što ne mogu piti i jesti poput drugih ljudi, jer svaki put kad bih progutala nešto, zaboljelo bi užasno. Taj stres mi je opet doveo stanje uma u tamu. Logično je kad vam krene loše da i ostalo bude loše.
Opsjedale su me odvratne misli i uhvatila sam se da sam osjetila empatije prema ljudima koji to apsolutno nisu zaslužili. Inače nemam opravdanja prema ikome tko čini nekome što nažao, a mene je moj način razmišljanja taj trenutak razočarao i još više bacio u stres. POčela sam se pitati jesam li ja isto zla (i)ili manijak. Po prirodi nisam zla osoba iako, dapače, nisam bez grijeha. Patim od anksioznosti i znala sam imati prije napadaje panike, depresivne epizode.
Rekoh mami što me mučilo i nije vidjela nešto poremećeno u tome, jer svima je dosta zla i humana smo bića koja praštamo. Ona je isto imala u mlađim danima trenutke di se stalno propitkivala za vrijeme rata zašto su ljudi neki takvi (zli). Na kraju je odlučila prestati s tim, jer je mislila da će izluditi samu sebe.
Molila sam se Bogu da prestane to mrcvarenje i misli da ću ja isto postati neki manijak... Danas se bolje osjećam, ali sam toliko se izmorila psihički da samo želim ležati u krevetu. Moguće je da je napadaj panika, ali opet... Danas kad sam bila u gradu, osjećala sam se kao da je sve maglovito u mojoj glavi. Kao da je san, ali znam da sam budna. Tijelo ide samo od sebe. Malo me brine da ne patim od disocijacije. Ispričavam se na dugom tekstu, ali stvarno trebam pomoć. Što vi mislite os cijeloj situaciji i da li da odem psihologu? Unaprijed hvala na odgovoru

[twinkly doo]

Ne mislim da trebaš psihologa, ali mislim da bi ti dosta olakšao- jednom kad bi čula što sve govoriš o sebi i svom stanju, objektivnije bi to sagledala i možda bi bolje shvatila u čemu su problemi i što je triger za anksioznost.

Dobro bi ti došlo da si zapišeš stvari u koje vjeruješ i koje ti mogu pomoći za vrijeme tih depresivnih epizoda (primjer: vježbanje, razgovor s prijateljicom, bavljenje nekim hobijem, gledanje filmova...) i onda samo mirno kad se anxiety pojavi, jer ti curo imaš borbeni plan!

Muče te misli, i ako te krenu tako progoniti, skreni si pažnju- prošeći psa, počni učiti, sve samo da ne budeš na tom nekom 'miru' koji ti omogućava da se zapleteš u vlastita razmišljanja- to nikad nije dobro.

Puno sreće ti želim

[ray of light]

Hiperventilacija – duboko disanje, zijevanje i hiperventilacijski sindrom

Olakšanje: Disanje u vrećicu i hodanje smiruju napadaj panike

[Calm Being]

Pozdrav svima!
Ne znam kako više dalje s paničnim napadajima i agorafobijom. Pijem lijekove i idem kod psih., ali tu je samo naglasak na lijekovima, a oni mi ništa ne pomažu. Taman kad dobro napredujem i pomislim nema više paničnih desi mi se neki stres i opet sve ispočetka. Moj panični napadaj je puno više od vrtoglavice, lupanja srca i plitkog disanja, javljaju mi se užasne misli, vrlo nerealne, toliko sam u tim svim mislima da opće ne osjećam svoje tijelo i to mi izaziva užasan strah. Najgore mi je od svega što nemam prijatelja, ni dečka i imam socijalnu fobiju i zato se osjećam da nemam nikakvu sigurnost. U zadnje vrijeme često izlazim na kave s novim ljudima, ali nisam skoro s nikim izašla više od tog prvog puta-upoznavanja jer tijekom kave kad druga osoba spominje kino ili neki event, ja bi rado predložila toj osobi da idemo negdje skupa, ali ne predložim jer se bojim da ću dobit panični na nekom drugom mjestu osim kafića, tipa kino ili negdje dalje od centra ako odemo. Zato valjda ispadnem ljudima nesigurna i onda najčešće ništa od idućeg nalaženja. Uspjela sam si nać dečka i s njim nisam imala panične jer sam se osjećala sigurno, ne znam taj osjećaj zaljubljenosti mi je davao pozitivu. Nedavno smo prekinuli i opet se osjećam nestabilno. Ne znam kako da si stvorim osjećaj sigurnosti kad sam s nekom novom osobom? Sad po ljeti većinu vremena učim za ispite koje imam na jesen, i od učenja se naživciram jer moram učit puno sati dnevno da bi zapamtila gradivo i to mi stvara anksioznost. Htjela bi se relaksirat tako da odem nekud poslije učenja, ali nema šanse da bi nakon učenja išla negdje u grad ili van jer sam puno puta od jake nervoze dobila panični i ne želim to ponovo proživljavati. Osjećam se jako depresivno, bezvrijedno i iskomleksirano zbog svega već mjesecima. Stalno razmišljam o tome kak nigdje ne mogu ić jer imam panične, ili strahujem kad ću ga dobiti. Opsjednuta sam s tim. Nije da nejdem baš nikud, ujutro se prošetam i onda ostatak dana učim. Sad sam se sjetila da nisam imala tako jake i česte panične kad sam imala predavanja, faks mi je isto bio sigurnost, tamo nikad nisam dobila panični. Ali ne znam šta bi sa sobom preko ljeta, radit me strah baš zbog paničnih a i učenje mi oduzima puno vremena tako da ne znam kako bi i jedno i drugo. Ne znam dali se panični mogu riješiti meditacijom? Meditirala sam par puta, ali kak sam stalno u stresu nije mi od neke velike pomoći, ne znam možda nisam bila dovoljno uporna.

[ray of light]

Calm Being kaže:

Pozdrav svima!
Ne znam kako više dalje s paničnim napadajima i agorafobijom.
Pijem lijekove i idem kod psih., ali tu je samo naglasak na lijekovima, a oni mi ništa ne pomažu.

Taman kad dobro napredujem i pomislim nema više paničnih desi mi se neki stres i opet sve ispočetka. Moj panični napadaj je puno više od vrtoglavice, lupanja srca i plitkog disanja, javljaju mi se užasne misli, vrlo nerealne, toliko sam u tim svim mislima da opće ne osjećam svoje tijelo i to mi izaziva užasan strah.

Najgore mi je od svega što nemam prijatelja, ni dečka i imam socijalnu fobiju i zato se osjećam da nemam nikakvu sigurnost.

U zadnje vrijeme često izlazim na kave s novim ljudima, ali nisam skoro s nikim izašla više od tog prvog puta-upoznavanja jer tijekom kave kad druga osoba spominje kino ili neki event, ja bi rado predložila toj osobi da idemo negdje skupa, ali ne predložim jer se bojim da ću dobit panični na nekom drugom mjestu osim kafića, tipa kino ili negdje dalje od centra ako odemo.

Zato valjda ispadnem ljudima nesigurna i onda najčešće ništa od idućeg nalaženja. Uspjela sam si nać dečka i s njim nisam imala panične jer sam se osjećala sigurno, ne znam taj osjećaj zaljubljenosti mi je davao pozitivu. Nedavno smo prekinuli i opet se osjećam nestabilno.

Ne znam kako da si stvorim osjećaj sigurnosti kad sam s nekom novom osobom? Sad po ljeti većinu vremena učim za ispite koje imam na jesen, i od učenja se naživciram jer moram učit puno sati dnevno da bi zapamtila gradivo i to mi stvara anksioznost.

Htjela bi se relaksirat tako da odem nekud poslije učenja, ali nema šanse da bi nakon učenja išla negdje u grad ili van jer sam puno puta od jake nervoze dobila panični i ne želim to ponovo proživljavati. Osjećam se jako depresivno, bezvrijedno i iskomleksirano zbog svega već mjesecima.

Stalno razmišljam o tome kak nigdje ne mogu ić jer imam panične, ili strahujem kad ću ga dobiti. Opsjednuta sam s tim.

Nije da nejdem baš nikud, ujutro se prošetam i onda ostatak dana učim. Sad sam se sjetila da nisam imala tako jake i česte panične kad sam imala predavanja, faks mi je isto bio sigurnost, tamo nikad nisam dobila panični. Ali ne znam šta bi sa sobom preko ljeta, radit me strah baš zbog paničnih a i učenje mi oduzima puno vremena tako da ne znam kako bi i jedno i drugo.

Ne znam dali se panični mogu riješiti meditacijom? Meditirala sam par puta, ali kak sam stalno u stresu nije mi od neke velike pomoći, ne znam možda nisam bila dovoljno uporna.

nisi razmišljala o psihoterapiji?

[Calm Being]

Pa kod kog da odem na psihoterapiju kad svi kod kojih sam bila samo mi uvale tablete? Di kod nas ima psihoterapije?

[nema potrebe]

ima privatno