Kompulzivno pomaganje - spašavanje

[Leteća]

RedSonia kaže:

Osobno svaki puta dok sam pomislila da sam se riješila ovog sindroma zakači mi se neka "pijavica", tek toliko da me podsjeti da imam još posla i da sam kontaminirana kao Černobil
Ne treba prema sebi biti strog zbog toga, jednostavno imamo još posla i šta sad

Ja sam pokušavala doslovno svašta i ni jedna tehnika nije palila sve dok nisam dvije godine s hoponopono drvila uporno baš po sindromu spasitelja...tada je došlo u meni do neke vrste prihvačanja koju spasitelj prirodno nema u sebi, on naravno pokušava sve popraviti i poboljšati jel...znači osim aktivnog rada ja ne znam drugi način kako bi se ovaj toksični obrazac mogao otfikariti, s time da postoji mogućnost da ni sama nisam to ubila u sebi...vrijeme će sve pokazati

što se I chinga tiče vjerujem da se sjećaš promjenjive linije od nekog heksa (ovisi koju literaturu imaš) no rekla bih da je to heks 30 Clarity (jasnoća) koji govori o tome da je ljudski duh vatren i vrlo aktivan a da je središte prazno i šuplje

EDIT: Splićankaa zaboravih ti pohvalit temu, vrh je

Uh, ne, ne namjeravam više ubijati ništa u sebi - vraćanje izgubljenih dijelova bio je poprilično zahtjevan poduhvat i jedva sam se odvažila to izvesti. Tako da više nema nikakvih cjepkanja, potiskivanja i tih sranja. Neučinkovite obrasce sad gledam kao na uloge koje igram kada situacija to zatraži ili kad mi se baš hoće. I ironiziram ih, tako gube na važnosti. Za i-ching nemam literaturu - vrtila sam aplikacije dok sam bila u zbunjenoj fazi, najčešća pitanja su mi bila što x misli o meni, kako da se postavim prema y i slični šupendarski upiti. Sad hićem rune koje sam izradila za Noć Vještica kad nisam mogla zaspati nakon što su me probudile mačketine. Mislim da je to enerđija koja mi treba.

[woow123]

za sebe rekao da sam upravo ja ovakva osoba...uvjek tražim nekoga kome treba nešto ili netko.... i nastojim to promjeniti iako to može značiti loše po mene....
vjerovatno mi fali svega....kao što piše gore..... na taj način zadovoljim neki dio sebe..to pomaganje nekome

[Splićankaa]

Jedno je kad spasilac na čamcu ide spasit utopljenika, a drugo ako ide na čamac ukrcat i plivače da im pomogne da ne plivaju do obale, a oni ga to nisu ni tražili.

Pomagati je humano i dobro, ali ako je dozirano i stvarno usmjereno na nekog kom je neophodna pomoć.

[Pjegavi poriluk]

Splićankaa kaže:

Na koji nacin odbijes ljude?

Imala sam situaciju da me jedna osoba pitala da njenom bratu nadem posao tu u gastarbajtlandu,jer ja to bolje znam(njena recenica da ja bolje znam)
ista osoba zivi tu u inozemstvu, a zasto ona ne nade svom bratu posao, ili jos bolje, zasto njen brat ne nade sebi posao.
Lik sjedi doma igra igrice, umjesto da trazi posao, ako zna upalit kompjuter, zna i posao trazit ili nek procita upute na google "kako traziti posao u inozemstvu"
Kad sam rekla joj da je njena mater kriva sta joj je brat neradnik i sta ga ne izbaci iz kuce- onda sam ja ispala babaroga.

Ugl. Lik jos stoji doma s materom.

Odbijem ih onako elegantno, ali im pritom ne govorim u čemu oni griješe. To je njihov problem.
Npr jednu frendicu koja je užasno narcisoidna, arogatna i umišljena sam u zadnje vrijeme samo izignorirala. Rekla sam joj da imam puno posla i da se čujemo ako budem imala više vremena.

Nisam joj ništa objašnjavala niti pojašnjavala što ne valja s njenim ponašanjem, nemam nikakvu korist od toga.

A ti si sad u toj nezgodnoj situaciji, frend mi stalno priča o tome jer je u istoj. Radi u Irskoj već dvije godine i snašao se dobro, ali sad mu staaalno dolaze ljudi kojima bi on trebao sređivati poslove, davati besplatan stan i još mu jedu hranu jer kao nemaju još plaću.
Većinom stvar završi tako da se on ubije od pomaganja i na kraju ta osoba kaže hvala i to je to.
Mislim, nije da ti treba izraditi spomenik, ali realno, koju korist imaš od toga da pomažeš hrpi poznatih i nepoznatih ljudi samo jer se to od tebe očekuje? Jer ti si sad Hrvat u inozemstvu koji mora pomoći drugu u nevolji.
Sve je to ok u početku, ali kasnije ispališ na živce jer postaješ krava koju ne prestaju musti.

Jednostavno biraj ljude kojima ćeš pomagati. Neki si za početak moraju pomoći sami.

[RedSonia]

Leteća kaže:

Uh, ne, ne namjeravam više ubijati ništa u sebi - vraćanje izgubljenih dijelova bio je poprilično zahtjevan poduhvat i jedva sam se odvažila to izvesti. Tako da više nema nikakvih cjepkanja, potiskivanja i tih sranja. Neučinkovite obrasce sad gledam kao na uloge koje igram kada situacija to zatraži ili kad mi se baš hoće. I ironiziram ih, tako gube na važnosti. Za i-ching nemam literaturu - vrtila sam aplikacije dok sam bila u zbunjenoj fazi, najčešća pitanja su mi bila što x misli o meni, kako da se postavim prema y i slični šupendarski upiti. Sad hićem rune koje sam izradila za Noć Vještica kad nisam mogla zaspati nakon što su me probudile mačketine. Mislim da je to enerđija koja mi treba.

slušaj sebe naravno jer svatko ima svoj način koji mu odgovara, ja sam za sebe našla najučinkovitiji i najnježniji nakon što sam probala sve i svašta...Što se runa tiče bavila sam se njima tamo negdje sa 17 g.i bile su mi super...paralelno sam počela i sa I chingom i evo s njim se družim i sada dok mi je 40 g.a rune sam napustila, ne bih ti točno znala reći zašto, moguće sam filozofiji dala prednost u odnosu na magiju ... Iako su mi svi govorili da je I ching previše kompliciran meni je on super jer moraš razvijati sebe uz njega i moraš mu naučiti pristupati da bi odgovori bili što kvalitetniji, doduše sličnu stvar zahtijevaju i rune od "vlasnika"....Po meni ne postoje šupendarska pitanja za I ching ako su određenoj osobi važna, no postoji šupendarski način postavljanja pitanja, al ja sam cjepidlaka pa zanemari

Splićankaa kaže:

Jedno je kad spasilac na čamcu ide spasit utopljenika, a drugo ako ide na čamac ukrcat i plivače da im pomogne da ne plivaju do obale, a oni ga to nisu ni tražili.

Pomagati je humano i dobro, ali ako je dozirano i stvarno usmjereno na nekog kom je neophodna pomoć.

ovo je poanta svega i najvažnija razlika između spašavanja i pomaganja....pomaganje je pozitivno a spašavanje je demonski "program"

[Coeli]

Meni je više dosadilo stalno bit nečija štaka. Nisu ljudi toliko nesposobni koliko su bezobrazni. Pa koliko im dopustiš, toliko će te iskorištavati.

Čini li mi se ili ljudi koji stalno priskaču drugima u pomoć, rijetko sami traže pomoć od ikoga?

[RedSonia]

Coeli kaže:

Čini li mi se ili ljudi koji stalno priskaču drugima u pomoć, rijetko sami traže pomoć od ikoga?

ne čini ti se, to doista jest tako
Ima još jedna stvar...koliko god da si drugima pomagao bez očekivanja, dok tebi zatreba pomoć nećeš ju dobiti od nikoga, nema šanse, sve i da zatražiš samo jednom
Pomoć uvijek dobijaju oni koji znaju dobro kukati...čim ne kukaš nitko te niti ne doživljava

[Coeli]

RedSonia kaže:

ne čini ti se, to doista jest tako
Ima još jedna stvar...koliko god da si drugima pomagao bez očekivanja, dok tebi zatreba pomoć nećeš ju dobiti od nikoga, nema šanse, sve i da zatražiš samo jednom
Pomoć uvijek dobijaju oni koji znaju dobro kukati...čim ne kukaš nitko te niti ne doživljava

Da, oni koji znaju dobro kukati dobiju pomoć. No drago mi je što nisam takva. Mrzim bilo što iskamčeno.

Velika je pogreška ljudima nuditi pomoć. Tko treba pomoć neka pita. A i tada treba razmisliti je li netko zavrijedio da mu se pomogne.

[Orlandia]

Coeli kaže:

Da, oni koji znaju dobro kukati dobiju pomoć. No drago mi je što nisam takva. Mrzim bilo što iskamčeno.

Velika je pogreška ljudima nuditi pomoć. Tko treba pomoć neka pita. A i tada treba razmisliti je li netko zavrijedio da mu se pomogne.

I ja sam takva. Teško pitam pomoć, guram sama uglavnom. Stvar karaktera i navike. I ne guram se spašavati ljude oko sebe jer polazim od svoje pozicije. Ako mogu ja, mogu i drugi. Kuknjava me najčećše iritira i zvuči lažno, ali osjetim kad je netko istinski u nevolji.
Sad kad pomislim, nisam imala taj problem da nekome kompulzivno pomažem, nemam ni potrebu spašavati ikoga niti kroz pomaganje vezati ljude uz sebe i uvećati se moralno u svojim ili tuđim očima. Jedini mali problem je bila jedna frendica koja me neko vrijeme davila uvijek istim ljubavnim problemima s tendencijom širenja na tatu, mamu, sestru, pa sam je počela svjesno ignorirati. Nisam voljela taj osjećaj da netko krca u mene svoje probleme koje može prije i kvalitetnije riješiti sam sa sobom.
Otpilila sam je bez grizodušja. Kad bolje razmislim lako mi je otpiliti ljude. Valjda zato jer me nije strah ostati sama i jer ne držim do mišljenja drugih sve dok sam ok sama sa sobom.

[Klosta]

Leteća kaže:

Kako sam krenula s tim, pijavice kao da polako otpadaju. E pa kad konačno otpadnu, ostat ću praktički sama na svijetu, ali taj ćemo problem rješavati kad se pojavi. Ne da mi se sad razmišljati sedam koraka unaprijed, ali nikako.

Ja imam osjećaj da sebe čitam u tvojim upisima na ovom topicu. Osim dijela o tome kako ćeš kad pijavice otpadnu ostati praktički sama. Zar su baš svi ljudi u tvom životu krvopije?

[Hostija]

Sva sam se dala u jedno spasavanje i efekt je u potpunosti izostao. Pa sam tako ostala cinik sto se pomaganja tice.

[Leteća]

RedSonia kaže:

ne čini ti se, to doista jest tako
Ima još jedna stvar...koliko god da si drugima pomagao bez očekivanja, dok tebi zatreba pomoć nećeš ju dobiti od nikoga, nema šanse, sve i da zatražiš samo jednom
Pomoć uvijek dobijaju oni koji znaju dobro kukati...čim ne kukaš nitko te niti ne doživljava

Da, baš to. S tim da ponekad i dobijem pomoć, no onda saznam da je to bilo iz nekih interesa, sebične računice. Ili totalno krivo napravljeno. I onda si mislim da mi je bolje da sve radim sama.

RedSonia kaže:

slušaj sebe naravno jer svatko ima svoj način koji mu odgovara, ja sam za sebe našla najučinkovitiji i najnježniji nakon što sam probala sve i svašta...Što se runa tiče bavila sam se njima tamo negdje sa 17 g.i bile su mi super...paralelno sam počela i sa I chingom i evo s njim se družim i sada dok mi je 40 g.a rune sam napustila, ne bih ti točno znala reći zašto, moguće sam filozofiji dala prednost u odnosu na magiju ... Iako su mi svi govorili da je I ching previše kompliciran meni je on super jer moraš razvijati sebe uz njega i moraš mu naučiti pristupati da bi odgovori bili što kvalitetniji, doduše sličnu stvar zahtijevaju i rune od "vlasnika"....Po meni ne postoje šupendarska pitanja za I ching ako su određenoj osobi važna, no postoji šupendarski način postavljanja pitanja, al ja sam cjepidlaka pa zanemari


ovo je poanta svega i najvažnija razlika između spašavanja i pomaganja....pomaganje je pozitivno a spašavanje je demonski "program"

I spašavanje i pomaganje su programi - do određene mjere dobri i korisni, ali kad te preuzmu (odnosno kad se previše identificiraš s tim ulogama) postaju demonski.

Što se tiče ostalog, sve to doživljavam kao simboličke sustave. Svejedno mi je radi li se o učenju novog jezika, čitanju filozofije, proučavanju runa, I chinga, tarota ili crtanju mandala. Sve ti to daje priliku da na nov način organiziraš podatke u mozgu. I povremeno ti nešto klikne.

Najnovija zanimacija mi je sajt "TV tropes" - idem i klikćem dok mi se ne zavrti u glavi. Evo, ovo mi je fora. Kad pogledaš određenu količinu filmova i serija očekuješ da će ti se desiti tako nešto. I zaboraviš da život nije film.

Klosta kaže:

Ja imam osjećaj da sebe čitam u tvojim upisima na ovom topicu. Osim dijela o tome kako ćeš kad pijavice otpadnu ostati praktički sama. Zar su baš svi ljudi u tvom životu krvopije?

Većina. Zbog odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji nisam imala unutarnji model zdravih odnosa, tako da sam tijekom života pustila da se na mene kači sve i svašta, tolerirala bezobrazno ponašanje i tako to. I onda ti ostane manje vremena za ljude koji su u redu - zanemaruješ ih jer su nezahtjevni, pomoć im nije potrebna, a nedostatak drame ti je pomalo dosadan. I normalno da se udaljujete.

Tako da kad promatram svoje odnose s drugima vidim nuklearnu katastrofu. Nešto bi se valjda negdje dalo spasiti, ali nisam još uvijek sigurna što, kako i gdje. Najbolji potez bi mi vjerojatno bila selidba na drugi kontinent, ali tako nešto si ne mogu priuštiti.

[RedSonia]

Leteća kaže:

Da, baš to. S tim da ponekad i dobijem pomoć, no onda saznam da je to bilo iz nekih interesa, sebične računice. Ili totalno krivo napravljeno. I onda si mislim da mi je bolje da sve radim sama.

znam o čemu govoriš, prošla sam puno takvih primjera i faza te nakon mnogobrojnih razočaranja shvatila da je bezuvjetna ljubav iluzija...čovjek svaki svoj odnos temelji na koristi, bilo emotivnoj, bilo duhovnoj, bilo fizičkoj...na kraju balade sam pristala na odnose u kojima međusobno crpimo znanje i/ili podršku jedan od drugoga, svjesno naravno a za bilo što više od toga ne znam jesam li sposobna uopće niti se znam postavljati.
S druge strane ako mi je netko i pomogao sumnjam da sam mu ostala dužna jer me jednostavno nešto goni da se odužim na neki način, kako god znam i umijem

- Ako imaš pitanje za I ching eto slobodno se javi, nikakvu korist ne očekujem od tebe...al pazi da pitanje postaviš kako treba

I spašavanje i pomaganje su programi - do određene mjere dobri i korisni, ali kad te preuzmu (odnosno kad se previše identificiraš s tim ulogama) postaju demonski.

možda je to različit naziv za istu stvar no kako se ja ne znam jasno i precizno izraziti onda nisam opisala svoje misli povezane s ovim fenomenima...naime pod pomaganjem sam mislila na definiciju koju je Spličankaa rekla, da je pomaganje pozitivno i za primjer uzela osobu koja po utopljenika stiže čamcem jer je primjetila da se utapa...za spašavanje je pak rekla negativan primjer osobe koja kruži čamcem i pokušava u čamac uvući plivače.
E sad, ti vjerujem misliš kako je pomaganje negativno ako se prijeđe granica normalnosti ali sve što ode u krajnost nije normalno pa tako ni pomaganje...osoba koja popije jedno pivo svaki dan nije alkoholičar ali ona koja popije litru rakije itekako jest
Možda bismo kompulzivno pomaganje mogli nazvati spašavanjem?

[Klosta]

Najnovija zanimacija mi je sajt "TV tropes" - idem i klikćem dok mi se ne zavrti u glavi.

Fala za indirektnu preporuku-otkriće.

I onda ti ostane manje vremena za ljude koji su u redu - zanemaruješ ih jer su nezahtjevni, pomoć im nije potrebna, a nedostatak drame ti je pomalo dosadan. I normalno da se udaljujete.

Tako da kad promatram svoje odnose s drugima vidim nuklearnu katastrofu. Nešto bi se valjda negdje dalo spasiti, ali nisam još uvijek sigurna što, kako i gdje. Najbolji potez bi mi vjerojatno bila selidba na drugi kontinent, ali tako nešto si ne mogu priuštiti.

Zanemarivanje mojih "koji su u redu" ljudi zarad ovih drugih mi je i više nego poznato, jako mi je teško balansirati slobodno vrijeme između jednih i drugih, sad kad promislim većinom su ovi prvi ti koje bih zakinula računajući na njihovo vječito razumijevanje.

Osim što ja i dalje mislim da ne bih mogla nikad potpuno biti sretna okružena samo u redu ljudima, ovi soulsuckeri i prateća drama nose iskustvo, izazov, znanje, drugačiji pogled na svijet, materijal za pisanje, itd itd. Mislim da iako uzimaju, ipak i daju (mada ne baš namjenski ) i meni se toga i dalje teško odreći, jer sam ja strpana u neko u redu okruženje potpuno druga ja.
Mislim tj. nadam se da je rješenje negdje na pola puta, a ne u radikalnim rezovima.

[Splićankaa]

Imam svjeziji primjer.

Osoba za stolom *prvi put tu osobu vidim, zenska osoba* me pita koji sam kolac sam pitala konobaricu, ja govorim od borovnice i idem po kolac, uzimam jednu zlicicu za sebe, a drugu za tu osobu.
Dakle osoba je samo pitala koji kolac i na rijec borovnica napravila facu: yummmi i moj mozak odma hipnotizirano osim jedne uzima i drugu zlicicu da podijelim kolac.
U tom trenutku upali mi se lampica crvena. Gledam u zlicu i mjenjam tok misli:
1. Osoba te nije pitala da hoce probati kolac!
2. Osoba se moze uvrijediti sto nudis kolac, moze promisliti da ti mislis da ona nema novca uzet sebi isti takav?
3. Mozda osoba ode SAMA po kolac?

Odlozim zlicu i vratim se do stola.
Dogodio se scenarij br.3 osoba je sama uzela kolac i to skroz drukciji , neki bijeli s mrvicama.
Ovo pisem kao primjer banalan.
Meni isto izgleda blesavo ic s nekim kog tek vidis dijelit kolac, ili da mi neka zenska tako ponudi, ok pojila bi kolac, al ono malo bi mi bilo cudno haha
al u tom trenutku mi je ruka automatski krenula, ali srecom sam se zaustavila.

to je primjer kompulzivnog pomaganja, ides nudit, kad te niko nista ne pita, a realno kolac ja placam, ako ga idem podijeliti, onda mozemo podijeliti i novac ? zar ne.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Odbijem ih onako elegantno, ali im pritom ne govorim u čemu oni griješe. To je njihov problem.
Npr jednu frendicu koja je užasno narcisoidna, arogatna i umišljena sam u zadnje vrijeme samo izignorirala. Rekla sam joj da imam puno posla i da se čujemo ako budem imala više vremena.
Nisam joj ništa objašnjavala niti pojašnjavala što ne valja s njenim ponašanjem, nemam nikakvu korist od toga.
A ti si sad u toj nezgodnoj situaciji, frend mi stalno priča o tome jer je u istoj. Radi u Irskoj već dvije godine i snašao se dobro, ali sad mu staaalno dolaze ljudi kojima bi on trebao sređivati poslove, davati besplatan stan i još mu jedu hranu jer kao nemaju još plaću.
Većinom stvar završi tako da se on ubije od pomaganja i na kraju ta osoba kaže hvala i to je to.
Mislim, nije da ti treba izraditi spomenik, ali realno, koju korist imaš od toga da pomažeš hrpi poznatih i nepoznatih ljudi samo jer se to od tebe očekuje? Jer ti si sad Hrvat u inozemstvu koji mora pomoći drugu u nevolji.
Sve je to ok u početku, ali kasnije ispališ na živce jer postaješ krava koju ne prestaju musti.
Jednostavno biraj ljude kojima ćeš pomagati. Neki si za početak moraju pomoći sami.

Mislim da je dovoljno ljudima rec di ima posla, pa nek sami dalje trazu smjestaj, kontaktiraju za posao, pa imaju internet, u danasnje vrijeme google mapsa i google prevoditelja.
Ljudi se osjecaju sigurnije "doc kog nekog kog vec znaju" ali tvoj frend im moze pomoci i da se nade s njima na pivi, kavici kad oni stignu, a da on ima svoj zivot, ovako je on pretvorio svoju sobu u imigracijski centar, ljudi prolaze kroz njegov zivot, ali on od tog nije problem sto nema koristi, nego sto ce mu se javljati ljudi koji ce ga htjet iskoristiti samo kao sredstvo da dodu do svog cilja, nakon sto se snadju, oni mu se ne javljaju, jer ih on zapravo i podsjeca na to da su oni SLABI, jer slabost je traziti pomoc, on da ih je pustio da se sami snalaze, njima bi se samopouzdanje pojacalo, oni bi dobili osjecaj "ako smo ovako snasli se sami, mozemo u drugu zemlju", ovako ce svo vrijeme ostat zaglavljeni u prici "eeej otiso bi ja u Kanadu, al tamo ne znam nikog, a ovdje nam je Mate pomogao"
koliko ih samo ima koji ne zele u inozemstvo samo zato jer NEMAJU nikog u inozemstvu, kao da moras imati, sve se svodi na tebe i snalazljivost, na taj nacin ljudi svoj zivot prepustaju u ruke nepoznate imaginarne osobe koja eto nije u Njemackoj npr, ali da je XY u Njemackoj- odmah bismo isli, ali ovako sami....
Jesi mu to i rekla?
Reci mu da krene trazit bolje placene poslove, da razmisli o sebi i buducnosti, da jel svjestan da mu to pomaganje odmaze i njemu i drugima, da on njima potvrdiva na taj nacin "da nije mene bilo vi ne biste se snasli", on njihovo poljuljano samopouzdanje, jos vise poljulja sa time.
Kao sto je neko napisao par komentara unatrag, ljudi koji su se naucili krpati, oni ce se snaci, ako ih tvoj frend otpili, naci ce oni drugdi, to je kao i osobe koje su uvijek u vezama, prekine s deckom vezu od 5godina, preksutra vec ima novog, kud prije, eto upoznali se ispred pekare (primjer). Osobe koje su ovisne o drugima na ovaj ili onaj nacin, brzo nadju di im prolazi.

[Guud]

Mislim da je granica tanka, a nije je dobro prelazit u niti jednom smjeru.

Npr. vidim tajnicu kako uzima dvije kutije fotokopirnog papira da ih odnese u ured, pitam je jel joj treba pomoć, ona me gleda u čudu i kaže ne nikako. Ipak inzistiram i ja ih odnesem. Mislim da nisam fulao i da bi to svak trebao napravit iako pomoć nije zatražena i da bi većina kolega iz toga sektora samo produžila dalje. S druge strane, treba opet neć neku granicu, ne znam kako bi to najbolje opisao, možda pronaći/vratiti sigurnost u sebe. Kad rezimiram greške, mislim da sam i ja često pomagao s ciljem da kupim nečiju ljubav ili prijateljstvo, valjda uvjeren da bez te dobrote to ne bih dobio (što se najkraće može opisat kompleksom niže vrijednosti). Kad sam došao do tog zaključka prestao sam biti dobar, istina, kad iz jednog moda pređeš u drugi ljudi te drukčije gledaju jer mnogo očekuju od tebe i to zna zabolit, imaš osjećaj da si prolio mlijeko, srušio sve što si gradio, ali jebat ga.

ps. @Splićanka; ne znam zašto ali i prije ove teme sam imao osjećaj da si neizlječivi pomagač.

[Splićankaa]

The alternative to compulsive helping, he continues, is tough-love. "If you have a partner who is a gambler and you pay off their debts, that's your compulsive helping. You've made their addiction worse. It'd be better for them to go bankrupt or to prison."
He says the hardest part of unlearning compulsive helping is standing back and letting the addict suffer the full consequences of their actions. "It's not easy, but sometimes you have to leave people in the pain that they've created. You didn't cause the pain, you just didn't bail them out.
(Evo ovo za tog decka, on nije tim ljudima stvorio financijske probleme, tako da im nije duzan ni ponuditi pomoc u rijesavanu istih, tj. besplatan smjestaj u inozemstvu.)
"Maybe another compulsive helper will step in to fill the gap, or—and this is what we hope for—maybe the person will step up and take responsibility for themselves. That's not to say you should deny someone care and compassion. But you have to draw the line between what is healthy and what is unhealthy.
Compulsive helping can happen at work, too. "A compulsive helper will be a compulsive helper across the board, tidying up people's messes, taking on work they weren't asked to do," says Lefever. "They often work in care focused professions—social work, nursing, or legal aid. You hear stories all the time about the nurse that does 20 hours of unpaid overtime, but they don't need a medal, they need help."healthy."

[Splićankaa]

Guud kaže:

Mislim da je granica tanka, a nije je dobro prelazit u niti jednom smjeru.

Npr. vidim tajnicu kako uzima dvije kutije fotokopirnog papira da ih odnese u ured, pitam je jel joj treba pomoć, ona me gleda u čudu i kaže ne nikako. Ipak inzistiram i ja ih odnesem. Mislim da nisam fulao i da bi to svak trebao napravit iako pomoć nije zatražena i da bi većina kolega iz toga sektora samo produžila dalje. S druge strane, treba opet neć neku granicu, ne znam kako bi to najbolje opisao, možda pronaći/vratiti sigurnost u sebe. Kad rezimiram greške, mislim da sam i ja često pomagao s ciljem da kupim nečiju ljubav ili prijateljstvo, valjda uvjeren da bez te dobrote to ne bih dobio (što se najkraće može opisat kompleksom niže vrijednosti). Kad sam došao do tog zaključka prestao sam biti dobar, istina, kad iz jednog moda pređeš u drugi ljudi te drukčije gledaju jer mnogo očekuju od tebe i to zna zabolit, imaš osjećaj da si prolio mlijeko, srušio sve što si gradio, ali jebat ga.

ps. @Splićanka; ne znam zašto ali i prije ove teme sam imao osjećaj da si neizlječivi pomagač.

Ma ja sam to radila s ciljem da ucinim dobro dijelo, kao skupljanje Pokemona , moras ih skupit sve

Mislim da je sve rijesivo kad se osvijesti u kojem grmu lezi zec, cim si svjestan problema, na pola puta si za rijesiti.

[F.A.Q]

ja bi vam savjetovao da uopce ne ulazite u takve dubioze ..

svasta covjek moze u zivotu dozivjeti .. ali netreba mu poslije kopanje po takvim nebulozama i forsiranju definicija ..

to kako je i kakav je dozivljaj bi po meni trebalo biti dovoljno za zakljucak ..

kompliciranje i filozofiranje ce vam po mom misljenju samo zakomplicirati sustav po kojem djelujete/funkcionirate i primjetih da se cesto ljudi pretvore u takve ili slicne kojima posvete previse vremena

ako znate tko ste i/ili sto zelite biti to bi vam trebao biti prioritet .. sve drugo sto vas odvlaci od cilja ili otezava postizanje cilja j eprepreka koju ako je moguce i ako je to laksi put do cilja prakticno zaobici ..