Kompulzivno pomaganje - spašavanje

[Guud]

Možda to pomaganje u tuđini ne treba promatrati zajedno s drugim oblicima pomaganja. Ipak si u tuđini i bez obzira što znaš kakvi su naši ljudi, lakše je uspjeti ako se međusobno pomažu. Takav sam bar ja feeling dobio, ljudi koje sam vidio prvi put u životu su se ponudili da mi nađu posao/daju adresu itd.., trebao sam ih nagovarat da mi ne pomažu jer mi je bilo neugodno što troše svoje vrijeme (općenito ne volim nikog potezat za rukav), a i neugodno mi je odbiti posao ako mi ga nađu (ispada nepristojno).

[RedSonia]

Guud kaže:

Možda to pomaganje u tuđini ne treba promatrati zajedno s drugim oblicima pomaganja. Ipak si u tuđini i bez obzira što znaš kakvi su naši ljudi, lakše je uspjeti ako se međusobno pomažu. Takav sam bar ja feeling dobio, ljudi koje sam vidio prvi put u životu su se ponudili da mi nađu posao/daju adresu itd.., trebao sam ih nagovarat da mi ne pomažu jer mi je bilo neugodno što troše svoje vrijeme (općenito ne volim nikog potezat za rukav), a i neugodno mi je odbiti posao ako mi ga nađu (ispada nepristojno).

ovo ti ovisi i o mentalitetu naroda...židovi i bosanci npr. na ovo gledaju pod nešto najnormalnije, svatko je pomagao svojima i svi su uspjeli, svi imaju...oni ni jednog pripadnika svog naroda ne napuštaju...dok mi Hrvati samo sebe gledamo a oni koji pomažu nekome su iznimke pa onda sve "padne" na tu iznimku i takav se čini kao krava muzara, no ustvari smo kolektivno kvarni u korjenu kao narod...samim time što smo takav narod kakav jesmo je bolje ne pomagati uopće

[Orlandia]

RedSonia kaže:

ovo ti ovisi i o mentalitetu naroda...židovi i bosanci npr. na ovo gledaju pod nešto najnormalnije, svatko je pomagao svojima i svi su uspjeli, svi imaju...oni ni jednog pripadnika svog naroda ne napuštaju...dok mi Hrvati samo sebe gledamo a oni koji pomažu nekome su iznimke pa onda sve "padne" na tu iznimku i takav se čini kao krava muzara, no ustvari smo kolektivno kvarni u korjenu kao narod...samim time što smo takav narod kakav jesmo je bolje ne pomagati uopće

Ovo pomaganje je ipak drugačije prirode nego kompulzivno-spasiteljsko djelovanje iz nekih unutarnjih minornih osjećaja nevrijednosti i očekivanja valoriziranja kroz pomaganje. Ovdje u Istri npr. osim Bosanaca kao homogena grupa koja si izrazito puno pomaže su Albanci. Ipak, u tim grupama zna se tko je gazda, postoji jasna hijerarnija gdje pridošlica sluša bespogovorno najuglednijeg člana obitelji i radi što mu se kaže. Kod Bosanaca je ta pomoć više na način ruka ruku mije. U pravu si što se tiče nas Hrvata ako se pomoć i dobije ona ide kroz jasan interes kod obje strane.

[RedSonia]

Orlandia kaže:

U pravu si što se tiče nas Hrvata ako se pomoć i dobije ona ide kroz jasan interes kod obje strane.

nisam uzela u obzir te neke hijerarhije unutar naroda jer ih zapravo ne poznajem baš ali sam primjetila da mi Hrvati kao narod nismo jedan za drugoga baš, to su samo pojedinci koji nažalost nahebu jer ih svi iskoriste pa se moraju okrenuti u sasvim suprotnom smjeru nego im je to prirodno
Znači trebalo bi uzeti u obzir i kakvom narodu tko pripada ali i nastojati osobu procijeniti kao pojedinca jer pomoći nekome da starta sa životom u drugoj državi nije mala stvar a ako se pomogne osobi koja nema u karakteru zahvalnost i osjećaj da treba uzvratiti nekako (kuhati, čistiti i spremati osobi koja joj/mu je pomogla) tj. zaposliti se što prije i prestati biti teret tada takvu osobu treba zaobići u širokom luku

[Leteća]

RedSonia kaže:

znam o čemu govoriš, prošla sam puno takvih primjera i faza te nakon mnogobrojnih razočaranja shvatila da je bezuvjetna ljubav iluzija...čovjek svaki svoj odnos temelji na koristi, bilo emotivnoj, bilo duhovnoj, bilo fizičkoj...na kraju balade sam pristala na odnose u kojima međusobno crpimo znanje i/ili podršku jedan od drugoga, svjesno naravno a za bilo što više od toga ne znam jesam li sposobna uopće niti se znam postavljati.
S druge strane ako mi je netko i pomogao sumnjam da sam mu ostala dužna jer me jednostavno nešto goni da se odužim na neki način, kako god znam i umijem

Eh, da, ta kompulzija vraćanja duga ono je što me uvaljuje u drek. Recimo, imam jednog poslovnog suradnika koji je prilično velikodušan, a i fino smo kliknuli tako da mi tu i tamo pokloni neke svoje proizvode - to njemu ne znači praktički ništa jer ih dijeli šakom i kapom a meni znači puno. I kako smo par puta razgovarali o privatnim stvarima spomenula sam mu neke stvari koje sam prošla u životu. Njegova supruga ima sličan problem no rješava ga na način koji je po njegovom (a i mojem) mišljenju pogrešan. On joj to pokušava objasniti, a ne ide. Cijela situacija jako ga iscrpljuje, a ti naši razgovori iscrpljuju mene. Do krajnjih granica - kad odem do njega po te stvari saslušam ga, dajem mu savjete ako mogu (i ako on zatraži) i nakon pola sata osjećam se kao da je netko isisao život iz mene. Nije u pitanju nikakvi zlonamjerni vampirizam (barem ja mislim da nije, jer riječ je o vrlo staloženoj, emocionalno stabilnoj, pozitivnoj i praktičnoj osobi) ali svejedno me guši. Želi mi pomoći još u nekim stvarima (poslovna suradnja koja ne bi bila za firmu u kojoj radim nego baš za mene privatno), a ja se ne usuđujem upustiti u to jer znam da bi mi to stvorilo užasno opterećenje.

RedSonia kaže:

- Ako imaš pitanje za I ching eto slobodno se javi, nikakvu korist ne očekujem od tebe...al pazi da pitanje postaviš kako treba

Fala, budem... čim smislim pravo pitanje.

RedSonia kaže:

možda je to različit naziv za istu stvar no kako se ja ne znam jasno i precizno izraziti onda nisam opisala svoje misli povezane s ovim fenomenima...naime pod pomaganjem sam mislila na definiciju koju je Spličankaa rekla, da je pomaganje pozitivno i za primjer uzela osobu koja po utopljenika stiže čamcem jer je primjetila da se utapa...za spašavanje je pak rekla negativan primjer osobe koja kruži čamcem i pokušava u čamac uvući plivače.
E sad, ti vjerujem misliš kako je pomaganje negativno ako se prijeđe granica normalnosti ali sve što ode u krajnost nije normalno pa tako ni pomaganje...osoba koja popije jedno pivo svaki dan nije alkoholičar ali ona koja popije litru rakije itekako jest
Možda bismo kompulzivno pomaganje mogli nazvati spašavanjem?

Ja to gledam ovako. Kada si nekome pomoćnik, ti ga stavljaš iznad sebe, odnosno stavljaš svoje potrebe ispred svojih. Najočitiji primjer je co-dependency, ali i u blažim odnosima struktura je ista.

Kad si spasitelj, onda zapravo pokušavaš biti Isus. Odnosno, stavljaš se iznad njega - ti si moralna i kojekakva vertikala, a obične smrtnike gledaš kao zabludjele ovčice koje treba spašavati, najčešće od samih sebe. Čak i ako si u konkretnom slučaju u pravu, riječ je o pogubnoj dinamici.

Naime, čvrsto vjerujem da svaka, ali baš svaka hijerarhija onemogućuje razmjenu informacija, odnosno učenje. I tu su obje strane zakinute. Ono na što treba ciljati je neka sinergija, suradnja između dvije kompletne, relativno samodostatne osobe.

[RedSonia]

Leteća ovo si odlično rekla za tog poslovnog suradnika...osobno ja kakva jesam ako ne bih mogla psihički podnijeti davanje savjeta ne bih tražila uslugu od njega, za sada ste si kvit, on je tebi dao i ti si njemu te u vašem odnosu dug ne postoji...naravno ima ljudi koji bez trunke grižnje savjesti iskoriste nekoga i odu svojim putem ali ja to tako ne mogu....doduše moje ponašanje je očito pogrešno jer mi je zadnji potencijalni poslodavac na razgovoru za posao savjetovao da počnem lagati

[Splićankaa]

Mene zanima ba sto tocno mislite pod "demonski program".

Hvala Leteca na info o pojmu copendacy, bas sam istrazila i pronasla info.

Vidim da je tema skrenula u opce pomaganje.
Pomaganje nije lose, ali kompulzivno pomaganje je!

Čaša vina nije štetna, čak je i zdrava, ali svakodnevno ispijanje alkohola je štetno i za alkosa i za ljude oko njega.
Kompulzivni pomagač je jedna od onih osoba koje imate u telefonskom imeniku, da vam treba netko pomoci s dostavom necega, udete u imenik i odmah znate da cete nazvat Branka jer on uvijek pristaje, ali necete Mirka jer "mirko ima obaveza". Branko ima isto obaveze, ali on nikad ne kaze NE, 'uvijek je spreman pomoc' , kako vas Branko nikad ne trazi novce, on ih i odbija, dakle prevozi besplatno.
Tog Branka svi znaju kao takvog i osim vas, zovu ga i drugi ljudi, tako da se njegov odnos pocne pretvarati u "pomaganje-odmaganje"
U 1 od 10situacija on bi stvarno pomogao, npr. Plivač se utapa na plazi, normalno da tu treba pomoći, neće sigurno okrenuti leđa i nastavit lizat sladoled, ali u 9 drugih situacija ljudi koji ga traze pomoc mogli bi se snaci i bez njega.

[Kymatica]

Splićankaa kaže:

Mene zanima ba sto tocno mislite pod "demonski program".

Hvala Leteca na info o pojmu copendacy, bas sam istrazila i pronasla info.

Vidim da je tema skrenula u opce pomaganje.
Pomaganje nije lose, ali kompulzivno pomaganje je!

Čaša vina nije štetna, čak je i zdrava, ali svakodnevno ispijanje alkohola je štetno i za alkosa i za ljude oko njega.
Kompulzivni pomagač je jedna od onih osoba koje imate u telefonskom imeniku, da vam treba netko pomoci s dostavom necega, udete u imenik i odmah znate da cete nazvat Branka jer on uvijek pristaje, ali necete Mirka jer "mirko ima obaveza". Branko ima isto obaveze, ali on nikad ne kaze NE, 'uvijek je spreman pomoc' , kako vas Branko nikad ne trazi novce, on ih i odbija, dakle prevozi besplatno.
Tog Branka svi znaju kao takvog i osim vas, zovu ga i drugi ljudi, tako da se njegov odnos pocne pretvarati u "pomaganje-odmaganje"
U 1 od 10situacija on bi stvarno pomogao, npr. Plivač se utapa na plazi, normalno da tu treba pomoći, neće sigurno okrenuti leđa i nastavit lizat sladoled, ali u 9 drugih situacija ljudi koji ga traze pomoc mogli bi se snaci i bez njega.

da, ali i "Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem, daskom), ili mu se s obale doda motka, pojas za spašavanje. Spašavanje utopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spasioca i poznavanje tehnike spašavanja."
jbg, zato ko nije stabilan, bolje da ne prilazi, da nauči poželjeti sreću, i nastaviti svoj putem..
Za ostalo postoje profesionalci (terapeuti) za to. Oni znaju kako pomoći a bez da budu povučeni emotivno prema dnu.

[Guud]

Splićankaa kaže:

Kompulzivni pomagač je jedna od onih osoba koje imate u telefonskom imeniku, da vam treba netko pomoci s dostavom necega, udete u imenik i odmah znate da cete nazvat Branka jer on uvijek pristaje, ali necete Mirka jer "mirko ima obaveza". Branko ima isto obaveze, ali on nikad ne kaze NE, 'uvijek je spreman pomoc' , kako vas Branko nikad ne trazi novce, on ih i odbija, dakle prevozi besplatno.
Tog Branka svi znaju kao takvog i osim vas, zovu ga i drugi ljudi, tako da se njegov odnos pocne pretvarati u "pomaganje-odmaganje"
U 1 od 10situacija on bi stvarno pomogao, npr. Plivač se utapa na plazi, normalno da tu treba pomoći, neće sigurno okrenuti leđa i nastavit lizat sladoled, ali u 9 drugih situacija ljudi koji ga traze pomoc mogli bi se snaci i bez njega.

To si fino napisala, iako ne možemo reći da je Branko u toj priči negativna ličnost, dapače, on je izuzetno pozitivna ličnost. Također Branko to ne radi zato što mora već on želi pomagati, on je kompulzivni pomagac i to voli. Ustvari sve je ok, Branko radi ono što voli, osjeća se dobro, ni ostali se ne osjećaju loše. Negativan trenutak dođe ako Branko kaže da ne može pomoći ili napravi realty chech i makar voli pomagati, stisne zube i kaže ne. Jer onda Branko više nije onaj "dobri Branko koji je uvijek spreman pomoći" već "pizda mu materina, nije me htio odbacit do cityja, a sigurno je moga", a to Branku, kompulzivnom pomagacu koji je pomogao 100x do tad sigurno nije drago.

[Orlandia]

Splićankaa kaže:

Tog Branka svi znaju kao takvog i osim vas, zovu ga i drugi ljudi, tako da se njegov odnos pocne pretvarati u "pomaganje-odmaganje"
U 1 od 10situacija on bi stvarno pomogao, npr. Plivač se utapa na plazi, normalno da tu treba pomoći, neće sigurno okrenuti leđa i nastavit lizat sladoled, ali u 9 drugih situacija ljudi koji ga traze pomoc mogli bi se snaci i bez njega.

Branka svi zovu kad im nešto treba jer znaju da će uskočiti ali u potajici mu se smiju i uopće ga ne cijene, na žalost. Zato Branko mora odvagati kad će pomoći, a kad će podvući granicu koja vodi u iskorištavanje.

[asdfgh]

Odlična tema. Imala sam nekoliko ovakvih, sada bivših, prijateljica "žrtava". S odmakom, mogu reći da je svako od tih prijateljstava počelo na isti način. Vrlo rano u odnosu, te osobe rekle bi mi svoju tužnu životnu priču, ali umjesto da ih samo saslušam i kažem "bit će bolje", u meni bi se probudio "pomagač". Nošenje ružičastih naočala i pomaganje u svim aspektima života. I onda, nakon nekog vremena, skidanje tih naočala i shvaćanje o kakvim je osobama riječ, a onda i kraj druženja. Ljutnja, razočarenje, a onda i prihvaćanje vlastite krivnje u cijeloj priči. Nitko me nije prisilio da budem pomagač, nisam jedina koja je čula tužnu priču, samo se drugi nisu primili. Tješim se da sam starijapametnija pa zadnjih godina ne igram ovu igru. Kad osjetim budjenje malog pomagačkog djubreta u meni, ugušim ga.

[RedSonia]

asdfgh kaže:

Odlična tema. Imala sam nekoliko ovakvih, sada bivših, prijateljica "žrtava". Kad osjetim budjenje malog pomagačkog djubreta u meni, ugušim ga.

pametno...ja sam ovu lekciju naučila na jako težak način...cijeli život sam bila jaka za druge, slušala kukanje i izravno pomagala, osobito bliskim prijateljicama koje su se uvijek pravile slabije, no kad sam se razbolila nakon saobračajke i operirala dva puta pobjegli su svi glavom bez obzira, nitko me niti jednom nije došao posjetiti i više se nisu javljali...nesta zdravlja, nesta "prijatelja", otvore ti se oči...pa svejedno mi nije teško pomoći osobi za koju vidim da je OK i da ima osjećaj zahvalnosti u sebi a ne da je samo iskorištavač i cjeditelj koji traži budalu koju će pregazit radi svoje koristi...nekako ne dozvoljavam da mi loša iskustva sa pokvarenim ljudima ubiju vjeru u čovjeka...makar je teško naći čovjeka među ljudima moja vjera nije mrtva...no s druge strane, život će mi i u vezi ovoga pokazati imam li pravo ili ne, možda među ljudima zaista čovjek više ne postoji a ja sam tek u iluziji, jednoj od tolikih

[asdfgh]

RedSonia kaže:

pametno...ja sam ovu lekciju naučila na jako težak način...cijeli život sam bila jaka za druge, slušala kukanje i izravno pomagala, osobito bliskim prijateljicama koje su se uvijek pravile slabije, no kad sam se razbolila nakon saobračajke i operirala dva puta pobjegli su svi glavom bez obzira, nitko me niti jednom nije došao posjetiti i više se nisu javljali...

Ovo je baš strašno.

makar je teško naći čovjeka među ljudima moja vjera nije mrtva...no s druge strane, život će mi i u vezi ovoga pokazati imam li pravo ili ne, možda među ljudima zaista čovjek više ne postoji a ja sam tek u iluziji, jednoj od tolikih

Što je najbolje, ja imam par dugogodišnjih bliskih prijateljica koje nisu takve, niti mislim da su ljudi loši ili nešto. Jednostavno, poučena iskustvom, bježim od ljudi-žrtava za koje se u mojim slučajevima ispostavilo da su toksične osobe.

[RedSonia]

asdfgh kaže:

Ovo je baš strašno.

meni je najstrašnije to što sam još dugo ostala u spasiteljskom obrascu ponašanja i takva ranjena svejedno pomagala drugima koji su bili zdravi, to mi je eto najstrašnije
Kao i Leteća samo sam proširila taj svoj obrazac na neku širu društvenu razinu i počela volontirati na svakakve načine, bez da se zna da ja pomažem, nije mi bilo bitno da se zna...boleština samo takva

[Splićankaa]

Guud kaže:

Možda to pomaganje u tuđini ne treba promatrati zajedno s drugim oblicima pomaganja. Ipak si u tuđini i bez obzira što znaš kakvi su naši ljudi, lakše je uspjeti ako se međusobno pomažu. Takav sam bar ja feeling dobio, ljudi koje sam vidio prvi put u životu su se ponudili da mi nađu posao/daju adresu itd.., trebao sam ih nagovarat da mi ne pomažu jer mi je bilo neugodno što troše svoje vrijeme (općenito ne volim nikog potezat za rukav), a i neugodno mi je odbiti posao ako mi ga nađu (ispada nepristojno).

Otici u tudjinu nije nista strasnije nego da jedan Slavonac dodje u Dalmaciju na sezonu.
Isto je.
Ako dodje Slavonac bez dogovorenog posla i smjestaja i zeli na licu mjesta trazit posao, mora bit svjestan da mozda ne nadje posao i vrati se kuci.
Ako taj Slavonac dodje kod svog rodjaka i smjesti se dzabe u Zadru - nenormalno je da pored dzabe smjestaja ocekiva i da mu rodak trazi posao, jer "rodjak zivi u Zadru i zna bolje di se traze radnici!?!?!

Jedina razlika je sto pri odlasku u inozemstvu se uloze puno veci novci i nekako bude ti zao ljudi da se ne vrate u dugovima.
Ali nakon sto sam dozivjela da sam pomogla jednoj osobi oko potrage za poslom i nakon sto me osoba iscijedila TOTALNO, dakle non stop poruke dobijala, nisam uopce mogla svoje obavit jer tada nisam znala reci NE, pa sam non stop pomagala, vrhunac price, osoba je nesto radila, pa ipak zakljucila da je to premalo sati i odlucila otici u Hrvatsku.
Potrosis vrijeme na nekog ko cmizdri i smrca isprid tebe, a onda osoba izjavi neku razmezenu izjavu "ovdje mi se ne svidja", na moju izjavu "bez jezika necete nigdi uspjet, makar osnove" osoba mi govori " ma di cu ja ucit, nikad nisam ucila engleski"
Onda koji k si dosla tu, kad si lijena naucit 30rijeci engleskog, kad ne znas niti na intervjuu one osnovne 3 recenice o sebi naucit napamet, nego vodis sa sobom drugog "hrvata" da na intervjuu prevodi!!!

Takvim ljudima pomaganje nije pomaganje, nego dobijaju nesto sta nisu zasluzili ako se snadju u inozemstvu.
Dok ova je lijena naucit, drugi ljudi uce jezik i ne pomisljaju da odu iz drzave bez da znaju osnove, bez da znaju imena firmi koje traze non stop ili imena tvornica.
Najlakse je doc nepripremljen, pa onda smrcat da ti treba posao, a kad ga dobijes, zakljucit da bi ipak isao kuci, al onda se ni kartu ne zna rezervirat.
Ne zna rezervirat kartu, al Ima viber, whatsapp i fejs aplikacije, pa p. mu materina hahaha
Nek mi Bog oprosti, al neki ljudi stvarno bezveze trose kisik.

[san.ja]

Meni se to sve svodilo na to kako to da sam toliko pametna da znam što drugim ljudima treba, a kako to da nisam pametna za samu sebe? Jednostavno priskačem, tako sam odgojena. Ropski. Okolnosti su se promijenile i zrak se oko mene razrijedio pa sad više u biti niti nemam kome pomagat. Imam jednu rodicu koju ajd saslušam što ću sad od nje, samo nju. Mogu odvojiti 1 sat, nemam srca kad znam da joj znači, a ionako ništa ne radim, žena je u godinama. Ali komuniciramo vrlo rijetko, nije baš da trčim k njoj kao što sam prije trčala kod ove prijateljice o kojoj sam pričala, i slušala je satima. Ne znam kako sam bila tako ispranog mozga, bila mi je satisfakcija da je bar nekome bolje kad već nije meni, ne znam uopće kako to objasniti. Nekako nisam znala samo saslušati nego sam htjela i pomoći riješiti situaciju, a istodobno nisam rješavala vlastite situacije. Tako da mi je na koncu dodijalo to. Neki ljudi uopće ne slušaju nego samo razmišljaju što će slijedeće reći i čim napraviš pauzu da udahneš zraka oni uskaču sa svojom pričom. I ne dišu uopće. Ja kada razgovaram onda samo razmišljam o sugovorniku i budem pod dojmom. Nestanem. Pretvorim se u uho.

E al kad se sjetim, možda je OT, kad progovorim i upozorim na nešto, masu puta mi se desilo da vidim jasno što će se desiti ako se nastavi u tom smjeru, ali da upozorenje padne na gluho uho. Ko ona sestra od onog kralja, kako li su se ono zvali, kad su trojanci ostavili konja, pa je žena htjela spaliti konja i govorila da su unutra vojnici. Onda su se sprdali od nje, luda žena, koja paranoja, ne daj da zapali konja, kakvi vojnici koje gluposti drobi, nevjerojatno. Zatvorili su je da ne čini štetu. Al kad su unijeli konja i fakat ih vojnici pobili, tko se sjetio žene da ih je na vrijeme upozoravala? Tako su se i meni desile neke stvari, upozoravala sam ali nisam mogla istjerati to što sam govorila, a posljedice su i mene zakačile. Sada znam da je to bilo zato što sam bila submisivna. Ajmo reć bila. Ah.

[asdfgh]

RedSonia kaže:

Kao i Leteća samo sam proširila taj svoj obrazac na neku širu društvenu razinu i počela volontirati na svakakve načine, bez da se zna da ja pomažem, nije mi bilo bitno da se zna...boleština samo takva

A ja vec mjesecima razmisljam o volontiranju, ali ne stizem od posla.

[RedSonia]

asdfgh kaže:

A ja vec mjesecima razmisljam o volontiranju, ali ne stizem od posla.

pravog spasitelja ti to ne zaustavlja, sjećam se da sam ja dok sam radila i idem na posao usput uzmem vrećicu sa smećem ispred vrata od susjeda i bacim vani u kontejner a oni nisu ni znali da sam to činila katkad...pa onda vani ispred zgrade ostavim vodu za životinje lutalice ili im nosim hranu dok ih vidim, spasitelj uvijek nađe vremena ne brini, onaj tko nema vremena za pomaganje taj nije niti zaražen
Naravno trebalo je meni dosta vremena da promijenim ovakvo svoje ponašanje, trebalo je mnogo samokorekcije kad posegnem rukom da pomognem i spašavam sva živa bića, to je dosta teško ispraviti i sve ovisi koliko si zaražen

[asdfgh]

RedSonia kaže:

pravog spasitelja ti to ne zaustavlja, sjećam se da sam ja dok sam radila i idem na posao usput uzmem vrećicu sa smećem ispred vrata od susjeda i bacim vani u kontejner a oni nisu ni znali da sam to činila katkad...pa onda vani ispred zgrade ostavim vodu za životinje lutalice ili im nosim hranu dok ih vidim, spasitelj uvijek nađe vremena ne brini, onaj tko nema vremena za pomaganje taj nije niti zaražen
Naravno trebalo je meni dosta vremena da promijenim ovakvo svoje ponašanje, trebalo je mnogo samokorekcije kad posegnem rukom da pomognem i spašavam sva živa bića, to je dosta teško ispraviti i sve ovisi koliko si zaražen

Vidiš, nisam nikad ovakve stvari radila. Ali sam se vrlo rano počela buniti u školi protiv nepravdi učinjenih drugima. I dan danas, na poslu to nekad radim.
Zanimljivo, nikad nisam birala muškarce kojima je trebala pomoć, već isključivo prijateljice. Stalno sam se stavljala u tuđu kožu i moto mi je uvijek bio "da je i tebi tako u životu, vjerojatno bi htjela pomoć" ili "tebi je puno lakše u životu, ovo je tvoja dužnost".

[Guud]

Orlandia kaže:

Branka svi zovu kad im nešto treba jer znaju da će uskočiti ali u potajici mu se smiju i uopće ga ne cijene, na žalost. Zato Branko mora odvagati kad će pomoći, a kad će podvući granicu koja vodi u iskorištavanje.

Na žalost, potpuno si u pravu.

A Branku je dodatno teško podvući crtu i pronaći pravi način jer je već svih naučio da je on taj koji će pomoći u svakom trenutku. Ako to prestane raditi uvjeravat će ga da je u kurcu, twisted reality, a Branko možda i pati od toga da bude prihvaćen pa se boji da ne ostane bez prijatelja.