Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč |
|
|
14.01.2018., 11:11
|
#41
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2015.
Postova: 5,606
|
Quote:
Diego Rivera kaže:
zvučiš kao Louis L. Hay
Novac je smišljen kao sredstvo razmjene robe i usluga, a pretvorio se u sredstvo manipulacije, pogotovo u zapadnom kapitalističkom svijetu.
Ekonomska nejednakost je enormna, između bogatih i siromašnih zemalja, a još više između bogatih i siromašnih građana unutar jedne države.
Nažalost, ne vidim način kako bi se to moglo promijeniti u skoroj budućnosti, ali to ne znači da trebamo dići ruke od posla i obrazovanja. Uvijek se vrijedni i sposobni ljudi mogu pomaći prema gore u socijalno-ekonomskoj ljestvici.
|
Bitno je stanje u glavi. Pristup i stav.
Nemoj doslovno shvacati ono sto sam napisala. Slika se prosiri tek kad pocnes stvari zivjeti na takav nacin.
Samsung, ne sjecam se jesi li negdje na prosloj temi napisao jesi li se okusao u kakvom biznisu.
Ljudima poput tebe biznis bi dobro isao od ruke, vjerojatno je to i bio cilj te sposobnosti, ali dio vas koji imate snage i znate, glupi ste ko kurac i umjesto da uspijete u zivotu, zakopate se u govna preko glave.
Medutim i iznad ovoga se mozes izdici i jos uvijek uspjeti u zivotu. Problem je taj sto ti i takvi kao ti ne krecete od nule nego vam je pred ocima stalno hrpa love do koje ne mozes doci, a s malim niste zadovoljni.
Jesi uspio poceti raditi onaj drugi posao?
|
|
|
14.01.2018., 20:36
|
#42
|
vaga podznak škorpion :)
Registracija: Jun 2012.
Lokacija: Split
Postova: 14,860
|
Quote:
avelina kaže:
Bitno je stanje u glavi. Pristup i stav.
Nemoj doslovno shvacati ono sto sam napisala. Slika se prosiri tek kad pocnes stvari zivjeti na takav nacin.
Samsung, ne sjecam se jesi li negdje na prosloj temi napisao jesi li se okusao u kakvom biznisu.
Ljudima poput tebe biznis bi dobro isao od ruke, vjerojatno je to i bio cilj te sposobnosti, ali dio vas koji imate snage i znate, glupi ste ko kurac i umjesto da uspijete u zivotu, zakopate se u govna preko glave.
Medutim i iznad ovoga se mozes izdici i jos uvijek uspjeti u zivotu. Problem je taj sto ti i takvi kao ti ne krecete od nule nego vam je pred ocima stalno hrpa love do koje ne mozes doci, a s malim niste zadovoljni.
Jesi uspio poceti raditi onaj drugi posao?
|
Kockarima teško može ići biznis na duge staze. Jer nisu u stanju završiti započeto i uložiti jako mnogo predanog rada u posao. Poznam ih nekoliko, jako su domišljati, snalažljivi, znaju hrpu ljudi i imaju dobre ideje no realizacija ih jebe. Kockarski mentalitet je čisti psihološki problem. Osoba nije u stanju shvatiti da iza uspjeha stoji jako mnogo rada, volje, sreće i uspornosti. Psihološku napetost koju posao nosi rješavaju kockanjem. Mnogi u biznisu zarade lovu i spičkaju je kao da ju nikad nisu ni imali.
__________________
Daj Mare pizde....
|
|
|
14.01.2018., 21:39
|
#43
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2015.
Postova: 5,606
|
Quote:
radical change kaže:
Kockarima teško može ići biznis na duge staze. Jer nisu u stanju završiti započeto i uložiti jako mnogo predanog rada u posao. Poznam ih nekoliko, jako su domišljati, snalažljivi, znaju hrpu ljudi i imaju dobre ideje no realizacija ih jebe. Kockarski mentalitet je čisti psihološki problem. Osoba nije u stanju shvatiti da iza uspjeha stoji jako mnogo rada, volje, sreće i uspornosti. Psihološku napetost koju posao nosi rješavaju kockanjem. Mnogi u biznisu zarade lovu i spičkaju je kao da ju nikad nisu ni imali.
|
Poznam i ja nekoliko, plus slucaj u obitelji.
To su inteligentni ljudi, ja ih ne zalim ni malo, njima treba ovako nesto da bi poceli zivjeti i funkcionirati ispravno.
Medutim ni jedan od njih ne zeli pomoc dok ima vremena pomoci im. Dok se osjecaju mocni, u stanju su sjebat sve oko sebe, doslovno, ni obitelj, ni djeca ni nitko im nije vazan, jer su vazni, veliki i navrhu svijeta. Nista nije ispred kocke.
Sve dok ne padnu. Onda dozive bljeskove i odrede vrijednost ljudima oko sebe.
|
|
|
14.01.2018., 23:22
|
#44
|
U samoizolaciji
Registracija: Jan 2015.
Postova: 2,981
|
Dat ću svoj primjer,prije nego sam počeo raditi,otišao na pivu i mislio da je cijena rada za radnika puno viša no kada sam to izračunao na sat koliko dobijem,shvatio kako ne mogu ići poslije posla na takve zabave. Kada sam prokockao par plaća od donacija za jednu investiciju koju sam nemarno obavljao,tek kada sam počeo raditi sam vidio što sam napravio. Donacije,zaduživanja ne garantiraju dobro nekoj osobi. Primjerice da li je bolje iskalkulirati iznos i zamisliti imaginarni kredit pa ne platiti kamate ili zaraditi na istima ili platiti uslugu skuplje za posuđeno sa kamatama? Osobe koje znaju skupiti novac su uložile puno truda da to naprave.
Kada počneš raditi teške poslove i probijati se,neće ti pasti na pamet da nekoga pitaš da ti posudi jer se uvijek treba pitati,zašto bi netko meni to posudio? Nema mi ništa luđe nego pitati kolegu koji isto zarađuje ko ja hoće li mi posuditi jer zašto ja trebam lovu od njega a on od mene ne treba? Nadam se da sam pomogao. Čovjek najbolje realizira nešto što sam stvori. Kockari žele laku zaradu bez muke no kockarnice ne postoje radi pobjednika,već radi gubitnika,svrha iste je da zaradi na korisniku baš kao što je svrha kafića da zaradi na gostu a ne da gost zaradi na kafiću jer bi inače isti propao.
|
|
|
15.01.2018., 00:02
|
#45
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2009.
Lokacija: Zgb
Postova: 1,318
|
Mislim da tim trosenjem novca olako na raznorazne stvaru pokusavas pokriti neke duboke nesigurnosti u sebe, popuniti neke rupe u sebi.
I sama sam takva, uvijek potrosim novac na neke gluposti (objektivno gledano), makar mi u to trenutku nisu gluposti i stvarno sam uvjerena da to zelim i da mi treba, ali kasnije uvijek pozalim jer sam mogla ustedjeti za nesto dugorocno korisnije. Duboko sam nesretna u sebi, i tim sitnicama pokusavam si donijeti neko malo zadovoljstvo, srecu, makar na tren, iako sam svjesna da cu za pola sata nakon kupnje opet biti jednako nesretna kao i prije.
Probaj razmisliti o tome, ima nesto u tome, mozda otkrijes rjesenje, sretno!
|
|
|
16.01.2018., 01:42
|
#46
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,340
|
Ako se ikada poželim baviti kockanjem, prva stvar koju ću napraviti je otvoriti casino.
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
16.01.2018., 01:50
|
#47
|
neukrotiva
Registracija: Oct 2010.
Postova: 4,896
|
Quote:
Diego Rivera kaže:
Ako se ikada poželim baviti kockanjem, prva stvar koju ću napraviti je otvoriti casino.
|
Mogao bi živjeti s tim, sa spoznajom da baš tvoj casino mnoge tjera u bankrot?
Baca ljude u očaj, nakon što sve izgube?
__________________
When the power of Love overcomes the love of power, the world will know peace.
|
|
|
16.01.2018., 02:03
|
#48
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,340
|
Quote:
skorpionka87 kaže:
Mogao bi živjeti s tim, sa spoznajom da baš tvoj casino mnoge tjera u bankrot?
Baca ljude u očaj, nakon što sve izgube?
|
Pih, jesam ja rekao da ću se baviti s kockanjem
To je za mene teža glupost.
Ljudima savjetujem da novac ulože u nešto korisno, pa u svakom slučaju je bolje 'kockati' s dionicama, fondovima ili nekretninama, nego s kartama. Iako je rizik i tu prisutan, manji je nego u pravom kockanju (ako je riječ o ekonomiji koja nije u recesiji).
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
16.01.2018., 14:23
|
#49
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2014.
Lokacija: Split
Postova: 2,223
|
Moj obol autoru...od svoje 20-e radim u casinu, pozamasna plaća i razuzdavanje sa lovom. Zatvorilo casino, nisam mogla nikako naci posao pa sam neko vrijeme radila za minimalac. Obecala sam sebi da ako ikad budem imala prilike znati cijeniti novac i da cu stediti.
Sad opet radim u casinu ali se kemija u mozgu promijenila, stedim ko luda, zivim kao da radim za minimalac tj kupujem na akcijama, ne trosim na pizdarije.
Mislim da je najbolja skola kada imas pa nemas, tada sve gledas drugacijim ocima, samo treba biti oprezan i ne zaboraviti kako je biti svorc.
Skorpionka87 kocke ce uvijek nazalost biti, iz iskustva ti mogu reci da gro kockara su pravnici, odvjetnici, lijecnici...malo ko kocka ko je krvavo zaradio novac, taj cijeni. Casino je cistiliste, tako da kad neko izgubi nemam nimalo milosti nit ga sazalijevam, kako im doslo tako i otislo.
|
|
|
16.01.2018., 17:46
|
#50
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,340
|
Jeste li znali koje je najveće kockarsko središte na svijetu? Nije ni Vegas, ni Monte Carlo, već kineski Macau, nekadašnja Portugalska kolonija u Kini, blizu Hong Konga. Kako je kockanje u Kini strogo zabranjeno, spomenuta autonomna pokrajina je iskoristila svoje pravo na taj 'biznis' i pretvorila se u jednu od najbogatijih pokrajina na svijetu. Kad bi Macau bila država, bila bi ne jedna od, već apsolutno najbogatija na svijetu. To sve nije zato što sumanuti bogati Kinezi dobivaju tamo, već zato što gube svoj novac.
Sad ispada da ja tu nešto pametujem, ali zdrava logika je da kladionica/lutrija/casino uvijek dobivaju. Na štetu rulje koja 'se igra' i ostavlja novac.
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
17.01.2018., 02:31
|
#51
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2013.
Postova: 2,245
|
Quote:
Samsung2007 kaže:
pozdrav svima,...
kako to promijeniti? postati skromniji, poceti cijeniti nocac?
|
Bok,bok
Znam te kockaru u dusu .
Znam kako je zivjeti high life, kako je kad osvojis neku vecu lovu, pa pocnes bahato zivjeti,kada ego ode u kurac, i kako se izgube svi osjecaji za novac.
Realno, neces to vise promijeniti nikada, jer si takva osoba(Sto i nije lose samo po sebi) - zivis u trenutku i za trenutak, pratis neke svoje snove i svoj put (ponekad i nestvaran), a i starih navika se tesko rijesiti, jel da ?!
Dakle, ako zelis nesto ustedjeti i dovesti se u red, obavezno prepusti upravljanje novcem drugome, i/ili momentalno investiraj sva sredstva dalje, ali nemoj imati casha kod sebe.
Pod "dalje" ne mislim u produzenu malu seriju i orfanelu, nego nesto sa barem malo vecom ocekivanom vrijednoscu.
Npr. kripto svijet je dosta zanimljiv ovih dana, pogotovo kockarima.
|
|
|
17.01.2018., 11:32
|
#52
|
U samoizolaciji
Registracija: Jul 2014.
Postova: 530
|
Quote:
Splicanka123 kaže:
Skorpionka87 kocke ce uvijek nazalost biti, iz iskustva ti mogu reci da gro kockara su pravnici, odvjetnici, lijecnici...malo ko kocka ko je krvavo zaradio novac, taj cijeni. Casino je cistiliste, tako da kad neko izgubi nemam nimalo milosti nit ga sazalijevam, kako im doslo tako i otislo.
|
Što mislis da pravnici , doktori i ostali nisu krvavo zaradili novac, kada netko tko je radio operaciju i nekom spasio zivot nije bio pod jebenim stresom ili netko je nekog na sudu obranio za ubojstvo, ili netko tko svaki mjesec radi na obracunu placa i ako nesto zajebe rulja bi ga pojela, pita ce gdje su moje pare, svaki posao je stresan i krvav na jedan način. Druga stvar ako si uhljeb ili radis za neku nevladinu udrugu, to je istina, tu nema stresa
|
|
|
17.01.2018., 14:00
|
#53
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2014.
Lokacija: Split
Postova: 2,223
|
ovo su sama mita tako da nema straha...garantiram ti da samo oni koji olako dolaze do love ga prokockaju. Dovoljno dugo sam u ovom poslu, mali je grad, sve se zna....
|
|
|
22.01.2018., 01:05
|
#54
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,340
|
Quote:
Splicanka123 kaže:
ovo su sama mita tako da nema straha...garantiram ti da samo oni koji olako dolaze do love ga prokockaju. Dovoljno dugo sam u ovom poslu, mali je grad, sve se zna....
|
Ako je ovo istina, to nije ni tužno ni žalosno, to je tragično.
Ono tražiš mito da operiraš nečije dijete preko reda, i onda te novce prokockaš
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
28.01.2018., 21:37
|
#55
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 1,474
|
Kako stedjeti na malim i velikim stvarima, zivotu? Konkretni primjeri?
|
|
|
29.01.2018., 00:45
|
#56
|
U samoizolaciji
Registracija: Dec 2017.
Lokacija: Madrid.
Postova: 54
|
Najbolje ga cijeniš kada si milijunaš kada ga nemaš onda ga se brže rješiš jer nisi naviknut da imaš ali protiv svoje volje.
|
|
|
09.02.2018., 20:39
|
#57
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2010.
Lokacija: Oberbayern
Postova: 298
|
Quote:
Strangeways kaže:
Kako stedjeti na malim i velikim stvarima, zivotu? Konkretni primjeri?
|
moja priča; hrvatska zbilja, godina 2012, firma propala, nekoliko neisplaćenih plaća, suprugu počele kasniti plaće, kredit za kuću, 2 djece, u kratkom vremenu otkrivene izrasline kod oboje (dobroćudni tumori, ali to smo saznali nakon biopsije, da su dobroćudni, ispalili na živce ja i suprug) s tim da je jedno dijete moralo biti liječeno u Klaićevoj, a mi nismo iz Zg. Situacija za plakanje, doslovce i figurativno.
Vrt nije samo za gladiole i ljubice, nema nikakvog cvijeća, nego od prvih dana proljeća do Svih Svetih ja i motika koja je srasla uz ruku, moram uzgojiti hranu da prehranim djecu, vječnog pogleda u nebo, najdraža emisija-Vremenska prognoza. Uz to manji plastenik iz kojeg na štandu ispred kuće prodajem povrće. Tu i tamo uleti koja narudžba za koju tortu i kolače. Jednom sam odradila poveće zaruke i platila ratu kredita i režije od toga jer muž nije dobio plaću.
Moram se pripremiti za zimu,; kiselim kupus, pratim brašno na akciji i spremam zalihe jer za kruh nemamo odavno, mijesim sama. Police pune ukiseljenog povrća, soka od rajčice, marmelada, kompota. Mlinci, tjestenina, lazanje, ništa se ne kupuje, sve što se da napraviti ja napravim, ne što sam ekstra vrijedna, nego jer nemam novaca.
Djeci se kupe samo cipele i tenisice, tu i tamo neki komad robe ako je sniženje u Mani, dobivaju odjeću od rodbine, ili rođaci iz inozemstva donesu koji komad.
Sadimo duhan, papriku, nemamo traktor, osim najvažnije obrade, sve radimo ručno, motika, štijača, kramp,...
I ne ide, ne ide, i ne ide.
Pukne nam film, pošaljemo sve u qrac, ja pinklec na rame i pravac Njemačka. Tad su još trebale radne dozvole, nema rođaka koji te čekaju na kolodvoru i daju stan i hranu i potporu, ja sama. Doživljavam svega i svačega, dođe mi da sve opet pošaljem u q..., ali se sjetim što me čeka dolje, i guram dalje. Bila je jednom situacija da nisam znala gdje ću iduću noć spavati. Kad sam sredila papire, došao je i suprug, djeca su ostala kod staraca dok se mi ne snađemo, uštedimo i nađemo stan. Za tu avanturu nam je trebalo najmanje 6.000 Eura, 3 rate stanarine za kauciju, prvu stanarinu, nešto namještaja,... Kad smo krenuli u potragu, novac smo već imali, par mj. nakon muževog dolaska. Ne možeš naći stan, strava i užas, idemo kod maklera, djeca trebaju doći i krenuti u školu, a gdje? U jednu sobu? Ne želimo ostati u tom gradiću gdje nema nekih mogućnosti, posao samo u gastronomiji, želimo u veći grad gdje su škole i fakulteti, poduzeća. Love imamo, plaćamo maklera, imali smo sreće našao nam super stan. U isto vrijeme neke moje kolege imaju iste želje, ali ako je čovjek u Njemačkoj, pa neće valjda ići u domovinu u starim trapericama i bez Iphona, neće voziti auto s kojim je došao u Njemačku, to mora biti barem Passat na kredit. Nema ih za što pseto ugristi, gužvaju se u 16 kvadrata, u domovini su glavni džekovi, jao blabo tebi, itd. Neki su još uvijek u tom radničkom smještaju, na istom poslu za siću
Prošle su četiri godine od tada. Promjenila 4 posla, svaki put išla na bolju satnicu, radne uvjete, bolju plaću. Ovaj sad posao je ekstra, od početnog čišćenja, sad ne radim ništa fizički, što bi jedna rekla "sjedim i kuckam po kompjuteru". Prošao mi je probni rad na ovom poslu i sad slijedi povećanje plaće, normalno, a preključer dobijem od šefa jednu kovertu. Obavještavaju me da im je jako drago što želim ostati kod njih i kako se diže osnovica za par postotaka (ako ste gledali one prosvjede IGM sindikata u Njemačkoj, to su naši). Totalno neplanirano, super. To plus očekivane premije nakon probnog i kojekakvi dodaci
Ukratko, osim što više ne mijesim kruh, i djeca imaju sve, ali stvarno sve, svake sezone ih ponovim, kupim sve što treba, sin mi je 188 cm a ima 15 godina, nema tu šparanja na hrani i odjeći,....nego;
Osim što nije tako ekstemno kao u Hr., nastavili smo živjeti kao da dobijamo minimalac. Plati se stan, djeci hrana u školi, režije, gorivo i sve što treba i odvoji jedna svota, odmah na POČETKU kad se dobije plaća. Nema čekanja kraja mjeseca. Odmah na početku. Ako za nešto zatreba, ne ide se u minus nego uzme od te svote (događa se, neki neplanirani troškovi), ako ne zatreba, super.
Ne hodamo ko bogeci, par komada garderobe malo skuplje ali zato jako kvalitetne i uvijek nosive, ali da ću dati za torbicu 300 Eura, ja mislim da bih završila na psihijatriji. Ostalo C &A, H&M, iz Lidla itd., no name sa akcije. Sad kad pogledam, ne kupujem ustvari ništa (bila sam si uzela jaknu prije 3 mj.) kad sve imam. Ako treba, kupim bez bacanja u velike troškove
Kupili smo auto u kešu, 7.000 Eura. Nema ganjanja papira, kamata, vozili smo stari iz Hr. i bolila nas je briga što su nas gledali sa podsmjehom kad bi došli dolje. Novi kojem bi pala cijena za 20 posto čim bi izašli iz salona nije dolazio u obzir. I to na kredit!!!
Osiguranje platim jednom godišnje, što god se može platiti odjednom platimo, uštedimo jednu ratu najmanje. Tko su meni ti ljudi da ja njima dam 100 Eura? Bolje ću otići sa klincima kod Kineza nešto pojesti ili ih odvesti na bazen.
Često gledam na Youtube videa (uglavnom Ameri) ljudi koji su trošili nemilice i onda se dogodila ona velika kriza. Neki su ostali bez kuća, velika većina bez posla, a ništa sa strane, ništa osim ogromnih kredita i dugova na karticama. Ljudi su korijenito promjenili poglede na život i NOVAC, izvukli se iz ogromnih dugova
Tu je i Dave Ramsey, njegova priča je slična, izvukao se davnih dana, on je svojevrsni guru za te teme, ovako; svatko mora imati:
1. 1000 (kn, dolara, eura,... ovisi koja je valuta gdje čovjek živi) za neplanirane troškove napr. neki popravak
2. Iznos za 6. mjeseci života ako ostane bez prihoda (događa se, to nitko ne želi) kad se to riješilo ide se na
3. otplaćivanje dugova
prije cca godinu dana stari auto nije mogao proći na tehničkom, a novi nismo željeli kupovati jer bi se uvaljivali u kredite a još nismo bili došli do svote koju smo planirali. Bez problema smo platili te sitne popravke jer smo imali. Da nismo, ne bi, ne znam što bih.
Sad sam opet na početku, ali sam si dala cilj koliko mora biti ove godine u ovo doba, ako budemo živi i zdravi. Želimo nešto kroz par godina riješiti pa da vidimo.
Ja vrlo dobro znam kako se živi u Hr., tako da ako si u sređenoj zemlji Zapada, to je totalno drukčije nego u Hr uz svu onu nesigurnost tako da ja nikome ne mogu savjetovati jer bi to bilo poprilično s visine jer su moji prihodi viši nego kod prosječnog čovjeka u Hr. Ali, postoji puno njih koji imaju stalne prihode, plaće koje ne kasne i koje su više nego dobre.
Ja vodim tablicu troškova, prihoda rashoda, upisuje se svaki cent. Imam otprilike određenu svotu za namirnice i to pratim kako se kreće
Da ja nekom dođem i krenem mu kreirati budžet i plan kako da se izvuče iz dugova i nešto uštedi, mislim da bi me u roku pola sata izbacio van sa usranim štapom
Imam ja puno primjera uštede na dnevnoj bazi, od kupovine godišnje zalihe gelova za tuširanje Nivea (kuponi) i ostalih higijenskih potrepština, do izrade deterdženta za rublje. Kako pravim jelovnik, kombinacije i sl. , kako biram namirnice kad kupujem, ali to su stvarno već detalji.
Najvažnije; vođenje tablice, odvajanje od prihoda odmah kad se dobije plaća, kresanje troškova, određivanje budžeta i onda se toga držati (1 tjedan napr. kuhaš jeftina i hranljiva jela, tipa grah, sekeli gulaš, krumpire u rerni sa carskim mesom pa vidiš da li funkcionira, dati mašti na volju, potražiti recepte) pa jednostavno se ufuraš da nemaš, jer da nemaš ne bi mogao trošiti
|
|
|
12.02.2018., 00:59
|
#58
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2014.
Lokacija: Milion kilometara od nigdje,na autoputu bratstva i jedinstva
Postova: 5,125
|
Quote:
zlatka v kaže:
moja priča; hrvatska zbilja, godina 2012, firma propala, nekoliko neisplaćenih plaća, suprugu počele kasniti plaće, kredit za kuću, 2 djece, u kratkom vremenu otkrivene izrasline kod oboje (dobroćudni tumori, ali to smo saznali nakon biopsije, da su dobroćudni, ispalili na živce ja i suprug) s tim da je jedno dijete moralo biti liječeno u Klaićevoj, a mi nismo iz Zg. Situacija za plakanje, doslovce i figurativno.
Vrt nije samo za gladiole i ljubice, nema nikakvog cvijeća, nego od prvih dana proljeća do Svih Svetih ja i motika koja je srasla uz ruku, moram uzgojiti hranu da prehranim djecu, vječnog pogleda u nebo, najdraža emisija-Vremenska prognoza. Uz to manji plastenik iz kojeg na štandu ispred kuće prodajem povrće. Tu i tamo uleti koja narudžba za koju tortu i kolače. Jednom sam odradila poveće zaruke i platila ratu kredita i režije od toga jer muž nije dobio plaću.
Moram se pripremiti za zimu,; kiselim kupus, pratim brašno na akciji i spremam zalihe jer za kruh nemamo odavno, mijesim sama. Police pune ukiseljenog povrća, soka od rajčice, marmelada, kompota. Mlinci, tjestenina, lazanje, ništa se ne kupuje, sve što se da napraviti ja napravim, ne što sam ekstra vrijedna, nego jer nemam novaca.
Djeci se kupe samo cipele i tenisice, tu i tamo neki komad robe ako je sniženje u Mani, dobivaju odjeću od rodbine, ili rođaci iz inozemstva donesu koji komad.
Sadimo duhan, papriku, nemamo traktor, osim najvažnije obrade, sve radimo ručno, motika, štijača, kramp,...
I ne ide, ne ide, i ne ide.
Pukne nam film, pošaljemo sve u qrac, ja pinklec na rame i pravac Njemačka. Tad su još trebale radne dozvole, nema rođaka koji te čekaju na kolodvoru i daju stan i hranu i potporu, ja sama. Doživljavam svega i svačega, dođe mi da sve opet pošaljem u q..., ali se sjetim što me čeka dolje, i guram dalje. Bila je jednom situacija da nisam znala gdje ću iduću noć spavati. Kad sam sredila papire, došao je i suprug, djeca su ostala kod staraca dok se mi ne snađemo, uštedimo i nađemo stan. Za tu avanturu nam je trebalo najmanje 6.000 Eura, 3 rate stanarine za kauciju, prvu stanarinu, nešto namještaja,... Kad smo krenuli u potragu, novac smo već imali, par mj. nakon muževog dolaska. Ne možeš naći stan, strava i užas, idemo kod maklera, djeca trebaju doći i krenuti u školu, a gdje? U jednu sobu? Ne želimo ostati u tom gradiću gdje nema nekih mogućnosti, posao samo u gastronomiji, želimo u veći grad gdje su škole i fakulteti, poduzeća. Love imamo, plaćamo maklera, imali smo sreće našao nam super stan. U isto vrijeme neke moje kolege imaju iste želje, ali ako je čovjek u Njemačkoj, pa neće valjda ići u domovinu u starim trapericama i bez Iphona, neće voziti auto s kojim je došao u Njemačku, to mora biti barem Passat na kredit. Nema ih za što pseto ugristi, gužvaju se u 16 kvadrata, u domovini su glavni džekovi, jao blabo tebi, itd. Neki su još uvijek u tom radničkom smještaju, na istom poslu za siću
Prošle su četiri godine od tada. Promjenila 4 posla, svaki put išla na bolju satnicu, radne uvjete, bolju plaću. Ovaj sad posao je ekstra, od početnog čišćenja, sad ne radim ništa fizički, što bi jedna rekla "sjedim i kuckam po kompjuteru". Prošao mi je probni rad na ovom poslu i sad slijedi povećanje plaće, normalno, a preključer dobijem od šefa jednu kovertu. Obavještavaju me da im je jako drago što želim ostati kod njih i kako se diže osnovica za par postotaka (ako ste gledali one prosvjede IGM sindikata u Njemačkoj, to su naši). Totalno neplanirano, super. To plus očekivane premije nakon probnog i kojekakvi dodaci
Ukratko, osim što više ne mijesim kruh, i djeca imaju sve, ali stvarno sve, svake sezone ih ponovim, kupim sve što treba, sin mi je 188 cm a ima 15 godina, nema tu šparanja na hrani i odjeći,....nego;
Osim što nije tako ekstemno kao u Hr., nastavili smo živjeti kao da dobijamo minimalac. Plati se stan, djeci hrana u školi, režije, gorivo i sve što treba i odvoji jedna svota, odmah na POČETKU kad se dobije plaća. Nema čekanja kraja mjeseca. Odmah na početku. Ako za nešto zatreba, ne ide se u minus nego uzme od te svote (događa se, neki neplanirani troškovi), ako ne zatreba, super.
Ne hodamo ko bogeci, par komada garderobe malo skuplje ali zato jako kvalitetne i uvijek nosive, ali da ću dati za torbicu 300 Eura, ja mislim da bih završila na psihijatriji. Ostalo C &A, H&M, iz Lidla itd., no name sa akcije. Sad kad pogledam, ne kupujem ustvari ništa (bila sam si uzela jaknu prije 3 mj.) kad sve imam. Ako treba, kupim bez bacanja u velike troškove
Kupili smo auto u kešu, 7.000 Eura. Nema ganjanja papira, kamata, vozili smo stari iz Hr. i bolila nas je briga što su nas gledali sa podsmjehom kad bi došli dolje. Novi kojem bi pala cijena za 20 posto čim bi izašli iz salona nije dolazio u obzir. I to na kredit!!!
Osiguranje platim jednom godišnje, što god se može platiti odjednom platimo, uštedimo jednu ratu najmanje. Tko su meni ti ljudi da ja njima dam 100 Eura? Bolje ću otići sa klincima kod Kineza nešto pojesti ili ih odvesti na bazen.
Često gledam na Youtube videa (uglavnom Ameri) ljudi koji su trošili nemilice i onda se dogodila ona velika kriza. Neki su ostali bez kuća, velika većina bez posla, a ništa sa strane, ništa osim ogromnih kredita i dugova na karticama. Ljudi su korijenito promjenili poglede na život i NOVAC, izvukli se iz ogromnih dugova
Tu je i Dave Ramsey, njegova priča je slična, izvukao se davnih dana, on je svojevrsni guru za te teme, ovako; svatko mora imati:
1. 1000 (kn, dolara, eura,... ovisi koja je valuta gdje čovjek živi) za neplanirane troškove napr. neki popravak
2. Iznos za 6. mjeseci života ako ostane bez prihoda (događa se, to nitko ne želi) kad se to riješilo ide se na
3. otplaćivanje dugova
prije cca godinu dana stari auto nije mogao proći na tehničkom, a novi nismo željeli kupovati jer bi se uvaljivali u kredite a još nismo bili došli do svote koju smo planirali. Bez problema smo platili te sitne popravke jer smo imali. Da nismo, ne bi, ne znam što bih.
Sad sam opet na početku, ali sam si dala cilj koliko mora biti ove godine u ovo doba, ako budemo živi i zdravi. Želimo nešto kroz par godina riješiti pa da vidimo.
Ja vrlo dobro znam kako se živi u Hr., tako da ako si u sređenoj zemlji Zapada, to je totalno drukčije nego u Hr uz svu onu nesigurnost tako da ja nikome ne mogu savjetovati jer bi to bilo poprilično s visine jer su moji prihodi viši nego kod prosječnog čovjeka u Hr. Ali, postoji puno njih koji imaju stalne prihode, plaće koje ne kasne i koje su više nego dobre.
Ja vodim tablicu troškova, prihoda rashoda, upisuje se svaki cent. Imam otprilike određenu svotu za namirnice i to pratim kako se kreće
Da ja nekom dođem i krenem mu kreirati budžet i plan kako da se izvuče iz dugova i nešto uštedi, mislim da bi me u roku pola sata izbacio van sa usranim štapom
Imam ja puno primjera uštede na dnevnoj bazi, od kupovine godišnje zalihe gelova za tuširanje Nivea (kuponi) i ostalih higijenskih potrepština, do izrade deterdženta za rublje. Kako pravim jelovnik, kombinacije i sl. , kako biram namirnice kad kupujem, ali to su stvarno već detalji.
Najvažnije; vođenje tablice, odvajanje od prihoda odmah kad se dobije plaća, kresanje troškova, određivanje budžeta i onda se toga držati (1 tjedan napr. kuhaš jeftina i hranljiva jela, tipa grah, sekeli gulaš, krumpire u rerni sa carskim mesom pa vidiš da li funkcionira, dati mašti na volju, potražiti recepte) pa jednostavno se ufuraš da nemaš, jer da nemaš ne bi mogao trošiti
|
|
|
|
13.02.2018., 16:32
|
#59
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 1,474
|
Quote:
zlatka v kaže:
moja priča; hrvatska zbilja, godina 2012, firma propala, nekoliko neisplaćenih plaća, suprugu počele kasniti plaće, kredit za kuću, 2 djece, u kratkom vremenu otkrivene izrasline kod oboje (dobroćudni tumori, ali to smo saznali nakon biopsije, da su dobroćudni, ispalili na živce ja i suprug) s tim da je jedno dijete moralo biti liječeno u Klaićevoj, a mi nismo iz Zg. Situacija za plakanje, doslovce i figurativno.
Vrt nije samo za gladiole i ljubice, nema nikakvog cvijeća, nego od prvih dana proljeća do Svih Svetih ja i motika koja je srasla uz ruku, moram uzgojiti hranu da prehranim djecu, vječnog pogleda u nebo, najdraža emisija-Vremenska prognoza. Uz to manji plastenik iz kojeg na štandu ispred kuće prodajem povrće. Tu i tamo uleti koja narudžba za koju tortu i kolače. Jednom sam odradila poveće zaruke i platila ratu kredita i režije od toga jer muž nije dobio plaću.
Moram se pripremiti za zimu,; kiselim kupus, pratim brašno na akciji i spremam zalihe jer za kruh nemamo odavno, mijesim sama. Police pune ukiseljenog povrća, soka od rajčice, marmelada, kompota. Mlinci, tjestenina, lazanje, ništa se ne kupuje, sve što se da napraviti ja napravim, ne što sam ekstra vrijedna, nego jer nemam novaca.
Djeci se kupe samo cipele i tenisice, tu i tamo neki komad robe ako je sniženje u Mani, dobivaju odjeću od rodbine, ili rođaci iz inozemstva donesu koji komad.
Sadimo duhan, papriku, nemamo traktor, osim najvažnije obrade, sve radimo ručno, motika, štijača, kramp,...
I ne ide, ne ide, i ne ide.
Pukne nam film, pošaljemo sve u qrac, ja pinklec na rame i pravac Njemačka. Tad su još trebale radne dozvole, nema rođaka koji te čekaju na kolodvoru i daju stan i hranu i potporu, ja sama. Doživljavam svega i svačega, dođe mi da sve opet pošaljem u q..., ali se sjetim što me čeka dolje, i guram dalje. Bila je jednom situacija da nisam znala gdje ću iduću noć spavati. Kad sam sredila papire, došao je i suprug, djeca su ostala kod staraca dok se mi ne snađemo, uštedimo i nađemo stan. Za tu avanturu nam je trebalo najmanje 6.000 Eura, 3 rate stanarine za kauciju, prvu stanarinu, nešto namještaja,... Kad smo krenuli u potragu, novac smo već imali, par mj. nakon muževog dolaska. Ne možeš naći stan, strava i užas, idemo kod maklera, djeca trebaju doći i krenuti u školu, a gdje? U jednu sobu? Ne želimo ostati u tom gradiću gdje nema nekih mogućnosti, posao samo u gastronomiji, želimo u veći grad gdje su škole i fakulteti, poduzeća. Love imamo, plaćamo maklera, imali smo sreće našao nam super stan. U isto vrijeme neke moje kolege imaju iste želje, ali ako je čovjek u Njemačkoj, pa neće valjda ići u domovinu u starim trapericama i bez Iphona, neće voziti auto s kojim je došao u Njemačku, to mora biti barem Passat na kredit. Nema ih za što pseto ugristi, gužvaju se u 16 kvadrata, u domovini su glavni džekovi, jao blabo tebi, itd. Neki su još uvijek u tom radničkom smještaju, na istom poslu za siću
Prošle su četiri godine od tada. Promjenila 4 posla, svaki put išla na bolju satnicu, radne uvjete, bolju plaću. Ovaj sad posao je ekstra, od početnog čišćenja, sad ne radim ništa fizički, što bi jedna rekla "sjedim i kuckam po kompjuteru". Prošao mi je probni rad na ovom poslu i sad slijedi povećanje plaće, normalno, a preključer dobijem od šefa jednu kovertu. Obavještavaju me da im je jako drago što želim ostati kod njih i kako se diže osnovica za par postotaka (ako ste gledali one prosvjede IGM sindikata u Njemačkoj, to su naši). Totalno neplanirano, super. To plus očekivane premije nakon probnog i kojekakvi dodaci
Ukratko, osim što više ne mijesim kruh, i djeca imaju sve, ali stvarno sve, svake sezone ih ponovim, kupim sve što treba, sin mi je 188 cm a ima 15 godina, nema tu šparanja na hrani i odjeći,....nego;
Osim što nije tako ekstemno kao u Hr., nastavili smo živjeti kao da dobijamo minimalac. Plati se stan, djeci hrana u školi, režije, gorivo i sve što treba i odvoji jedna svota, odmah na POČETKU kad se dobije plaća. Nema čekanja kraja mjeseca. Odmah na početku. Ako za nešto zatreba, ne ide se u minus nego uzme od te svote (događa se, neki neplanirani troškovi), ako ne zatreba, super.
Ne hodamo ko bogeci, par komada garderobe malo skuplje ali zato jako kvalitetne i uvijek nosive, ali da ću dati za torbicu 300 Eura, ja mislim da bih završila na psihijatriji. Ostalo C &A, H&M, iz Lidla itd., no name sa akcije. Sad kad pogledam, ne kupujem ustvari ništa (bila sam si uzela jaknu prije 3 mj.) kad sve imam. Ako treba, kupim bez bacanja u velike troškove
Kupili smo auto u kešu, 7.000 Eura. Nema ganjanja papira, kamata, vozili smo stari iz Hr. i bolila nas je briga što su nas gledali sa podsmjehom kad bi došli dolje. Novi kojem bi pala cijena za 20 posto čim bi izašli iz salona nije dolazio u obzir. I to na kredit!!!
Osiguranje platim jednom godišnje, što god se može platiti odjednom platimo, uštedimo jednu ratu najmanje. Tko su meni ti ljudi da ja njima dam 100 Eura? Bolje ću otići sa klincima kod Kineza nešto pojesti ili ih odvesti na bazen.
Često gledam na Youtube videa (uglavnom Ameri) ljudi koji su trošili nemilice i onda se dogodila ona velika kriza. Neki su ostali bez kuća, velika većina bez posla, a ništa sa strane, ništa osim ogromnih kredita i dugova na karticama. Ljudi su korijenito promjenili poglede na život i NOVAC, izvukli se iz ogromnih dugova
Tu je i Dave Ramsey, njegova priča je slična, izvukao se davnih dana, on je svojevrsni guru za te teme, ovako; svatko mora imati:
1. 1000 (kn, dolara, eura,... ovisi koja je valuta gdje čovjek živi) za neplanirane troškove napr. neki popravak
2. Iznos za 6. mjeseci života ako ostane bez prihoda (događa se, to nitko ne želi) kad se to riješilo ide se na
3. otplaćivanje dugova
prije cca godinu dana stari auto nije mogao proći na tehničkom, a novi nismo željeli kupovati jer bi se uvaljivali u kredite a još nismo bili došli do svote koju smo planirali. Bez problema smo platili te sitne popravke jer smo imali. Da nismo, ne bi, ne znam što bih.
Sad sam opet na početku, ali sam si dala cilj koliko mora biti ove godine u ovo doba, ako budemo živi i zdravi. Želimo nešto kroz par godina riješiti pa da vidimo.
Ja vrlo dobro znam kako se živi u Hr., tako da ako si u sređenoj zemlji Zapada, to je totalno drukčije nego u Hr uz svu onu nesigurnost tako da ja nikome ne mogu savjetovati jer bi to bilo poprilično s visine jer su moji prihodi viši nego kod prosječnog čovjeka u Hr. Ali, postoji puno njih koji imaju stalne prihode, plaće koje ne kasne i koje su više nego dobre.
Ja vodim tablicu troškova, prihoda rashoda, upisuje se svaki cent. Imam otprilike određenu svotu za namirnice i to pratim kako se kreće
Da ja nekom dođem i krenem mu kreirati budžet i plan kako da se izvuče iz dugova i nešto uštedi, mislim da bi me u roku pola sata izbacio van sa usranim štapom
Imam ja puno primjera uštede na dnevnoj bazi, od kupovine godišnje zalihe gelova za tuširanje Nivea (kuponi) i ostalih higijenskih potrepština, do izrade deterdženta za rublje. Kako pravim jelovnik, kombinacije i sl. , kako biram namirnice kad kupujem, ali to su stvarno već detalji.
Najvažnije; vođenje tablice, odvajanje od prihoda odmah kad se dobije plaća, kresanje troškova, određivanje budžeta i onda se toga držati (1 tjedan napr. kuhaš jeftina i hranljiva jela, tipa grah, sekeli gulaš, krumpire u rerni sa carskim mesom pa vidiš da li funkcionira, dati mašti na volju, potražiti recepte) pa jednostavno se ufuraš da nemaš, jer da nemaš ne bi mogao trošiti
|
Dva puta sam procitao
Bravo!
|
|
|
13.02.2018., 22:48
|
#60
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2010.
Lokacija: Oberbayern
Postova: 298
|
hvala
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:58.
|
|
|
|