Dermatilomanija - kompulzivno kopanje kože (opća tema)

[Pringles]

odile kaže:

s vremenom me to skroz prošlo. valjda sazrijevanje i usmjeravanje na druge probleme u životu, pored kojih se jedan prišt čini kao kao nježan pupoljak mladosti

Nije uopće problem u prištu. Ne kopaju po koži jer ih muči loš ten.
I uopće se ne mora kopati po aknama. Ne mora se niti imati akne.

Nešto poput osobe koja ima OKP i konstantno ima potrebu prati ruke. Ne radi to jer su joj prljave.

[Dermatillomania]

odile kaže:

ja sam u pubertetu imala ovaj problem, odnosno od sitnih sam akni znala kopanjem napraviti veliki ožiljak.

s vremenom me to skroz prošlo. valjda sazrijevanje i usmjeravanje na druge probleme u životu, pored kojih se jedan prišt čini kao kao nježan pupoljak mladosti

Zar ti misliš da mi nemamo drugih problema uz to u životu? Pa problemi i jesu najčešće razlog kopanja. Kad bi to bilo tako jednostavno, onda ovo ne bi bio medicinski utvrđen psihološki poremećaj. Ja bi voljela da je tako jednostavno, ali nije.

mislim da problem fiksacije na kožu (ili kosu) ukazuje na puno veći problem, a to je prevelika fiksacija na samog sebe.

A pod što smatraš tu fiksaciju na samog sebe? Ako misliš na fizičku, onda si totalno u krivu, jer u tom trenu nas nije briga za sebe i svoj izgled, a ako misliš na emocionalnu onda si djelomično u pravu jer to je sigurno jedan od uzroka ovog poremećaja, ali to je vrlo teško kontrolirati.

probajte jedan cijeli dan provesti u perspektivi nekog drugog, tj potpuno se usredotočiti na okolni svijet, meni je pomoglo

Što ovo znači? Nije mi baš jasno.

[jakova]

odile, u pravu si.
Treba skinuti fokus sa sebe i usmjeriti ga nečem drugom.
No, šta ako se ne može?!
Ako je bolest ipak jača...ne znam, mislim da bi bilo dobro pokušati posvijestiti uzroke te pretjerane fokusacije na sebe...jel' to možda drugi vrše pritisak na nas, mi sami na sebe...kada, zašto i kako je krenulo to "zlostavljanje samoga sebe"...jer nitko se od nas s tim nije rodio, to se razvilo kroz život...trebalo bi odrediti kada i proniknuti zašto...to je put ka' izliječenju i ostavljanju te autodestruktivne ovisnosti...
Razumijem sve koji se s ovim bore i pružam podršku...

[jakova]

Sve što sam napisala, napisala sam na temelju vlastitog iskustva...godinama sam bila rob dermatilomanije...a da nisam ni znala, točnije rečeno...vrlo brzo mozak skuži da je zarobljen i da izlaza nema, barem ne tako jednostavnog...
Tako da...tek kad je Dermatillomanija progovorila o tome...išla sam surfati i saznala nešto više o svojoj dijagnozi...
Budući da je to kod mene dugo trajalo i bilo poprilično burnog intenziteta...draga forumašice Dermatillomania...sve što proživljavaš, proživjela sam i ja...cirka jedno desetljeće i možda koju godinicu više sam bila u tom dermatilomanijskom mraku..cijeli život mi je stradao...svi njegovi segmenti...
A zanimljivo, prije no što obolih imah lijep život...a kroz to teško doba najviše me moj vedar duh izvlačio...
Jednom mi je jedna osoba rekla da je koža naš najosjetljiviji i najveći organ, ono što nas dijeli, spaja i štiti od vanjskog svijeta...
Prepuni smo briga, strahova, nervoze, negativnih emocija koje nismo dobro sažvakali i probavili...tako da se to u mozgu stvara, u ranjenoj duši...i onda izbacuje na kožu...i onda kad smo najnapetiji...to nam je svojevrsna antistresna terapija...tko bi shvatio, a da nije proživio, bio rob?!
Ali doslovno rob, samog sebe i svog vlastitog neprihvaćanja, i u trenutku još dodatnog nagrđivanja i ranjavanja, samouništavanja...
Možda se ne razumijemo..
Možda nas ni drugi ne kuže..
Možda smo usamljeni među konstantno nekim ljudima..
Možda se nismo realizirali..
Možda su drugi previše očekivali od nas, možda i mi sami od sebe...?
Možda se ne znamo nosit sa neuspjehom...
Uglavnom, svašta može biti...
Svatko ima neki svoj uzrok, neku svoju life story...zato ne odustajte od sebe, tražite putove i načine dok ih ne pronađete...ja sam svoj našla, dakle možete i vi.

[Dermatillomania]

Draga Jakova, hvala ti na ovom utješnom postu. Uvijek je lakše kad te barem netko razumije, pa makar to bilo i virtualno.

jakova kaže:

Prepuni smo briga, strahova, nervoze, negativnih emocija koje nismo dobro sažvakali i probavili...tako da se to u mozgu stvara, u ranjenoj duši...i onda izbacuje na kožu...i onda kad smo najnapetiji...to nam je svojevrsna antistresna terapija...tko bi shvatio, a da nije proživio, bio rob?!
Ali doslovno rob, samog sebe i svog vlastitog neprihvaćanja, i u trenutku još dodatnog nagrđivanja i ranjavanja, samouništavanja...

U ovome se krije velika istina i bit našeg problema!
U mom slučaju uvijek su okidači ogroman stres i negativne emocije koje nisam u stanju kotrolirati. Tada slijedi samouništavanje...koje mi je u jednu ruku ispušni ventil, a u drugu ruku, uzrok daljnih problema.

Svatko ima neki svoj uzrok, neku svoju life story...zato ne odustajte od sebe, tražite putove i načine dok ih ne pronađete...ja sam svoj našla, dakle možete i vi.

Molim te, Jakova, podijeli s nama i na ovoj temi neke svoje savjete i metode samopomoći. Ispričaj nam ukratko kako si pobijedila dermatilomaniju? Kojim metodama? Kako tvoja kože izgleda nakon svega? Kakvo je tvoje emocionalno i psihičko stanje sada? Boriš li se i dalje sama sa sobom svakodnevno ili si potpuno izgurala dermatilomaniju iz svog života?

Hvala ti unaprijed!

[jakova]

Draga moja prijateljice, uspjet ćeš baš zato što se toliko trudiš.
Puno pitanja si mi postavila i to je lijepo, znači da ti je stalo.
Hm...otkud krenut..pa možda najvažnije od prošlosti.... Puno sam pisala o sebi i svojim problemima na dvije teme...Kako prestati prčkati po licu i Depresivno-anksiozni poremećaj, tako da se ne bih ponavljala. Tamo sve piše.
Sada, danas...nisam više rob ni dermatilomanije, ni ikog, niti ičeg drugog. Prihvatila sam sebe. Napokon. Konačno.
Kako se to dogodilo?! S puno molitve, rada na sebi, patnje...truda da se popravii prošlost, da se uoče pogreške...i da se krene naprijed.
Zato je važno proniknuti u sebe i probati otkriti prave uzroke svoga mučnog stanja...zatim skupiti snagu i suočiti se sa svojim traumama i strahovima u stvarnom životu, našem životu, našoj koži.
I kad se ajmo reći sami sa sobom uspijemo suočiti...dolazi do mentalne promjene, a ona je jako važna za sve segmente našega života...ohrabruje dušu, iscjeljuje tijelo...osjećamo zadovoljstvo, usklađenost, mir...nakon sto godina, a možda netko i prvi puta osjeti samoga sebe.
I moraš biti zdrav, tu nema mjesta prištevima.
Kakvo tiskanje? Čega?!
Antistresna terapija?! Nisi pod stresom.
Samouništavanje?! Ne pada ti više na pamet, tu si da se zaštitiš. Voliš se i prihvaćaš.
E sad. Da me ne bi netko krivo shvatio. Nisi ti uvijek u zenu. Ali se konačno sa stresom nosiš normalno,kao i većina ostalih ljudi...
Što znači da nećeš biti do te mjere preopterećen samim sobom da ti se ta mala gamad svakodnevno stvara na licu ili negdje drugdje i da te onda još i to dodatno provocira i iritira, pa da se zapravo tu gadno obračunavaš sa tzv. neprijateljem, umjesto u stvarnom životu...dakle, mislim na ta beskrajna bjesomučna, ali u isto vrijeme i olakšavajuća
, mislim na ta tiskanja
Sorry na greškama...nastavit ću kasnije...sad imam problema s kompom..
anja

[jakova]

...nastavak...
Dakle, kakva mi je koža dan danas...
Normalna...stopi se s kožom većine ljudi.
Pojavi se koji prišt u PMS- u, ali dok prođe menga, prođu i oni, jednostavno se sasuše,.
Inače, velim, lice skroz oke...prosječno.
Ali s obzirom na svu kalvariju koja je iza njega...slobodno mogu reći da je fenomenalno!
Svi moji se čude i ne mogu vjerovat, kako mi je koža to sve izdržala...i sad da ne znaš šta sam sve prošla, po sasvim solidnom izgledu kože nikada ne bi rekla da je to nekad bila i moja stvarnost...
Jaka je nama koža, jača od nas samih...i kad joj pružimo ljubav i mir, pustimo ju...nevjerojatno je kako se brzo oporavlja i vraća, dobrim vraća..
Dakle, tu i tamo pokoji ožiljak, tu i tamo pokoja proširena pora...ali naglašavam, ništa ekstra...i ništa što se na prvu uočava, i ništa što bi se trebalo prikrivati puderom...
Zato velim, polako i promišljeno, vaš problem nije osjetljiva koža, niti dosadni prištevi, niti nekontrolirano tiskanje, kratkoročno olakšanje i dugoročna agonija... Vaš problem je puno dublji, njega treba pronaći, posvijestiti, tragati za rješenjima...kad to uspijete, ono gore navedeno je samo posljedica...i posljednje se i rješava, tzv. domino efektom.
Evo draga, toliko od mene, i drži se i ne odustaj od sebe i uspjet ćeš!
A ako te štogod još zanima, pucaj, pitaj, tu sam

[Dermatillomania]

jakova kaže:

Prihvatila sam sebe. Napokon. Konačno.

bravo za tebe! nadam se da ću i ja uspjeti jednom!

jakova kaže:

Dakle, kakva mi je koža dan danas...
Normalna...stopi se s kožom većine ljudi.
Pojavi se koji prišt u PMS- u, ali dok prođe menga, prođu i oni, jednostavno se sasuše,.

Nemogu vjerovati da nemaš niti malu potrebu istisnuti zreli prišt?
Razumijem da si prestala s kopanjem i samouništavanjem, ali ja definitivno nebi mogla trpit zreli prišt, a da ga ne istisnem. U to sam sigurna!

Inače, velim, lice skroz oke...prosječno.
Ali s obzirom na svu kalvariju koja je iza njega...slobodno mogu reći da je fenomenalno!Svi moji se čude i ne mogu vjerovat, kako mi je koža to sve izdržala...i sad da ne znaš šta sam sve prošla, po sasvim solidnom izgledu kože nikada ne bi rekla da je to nekad bila i moja stvarnost...
Jaka je nama koža, jača od nas samih...i kad joj pružimo ljubav i mir, pustimo ju...nevjerojatno je kako se brzo oporavlja i vraća, dobrim vraća..
Dakle, tu i tamo pokoji ožiljak, tu i tamo pokoja proširena pora...ali naglašavam, ništa ekstra...i ništa što se na prvu uočava, i ništa što bi se trebalo prikrivati puderom...

Blago tebi! Inače, sličnu rečenicu sam već čula od jedne cure s foruma, samo što za mene to neće nikada vrijediti jer moje posljedice su itekako vidljive.
Ja sam stvarno puno kopala kroz sve ove godine...i još uvijek kopam. Dubinski sam oštetila svoju kožu i sad je puna neizbrisivih ožiljaka. Nažalost, ja ih imam jako jako puno.Cijela prsa,grudi, leđa i lice su mi prekriveni točkastim bijelim ožiljcima koji su jako uočljivi. Fleke, mrlje i crvenilo ni ne nabrajam, jer one s vremenom izblijede, ali ožiljci...oni ne nestaju....
Već godinama izbjegavam sunce kako nebi pocrnila jer bi tek onda došli do izražaja. Ovako se skrivam odjećom i uvijek raspuštenom kosom. Ne mogu ih nikako prihvatiti! Ne znam hoću li se ikada pomiriti s tim da sam unakažena za cijeli život.
Možda i uspijem pobijediti taj grozni poremećaj, ali što tada?! E, onda slijedi borba s posljedicama. Prihvaćanje svih tih silnih ožiljaka i objašnjavanje ljudima "što mi je to"...a na ovako uništeno samopouzdanje to je samo još dodatni teret. Treba se pokazati svijetu takav,a ja to ne mogu. Stvarno ne mogu!

Zato velim, polako i promišljeno, vaš problem nije osjetljiva koža, niti dosadni prištevi, niti nekontrolirano tiskanje, kratkoročno olakšanje i dugoročna agonija... Vaš problem je puno dublji, njega treba pronaći, posvijestiti, tragati za rješenjima...kad to uspijete, ono gore navedeno je samo posljedica...i posljednje se i rješava, tzv. domino efektom.
Evo draga, toliko od mene, i drži se i ne odustaj od sebe i uspjet ćeš!
A ako te štogod još zanima, pucaj, pitaj, tu sam

Da, sve ja to znam,ali nikako da pronađem rješenje,tj. uzrok. Često sam znala analizirati sebe i svoju prošlost, svjesna sam stvari koje me opterećuju i koje su me vjerojatno obilježile i zbog kojih sam danas takva...ali to sve nije dovoljno! Jedno vrijeme sam se sučavala sa svojim strahovima i počela sam mijenjati neka stvari u svom životu,ali to je rezultiralo samo još većom anksioznošću, a potom i češćim kopanjem.
Ne znam , valjda još nisam dovoljno zrela i spremna da se suočim sama sa sobom...ali dokle će to tako?! Što se treba dogoditi da to konačno promijenim?!

[jakova]

Draga, super si napisala!
Posebno mi se sviđa tvoja zadnja rečenica.
Čini mi se da još nisi spremna...no, vjeruj mi, spremaš se i kad dođe taj čas, prepoznati ćeš ga.
Ožiljci...ma pusti njih sad, nije to sad bitno. Samo te još dodatno smeta i otežava ti proces ozdravljenja.
Ima terapija i za ožiljke. Važno je rješavat stvari po redu.
Ne boj se ničeg, pa ni ožiljaka. Vidjet ćeš, da kad umiriš svoju dušu i tijelo ti se počne obnavljati...da ćeš s radošću gledati u sutra i vratit će se ona tvoja stara dobra ja...
Zreli prišt...ma nije to niš', kad se jednom riješiš bolesnog istiskivanja, svako drugo pojedinačno i kontrolirano istiskivanje neće biti opasno.
Tako da, ako mi se napravi fakat nešt pošteno, istisnem ja to...i oke, dan, dva i prođe.
I čak ni svaki PMS nemam prištiće...
Super je što si otvorila ovu temu i što si aktivna, pomoći će ti...no, rezultati, ko'i svaki drugi pravi će se vidjeti tek s odmakom u vremenu.
Zato se oboružaj strpljenjem i hrabro dalje...pomalo i posložit će se.
Tako je i meni bilo.

[Dermatillomania]

Draga, baš me razveseli svaki tvoj post. Velika si mi utjeha.
Imaš pravo, i ja mislim da još nisam spremna, ali doći će i taj dan, nadam se uskoro!
Ma, posložit ću ja kockice u toj svojoj ludoj glavi kad-tad!

[jbg12]

ovo tema me jako pogodila moram priznat jer sam kao teenager dobio bolest koja se zove neurodermitis i jako me smetala (smeta me i dan danas)
znam kako je svima vama jer ja nemogu si pomoć ako se ne počešem 100 puta dnevno i ne izbacim kilu ljuskica kože sa sebe znam kako vam je stalno se borim s time nažalost nema lijeka ali treba to prihvatit i nastavit živjet s time što se više nerviraš bit ce ti gore vjeruj mi na rijec znam to najbolje....

[jbg12]

Sad cutam sve postove od početka i shvačam da se s time moram boriti !!!!
ali kako se boriti kad neznas protiv cega se boriš!!!
zašto se sve to pojavljuje baš meni(mislim ne samo meni) ????

[jakova]

Dermatillomania kaže:

Draga, baš me razveseli svaki tvoj post. Velika si mi utjeha.
Imaš pravo, i ja mislim da još nisam spremna, ali doći će i taj dan, nadam se uskoro!
Ma, posložit ću ja kockice u toj svojoj ludoj glavi kad-tad!

Tako treba moja prijateljice, pozitivno i opušteno, i doći će.
Ponosna sam i na tvoj trud, i na tvoju volju...podsjećaš me na mene
I dragi svi koji se s ovim borite, udružite snage i iskustva, biti će lakše...

[jakova]

jbg12 kaže:

Sad cutam sve postove od početka i shvačam da se s time moram boriti !!!!
ali kako se boriti kad neznas protiv cega se boriš!!!
zašto se sve to pojavljuje baš meni(mislim ne samo meni) ????

Da...grozno dragi.

U posljednje dvije rečenice si daješ odgovor...otud bi trebao krenuti..pokušati proniknuti..zašto baš tebi, jer možda se u tvom životu, tvom biću i tvojoj povijesti, upravo krije neki konkretan uzrok...a ako ga i kad ga nađeš, znati ćeš i protiv čega se boriš...pa će i borba dobiti svoje pravo oružje, alate i smisao.
Ja sam puno pisala o sebi, puno promišljala, puno patila i puno se borila, sve je to dugo trajalo, predugo...no do nečeg je ipak dovelo.
Problemi se rješavaju, jedan po jedan, a ja bez straha i starih rana krenula dalje...pod tim ne mislim da ih uopće nema...ali izgubili su svoju moć, da drže na jednom mjestu, koje ne da dalje, zarobljava i sputava.
Kako sam izišla iz toga svega, više nemam potrebu na forumu biti tako često...ali evo, s vremena na vrijeme ću svratit, čisto da vidim kako ste...kako se borite ili kako ste odustali, ili možda pobijedili...sami sebe, ili nekog drugog?!
...čuvajte mi se ekipo, vaša j.

[jakova]

Sjetila sam se još nečeg...a nekima će sigurno biti od pomoći...kad se onako raskopate, jako...pa ste krvavi i u ranama...osim antibiotske masti i praška, pomažu i kreme, gelovi za hemeroide...a kad vam prođu rane, kraste i ostane crvenilo, također pomažu i kreme, gelovi za vene, te razni proizvodi koji se koriste nakon depilacije, za ublažavanje iritacije i crvenila.
Eto, to vam je mali savjet za prvu pomoć, kad ste ono baš jadni, sami sa sobom i štetom koju ste počinili, a brzih rješenja nema.
Ovo je isprobano i meni je masu puta pomoglo.

[ToxicTears]

vec duze vrijeme grickam i trgam prstima kozu oko noktiju, i bojim se sto to postaje sve agresivnije. najintenzivnije je kada razmisljam nesto ili sam pod nekim pritiskom. nerijetko raskrvarim prste nesvjesno, da bi tek kasnije vidjela tragove krvi na knjigama ili odjeci. prsti su mi na tim podrucjima postali blago nateceni i crveni, i to se ne smiruje vec duze vrijeme. pocela sam cak i sa cupkanjem koze na jagodicama, nekad do te mjere da se jasno vide slojevi koze.
u zadnjih godinu dana pocela sam i sa grickanjem usana i unutrasnje strane obraza. nekad se uhvatim kako grizem usnu i uprkos svoj volji ne mogu da se zaustavim dok ne osjetim da me usna boli i da sam pretjerala, jednostavno nemam kontrolu nad tim. posebno se brinem zbog grickanja sluzokoze obraza za koje sam citala da moze imati uzasne posljedice. cesto pravim ranice i sisem krv, pojavile su se vec i "krpice" sluznice od pretjeranog grickanja.
cak i van neke stresne situacije, npr dok samo surfam po internetu, grizem obraze i pravim ranice.

da li je neko imao ovakav problem i kako je lijecio? je li organizmu nesto nedostaje ili je problem vise psiholoske prirode?
ovakvo ponasanje postaje iz godine u godinu sve intenzivnije, kako prestati dok nije prekasno

[sydney]

da copy/pastam svoj post s trihotillomanije,što mi pomaže u posljednje vrijeme da ne čupam. trihotilomanija i dermatilomanija spadaju u isti spektar: poremećaj kontrole impulsa pa možda nekom pomognu moji savjeti:

rekla sam da čitam knjigu Moć podsvijesti,da ukratko pojasnim o čemu se radi:naša podsvijest djeluje na temelju naših misli, ako pomislimo da smo glupi ona ODMAH povjeruje u to,ne pitajući se je li zaista tome tako ili smo to rekli u samo lošem raspoloženju.znači ako mislimo da ne možemo prestati čupati,ona u to vjeruje i djeluje u skladu s tim. pa sam ja požela ljubazno razgovarati sa svojom podsvješću,a kad ne ide tako izdajem joj naređenja..smiješno malo zvuči,al mogu reći da pali. juče sam ju zamolila da iako imam naporan dan da me održava zdravom (u prevodu bez glavobolje),kad sam uveče legla pred tv shvatila sam da me ipak gkava boli,pa sam joj rekla da joj je dužnost da mi služi,i nek rješi tu glavobolju. nakon nekih 15ak minuta sa skužila da je glavobolja prošla čudna ta pidsvjest.prema knjizi podsvijest ima sposobnost liječiti nas, tako da prije spavanja ponavljamo željenu mantru,moja je: ja sam prestala čupati zauvijek!i imam tako predivne i duge trepavice i obrve. i tako utonem u san..

gledala sam video kako djelovati na nesvjesne radnje kao što je npr čupkanje..zamislimo se kako čupamo,nakon toga zamislimo neku osobu koja MOŽE ne čupati iako ima trich..ja sam zamislila Isusa jer jedino bi on to po meni mogao hehehe i da mi On ulijeva tu svoju snagu koju On ima pa može ne čupati. ovo je moja interpretacija i scenarij kojim sprovodim smjernice,ukucaj na youtube ima toga još..

isto tako jako mi pomaže ovakav stav .postoji stgresna situacija/misao/radnja. ja si kažem strpi se čupa ti se radi tog i tog ,proći će,riješit ćeš to tako i tako. npr mališa se plače,mene glava boli,imam hrpetinu suđa z aoprati. duboko udahnem,kažem si poriv za čupanjem se javio radi tog,mališa će se smiriti,popit ćeš tabletu za glavu,oprat ćeš duđe i naggraditi se kavom i pauzo. tada poriv prođe!

ako češka,kažem to je samo češkanje,počeši se.ako je poriv radi stresa djelujem kao gore. ako je automatski, kažem si to je samo automatizam, odmakni ruku.

isto tako znam si govoriti duboko dišući:nisi ti kriva,kriva je trihotilomanija,nisi je ti birala..to je samo način na koji tvoj mozak se naučio nositi sa stresom. takva reakcija je pogrešna, strpi se, poriv će proći,a ja ću skrenuti pažnju na nešto drugo..

ako se još nečeg sjetim javim.

kod mene je poriv također manji ako izbacim kavu i šećer pa probajte i to.

[sydney]

i još: (opet copy/paste) sve navedene metode mogu se primjenjivati i kod dermatilomanije jer se radi o istom poremećaju!

u kratkim crtama šta ja sve sprovodim i konzumiram:

-pijem magnezij,kompleks vitamina b (obadvoje opuštaju),omegu 3,vitamin c,multivitamin.
-od lijekova antidepresiv starcitin jer imam socijalnu fobiju,anksioznost (tjeskobu) i depresiju.
-većina stručnjaka misli da je uzrok ovog poremećaja niska razina jednog transmitera u mozgu-GABE, pa pijem jedan lijek čime ga povećavam-danoptin (to sam tek počela piti).naravno ovo pijem sve uz konzultacije svog psihijatra.namirnice koje povećavaju gabu u mozgu su:citrusno voće,meso,banane,valerijana..pa i to konzumiram.
-kad osjetim češkanje samo s epočešem (što manje šećera i kave i češkanja će biti manje!). kad osjetim poriv il sam pod jakim pritiskom,strahom,nervozom, na glas si kažem: NEĆU ČUPATI, ovaj osjećaj je uzrokovan time i time,i to i to ću poduzeti da riješim korak po korak ono što me muči .npr. dijete mi plače ,a ja jako umorna i boli me glava. i onda se javi jaki poriv za čupanjem,pa si kažem:NEĆU ČUPATI.ovaj poriv je uzrokovan mojim umorom, glavoboljom,nervozom djeteta. malog ću leći spavati,ili dati mu neku igračku,a ja ću popiti tabletu za glavu,i čaj za opuštanje (smirenje) i odmaram uz dobru knjigu il tv.
-oko ruke nosim onu starinsku gumicu i čim osjetim poriv pucnem s enjome. tako prepoznam okidač za čupkanjem i pronalazim uspješne načine kako se porivu oduprijeti,i uraditi nešto drugo korisno da ne čupam. ovo je glavna postavka najučinkovitije HRT psihijatrijske terapije kod čupanja. znači_registriarti i po mogućnosti zapisivati kada,zašto čupkamo,šta smo sojećali prije čupanja,šta tokom i šta nakon čupanja ako smo čupali.ja to najbolje osvjestim ako pucnem gumicom,kažem se kako sam već pisala zašzo se poriv pojavio,kako se osjećam,šta ću poduzeti da s eosjećam bolje,a ne čupam naravno.
-jako su korisne vježbe disanja koje možete pronaći na netu, pomoći će ti da nosiš s porivom za čupanjem,i sad ostalim situacijama koje te dovode do čupanja.
-također ako znate engleski preporučam ti da pročitaš linkove što sam ih tu stavila,jako su korisni.i OBVEZNO pročitaj ovaj link http://www.laurasirowitz.com/images/LauraArticle.pdf tu su jako korisni savjeti,i velika podrška i suosjećanje te pravi put kojim trebamo ići,napisan od uspješne psihiterapetukinje koja je "ozdravila" od čupanja.ja ga pročitam par puta dnevno jer je divan i suojećajan još izdvajam ovaj link http://www.trich.org/dnld/HelpYourself.pdf tu su vježbe i korsne upute kako ne čupatinapravljene od priznatih psihijatara koji se bave trihotilomanijom.
-naravo kad imam poriv govorim one svoje rečenice:ja nisam kriva što osjećam poriv,što ponekad čupkam,kriv je trich..
-pomogla mi je i DECOUPLNG metoda osmišljena od psihologa za trich http://www.uke.de/kliniken/psychiatr...LC_19_2_10.pdf

[jakova]

Bravo draga!
Sretna sam radi svakog tvog uspjeha, kao da je moj
Ustraj i dalje, i budi hrabra...borba je to.

[Dugonoga]

Napokon sam otkrila naziv! Naime, godinama sam trazila i upisivala po Googleu simptome, ali nista mi nije izbacivalo.
Vec se valjda 15 godina borim s pristicima i dok su mi svi govorili da ih ne smijem istiskivati jer ce mi ostati oziljci naravno da sam to radila, nije mi bilo veceg uzitka od stati pred zrcalo i istisnuti sve sto imam (najcesce sa svjetiljkom da sto bolje vidim) i stisnem najvise so mogu da vidim dokud mogu, da zaboli jer je to onda bio uzitak. Naravno da sam bila premlada da shvatim da stiscem namjerno da zaboli jer sam tako izrazavala svoju ljutnju na cijeli svijet. Sada mi je lice puno bolje (olazak dermatologu) i nema vise puno toga istisnuti, ali ono sto se pojavi mora izaci na povrsinu i sada vec vidim uzorak: nesto me naljuti, ja sticem jace. Odupirem se koliko mogu jer mi je izgled vazan i ne mogu doci na radno mjesto s oziljcima, ali ne mogu reci da uspijem svaki put iako se zbilja trudim sto manje to raditi.
Medjutim, najveci problem mi je sto skidam kozicu sa zaraslih ogrebotina, ne znam kako da drugacije objasnim. Ja to zovem guljenjem oziljaka koji su nastalo usred udaraca. Nisam jos uvijek otkrila da postoji neki ustaljeni obrazac ponasanja (stres-grebanje). Jednostavno kada vidim kozicu moram je skinuti jer me ''zove''