"A upozorio sam te..."

[Almost Rosey]

Nemoguće da već postoji ovakva tema, ne može biti, I won't have it!

Ndaklem, nerijetko viđam ovuda pljuvanje po tipovima koji najave, primjera radi, da žele samo seks, i nakon što se djeva upusti u kojekakve emotivne zavrzlame i rollercoastere, on ispadne gad. Jer, kako je mogao. Jer, kako nije pokušao. Jer, kako se samo usuđuje. Jer, što nije u redu s njim/njom...

A čovjek fino upozorio. A ona? Sama pala, sama se ubila.

Ili ono kada netko veli da nije za vezu. Nije mu neko vrijeme, nije neki on sam sebi, nije pa nije, nešto ne štima i nešto ne ide, iz stotog razloga, nebitno. A družio bi se. Pa to liepo upakira i plasira, a druga strana odabere druženje znajuć sveudilj da ništa od romanse.

Na kome je odgovornost?
Tko treba što učiniti? Čija je krivnja - i radi li se uopće i o kakvoj krivnji - što to sad, eto, ne štima onako kako bi obje strane htjele?

Je li dovoljno upozoriti? Reći "čuj, ja ti sada bih/ne bih ovo ili ono, ja (ni)sam za..." ili nešto deseto? Je li dovoljno da druga strana eksplicitno čuje na čemu je, ili je potrebno učiniti sve ikad što je potrebno da netko ne završi povrijeđen?

Što u takvim situacijama podrazumijeva, ajmoreć, informed consent?


Jel me berete?
Raspravljajte, dakle

[RedSonia]

a nešto malo sam ubrala

gle, možeš ti upozoriti i reći što god želiš ali ljudi čuju samo ono što žele čuti odnosno ono što im odgovara a nada je kurva no svejedno nas ne napušta dok god mislimo da ima imalo šanse da stvari budu onakve kakvima bi mi to željeli.

Na kraju balade povrijeđenih uvijek ima ali krivnji tu zapravo uopće nema mjesta, nju nam druga strana nametne ako joj to dozvolimo i ako u sebi već nosimo obrazac na koji dodatna krivnja uvijek lijepo "sjedne" jer nađe pogodno tlo
Pošteno bi zapravo bilo reći, OK riskirao sam, spušio sam i to bi bilo to, u životu treba znati i gubiti

[Almost Rosey]

RedSonia kaže:

Pošteno bi zapravo bilo reći, OK riskirao sam, spušio sam i to bi bilo to, u životu treba znati i gubiti

Pcjah, zvučiš kao da su ljudi racionalna bića


Je li dovoljno upozoriti i reći sve što misliš da je potrebno, ili je na strani koja, uvjetno rečeno, manje ulaže, da se makne, da spriječi da druga strana bude povrijeđena?

Recimo, ako Marina zna da se sviđa Marku, treba li se nastaviti družiti s njim i nakon što je rekla "gle, ja tebe gledam i zauvijek ću te gledati samo kao frenda" a on odgovorio "ma daaa, burazi all the way!"? Ili se treba maknuti jer postoji vjerojatnost da se možda on još uvijek nada da će joj pijanoj i ranjivoj uvaliti jezik? I ako joj uvali jezik, je li Marina gadura ako kaže "čuj, bila sam pijana i ranjiva, ovo neće ići, gledam te kao frenda"?

[AngryNomad]

Ovisi da li je osoba koja postavlja pravila svjesna kako ce to zavrsiti.
Ako je, i svejedno to ide iskoristiti, nije ok. To je pitanje morala.

[Ensi]

Almost Rosey kaže:

A čovjek fino upozorio. A ona? Sama pala, sama se ubila.

Je li dovoljno upozoriti? Reći "čuj, ja ti sada bih/ne bih ovo ili ono, ja (ni)sam za..." ili nešto deseto? Je li dovoljno da druga strana eksplicitno čuje na čemu je, ili je potrebno učiniti sve ikad što je potrebno da netko ne završi povrijeđen?

Mislim da je dovoljno upozoriti, ali ljudi ne žele čuti/vidjeti...
Ja općenito nisam za nikakve veze i to odmah dam do znanja, onda bude priča kao pa nisam ni ja, možemo probati, ali sve to jako brzo završi jer dođe do rasprava 'neš ti sovim, sonim'. Ili kad ideš s nekim na prvu kavu i isto jasno kažeš da je to čisto prijateljski, opet budu neki pokušaji. Valjda je to tako, živimo po principu ako mi nisi napet, neću s tobom ni kavu popit.

Kad je u pitanju druga strana volim znati na čemu sam i onda uglavnom nikad ne bude problema ni krivo protumačenih situacija. Ja sam tip koji kad ide na neko spontano druženje pita osobu koliko imaš vremena za druženje tako da ne bude ništa na prepad, takva sam valjda i kod osjećaja. Ako se razvije nešto intenzivnije, super (ne mislim na ozbiljnu vezu ni rasprave o djeci ) ako dođe do prekida, opet super jer nije bilo obmanjivanja ni lažnih obećanja i ostalih ludosti pa računam na onu 'sama pala, sama se ubila.'

[edi_bosanceros]

sam pao
sam se ubio

[Dark Dizkober]

Ma ona je kriva.
Ključaj.

[Lord Byron]

Almost Rosey kaže:

nerijetko viđam ovuda pljuvanje po tipovima koji najave, primjera radi, da žele samo seks, i nakon što se djeva upusti u kojekakve emotivne zavrzlame i rollercoastere, on ispadne gad.

Ne mogu se sjetiti nijednoga takvog pljuvanja. Ne kažem da nema nijednog, ali se ne mogu sjetiti nijednog.

O, kako bi bilo dobro tvrdnju o "nerijetkosti" potkrijepiti ovdašnjim linkovljem...

[NoOneImportant]

ja to kažem drito na početku, samo seks i ne više od 4 puta u obliku jednom tjedno pa svaki svojim putem, ako osjetim da se poćne ljepiti već nakon drugog puta, arivederci uz obrazloženje zakaj... a ona ond aneka priča kaj hoće i kome hoće...

[Teta2U]

Ne vidim nikakav problem ako se u startu odmah kaže što/kako/zašto, a na drugoj osobi je onda da to ili prihvati ili ne. Razviju li se tu osjećaji, u takvom slučaju neželjeni, opet osobno smatram da je sasvim ok biti iskren i otvoren, oboje. I to je to

[Eric Prydz]

Almost Rosey kaže:

Na kome je odgovornost?
Tko treba što učiniti? Čija je krivnja - i radi li se uopće i o kakvoj krivnji - što to sad, eto, ne štima onako kako bi obje strane htjele?

Je li dovoljno upozoriti? Reći "čuj, ja ti sada bih/ne bih ovo ili ono, ja (ni)sam za..." ili nešto deseto? Je li dovoljno da druga strana eksplicitno čuje na čemu je, ili je potrebno učiniti sve ikad što je potrebno da netko ne završi povrijeđen?

Odgovornost je onoga tko vidi hoće li se situacija razviti na štetu drugoga. Zašto bi nekoga trebalo biti briga hoće li druga strana ostati povrijeđena? Moj osobni stav je zato što ne želim da zbog sebičnih i trenutnih požuda druga osoba ostane povrijeđena, bez obzira što se osoba smatra "odraslom". Postoji dovoljno drugih koje bez takve popratne prtljage i "štete" mogu zadovoljiti obje strane. Šta'š, tako sam naivan, želio bi da meni netko u trenucima iracionalnosti vrati pamet u glavu.

[mrafica]

Osobno uvijek shvatim doslovno što mi osoba kaže i onda si izvažem želim li to ili ne.
Ali nisam jednom svjedočila da se baš osobi, koja najavi da ne želi ništa ozbiljno, kasnije razviju osjećaju pa promijeni mišljenje.
Ljudi su ljudi. Ako je netko čuo od druge strane da ona/on ne žele ozbiljno, a ona/on svojim ponašanjem šalju drukčiju sliku, lako je zaglibiti u zavaravanje samog sebe da možda on/ona ipak ne misle to što govore. Nije da krivim te neke ljude koji počnu živjeti u iluziji i počnu se nadati. Ali ne krivim ni ove druge.
Hebat ga, odnosi nisu uniformni.

Zapravo ne shvaćam baš previše osobe koje ne žele ozbiljno, a skuže da je druga strana više zaglibila i svejedno ostaju s tom osobom. Makar bili i skroz iskreni sto puta i otvoreno pokazali sve karte, ne razumijem ih previše.

[EmiliaK]

Almost Rosey kaže:

Nemoguće da već postoji ovakva tema, ne može biti, I won't have it!

Ndaklem, nerijetko viđam ovuda pljuvanje po tipovima koji najave, primjera radi, da žele samo seks, i nakon što se djeva upusti u kojekakve emotivne zavrzlame i rollercoastere, on ispadne gad. Jer, kako je mogao. Jer, kako nije pokušao. Jer, kako se samo usuđuje. Jer, što nije u redu s njim/njom...

A čovjek fino upozorio. A ona? Sama pala, sama se ubila.

Ili ono kada netko veli da nije za vezu. Nije mu neko vrijeme, nije neki on sam sebi, nije pa nije, nešto ne štima i nešto ne ide, iz stotog razloga, nebitno. A družio bi se. Pa to liepo upakira i plasira, a druga strana odabere druženje znajuć sveudilj da ništa od romanse.

Na kome je odgovornost?
Tko treba što učiniti? Čija je krivnja - i radi li se uopće i o kakvoj krivnji - što to sad, eto, ne štima onako kako bi obje strane htjele?

Je li dovoljno upozoriti? Reći "čuj, ja ti sada bih/ne bih ovo ili ono, ja (ni)sam za..." ili nešto deseto? Je li dovoljno da druga strana eksplicitno čuje na čemu je, ili je potrebno učiniti sve ikad što je potrebno da netko ne završi povrijeđen?

Što u takvim situacijama podrazumijeva, ajmoreć, informed consent?


Jel me berete?
Raspravljajte, dakle

Po meni je dovoljno upozoriti.. ko voli nek izvoli....ali ima nesto sto se zove sexualno maltretiranje...
Kad te neko stalno prati, uvijek je tu gdje i ti, uvijek je od pomoci, voli stvari kao ti... sve na lijep I kulturan nacin.. stisce, uspostavlja kontrolu..
Glumi da jesto ono sto nije.. i to radi samo da bi dobio sex, novac, ili bilo kakvu korist od zrtve.
Sve upakovano u najsjajniji i najljepsi paket.
To se u nekim zemljama i zakonski kaznjava.

[Carpe Diem!!!]

Dovoljno je direktno, iskreno i otvoreno reći kakve su namjere. Odmah na početku. Sve zavrzlame poslije, eventualni osjećaji i slični problemi su odgovornost druge strane. Punoljetna je, zrela, to što je shvatila te riječi na drugačiji način (iako su one posve jasne) nije problem onog ko je bio iskren i otvoren. Već zavlačenje, stvaranje slike onakvom kakva ona nije pada pod odgovornost onog ko to tako čini i laže.

[jednokratna nika]

ma nemos ljudima nista rec jer su tupavi i ne slusaju.

[Carpe Diem!!!]

Čuju samo ono što im odgovara.

[jednokratna nika]

meni je zapravo totalno cudan taj koncept razgvora. ono, ti ces nesto rec, druga osoba ce to cut i magicno se promijenit? ne znam, nije mi se to jos desilo.

al opet, nisu mi jasni ni ovi drugi koji ostaju s ovim tupavim neslusacima umjesto da se maknu. bitce da si hrane ego il nes.

[Carpe Diem!!!]

Ne mora biti hranjenje ega. Ljudi tu uzmu sto im odgovara uz dozvolu druge osobe.

[mrafica]

Carpe Diem!!! kaže:

Ne mora biti hranjenje ega. Ljudi tu uzmu sto im odgovara uz dozvolu druge osobe.

Meni svejedno nije jasno kako funkcionira tijek misli osobe koja ne želi ništa posebno od druge strane, a potpuno je svjesna (ne govorim o slučajevima kad to nije jasno) da je druga strana puno dublje u tome svemu i da si zabrijava da će od toga biti nešto više. Ne kažem da nema legitimno pravo na to, ali mi je to u najmanju ruku neshvatljivo.

[Victora]

Po mom nekom iskustvu, osobe koje zanima samo tjelesna strana "veze" nije niti briga za drugu osobu, jel njoj stalo ili nije....oni svoje kažu na početku, pa ti uzmi ili ostavi. Gori su oni koji to ne kažu, da bi te pridobili glume ljubav, a onda "ali mi smo samo prijatelji" ili "nisam ja za vezu, ali možemo se i dalje sexati"...

Osobno - nikad više se ne bi upustila s ikim u nekakav takav aranžman. Mislim da treba biti "posebna" osoba da budeš sposoban s nekim se sexati, a ne imati osjećaje prema njemu. I s takvima ne želim imati posla.