Odbacivanje religije i ateizam

[omen4k]

mhermes kaže:

Jedini problem koji imam sa postojanjem života nakon smrti jeste to što se tada postavlja pitanje "Kako nastaje duša?"

Prije tog pitanja korisno bi bilo razmotriti smislenost koncepta "zivot poslije smrti".
Sto je oksimoron.

[mhermes]

Pod životom nakon smrti mislim na to da svijest ostaje očuvana nakon smrti. Ne mislim na one ateističke tipa da smo star dust i da nam atomi ostaju neuništivi nakon smrti. Život poslije smrti u tradicionalnim pogledima religije koju pretpostavljaju postojanje duše.

[Dragan]

Bavljenje duhovnoscu mi je omogucilo da odbacim i religije i ateizam.

[tehuti]

Rođen u dijelom katoličkoj dijelom u pravoslavnoj familiji. Nikad se nije nešto ekstra inzistiralo na religiji, osim nekih klasičnih folklornih običaja i navika koje idu uz te praznike, no ništa religiozno ustvari. Zahvalan sam na tome što me nisu gurali u ništa. A ni sami roditelji ni familijaši nisu baš neki veliki vjernici, zapravo su klasični "kulturalni kršćani" bez ikakve religiozne prakse, dakle samo nominalno i to po običajima.

Od malena su me zanimale sakralne, svete, mistične stvari itd... mitologije, priče, pouke, kako bolje živjeti i takve stvari. Crkva kao građevina i ritual su imali sigurno nekog efekta na mene, jer me baka povremeno odvela u crkvu. Kao mali nisam imao nikakve averzije prema tome. Uvijek mi se sviđala ideja monasticizma, redovništva, u raznim religijama, ideja da se čovjek posveti svetom životu u individualnoj potrazi za istinom ili smislom. Zbog toga mi je padalo na pamet i zaređivanje u skladu sa mojim trenutnim interesima; nekad je to bio judaizam i kabala, nekad kršćanski kontemplativni misticizam, nekad hindu, pa krišna spike itd... Ali nikad ozbiljno do mjere da bih išta napravio po tom pitanju. Na kraju se moja potraga svela na "kako postići potpuni potencijal". Kako sam prirodno introvert, uvijek me privlačila vrlo diskretna ili tajna strana duhovne prakse, pa sam zaglibio u ezoteriju, okultizam i sve tako misterijske vode. Nikad nisam bio dio ni jedne sljedbe kroz cijeli život.

Kad sam napustio vjeru u nadnaravno, tj. kako bi mi postepeno rušila vjera, tako sam postajao sve skeptičniji i kritičniji prema samim izvorima i literaturama religiozno-duhovno-ezoteričnim pa sam počeo radikalno re-interpretirati te tekstove i kritički ih razmatrati. Još uvijek me je zanimao neki rad na sebi, ali sa minimalno ezoterije, metafizike i nadnaravnog pa sam naišao na čistokrvni agnosticizam i ateizam. S time je došao interes za neuroznanost, filozofiju uma, psihologiju, psihoterapiju itd... S tim sam definitivno odustao od dualističkih i religijskih definicija prirode individualnosti i okrenuo se skepticizmu i pragmatizmu.

Sada se inspiriram iz filozofskih izvora više nego nekih ezoteričnih punih metafizike. Stoici, epikurejci, cinici, skeptici, egzistencijalisti, nihilisti, budisti i taoisti su po meni u nekom od svojih filozofskih temeljnih učenja i doktrina došli do srži problema ljudske percepcije stvarnosti i prirode uma same po sebi te do nekih terapeutskih filozofskih i etičkih disciplina/tehnika kako čovjek može ublažiti patnju, vezanost, samo-regulaciju i neku etiku vrline (ne dogmatski niti strogo preskriptivno), te kako stremiti ili barem regulirati vlastitu ispunjenost životom. Možemo to nazvati ateistička ili egzistencijalistička "duhovnost" koja se oslanja samo na iskustveno i ne zanemaruje ljudsku sklonost deluzijama i inherentnim spoznajnim ograničenjima.

Trenutno sam agnostički ateist sa simpatijama prema budizmu i taoizmu. To su jedine religije koje smatram pragmatičnima i korisnima za srž problema percepcije stvarnosti.

[Happyning]

Duhovnost, religija, ateizam. U čemu je razlika?! valjda sam malo zapravo dosta puno puknut u odnosu na druge

Hm...svatko svoju briju brije dok ga ta brija ne digne pa ga stresne i tada opet zabrije svoje brije druge za koje opet nekako drugačije misli da će ga ta druga brija nekako konačno prošvercat ispod "duge".

Um je zaista jako dobro pognojena zemlja kao vrsna sirovina za svaštvarnicu dok se ne primjeti da je i svaštvarnica iznikla iz same vrsne sirovine.

[mhermes]

@Tehuti zašto se počela rušiti vjera?
Nije mi jasno kako se tada na duhovnost ne gleda kao na običan self help.
Je li duhovnost placebo sve dok ne posumnjamo?

[krena]

todaytonight kaže:

ajme, koliko ovdje ima bivsih ministranata

zanimljivo bi bilo cuti da li i medju forumskim zenskama ima bivshih altar girls koje je zahvatio kolorit orijenta

I ja sam bio ministrant. I imao sam vjeronauk 5 kada sam polagao za krizmu u 8. razredu O.Š. Kasnije sam imao marksizam 5 , sve 4 godine srednje i u prve dvije godine fakulteta

A moj je prijatelj bio samnom ministrant. I jednom zbog toga skoro da nije sebe ugrizao !!?? Naime mi smo u O.Š. skupa držali križ u Veliki petak, a narod ga je dolazio ljubiti. A on je nakon 5 godina držao na bini Titovu štafetu dok su oko ne plesali narodna kola (da se ne prevrne od vibracija). I on se sjetio da je prije držao križ. Pa mu se došlo smijati a svi gledaju njega i narodno kolo. Da ne prasne u smijeh je sebe dobro zagrizao

[tehuti]

mhermes kaže:

@Tehuti zašto se počela rušiti vjera?
Nije mi jasno kako se tada na duhovnost ne gleda kao na običan self help.
Je li duhovnost placebo sve dok ne posumnjamo?

Skužio sam da ezoteričari baljezgaju o višim razinama postojanja a govore ustvari o banalnim stvarima, tj. pripisuju im onostran značaj. Malo po malo, čistka korak po korak, do mjere da sumnjam u sve apsolutne vrijednosti ili ono što se takvime predstavlja.

Moglo bi se reći da sam uvijek težio nekom minimalizmu, nikad se nisam previše vezao za periferiju i forme. A budući da sam skužio za sebe da me odbijaju vezanosti za apsolutne ideje, "istine" i strukture/hijerarhije u ezoterno-duhovno-religijskim vodama i da mi je etika u praksi u suštini humanistička, reko sebi, zašto uopće prakticirati nešto u religioznom ili kvazi-religioznom formatu ako tako nešto postoji van tog konteksta, jednako efektivno i relevantno za bolji život (iliti well-being). I onda kako sam paralelno istraživao psihoterapiju, psihologiju i ostale kognitivne znanosti te neš sitno filozofiju i etiku, skontao da u tome imam sve što mi treba od nekog razumskog temelja za ikakvo bolje razumijevanje prirode uma i ljudskih potreba, samo što nedostaje neka holistička teorija svjesnosti i well-beinga pa sam krenuo sam krpati sebi i filtrirati ono što mi treba da se bolje motiviram za osobne promjene.

Ili skraćeno: tek kad sam doveo u pitanje iskrenost motiva za vlastitu okultnu/duhovnu praksu, kad sam vidio da okolo-naokolo, indirektno pokušavam riješiti probleme vlastite neurotske ličnosti, umjesto da gađam u sridu, sa što manje mistifikacija krenuo sam u proces filtriranja. To mi je uzelo jako puno vremena, ali se isplatilo. Dosta sam razmišljao, kombinirao i povezivao. A i pomoglo je što volim opsesivno iščitavati i tumačiti duhovnjačku literaturu pa sam vidio koliko logičkih grešaka, lošeg poznavanja znanosti te jezičnih igrica ima u tome da se osoba jedva može detoksicirati od apsolutnih i često neprovjerljivih ideja.

Otvorio sam thread o "ateističkoj duhovnosti" na ovom podforumu. Tamo sam pisao o tome iz više perspektiva. Da li je to oksimiron ili dobar suživot pojmova i svjetonazora, ostaje da se procjeni. Bitno je kako postavimo stvari u konceptualne okvire.

Samopomoć je širok pojam. Ne mora to biti ništa jeftino ni plitko, niti karijerističko, konzumerističko. To može biti i čitanje filozofske literature u potrazi za savjetima za bolji život. A i ne mora. Sve što pojedinac koristi da si pomogne je samopomoć. Ja duhovnost vidim kao samopomoć, samo što većina toga na tržištu ideja ovisi o transcendentalnom, metafizici, mitologiji ili čistom praznovjerju. Primjetio sam da netko iole zainteresiran za samopomoć, često u paketu vjeruje u sve i svašta. To mi je fascinantno u svakom slučaju. Uvijek me zanimalo zašto ljudi vjeruju u to što vjeruju.

[krena]

mhermes kaže:

zašto se počela rušiti vjera?
Nije mi jasno kako se tada na duhovnost ne gleda kao na običan self help.
Je li duhovnost placebo sve dok ne posumnjamo?

Meni se vjera u kršćanstvo počela rušiti već u O.Š.
Skužio sam da je religija bajka za odrasle. A nakon toga sam probao sve i svašta.
O tome sam pisao:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...0&postcount=10

tehuti kaže:

Skužio sam da ezoteričari baljezgaju o višim razinama postojanja a govore ustvari o banalnim stvarima, tj. pripisuju im onostran značaj. Malo po malo, čistka korak po korak, do mjere da sumnjam u sve apsolutne vrijednosti ili ono što se takvime predstavlja.

Ja sam se naslušao puno predavanja od Maharishi Mahesh Jogija.
A i ostalih lijepih priča mnogih duhovnjaka.
Na kraju mi to sve skupa izgleda kao lijepa teorija bez praktične vrijednosti.

.........pa sam krenuo sam krpati sebi i filtrirati ono što mi treba da se bolje motiviram za osobne promjene.

Ja ih više niti ne pokušavam na sebi raditi. Jer što god više želiš sebe mijenjati - to sve više postaješ ono čega se želiš riješiti.

[omen4k]

tehuti kaže:

Skužio sam da ezoteričari baljezgaju o višim razinama postojanja a govore ustvari o banalnim stvarima, tj. pripisuju im onostran značaj.

Generalizacija u kontradikciji sa avatarom.

[tehuti]

omen4k kaže:

Generalizacija u kontradikciji sa avatarom.

Avatar je star kao i nick, nije mi se dalo mijenjati.

[omen4k]

tehuti kaže:

Avatar je star kao i nick, nije mi se dalo mijenjati.

Znaci ne vidis nikakav problem u tome da nickom i avatarom projiciras jedno a zapisima sasvim suprotno ?

[mhermes]

"Ili skraćeno: tek kad sam doveo u pitanje iskrenost motiva za vlastitu okultnu/duhovnu praksu, kad sam vidio da okolo-naokolo, indirektno pokušavam riješiti probleme vlastite neurotske ličnosti..."


Kakvi su bili motivi?
Mislim da svi imaju sebične motive, ali neće sami sebi da priznaju. Dudeism kao filozofija, ne tvrdi se ništa o bogu, životu poslije smrti, moralu. Filozofija jednom rečenicom "just take it easy". S obzirom na nastanak radi filma, motiv je upitan.
Što se tiče ministranata, najveći antiteisti koje znam su bivši ministranti, ali većina ministranata su ostali vjernici.



"Ja sam se naslušao puno predavanja od Maharishi Mahesh Jogija.
A i ostalih lijepih priča mnogih duhovnjaka.
Na kraju mi to sve skupa izgleda kao lijepa teorija bez praktične vrijednosti."


Kakva je praktična vrijednost bilo kakvog vjerovanja?
Posljednji mesija (The Last Messiah) https://philosophynow.org/issues/45/The_Last_Messiah

Kakva je praktična vrijednost ovoga, samo lijepa priča?

[Srebrni-medvjed]

tehuti kaže:

Rođen u dijelom katoličkoj dijelom u pravoslavnoj familiji. Nikad se nije nešto ekstra inzistiralo na religiji, osim nekih klasičnih folklornih običaja i navika koje idu uz te praznike, no ništa religiozno ustvari. Zahvalan sam na tome što me nisu gurali u ništa. A ni sami roditelji ni familijaši nisu baš neki veliki vjernici, zapravo su klasični "kulturalni kršćani" bez ikakve religiozne prakse, dakle samo nominalno i to po običajima.

Od malena su me zanimale sakralne, svete, mistične stvari itd... mitologije, priče, pouke, kako bolje živjeti i takve stvari. Crkva kao građevina i ritual su imali sigurno nekog efekta na mene, jer me baka povremeno odvela u crkvu. Kao mali nisam imao nikakve averzije prema tome. Uvijek mi se sviđala ideja monasticizma, redovništva, u raznim religijama, ideja da se čovjek posveti svetom životu u individualnoj potrazi za istinom ili smislom. Zbog toga mi je padalo na pamet i zaređivanje u skladu sa mojim trenutnim interesima; nekad je to bio judaizam i kabala, nekad kršćanski kontemplativni misticizam, nekad hindu, pa krišna spike itd... Ali nikad ozbiljno do mjere da bih išta napravio po tom pitanju. Na kraju se moja potraga svela na "kako postići potpuni potencijal". Kako sam prirodno introvert, uvijek me privlačila vrlo diskretna ili tajna strana duhovne prakse, pa sam zaglibio u ezoteriju, okultizam i sve tako misterijske vode. Nikad nisam bio dio ni jedne sljedbe kroz cijeli život.

Kad sam napustio vjeru u nadnaravno, tj. kako bi mi postepeno rušila vjera, tako sam postajao sve skeptičniji i kritičniji prema samim izvorima i literaturama religiozno-duhovno-ezoteričnim pa sam počeo radikalno re-interpretirati te tekstove i kritički ih razmatrati. Još uvijek me je zanimao neki rad na sebi, ali sa minimalno ezoterije, metafizike i nadnaravnog pa sam naišao na čistokrvni agnosticizam i ateizam. S time je došao interes za neuroznanost, filozofiju uma, psihologiju, psihoterapiju itd... S tim sam definitivno odustao od dualističkih i religijskih definicija prirode individualnosti i okrenuo se skepticizmu i pragmatizmu.

Sada se inspiriram iz filozofskih izvora više nego nekih ezoteričnih punih metafizike. Stoici, epikurejci, cinici, skeptici, egzistencijalisti, nihilisti, budisti i taoisti su po meni u nekom od svojih filozofskih temeljnih učenja i doktrina došli do srži problema ljudske percepcije stvarnosti i prirode uma same po sebi te do nekih terapeutskih filozofskih i etičkih disciplina/tehnika kako čovjek može ublažiti patnju, vezanost, samo-regulaciju i neku etiku vrline (ne dogmatski niti strogo preskriptivno), te kako stremiti ili barem regulirati vlastitu ispunjenost životom. Možemo to nazvati ateistička ili egzistencijalistička "duhovnost" koja se oslanja samo na iskustveno i ne zanemaruje ljudsku sklonost deluzijama i inherentnim spoznajnim ograničenjima.

Trenutno sam agnostički ateist sa simpatijama prema budizmu i taoizmu. To su jedine religije koje smatram pragmatičnima i korisnima za srž problema percepcije stvarnosti.

Možda si očekivao da će ti religija i hermetizam riješiti neke životne probleme pa se to na kraju nije dogodilo

[todaytonight]

zato je esencijalno kakve price slusas . ja vjerujem da je istina ono sto biblija kaze da je zamor iscitavati sve te necije price .. narocito one koje kazu da kada se osjecas dobro da je to ono kada si jedino i konektiran s Bogom, i da ako bilo sto ispastas ili te snadje nevolja da je to znak da nisi konektian s energijom koja je kreirala ALL, te da ici odgovoriti na bilo koji zivotni problem nije valjan odgovor, vec da se treba prebaciti u mode iluzornosti, ili pak u prezervativni mode vakuma ateizma

to je sve samo ne realnost; to nije borba istine


ti ministranti su svoj zavjet s Bogom stavili adakta i okrenuli se ateizmu zato sto ne mogu smoci snage da se suoce s racunom za naplatu - sa svojim vlastitim grijesima koje uredno trebaju priznati da bi mogli postici razrjesenje .. obican bijeg koji ih nikamo nece odvesti navlacenjem kondoma na svoje duse . i oni se zavaravaju da je zamotani bomboncic u ustima bomboncic . eto, to je ateizam at its best

[tehuti]

omen4k kaže:

Znaci ne vidis nikakav problem u tome da nickom i avatarom projiciras jedno a zapisima sasvim suprotno ?

Iskreno, ne zamaram se time previše. Ako netko to shvaća toliko ozbiljno, nek shvaća. Ionako je jedini način da se predrasude ili primisli smanje ili otklone, direktna komunikacija.

[tehuti]

mhermes kaže:

Kakvi su bili motivi?
Mislim da svi imaju sebične motive, ali neće sami sebi da priznaju.

Upravo tako. Samo je pitanje koliko slojeva samozavaravanja ima. Neki to upakiravaju u nekakve moralne apsolute i forsiranje istih a u stvarnosti ne mogu smisliti bližnjeg svojeg nego se šatro prikazuju kao altruisti.

Sadašnji motiv mi nije moć niti savršenstvo, već terapeutski utjecaj filozofije (bolji život, eudaimonia, ataraksija, itd...). Vjerujem da je samo-referentnost teško ukloniti, eventualno budističkim praksama, no sebičnost u nekom apsolutnom smislu - u to sumnjam, eventualno svesti na minimum do mjere da se nema kako manifestirati. Zdrave su i prakse metta bhavana meditacije - odnosno kultiviranje suosjećajnosti i toplih emocija spram sebe i drugih na bezuvjetan način. Naravno da to nije panaceja niti magična formula, to je disciplina kao i teretana. Ako se ne radi, um se zapostavi, lakše pada u deluzije, lakše vjeruje u stvari, mentalni mišić i neuroplastičnost ostaju neiskorišteni.

Dudeism kao filozofija, ne tvrdi se ništa o bogu, životu poslije smrti, moralu. Filozofija jednom rečenicom "just take it easy". S obzirom na nastanak radi filma, motiv je upitan.

Dudeism je stvarno em fora em vrlo praktičan. We all abide.

Ustvari to je neki miks taoizma, zena i kontrakulture.

Što se tiče ministranata, najveći antiteisti koje znam su bivši ministranti, ali većina ministranata su ostali vjernici.

Ima u tome dosta istine.

Kakva je praktična vrijednost bilo kakvog vjerovanja?
Posljednji mesija (The Last Messiah) https://philosophynow.org/issues/45/The_Last_Messiah

Ne vidim članak, ali znam o čem se radi. Pa, uvijek relativna. Nema apsolutnog izlaza ni lijeka ljudskom problemu percepcije, ali ima terapije i samoregulacije. Nježniji pristup nego apsolutna uvjerenja koja vrše tiraniju nad ljudskim umom i stvaraju patnju i tjeskobu pa nam ono što jest, ili stvarnost kakva jest izmiče.

[Nemruth Dagi]

La Baba yaga kaže:

"Ovdje smo dođite i gurnite".
To mi je promjenilo život.

Kaj su te gurnili...?

[Beljki]

todaytonight kaže:

zato je esencijalno kakve price slusas . ja vjerujem da je istina ono sto biblija kaze da je zamor iscitavati sve te necije price .. narocito one koje kazu da kada se osjecas dobro da je to ono kada si jedino i konektiran s Bogom, i da ako bilo sto ispastas ili te snadje nevolja da je to znak da nisi konektian s energijom koja je kreirala ALL, te da ici odgovoriti na bilo koji zivotni problem nije valjan odgovor, vec da se treba prebaciti u mode iluzornosti, ili pak u prezervativni mode vakuma ateizma

to je sve samo ne realnost; to nije borba istine

A tko uopce to tvrdi?
Oni koji zagovaraju majavadu (sto bdv uopce nije neka univerzalna ideja niti u hinduizmu niti u budizmu, jedan kasniji budisticki pravac je do nje dosao i onda neki hinduski preuzeli, ali nisu u vecini) smatraju da je i sreca jednako iluzorna kao i sve drugo, "osjecati se dobro" bas i nije vezano uz to.

Jedina religija koja je maksimalno realisticna i sa patnjom se suocava bez eskapizma je budizam, posebno theravada. SVi ostali, ukljucujuci krscane sa svim svojim krizevbima, su eskapisti, ocekuju da ce ih te zrtve na kraju dovesti do spasenja, nestanka patnje, nekih nedokazivih rajeva, ustanka iz grobova u savrsenom svijetu, da ce se veliki misticni tata za njih pobrinuti... ne moze s nazvati bas nekim velikim realizmom.

Krscanstvo (uz judaizam u nekoj mjeri) je najkuknjavskija religija koju znam, nitko ne voli toliko bit zrtva, toliko cendrat nad vlastitim mukama i "krizevima" i ponasat se ko stara baba koja stalno neki klinac zapomaze koliko to rade krscani. Tj katolici protestanti bas i ne toliko. Budidisticka filozofija je: sranje se desavaju, nauci se sa jima nosit. Jogijska filozofija je: ojacaj da savladas sranja. Krscanska je: kukaj kozmickom tatici i prenapuhavaj sranja da bi kao nezrelo djete prema roditelju pokusao privuc simpatije kako tog viseg bica tako i drustvene okoline.


Meni osobo apsolutno najantipaticnija odlika vase relugije je to neprestano kukanje i igranje zrtve od institucionalnog do osobnog nivoa. Teska nezrelost i nesposobnost da se suoce sa stvarnim zivotom i problemima, ko djeca.

[amary]

todaytonight kaže:

ti ministranti su svoj zavjet s Bogom stavili adakta i okrenuli se ateizmu zato sto ne mogu smoci snage da se suoce s racunom za naplatu - sa svojim vlastitim grijesima koje uredno trebaju priznati da bi mogli postici razrjesenje .. obican bijeg koji ih nikamo nece odvesti navlacenjem kondoma na svoje duse . i oni se zavaravaju da je zamotani bomboncic u ustima bomboncic . eto, to je ateizam at its best

A kakav to zavjet polažu ministranti?Osobito mlađa djeca?
Tko je formirao i propisao taj zavjet?
I zašto misliš da se isti okreču ateizmu,radi straha o polaganju računa,a ne što su doživljavali /vidjeli izbliza od zaređenog svećenstva?Naime i na stranicama foruma,neki su upravo licemjerje svećenstva navodili kao razlog odbjeglosti iz religije.