Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 03.02.2007., 00:34   #81
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Meni to zvuči super, samo npr. ja čisto sumnjam da bi mojoj mami bilo ugodno da joj itko drugi, posebno nepoznat, mijenja pelene osim mene, tate ili patronažne.Osim toga imamo neke svoje sisteme koji nam svima odgovaraju, a nekome možda nebi legli. Evo, npr. ja moram u Split na 2 dana (najbolji frend mi se ženi) i muka mi je starog ostaviti samog . Jednostavno da bi se moja mama digla i posjela na princezu potrebne su 2 osobe, od koje jedna mora biti jača (muško) jer ona je ko vreća, bez ravnoteže, sva atrofirana a teška 73 kg od prokletih deksića. A odmor da mi treba, je treba mi i to jako . Ubija me dizanje u pol 6, dizanje na princezu i ušpricavanje glicerina u njeno debelo crijevo pa čekanje da obavi veliku nuždu, pa onda stavljanje na krevet na gumu i pranje, a sve moraš sam, dignut ruku, nogu, okrenuti je na bok, jer ne možeš na onako mokro tijelo od mokraće staviti čistu pelenu. To sve moramo obaviti dok je tata doma prije nego ode na posao, jer mi je poslije nema tko pomoći dignuti. Patronažna nam dolazi oko pol devet, tako da je ona samo umije i opere zube i eventualno promijeni pelenu, ako mama još što do onda obavi. Probale smo je jednom nas dvije podići i kliznula nam je na pod. Srećom, dečko mi je bio u blizini pa je on došao podići, nas dvije jednostavno nismo mogle. To mi je ujedno i najveći problem, ništa drugo mi za nju nije teško napraviti.
Ove privremene ulete po sat dva sam riješila preko volontera iz udruge Hospicij, tako kad moram neš do grada obaviti, zovem volonterku, ali to je jako rijetko. Nekako se tata i ja dogovorimo i nekako to ide, za sada.

Citajuci ovo, podsjetih se na nase dane od prije nekoliko mjeseci.
I znas sto najvise boli?? Upravo cinjenica da je to bila cura koja nije "imala vremena" sjediti u miru 5 minuta jer je toliko bila zauzeta kojekakvim aktivnostima.
Nije zeljela patronaznu niti blizu. Nikoga, samo tatu i mene. Tata joj je davao injekcije protiv bolova, previjao otvorenu ranu na kuku, ja sam je cesljala, mijenjala pelene, braco igrao igrice tako da ga ona moze gledati dok igra,.....

Na tjedan dva prije nego ce nas napustiti, gleda me, onako kroz masku mi isplazi jezik (andjeo moj najmiliji!!) i pita me "sta ti je, sta si tako tuzna". Ja velim da sam tuzna jer se bojim za nju.
Ona kaze: "a cega se bojis, mama?? bojis se da cu umrijeti?? hehe pa ja sam vec umrla!!!!! nosim pelene, ne mogu se pomaknuti sama, ne mogu jesti, ne mogu u skolu, ne mogu na skijanje, ne mogu na tulume sa frendicama........ ja sam vec umrla!".
__________________
"She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest"
Una67 is offline  
Old 03.02.2007., 00:35   #82
Quote:
Blaise kaže: Pogledaj post
Bok, društvo.

Ima nešto o čemu bih voljela čut mišljenja ljudi s iskustvom s teškim bolesnicima.
Pao je prijedlog, ima nas nekoliko koji imamo doma sličan problem, znamo se iz viđenja ili iz priča, preko trećih osoba, neki su bliži, neki ne, u smislu da se povežemo i organiziramo (koliko ide) i da se međusobno ispomažemo. Zamišljeno je, koliko sam shvatila, da ako netko ne može ili se sam razboli, ne stigne ili jednostavno treba, (otputuje poslom ili ode na dva dana da se naspava negdje jer i to ponekad prokleto treba), da ostali koji su u toj "grupi" ulete s prijevozom do doktora ili podizanjem lijekova, posjetama doma ili u bolnici, dućanom, kuhanjem (hranom), pranjem, davanjem lijekova, što već zatreba.
Iako svima na prvi pogled zvuči kao neloša ideja, reakcija je bila katastrofa.
Svi su na to. I ja isto.
Naravno da svatko ima svoje specifične potrebe, ali u biti - i te kako postoje stvari s kojima jedan drugome možemo olakšat.
Kaj vi mislite o takvom nečem - onako načelno, bez velikih detalja, ali znate što mislim - teški bolesnici su što se nekih stvari tiče u istom sosu. I njihove familije skupa s njima.
ideja je fantasticna
__________________
"She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest"
Una67 is offline  
Old 03.02.2007., 12:14   #83
Quote:
Una67 kaže: Pogledaj post
Citajuci ovo, podsjetih se na nase dane od prije nekoliko mjeseci.
I znas sto najvise boli?? Upravo cinjenica da je to bila cura koja nije "imala vremena" sjediti u miru 5 minuta jer je toliko bila zauzeta kojekakvim aktivnostima.
Nije zeljela patronaznu niti blizu. Nikoga, samo tatu i mene. Tata joj je davao injekcije protiv bolova, previjao otvorenu ranu na kuku, ja sam je cesljala, mijenjala pelene, braco igrao igrice tako da ga ona moze gledati dok igra,.....

Na tjedan dva prije nego ce nas napustiti, gleda me, onako kroz masku mi isplazi jezik (andjeo moj najmiliji!!) i pita me "sta ti je, sta si tako tuzna". Ja velim da sam tuzna jer se bojim za nju.
Ona kaze: "a cega se bojis, mama?? bojis se da cu umrijeti?? hehe pa ja sam vec umrla!!!!! nosim pelene, ne mogu se pomaknuti sama, ne mogu jesti, ne mogu u skolu, ne mogu na skijanje, ne mogu na tulume sa frendicama........ ja sam vec umrla!".
Ne znam da li će ti to biti neka utjeha, ali tvoja Najmilija je bila živa, samo je ubijala činjenica u kakvom je stanju. Um joj je bio svjež i slobodan do kraja.Ona je bila tvoja Najmilija do kraja.
Moja mama je izgubljena.Nema osjećaj za vrijeme i ponekad je skroz dementivna.Mješa joj se san i java, ne može više povezati stvari. Ipak, ponekad ima te trenutke trezvenosti, koji su sve rijeđi, ali na njima sam toliko zahvalna. Molim Boga da mi podari bar još jedan tren moje istinske mame, nje, jer ona to više nije ni tjelesno ni mentalno. Ona je samo jedan obris, jedna krhotina nečega što je jednom bila. Lijepa moja mami...
Ivanicapeca is offline  
Old 03.02.2007., 13:55   #84
Quote:
Blaise kaže: Pogledaj post
Ženo! Respect!

S tim dizanjem su mi objašnjavali da je u pitanju samo "grif". Pitala sam sestre u bolnici, pokazali su mi i sad da me ubiješ - ne znam. Sjećam se samo pokazivanja i objašnjavanja - "evo ovako" i neke maglovit slike. Poslije se situacija popravila pa nije trebalo, ali zatrebat će opet, a ja nisam spremna. Kao da sam to izbrisala iz sjećanja. Nemoguće je dići potpuno opuštenog bolesnika jer se čini da ima 250 kila.

Ludo ili ne, briga me, ali brat i ja smo se počeli smijat (pukli valjda) jer nismo mogli podići skupa valjda 40kg.
Postoji fora s poprečnom plahtom ispod bolesnika koja se zadigne s jedne strane i tijelo se onda okrene na bok. Inače, kod nepokretnih ljudi u bolnici oko njege učestvuju uvijek 2 sestre, tj. bolničara. Dok je mama lani bila u bolnici dopustili su mi da budem cijeli dan uz nju pa sam vidjela kako rade oko nje i drugih žena u sobi. Uglavnom takav je sistem.
Ja sam, ustvari, uspjela sama nekako uhvatiti grif kako da je sama okrećem na krevetu. Naporno je, ali valjda zato u bolnici i rade po dvoje, jer ipak ima puno ljudi koje treba okrenuti.
Imam foru sa tuširanjem (jednom tjedno). Pošto je ne možemo staviti u kadu i zbog toga što nam je kada ugrađena u zid ne možemo staviti poprečno klupu za kupanje, tuširam je tako da je stavim na princezu, sklonim sve sa poda u kupaoni, obložim veš mašinu najlonom, smjestim je iznad šahte od sifona i tuširam je vani. Kasnije pometem svipom svu vodu u sifon. Ipak je drukčije kad se čovjek istušira, nekako se osjeća lakšim nego brisanje s krpicama i pranjem iznad lavora.
Jedan savjet svima koji čitaju:
Svi koji nemate tuš kabine, INSTALIRAJTE SI TUŠ KABINE, ne čekajte da se nešto dogodi i da se ne daj Bože razbolite! Čovjek može strgati nogu pa da ne može sam uči u kadu. Godinama smo to htjeli napraviti, al nikako da dođe na red i evo nam sada, udaramo si „hrkljuš“ u glavu.
Ivanicapeca is offline  
Old 04.02.2007., 19:37   #85
Mene zanima kako se nosite sami sa sobom? Svojim krizama? Dakle dan je posvecen bolesniku, to je naravno osoba koju neizmjerno volite i zbog koje vam nije tesko odreci se svojih zelja, izlazaka i svoje planove podrediti njoj ali sto radite kad vas jednostavno uhvati nesto da vam je pun kufer svega?
Inka13 is offline  
Old 04.02.2007., 21:58   #86
Quote:
Inka13 kaže: Pogledaj post
Mene zanima kako se nosite sami sa sobom? Svojim krizama? Dakle dan je posvecen bolesniku, to je naravno osoba koju neizmjerno volite i zbog koje vam nije tesko odreci se svojih zelja, izlazaka i svoje planove podrediti njoj ali sto radite kad vas jednostavno uhvati nesto da vam je pun kufer svega?
Bolest postane dio životne svakodnevnice, kako bolesnom tako i ostatku obitelji. Najgori je prvi period, a kasnije se čovjek privikne na sve i prihvati sve, jer jednostavno nema drugog izbora, a osim toga to je u ljudskoj prirodi. Ja osobno pokušavam svaki svoj slobodni trenutak koristiti za neki izlazak na zrak, šetnju psom, u kino, na kavu. Ali iskreno, i nije mi do nekih provoda. Drago mi je i leći se doma i u zagrljaju svoga dragog pogledati film. Veliki ventil mi je i komunikacija sa drugim ljudima u istom "sosu" na forumu. Ako mogu nekome pomoći savjetom ili utjehom, to mi pruža veliki mir u srcu i duši i ispunjava me to.
Jedna velika stvar koja se dogodi u glavama ljudi koji su bolesni ili toliko vezani za bolesnu osobu je to da počneš shvaćati kako je za život potrebno zaista malo i vesele te neke sitnice koje prije i nisi uviđao. Ja mislim da nema osobe koja iz takve situacije nije izašla sa tom spoznajom.
Da li mi ikad dođe kako mi je pun kufer svega? Dođe mi više puta dnevno, jer želiš živjeti i pun si entuzijazma za te neke životne stvari tipa posao, a sve ti je "on hold" na neodređeno vrijeme. Srećom, takav osjećaj traje svega par trenutaka (sličan je onom osjećaju kad se ujutro rano moraš ustati za ići na posao, a ne da ti se, pospan si, mučno ti je koliko ti se ne da, a na kraju jer imaš obavezu, ipak odeš. Ovdje je ljubav ta koja te digne.) i to nikad ne pokazujem pred mamom. Mislim da bi je to ubilo.
Ivanicapeca is offline  
Old 06.02.2007., 11:10   #87
evo da se vidi da ima i sretnih svršetaka
Lepina je stavio svoj zadnji CT nalaz na blog - 100% čist
lepina.blog.hr
Frankie is offline  
Old 06.02.2007., 11:26   #88
Lepina, junačino! Gospodin te dodirnuo svojom milošću! Blago tebi!
Ivanicapeca is offline  
Old 06.02.2007., 11:45   #89
Evo, baš sada sjedim i razmišljam uopće o tom gladovanju. Mnoge kulture bolesti rješavaju gladovanjem. Možda se radi o tome da kada je tijelu uskraćena hrana, on počinje tražiti nešto što bi pojeo i na kraju pojede rak. Tekućinom se iz tijela ispiru toksini i troše se zalihe masti, i kad dođe do kraja zaliha, prepozna rak kao slijedeće što bi mogao iskoristiti za sagorijevanje. Ili možda tijelo jednostavno postane senzitivnije i onda lakše razluči da je rak loš i imunitet se aktivira i ubije ga.
Što mislite o tome?
Ivanicapeca is offline  
Old 06.02.2007., 12:54   #90
Idemo dalje...

Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Bolest postane dio životne svakodnevnice, kako bolesnom tako i ostatku obitelji. Najgori je prvi period, a kasnije se čovjek privikne na sve i prihvati sve, jer jednostavno nema drugog izbora, a osim toga to je u ljudskoj prirodi. Ja osobno pokušavam svaki svoj slobodni trenutak koristiti za neki izlazak na zrak, šetnju psom, u kino, na kavu. Ali iskreno, i nije mi do nekih provoda. Drago mi je i leći se doma i u zagrljaju svoga dragog pogledati film. Veliki ventil mi je i komunikacija sa drugim ljudima u istom "sosu" na forumu. Ako mogu nekome pomoći savjetom ili utjehom, to mi pruža veliki mir u srcu i duši i ispunjava me to.
Jedna velika stvar koja se dogodi u glavama ljudi koji su bolesni ili toliko vezani za bolesnu osobu je to da počneš shvaćati kako je za život potrebno zaista malo i vesele te neke sitnice koje prije i nisi uviđao. Ja mislim da nema osobe koja iz takve situacije nije izašla sa tom spoznajom.
Da li mi ikad dođe kako mi je pun kufer svega? Dođe mi više puta dnevno, jer želiš živjeti i pun si entuzijazma za te neke životne stvari tipa posao, a sve ti je "on hold" na neodređeno vrijeme. Srećom, takav osjećaj traje svega par trenutaka (sličan je onom osjećaju kad se ujutro rano moraš ustati za ići na posao, a ne da ti se, pospan si, mučno ti je koliko ti se ne da, a na kraju jer imaš obavezu, ipak odeš. Ovdje je ljubav ta koja te digne.) i to nikad ne pokazujem pred mamom. Mislim da bi je to ubilo.
Ivanicapeca ima pravo, upravo je izrazila ono što ja osjećam ! Prihvatila sam da tako mora biti i jednostavno sam cijelu svoju sadašnjost i budućnost podredila brizi o mom bolesnom suprugu. Tako jednostavno mora biti i treba izdržati krize i ići dalje !
Rosemarie48 is offline  
Old 06.02.2007., 14:49   #91
jedno ogromno hvala svima koji su pratili dio moga puta.Poznajem nekoliko osoba sa sretnim završetkom,kojima su prognoze bile nekoliko mjeseci ali se to pretvorilo u duži niz godina.Hvala Bogu.Što se tiče djelovanja ,ima puno različitih razmišljanja kako djeluje.Međutim najbitnije je da djeluje.Ima jedna zgodna pričica na tu temu.
Jedne je nedjelje neka mlada domačica pripremala salatu u kuhinji.Njezin muž uđe i da se malo našali upita:"Znaš li mi reći o čemu je župnik jutros propovijedao?"
"Ne sjećam se više",odvrati žena
"Zašto onda ideš u crkvu slušati propovjedi kad ništa ne zapamtiš?"
"vidiš li dragi, ovu vodu kojom ispirem salatu?Voda teče i otječe ne ostajući u zdjeli,ali salata će ipak biti oprana."
lepina is offline  
Old 06.02.2007., 20:13   #92
Meni se nekako cini da sam iscrpila svu snagu i sad se pokusavam oporaviti pa eto pitam vas kako se vi nosite...cinjenica da "cekam" smrt mame me pocela izbacivati iz takta, prije sam to spremila u nekakvu ladicu i brinula se o njoj normalno ali kako se njoj stanje iz dana u dan pogorsava i kako postajem svjesna da se ja vise necu moci vrlo uskoro brinuti za nju...ne mogu vise glumiti i jednostavno osjecam da se lomim...
Inka13 is offline  
Old 06.02.2007., 23:29   #93
Quote:
Inka13 kaže: Pogledaj post
Meni se nekako cini da sam iscrpila svu snagu i sad se pokusavam oporaviti pa eto pitam vas kako se vi nosite...cinjenica da "cekam" smrt mame me pocela izbacivati iz takta, prije sam to spremila u nekakvu ladicu i brinula se o njoj normalno ali kako se njoj stanje iz dana u dan pogorsava i kako postajem svjesna da se ja vise necu moci vrlo uskoro brinuti za nju...ne mogu vise glumiti i jednostavno osjecam da se lomim...
Možda imaš zakašnjelu reakciju. Ja sam maminu smrt očekivala svaki dan na početku njene bolesti. U međuvremenu sam shvatila kako nema smisla čekati njenu smrt. U tom vremenu moga čekanja njene smrti, u mojoj obitelji su umrli ljudi za koje nisam očekivala da će umrijeti u to vrijeme. Smrt je zaista ne predvidljiva i doći će svakome od nas, nekome prije, nekome kasnije, i tu se ništa ne može. Znaš onu poslovicu:"Bože daj mi snage da promijenim stvari koje mogu promijeniti, ali prije svega daj mi mudrosti da razlikujem stvari koje mogu promijeniti od onih koje ne mogu."
Nažalost, smrt je neizbježna za sve i tu nema neke velike mudrosti koja je potrebna da se to shvati. Jedino što mi možemo je da olakšamo sebi i drugima to umiranje, da bude što bezbolnije i dostojanstveno. To je ono što možemo napraviti i što moramo.
Teško je kad se moraš oprostiti od roditelja, ali jednom svi to moramo i jednako je to teško sa 20, 30, 40, ili 50 godina. Možemo jedino biti zahvalni da kada su nam roditelji bili najpotrebniji, kada smo bili mali, Bog ih je držao uz nas, i gledali su nas kako rastemo i odgajali su nas. Zato je onima koji rano ostanu bez roditelja puno teže nego nama. Nama ostaje tuga, a njima tuga i praznina u srcu koju nitko ne može više popuniti. To je mjesto u srcu rezervirano jedino za mamu i tatu. Ja sam jako zahvalna što je mama bila uz mene sve ove godine i to mi je velika utjeha. Da li mi je teško? Je jako, kao i svakome od nas, ali nečija smrt je zaista prirodna stvar i naviknuti ćemo se i na to stanje kad dođe do njega. Ponavljam, kada dođe do njega, unaprijed ništa ne možemo i ne moramo znati. Zato samo polako uzimaj stvari kako ti dolaze.
Ivanicapeca is offline  
Old 07.02.2007., 03:59   #94
Quote:
Inka13 kaže: Pogledaj post
Mene zanima kako se nosite sami sa sobom? Svojim krizama? Dakle dan je posvecen bolesniku, to je naravno osoba koju neizmjerno volite i zbog koje vam nije tesko odreci se svojih zelja, izlazaka i svoje planove podrediti njoj ali sto radite kad vas jednostavno uhvati nesto da vam je pun kufer svega?
Ja cu ti napisati sa stajalista majke koja je izgubila kcerku.
Moja Najmilija je imala 15 godina kad se preselila u Raj, 3. Prosinca 2006.
Od Rujna do Prosinca, tata i ja smo spavali u prizemnoj dnevnoj sobi jer smo tu bili namjestili "bolnicki kutak": tu je moja Najmilija imala bolnicki krevet, TV, video, playstation, pomocni stolic,......
Nas dvoje smo najprije spavali po foteljama, ali smo si poslije napravili smjestaj na podu.
Apsolutno nam nista nije bilo tesko jer nasa Najmilija je nas zivot; ona je dio svih nasih planova, nadanja......Nama nisu na pamet padali izlasci jer...ona nije mogla ici s nama. Cak njen brat, 17 mjeseci stariji od nje, nije zelio izlaziti tih mjeseci. Nije mogao. Ne bez nje.
Nismo imali krize, samo nadu. Jaku beskrajnu nadu. Zamisli kolika je ta nada kada smo, usprkos odgovorima svjestkih strucnjaka da joj nema (ili ima vrlo malo) pomoci, jos uvijek vjerovali da ce prezivjeti.
Nama je postao "pun kufer svega" kad je ona otisla jer je vise nemamo. I jer smo bili sretni da brinemo o njoj samo da je uz nas....da nas gleda, dodiruje, u rijetkim trenucima snage cak i nasmjesi, dobaci salu, ......
Eto, draga moja, nama je sad pun kufer svega, i boli i tuge i bijesa.......
I dali bismo sve na svijetu, doslovno sve, svu imovinu, izlaske, planove,.......samo da nam se vrati nase maleno pile.

Postoji momenti u zivotu kad jedino sto zelis je da budes u tijesnom zagrljaju sa svojim najmilijima, a nama momentalno nedostaje 1/4.
__________________
"She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest"
Una67 is offline  
Old 09.02.2007., 10:30   #95
Di ste mi junačine moje? Nadam se da se ne događa ništa loše, nego ste udubljeni u svoje kolotečine i borbu.
Ja se isto bavim nekim pitanjima, možda ste skužili da sam otvorila novi topic vezan za aqua detox (za sva pitanja odite na taj topic, jer će vas admin banat u protivnom ), uređaj za detoksikaciju tijela, i sad čekam njegovu prezentaciju da mogu uzeti uzorke vode i odnijeti na biokemijsku analizu da vidim da li se radi o prijevari ili ne. Mama muku muči s oteklinama na nogama i rukama. Ruka joj u jutro zna biti ko buhtla i jako je boli na dodir. Mokri jako puno, jutros joj je pelena bila sigurno kilu teška, al ove otekline nikako da odu. Sve je to navodno zbog dexamethasona, čije se nus pojave teško mogu neutralizirati. E sad, ako bi ovaj aqua detox pomogao bar malo da te otekline splasnu, ko šiša onih 400€ kolika mu je cijena prek Emveja.
Pusa svima
Ivanicapeca is offline  
Old 09.02.2007., 11:56   #96
veoma dobra tema. U mojoj obitelji je karcinom. Mama je imala vec dva karcinoma u 6 godina. Svaki pregled nam je stres. I meni i tati. Ja sam cak neko vrijeme imala bolove identicne njenima. Toliko smo povezane.

Ono sto je meni pomoglo, je fokusiranje na male ciljeve. Kada je god mama bila u bolnici, ja sam ju njegovala na moj specifican nacin. Uvela bi tretmane masaze za cijelu sobu. Svaki dan, sve zene koje bi lezale s njom bile bi izmasirane. To je pomagalo i meni i njima. Ti su pacijenti veoma medjusobno povezani, i kada je jednom psihicki lose i drugi su na minimumu snage.

Mislim da je moja metoda dala neke ucinke, jer su me svi uvjek ocekivali sa smjeskom, i veselili se. Najbolja nam je tema bila koju cemo kremicu za masazu sutra kupiti itd. Onda bi uveli tretmane lazne-kave i sitnog traca, i soba bi licila na normalnu zensku sobu. To je ono sto ni lijekovi ni doktori ni sestre ne mogu pruziti bolesniku.

Ja sam u periodu dok je mama bila lose stalno plakala, tako da je moj muz bio vise nego strpljiv. Ali ja imam srece sto su mi i prijateljice uskakale tad god bi ja bila na putu, a to je cesto. I dansa znamo da je bolest prisutna, ali se nedamo. Planiramo koncerte putovanja, male shopinge. To pomaze i njoj i meni.
swap is offline  
Old 09.02.2007., 12:13   #97
Ovih dana se puno pise o karcinomu, ali novaca nigdje. Mas je jucer bio u jutranjem clanak o maminom lijecniku.
Dr Pavicevic sa Jordanovca.
http://www.jutarnji.hr/tehnologija_i...zgova,61627.jl


Kda je 30.1.07. u Lisinkom organizirao dobrotvorni koncert za svoj labaratorij doslo je samo 100 ljudi! Ja sam sa mamom i njenim drustvom bila. I sada se mi
pitamo da li smo dovoljno mi kao obitelj oboljelog ucinili da poboljsamo uvjete
rada tim ljecnicima. Procitajte taj clanak. U stavrnosti, izgleda da ima ljekova, li nema novaca niti zelje da se urede labaratoriji za diagnostiku.

Dr Pavicevic je cak orhganizirao humanitarni koncert, ali nitko nije dosao. Valjad je moja obitelj bila i najveci sponzor sa 4 karte. Mi smo to shavtili kao vracanje duga lijecniku, i kao divan nacin za druzenje. Nama koa obitelji koncerti drze imunitet. Mozda bi i drugima pomoglo da se malo osvrnu.
swap is offline  
Old 09.02.2007., 19:01   #98
Quote:
swap kaže: Pogledaj post
Ovih dana se puno pise o karcinomu, ali novaca nigdje. Mas je jucer bio u jutranjem clanak o maminom lijecniku.
Dr Pavicevic sa Jordanovca.
http://www.jutarnji.hr/tehnologija_i...zgova,61627.jl


Kda je 30.1.07. u Lisinkom organizirao dobrotvorni koncert za svoj labaratorij doslo je samo 100 ljudi! Ja sam sa mamom i njenim drustvom bila. I sada se mi
pitamo da li smo dovoljno mi kao obitelj oboljelog ucinili da poboljsamo uvjete
rada tim ljecnicima. Procitajte taj clanak. U stavrnosti, izgleda da ima ljekova, li nema novaca niti zelje da se urede labaratoriji za diagnostiku.

Dr Pavicevic je cak orhganizirao humanitarni koncert, ali nitko nije dosao. Valjad je moja obitelj bila i najveci sponzor sa 4 karte. Mi smo to shavtili kao vracanje duga lijecniku, i kao divan nacin za druzenje. Nama koa obitelji koncerti drze imunitet. Mozda bi i drugima pomoglo da se malo osvrnu.
Ajme, jeli ono on nekidan bio na TV, pričalo se o raku na dojci i o aktiviranju udruge za psihološku pomoć bolesnicima? Pričalo se i o obiteljima. Uhvatila sam emisiju pred kraj, tako da nisam polovila sve informacije.
Žao mi je zbog koncerta, ali evo, kao jedan među tisućama prosječnih građana, nisam uopće čula informaciju da će biti ikakav koncert. Trebalo je podići malo više medijske buke. Baš mi je žao, ne znam bila ja išla, zbog situacije doma, ali bih sigurno poslala masu ljudi da podrži projekt. Šteta! Morali bi se svi malo bolje povezati i organizirati.
Ivanicapeca is offline  
Old 11.02.2007., 15:12   #99
Ivanicapeca,

samo želim da ti se zahvalim na preporuci nativnog propolisa.
Možda i deda i ja umišljamo, ali on se osjeća jače, a meni djeluje veselije. I nema više visoke temperature !!

Mali ciljevi su zakon !!
Lecka is offline  
Old 11.02.2007., 20:00   #100
Quote:
Lecka kaže: Pogledaj post
Ivanicapeca,

samo želim da ti se zahvalim na preporuci nativnog propolisa.
Možda i deda i ja umišljamo, ali on se osjeća jače, a meni djeluje veselije. I nema više visoke temperature !!

Mali ciljevi su zakon !!
Nemoj mi zahvaljivati na tome, važno je da je bolje Samo neka nastavi s njim u kontinuitetu i udarnim dozama, bar dok je na kemoterapiji.
Baš mi je jako drago da mu je bolje. Preporučila sam svima koji su mi se javili Nativni propolis, ali smo sam od tebe dobila povratnu informaciju. Pošto je moja mama paralelno na Noniju i Propolisu, nisam baš bila sigurna što od toga dvoje funkcionira, ili da li funkcionira zajedno. Nekako najviše vjerujem Propolisu jer su ga koristili i naši stari i jer je iz našeg podneblja. Jako mi je važna činjenica da je napravljena i studija, jer sam tip Nevjernog Tome pa mi je za sve "lijekove" potrebna znanstvena studija da bih u njih bezrezervno vjerovala.
Ivanicapeca is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:16.