Emergencija, ili zašto je cjelina više od svojih dijelova

[Jednostavko]

Sigmund kaže:

Nego kako?

Iskreno ne znam kako, ali ipak vjerujem i nimalo ne sumnjam. Poanta je u tome što nam se tuđa svijest ne pojavljuje kao takva, a to nije u skladu s onim što si rekao da se sve pojavljuje i da nema ničega iza pojave.

[servantes]

Sigmund kaže:

Onog čiji je svijet.

OK. Ali to implicira da je svijet samo stvar doživljaja subjekta. Subjekt je samo, koliko znamo, prisutan kod živih bića. Kamen nema horizont iskustva. Ako je tako tada Hegelova logika treba vrijediti i za školjku i za čovjeka, ali ne i za kamen.
Ako bi, karikiram, i među školjkama bio neka školjka filozof, on bi, tvojom logikom, trebao doći do istih rezultata kao i Hegel.

Nego kakva? Relativna? U odnosu na što, na drugu cjelinu ili na svoje dijelove (momente)? Ali čim imaš to dvoje u relaciji, automatski si postulirao cjelinu unutar koje se događa relacija.

U odnosu na onog ili ono koje se odnosi prema toj cjelini.
Sam čin proglašavanja nečega apsolutnim znači da postoji relacija između onoga tko to proglašava i predmeta proglašavanja. Svijet možemo nazvati nespoznatljiv u svojoj cijelosti, ali ga ne možemo proglašavati apsolutnim.

Slažem se - ali to se odnosi na lošu beskonačnost (onu koja je sebe ograničila time što je iz sebe izbacila konačnost), a ne na pravu beskonačnost koju imaš uvijek onda kad se nešto mijenja, a pri tome ostaje to što jest. Kao npr. ono što ti nazivaš svijetom. Loša beskonačnost nastaje onda kad dvama apstraktnim momentima ne dozvoljavaš da pređu u ono što oni istinski jesu - cjelina ili jedinstvo.

Ekvator je konačan, a ja mogu beskonačno mnogo hodati po njemu. Samo mi treba beskonačno vrijeme i beskonačno dobre cipele.
Je li to loša ili dobra beskonačnost?

Hegelova se ne temelji. Hegelova je holistička, a ne dualistička.

Ako je holistička tada logika ne vrijedi.

Svijet ide dalje, ali ostaje to što jest - svijet. To što svijet ide dalje ne znači da stalno proizvodi novu logiku. Ide dalje, ali se procesi u njemu i dalje odvijaju logično, prema uvijek istoj staroj dobroj logici.

Znači svijet ide dalje, a mi otkrivamo sve dublje i dublje slojeve svijeta slijedeći Hegelovu logiku.
Možeš li navesti neki primjer gdje čovječanstvo slijedeći Hegelovu logiku otkriva nove slojeve svijeta (širi horizont iskustva)?

[planinar]

Sigmund kaže:

No, pa zato se i kaže "horizont iskustva", a ne "granica iskustva". Sa svakim novim iskustvom proširuješ horizont, ali u daljini horizont uvijek ostaje. To podrazumijeva da izvan (stvarnog ili potencijalnog) iskustva postoji nešto ali to što postoji ne spada u tvoj svijet.

To je onda osobni svijet, subjektivni. Ja sam mislio da govorimo o cjelini Svijeta, u kojeg su uključena i naša neiskustva (koja se daju i opaziti, kao nešto što nam izmiče), te nemogućnosti iskustva (koja su imanentna, kao datosti).

[Sigmund]

servantes kaže:

Filozofski ne postoji apsolut. Postoji bitak koji jest, i nebitak koji nije.

S obzirom da vidim da postoji duboko nerazumijevanje apsoluta, dat ću par kratkih natuknica što jest, a što nije apsolut:
-da bi aktualnost bila ispravno shvaćena - da bi bila aktualna - nužno ju je postulirati kao totalitet, tj. kao jedinstvo višestrukosti. To se čini pojmom apsoluta.
-ako je aktualno racionalno, onda je jasno da je kretanje mišljenja kretanje apsoluta, a apsolutna racionalnost je apsolutna ideja.
-apsolut nije biće, osoba ili bog.
-apsolut nije sinonim za nešto fiksno i vječno, jer ono što je takvo nema nikakvog sadržaja (odnosno, to je čista forma, kao npr. matematika)
-dakle, ako se apsolut shvati kao transcendentno jedinstvo svih stvari, pa prema tome kao poništavanje svake razlike među njima, onda se on svodi na ideju lišenu svakog sadržaja.
-apsolut se stalno mijenja, a pri tome ostaje to što jest, a to je zaštitni znak svake prave beskonačnosti.
-apsolutno je ono što nije uvjetovano ni determinirano ničim izvan sebe, dakle ono što je samo-uvjetovano ili samo-determinirano.
-apsolut nije nešto što transcendira egzistenciju, nego je cjelina egzistencije, ili sustav.

[Sigmund]

planinar kaže:

To je onda osobni svijet, subjektivni. Ja sam mislio da govorimo o cjelini Svijeta, u kojeg su uključena i naša neiskustva (koja se daju i opaziti, kao nešto što nam izmiče), te nemogućnosti iskustva (koja su imanentna, kao datosti).

Definicija s Wikipedije:

World is a common name for the whole of human civilization, specifically human experience, history, or the human condition in general, worldwide, i.e. anywhere on Earth or pertaining to anywhere on earth.

In a philosophical context it may refer to:

1. the whole of the physical Universe, or
2. an ontological world (see world disclosure).

Ali, Merriam-Websterov rječnik daje potpuniji spisak mogućih definicija:



1
a : the earthly state of human existence
b : life after death —used with a qualifier <the next world>
2
: the earth with its inhabitants and all things upon it
3
: individual course of life : career
4
: the inhabitants of the earth : the human race
5
a : the concerns of the earth and its affairs as distinguished from heaven and the life to come
b : secular affairs
6
: the system of created things : universe
7
a : a division or generation of the inhabitants of the earth distinguished by living together at the same place or at the same time <the medieval world>
b : a distinctive class of persons or their sphere of interest or activity <the academic world> <the digital world>
8
: human society <withdraw from the world>
9
: a part or section of the earth that is a separate independent unit
10
: the sphere or scene of one's life and action <living in your own little world>
11
: an indefinite multitude or a great quantity or distance <makes a world of difference> <a world away>
12
: the whole body of living persons : public <announced their discovery to the world>
13
: kingdom 5 <the animal world>
14
: a celestial body (as a planet)

[Sigmund]

servantes kaže:

Kamen nema horizont iskustva.

Kamen uopće nema iskustva, pa onda, dakako, nema ni horizont iskustva.

servantes kaže:

Ako bi, karikiram, i među školjkama bio neka školjka filozof, on bi, tvojom logikom, trebao doći do istih rezultata kao i Hegel.

Ti misliš da ne bi?

servantes kaže:

Ekvator je konačan, a ja mogu beskonačno mnogo hodati po njemu. Samo mi treba beskonačno vrijeme i beskonačno dobre cipele.
Je li to loša ili dobra beskonačnost?

Svaka beskonačna progresija ili regresija je loša beskonačnost. Dakle, ovo je loša beskonačnost.

servantes kaže:

Ako je holistička tada logika ne vrijedi.

To si zaključio upotrebljavajući logiku?

servantes kaže:

Znači svijet ide dalje, a mi otkrivamo sve dublje i dublje slojeve svijeta slijedeći Hegelovu logiku.
Možeš li navesti neki primjer gdje čovječanstvo slijedeći Hegelovu logiku otkriva nove slojeve svijeta (širi horizont iskustva)?

Postoji logika, a ne "Hegelova logika". "Hegelova logika" bi eventualno mogao biti sinonim za neku Hegelovu knjigu.

[La Baba yaga]

Sigmund kaže:

Da, i to nije u proturječju. Ako ćeš se fokusirati na same fraze "po sebi" i "za sebe", onda je to problematično iz više razloga.

Jedino problematično je tvrdnja da je hegel u krajnjem dijalektičnom razjašnjenju podudaran sa budizmom. Ja sam se dosad u raspravi referirao na budizam u kontekstu negacije bilo kakvog apsoluta. Osobno budističku filozofiju smatram dijalektički najrazrađenijim filozofsko spoznajnim sustavom. Zašto ti smatraš potrebnim budizam proglašavati kongruentnim sa hegelom u krajnjim dijalektičkim i metafizičkim gledištima neznam no nije ni bitno. Budistička filozofija je po pitanju apsoluta jasna.

Naprotiv, filozofija je definirana apsolutom. Filozofija jedina promatra svijet s aspekta apsoluta.

To razumijem. Sve je zapravo definirano apsolutom.

Nije mi jasno kako se iz logičkog razmatranja apsoluta izvodi želja za zagrobnim životom. Uzmeš skup koji obuhvaća sve skupove i koji je čisti logički postulat jedinstva, i onda iz toga izvedeš ljudsku egzistencijalnu nervozu? Previše nategnuto, blago rečeno.

Pa biti u jedinstvu sa cjelinom tj biti apsolut (što god to značilo) je još uvijek bolje nego ne biti uopće. Pogotovo za nekog ko nije načisto s bogom. A s obzirom da je bitak čovjeka zabrinutost glede svoga bitka ( dobro po hegelu je bitak čovjeka svijest ili tako nešto, ako se ne varam) jasno da će se već nećim utješiti a tim je upečatljivija utjeha ako ima i hladno racionalan prizvuk logičke nedvojbenosti. Čovjek uvjek teži sigurnosti, ne samo od zvijeri i hladnoće.

Što bi značilo spoznati apsolut? Apsolut nije eksterni objekt koji se spoznaje. To je kao da kažeš da je naivno vjerovati da čovjek može spoznati matematiku, sve i da jest. Ili, da može spoznati svijet, sve i da jest. Ili uzmi bilo koju kategoriju pa stavi umjesto apsoluta. To je odraz neshvaćanja pojma.

Pa apsolut je noumenon po hegelu to kužim samo što, jeli ga hegel spoznao, zaključio, izmislio, sagradio? Što? Zašto zapravo vjeruješ u nečiju tvrdnju u koju taj koji tvrdi sam zapravo ne može onda biti siguran? Mislim matematičke predpostavke nisu baš uvjek apsolutne tj nepobitne.

[servantes]

Sigmund kaže:

S obzirom da vidim da postoji duboko nerazumijevanje apsoluta, dat ću par kratkih natuknica što jest, a što nije apsolut:
-da bi aktualnost bila ispravno shvaćena - da bi bila aktualna - nužno ju je postulirati kao totalitet, tj. kao jedinstvo višestrukosti. To se čini pojmom apsoluta.
-ako je aktualno racionalno, onda je jasno da je kretanje mišljenja kretanje apsoluta, a apsolutna racionalnost je apsolutna ideja.
-apsolut nije biće, osoba ili bog.
-apsolut nije sinonim za nešto fiksno i vječno, jer ono što je takvo nema nikakvog sadržaja (odnosno, to je čista forma, kao npr. matematika)
-dakle, ako se apsolut shvati kao transcendentno jedinstvo svih stvari, pa prema tome kao poništavanje svake razlike među njima, onda se on svodi na ideju lišenu svakog sadržaja.
-apsolut se stalno mijenja, a pri tome ostaje to što jest, a to je zaštitni znak svake prave beskonačnosti.
-apsolutno je ono što nije uvjetovano ni determinirano ničim izvan sebe, dakle ono što je samo-uvjetovano ili samo-determinirano.
-apsolut nije nešto što transcendira egzistenciju, nego je cjelina egzistencije, ili sustav.

Postajem nesretan. Ja i dalje ne razumijem što je to apsolut. Mogao bih na ovo izreći mnoštvo pitanja i tvrdnji koje su mi kontradiktorne i nerazumljive počevši npr. od pojmova "apsolutna racionalnost" ili "samo-determiniran", ali mišljenja sam da je to besmisleno.

[La Baba yaga]

Sigmund kaže:

S obzirom da vidim da postoji duboko nerazumijevanje apsoluta, dat ću par kratkih natuknica što jest, a što nije apsolut:
-da bi aktualnost bila ispravno shvaćena - da bi bila aktualna - nužno ju je postulirati kao totalitet.

Malo objasni. Da vidimo jesmo li dobro shvatili.

ako je aktualno racionalno, onda je jasno da je kretanje mišljenja kretanje apsoluta, a apsolutna racionalnost je apsolutna ideja

. Kakvo kretanje mišljenja? Gdje se to mišljenje kreće? Nije valjda da se to odnosi na čovjeka? Jer njegovo mišljenje se uglavnom naginje prema iracionalnome.

-apsolut nije biće, osoba ili bog.

To je jasno.

dakle, ako se apsolut shvati kao transcendentno jedinstvo svih stvari, pa prema tome kao poništavanje svake razlike među njima, onda se on svodi na ideju lišenu svakog sadržaja.

Zašto od te bezsadržajne ideje ipak treba preostati ista?. Btw budisti nirvanu definiraju kao "utrnuće bez ostatka". Znači ni ideja tamo ne ostaje.

[Nea--]

La Baba yaga kaže:

Jel to iz knjige louise hey? Ili Tajne?

Ne, to što spominješ je (re)programiranje uma koje svakako daje rezutate ali je vjerojatno predosadno za tvoj kritički um (nedovoljno materijala za intelektualiziranje)
Probaj Bruce H. Lipton - Biologija vjerovanja
I probaj istražiti sve to u vlastitom životu, na vlastitom primjeru, da vidiš funkcionira li...
Igraj se malo, osim što filozofiraš
Ili, još bolje: Igraj se - da bi mogao bolje filozofirati

La Baba yaga kaže:

Pa biti u jedinstvu sa cjelinom tj biti apsolut (što god to značilo) je još uvijek bolje nego ne biti uopće.

Gdje si ti ovdje? U jedinstvu sa cjelinom ili nisi uopće... ?

[Nea--]

Sigmund kaže:

... svijet prosječnog čovjeka koji živi u Zagrebu je daleko veći od svijeta čovjeka koji živi u kamenom dobu na Novoj Gvineji

Da li se ovdje misli na unutarnji svijet? I, da li se pod "veliki" misli na kvalitetniji ili samo krcatiji informacijama? Jer za ovo ustvrditi trebali bismo 1)poznavati svijet čovjeka u kamenom dobu na Novoj Gvineji - čak i one njegove dijelove koje ne bismo razumjeli 2)podrazumijevati da su sadržaji koji čine svijet modernog čovjeka "veliki" (ma što to značilo)

Sigmund kaže:

... pravu beskonačnost imaš uvijek onda kad se nešto mijenja, a pri tome ostaje to što jest. ...
Svijet ide dalje, ali ostaje to što jest - svijet. To što svijet ide dalje ne znači da stalno proizvodi novu logiku. Ide dalje, ali se procesi u njemu i dalje odvijaju logično, prema uvijek istoj staroj dobroj logici.

Ovo potvrđuje ono što ja vjerujem a to je da se neki proces odvija sve dotle dok ne pređe u nešto drugo, a to drugo u stvari ostaje isto, samo na višem odnosno drugom nivou Miljun je primjera za ovo, ali evo samo neki: Čovjek se mijenja cijeli život ali u srži ostaje ono što jest / Gusjenica se mijenja u leptira ali se i dalje radi o istom biću / Neki problem možemo riješiti na jednom nivou ali on će nam se vratiti u drugom ruhu tj na drugom nivou (i tako sve dok ne prestane postojati) /DNA spirala koja se uzdiže poput zavojitih stepenica i svaka stepenica je ista ali nije na istom mjestu (malo lousy objašnjenje, sorry, zaslužuje bolje ) - itd itd .....

Sigmund kaže:

... To podrazumijeva da izvan (stvarnog ili potencijalnog) iskustva postoji nešto ali to što postoji ne spada u tvoj svijet.

Da li to nešto izvan horizonta, što ne spada u naš svijet, također čini Apsolut?

[La Baba yaga]

Nea-- kaže:

Ne, to što spominješ je (re)programiranje uma koje svakako daje rezutate ali je vjerojatno predosadno za tvoj kritički um (nedovoljno materijala za intelektualiziranje)
Probaj Bruce H. Lipton - Biologija vjerovanja
I probaj istražiti sve to u vlastitom životu, na vlastitom primjeru, da vidiš funkcionira li...
Igraj se malo, osim što filozofiraš
Ili, još bolje: Igraj se - da bi mogao bolje filozofirati

Ovdje nije predmet rasprave kondicioniranje uma/mozga već sud o metafizičkoj vrijednosti života. Budisti koji meditiraju će reći da su zadovoljni u životu zahvaljujući meditativnim i kontemplativnim tehnikama, dakle kondicioniranjem no to ne znači da život ne smatraju mjestom bespredmetne patnje. Dakle ovo nije baš toliko psihološka već filozofska tematika. No složio bi se s tobom, bolje je vjerovati da je život lijep.

]Gdje si ti ovdje? U jedinstvu sa cjelinom ili nisi uopće... ?

Ovo što si kvotala se odnosilo zapravo na stanje smrti pa ti ne mogu odgovoriti na pitanje.

[Sigmund]

La Baba yaga kaže:

Jedino problematično je tvrdnja da je hegel u krajnjem dijalektičnom razjašnjenju podudaran sa budizmom. Ja sam se dosad u raspravi referirao na budizam u kontekstu negacije bilo kakvog apsoluta. Osobno budističku filozofiju smatram dijalektički najrazrađenijim filozofsko spoznajnim sustavom. Zašto ti smatraš potrebnim budizam proglašavati kongruentnim sa hegelom u krajnjim dijalektičkim i metafizičkim gledištima neznam no nije ni bitno. Budistička filozofija je po pitanju apsoluta jasna.

Imam potrebu budizam proglašavati kongruentnim, ukoliko je racionalan, zato što sam i ja sklon budizmu. Samo treba razlikovati ono što je govorio Buda i budizam kakav je kasnije razrađen u filozofskom i religijskom smislu. Budini govori su najzanimljiviji ali on se nije bavio apsolutom ni ontologijom. Sam je rekao da je sve što on govori - što je patnja i kako ju dokinuti. Samo, naravno, kad god se nečim temeljito baviš, shvatiš da se ne baviš samo time (zato jer, je li, ništa nije samo "po sebi"). Osim toga Buda govori jasno, kolokvijalnim jezikom. Kad on govori "po sebi" i "za sebe", naivno je misliti da on koristi Hegelov tehnički termin, čak i ako pretpostavimo da je to ispravno prevedeno s palija. Vjerojatnije je da je tako prevedeno jer je bolje zvučalo modernom europskom uhu. To sam smatrao problematičnim ako se razmatra skolastički, ali to nije problem jer se smisao onoga što Buda govori lako shvaća iz konteksta. Njegov govor nije opskurantistički. Jasno je da Buda kaže kako ništa konkretno nije samo-identično, jer sve ovisi o drugome. A to kaže i Hegel. Radi se o finoj dijalektici, ali ipak, daleko od toga da je to "najrazrađeniji sustav", jer on ima svoje iracionalne slijepe ulice. Kako racionalno objasniti što je to što nije "ni bitak ni nebitak, ni i bitak ni nebitak, niti ni bitak ni nebitak", itd. Ili što je nirvana? To se ne može racionalno saopćiti, nego samo subjektivno iskusiti, a to onda nije spoznaja. Zapravo, radi se o nedostižnom idealu.

La Baba yaga kaže:

Pa apsolut je noumenon po hegelu to kužim samo što, jeli ga hegel spoznao, zaključio, izmislio, sagradio? Što? Zašto zapravo vjeruješ u nečiju tvrdnju u koju taj koji tvrdi sam zapravo ne može onda biti siguran?

Ne radi se o vjerovanju. Jednostavno: cijela filozofija je spoznaja aspoluta.

La Baba yaga kaže:

Malo objasni. Da vidimo jesmo li dobro shvatili.

Pa rekao sam već sto puta: bilo koji predmet da promatraš, možeš ga promatrati na dva međusobno isključiva načina - kao agregat osobina ili kao jedinstvo (cjelinu). Ako je akutalnost aktualna, mora se postulirati kao totalitet (cjelina). Ako je grad Zagreb aktualan, mora se postulirati kao cjelina, identitet, totalitet. Isto tako, ako sam ja aktualan, itd (zato redukcionistički pristupi umu i samosvijesti ne postižu ništa).

La Baba yaga kaže:

Zašto od te bezsadržajne ideje ipak treba preostati ista?. Btw budisti nirvanu definiraju kao "utrnuće bez ostatka". Znači ni ideja tamo ne ostaje.

Treba preostati zbog jednostavnog razloga - zato što aposlut nije bezsadržajan; zbog tvrdoglave aktualnosti. Jer, kao što vidimo, oko nas postoji svijest, postoje stvari, itd. Kao što rekoh, nirvana je iracionalni "dead end" budizma, jer je nepriopćljiva i nedostižna. Budizam bi u nirvani htio vidjeti čistu svijest, koja je isto što i čisti bitak, dakle - ništa. Ali nirvana ipak nije smrt. Postoji jedinstvo svijesti, ali to nije nirvana; i postoji svijest kao redukcionistički agregat osobina kojeg i budizam spominje kad kaže da ništa nije "po sebi i za sebe".

[Sigmund]

Nea-- kaže:

Da li se ovdje misli na unutarnji svijet? I, da li se pod "veliki" misli na kvalitetniji ili samo krcatiji informacijama? Jer za ovo ustvrditi trebali bismo 1)poznavati svijet čovjeka u kamenom dobu na Novoj Gvineji - čak i one njegove dijelove koje ne bismo razumjeli

Svijet je rekonstrukcija objektivne realnosti. Svaki je svijet je "unutarnji" utoliko ukoliko nije odraz kolektivnog duha ili kolektivne svijesti.

Nea-- kaže:

Da li to nešto izvan horizonta, što ne spada u naš svijet, također čini Apsolut?

Sve čini apsolut. Sve su momenti apsoluta.

[La Baba yaga]

Sigmund kaže:

Imam potrebu budizam proglašavati kongruentnim, ukoliko je racionalan, zato što sam i ja sklon budizmu. Samo treba razlikovati ono što je govorio Buda i budizam kakav je kasnije razrađen u filozofskom i religijskom smislu. Budini govori su najzanimljiviji ali on se nije bavio apsolutom ni ontologijom.

Pa normalno kad ih je iznihilirao ali da kako kažeš fokus je na egzistenciji.

Kad on govori "po sebi" i "za sebe", naivno je misliti da on koristi Hegelov tehnički termin, čak i ako pretpostavimo da je to ispravno prevedeno s palija.

Pa i tu sam opciju uzeo u obzir no predpostavljivo je da je zapravo mislio na isto što i hegel samo u odrečnom kontekstu.
jer kako drugačije koncizno izraziti samo značenje izraza? Mada neću da sad ispadne da sam se zakačio za tu jednu izjavu. Ali nigdje nisam zamjetio da bi buda zagovarao ideju ikakvog apsoluta. A apsolut je poprilično konkretan pojam ako potonji nisu.

Jasno je da Buda kaže kako ništa konkretno nije samo-identično, jer sve ovisi o drugome. A to kaže i Hegel.

Pa da ali buda tu završava dok bi hegel sve ugurao u apsolut.

jer on ima svoje iracionalne slijepe ulice.

Neznam dali je baš "iracionalan" adekvatan termin jer uz uvjet da je u pravu onda je zapravo racionalan. Oću reći dobro misli ali krivo zvući.

Kako racionalno objasniti što je to što nije "ni bitak ni nebitak, ni i bitak ni nebitak, niti ni bitak ni nebitak", itd. Ili što je nirvana? To se ne može racionalno saopćiti, nego samo subjektivno iskusiti, a to onda nije spoznaja. Zapravo, radi se o nedostižnom idealu.

Pa da ne zvući logično i čini se da se možda radi o nedostižnom idealu. No negdej sam pročitao da se filozofija ne može niti misliti ako se prema njoj ne živi. Mislim da je to od Kanta ali nisam siguran.
Isto tako to što nije saopćivo ne znaći da nije spoznatljivo. Razumijem da to možda ne želiš prihvatiti kad si takav racionalist no možda je tu i problem. Ni ja ne razumijem što je nirvana niti se previše trudim no isključivo s toga jer ne marim previše ali držim vjerojatnim. Tj ne zamaram se što logički ne mogu pojmiti onostrano.
No isto tako budizam ima drugačiji metodološki pristup kako kažeš redukcionistički tj egzistencija je prema tome pojmljiva samo ako se promatra iskustvo sa napomenom na predrefleksivnu redukciju ( to je kada kažu "ovdje i sada" ) , nezagađeno "mrežom nazora". I sam buda ustraje na subjektivnoj spoznaji. Tako da po meni barem djeluje podosta objektivno ako se pokušava odvojiti od svih dijalektičkih izama.

[Sigmund]

La Baba yaga kaže:

Ali nigdje nisam zamjetio da bi buda zagovarao ideju ikakvog apsoluta. A apsolut je poprilično konkretan pojam ako potonji nisu.

Pa i nije, to i kažem. Iako neki nirvanu interpretiraju kao apsolut. Ali, kao što rekoh, Buda je upotrebljavao kolokvijalne izraze. Nirvana se obično prevodi kao ugasnuće, utrnuće i slično. Ali nirvana je u Indiji uobičajena riječ. Indijci dan danas kažu da se riža ne smije jesti odmah nakon što je skuhana, nego tek kad bude "nirvana". Time dakako ne žele reći da riža ulazi u neko blaženo stanje duha ili u apsolut, nego samo kažu da se mora ohladiti. Ali imaš u budizmu i doktrinu reinkarnacije ili preporađanja, koja naravno isto nije specifično budistička, nego je opće indijska tradicija. Campbell kaže da je to kod Bude samo metafora, možda metafora apsoluta?

La Baba yaga kaže:

Pa da ali buda tu završava dok bi hegel sve ugurao u apsolut.

Schelling bi, ali Hegel ne bi. Hegel se rugao Schellingu zbog toga. Hegel ga spominje onako, usput, u jednom kratkom poglavlju, koje je vezano uz aktualnost. Apsolut je bitan zbog aktualnosti, a što se tiče uguravanja, ionako je već po definiciji sve ugurano u njega - pojam je takav.

La Baba yaga kaže:

Neznam dali je baš "iracionalan" adekvatan termin jer uz uvjet da je u pravu onda je zapravo racionalan. Oću reći dobro misli ali krivo zvući.

Slažem se s tim.

La Baba yaga kaže:

Isto tako to što nije saopćivo ne znaći da nije spoznatljivo. Razumijem da to možda ne želiš prihvatiti kad si takav racionalist no možda je tu i problem. Ni ja ne razumijem što je nirvana niti se previše trudim no isključivo s toga jer ne marim previše ali držim vjerojatnim. Tj ne zamaram se što logički ne mogu pojmiti onostrano.

Mogu ja to prihvatiti, ali onda treba prihvatiti i konzekvence. Ako nije racionalno - onda nije ni aktualno. Ali egzistencija i aktualnost nisu jedno te isto. Čitao sam kako je neki zen-budist govorio o tome da ima stvari koje su postojeće ali ih se ne može naći ("existent, but not findable"), pa kao primjer navodi valnu funkciju (to me podsjetilo na onu raspravu o svijesti, gdje su neki tvrdili da svijest "ne postoji", odnosno da je "samo iluzija"). Slično i ovdje. Kvalije su isto postojeće ali ih se može priopčiti samo onome tko je imao ista iskustva. Tu se radi o posrednom i neposrednom - kao što su bitak i apsolutna ideja ista stvar; razlika je samo u tome što je bitak aposlutno neposredan, a apsolutna ideja apsolutno posredovana. Nirvana je metafora neposredne (i neposredovane) egzistencije, a ne onostranosti. Kod Bude, kao i kod Hegela, nema nikakve onostranosti.

BTW upravo Zen-budizam naglašava to neposredno prosvjetljenje (satori) do kojega se ne može doći filozoforanjem ni intelektom. Ali to mi je uvijek bilo nekako proturječno.