|
23.08.2009., 21:06
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Postova: 13
|
Posinak i maćeha/pomajka
U drugom sam braku treću godinu. Sa sobom sam dovela dvoje dobro odgojene djece (sada 12 i 14 g), odlični su đaci, osjetljivi na potrebe drugoga, mirne naravi. Po drugom mužu sam dobila dječaka (sada 16) kojeg su odgajali starinski djed i baka po onom sistemu- kad ima 18, već je zreo čovjek. On je grubijan, neodgojen, loš đak, drzak u govoru i ponašanju, samoživ, sebičan, već ima dosje na policiji zbog provale u školu, konzumira alkohol, voli pornografiju i novac, sumnjam na njega da krade džeparac mojoj djeci... i otac ga pušta da do ranih jutarnjih sati ostaje vani u ne baš dobrom društvu. Majka ga je potpuno zapostavila još kad je bila udana za njegovog oca, a sada pita za njega tek svakih par mjeseci. Razumijem da je pun rana. No ja nisam uspjela ostvariti zadovoljavajući kontakt s njim, i dalje me prihvaća samo zato jer mora, a sve sam pokušala! Mislim da imam srce dovoljno široko da i on stane u njega: prihvatila sam ga kao svojeg. Zaboga, trudim se oko njega, čak i više nego oko svoje djece (da se on ne bi osjetio loše, smanjujem količinu i izraze nježnosti svojoj djeci, trudim se proniknuti u njegov materijalistički i skučen svijet, trudim se preko njegovog oca proširiti mu shvaćanje života, ali nikako ne uspijevam. Otac ga ne kori zbog svih gore navedenih stvari jer osjeća grižnju savjesti zbog toga što se ni on nije adekvatno brinuo za njega,nego ga je zapostavio. Rekla bih da se ponaša prema njemu poput roditelja koji su otišli u inozemstvo "trbuhom za kruhom", ostavili dijete djedu i baki, a sada to nadoknađuju novcem (u ovom slučaju pretjerano popustljivim odgojem). S obzirom da za moju djecu vrijede drugačija pravila, nalazim se u procijepu i bojim se da gubim vjerodostojnost kod svoje djece, a do muževog sina ne uspijevam doprijeti. Rastrgana sam. Puno pričam s mužem o svemu tome, čekam da se stvari promijene, ima pomaka, ali mislim da su presitni u odnosu na problem... i gubim snagu. Posljednjih mjeseci smo muž i ja uglavnom u svađi zbog svega toga i meni se više ne da ostati u takvom braku, nemam motiva, snage, ljubavi, ne mogu više muža svojoj djeci stavljati pred njih kao moralni autoritet i tražiti od njih da ga poštuju kad vide što se događa...već mi je i sin rekao neka radije odemo. Živci su mi tanki, nemam više volje ni za što. Što vi kažete, imate li sličnih iskustava? Jel baš mora propast i ova obitelj zbog neodgojenog derišta i popustljivog oca? Možda je problem u meni? Ljuta sam jer sam nemoćna.
|
|
|
24.08.2009., 00:16
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Lokacija: zaprešić
Postova: 296
|
ja nemam takvu situaciju ko ti (imam sličnu) al moram reagirati....
po svemu što si napisala,vidim da si dala sve od sebe i da se trudiš maksimalno i znam otprilike kako se osjećaš....
nije problem u tebi i to sama znaš...problem je u ocu koji to sve dopušta i njegovom sinu koji to maksimalno iskorištava...
mislim da (bar u ovoj situaciji u kojoj se sad nalaziš) ne možeš više ništa napraviti....
probaj se ograditi od toga svega,prestani se truditi i posveti se svojim sinovima....
probaj i mužu objasniti ako se nešto ne promijeni da može ostati bez vas...(naravno,to se ne mora dogoditi,ali neka se malo zabrine )
tvoj posinak na taj način izražava svoje osjećaje i povrijeđenost zbog svega što mu se dogodilo a ti koliko god se trudila,uvijek ćeš postići suprotno od onog što si htjela.
mislim da je njemu potrebna stručna pomoć,koju bi prepostavljam odbio.
znam,lako je pričati takvo što nekome ko nije u tvojoj koži,al eto,to je moje mišljenje i nadam se da te nije ništa naljutilo ili uvrijedilo što sam napisala.
|
|
|
24.08.2009., 00:39
|
#3
|
nothing as it seems
Registracija: Jun 2003.
Postova: 5,776
|
Ako ti je stvarno stalo do posinka i tvog braka, psiholog. Modus
Zvuci kao teska i slozena situacija, dugo traje, nisi je ti uzrokovala, ne mozes je ti ni popraviti.
|
|
|
24.08.2009., 02:01
|
#4
|
New Divide
Registracija: Aug 2009.
Lokacija: London
Postova: 142
|
Probaj ga nagovorit na odlazak kod psihića.
__________________
Linkin Park only
|
|
|
24.08.2009., 02:37
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Postova: 13
|
Quote:
Zmijica kaže:
Ako ti je stvarno stalo do posinka i tvog braka, psiholog. Modus
Zvuci kao teska i slozena situacija, dugo traje, nisi je ti uzrokovala, ne mozes je ti ni popraviti.
|
Mislim da je ovo istina. Dobila sam njih dvojicu u paketu... ne znam tko je od njih dvojice u gorem stanju. Nisam mazohist, ispočetka se nije činilo tako komplicirano i duboko i činilo se da se stvari pomiču. Onda, nisam od onih koji lako i brzo odustaju, no sad mogu reći da se radilo o "kozmetičkim" promjenama. Sve više sam uvjerena da u ovoj situaciji moram biti važna sama sebi, nego da spašavam brak u kojem sam se pretvorila u domskog preodgojitelja svima u kući. Odvratna pozicija, ne treba mi to, ne nalazim svoju vrijednost i smisao života u preodgajanju drugih. Nekome će možda moje riječi zvučati grubo, ali mirna mi je savjest, znam da sam dala sve. Mislim da 1.9. neću dočekati s mužem pod istim krovom. Na koncu konca, imam svoje dvoje djece koji bi u svemu ovome mogli postati loši. A što sam onda tek dobila?
|
|
|
24.08.2009., 02:48
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Postova: 13
|
Quote:
suzach kaže:
ja nemam takvu situaciju ko ti (imam sličnu) al moram reagirati....
po svemu što si napisala,vidim da si dala sve od sebe i da se trudiš maksimalno i znam otprilike kako se osjećaš....
nije problem u tebi i to sama znaš...problem je u ocu koji to sve dopušta i njegovom sinu koji to maksimalno iskorištava...
mislim da (bar u ovoj situaciji u kojoj se sad nalaziš) ne možeš više ništa napraviti....
probaj se ograditi od toga svega,prestani se truditi i posveti se svojim sinovima....
probaj i mužu objasniti ako se nešto ne promijeni da može ostati bez vas...(naravno,to se ne mora dogoditi,ali neka se malo zabrine )
tvoj posinak na taj način izražava svoje osjećaje i povrijeđenost zbog svega što mu se dogodilo a ti koliko god se trudila,uvijek ćeš postići suprotno od onog što si htjela.
mislim da je njemu potrebna stručna pomoć,koju bi prepostavljam odbio.
znam,lako je pričati takvo što nekome ko nije u tvojoj koži,al eto,to je moje mišljenje i nadam se da te nije ništa naljutilo ili uvrijedilo što sam napisala.
|
niti me što uvrijedilo niti razljutilo. javila sam se na forum s problemom da čujem kako ljudi razmišljaju, da čujem druga mišljenja, da provjerim svoja. mužu sam večeras obznanila da ga volim, ali da ne mogu više dopustiti da me njegov sin (i pred svojim prijateljima!) ponižava i iskorištava te da imam svoje dvoje djece za koje ne želim da više rastu u takvoj obitelji. rekla sam mu da ću otići. što je rekao? ništa. naravno, već sam mu prije par puta rekla za tu mogućnost ukoliko drastično ne promijeni stvari, barem da sina verbalno zaustavi kad se počne otresati na mene. sutra se javljam čovjeku u čiji ću stan otići kao podstanar. obitelj nismo nikad uspjeli postati, njegov sin to nikad nije prihvatio, niti pravila ponašanja, niti dogovore. vezana sam za muža ulaganjem u njegovu kuću, ali bolje jesti žgance svaki dan u miru i redu, nego pod svaku cijenu biti u lošem braku. drago mi je da ti nemaš takvih problema i da ste blagoslovljeni zajedničkim djetetom.
Zadnje uređivanje Amare : 24.08.2009. at 02:51.
Reason: nejasan smisao
|
|
|
24.08.2009., 07:18
|
#7
|
dobrodušna kučka
Registracija: Nov 2008.
Postova: 1,338
|
Ispravno razmišljaš - trijezno i odgovorno.
Odlučiš li ostati sa svojom djecom pod tim krovom, nužno je zahtijevati temeljite promjene u odnosu tvog supruga prema svom sinu, što dakako podrazumijeva uključivanje stručnih službi, jer kad je situacija toliko ozbiljna i duboka, roditelj u pravilu nije dovoljno jak sam izvući ono najbolje na površinu.
U cijeloj je priči bitno da ne zapostaviš razinu komunikacije sa svojom djecom, ma koliko god oni dobro odgojeni bili. Djeca obično počnu "šarati" kad uvide da nisu više u fokusu. I da, dobro si konstatirala, ne isplati se spašavati brak i neko dijete kojemu je realno potreban tretman psihologa/defektologa, na uštrb dvoje djece koja bi u toj situaciji opasno balansirala na uskom zidiću. Partneri dolaze i odlaze, djeca su konstanta - naša su , ovdje su i trebaju nas. Gubiti previše energije u borbi s vjetrenjačama besmisleno je u situaciji gdje imaš odgovornost prema dva života.
Činiš mi se kao razumna žena, i vrlo vjerojatno je da ćeš donijeti najbolju odluku. Želim ti samo zaželjeti sreću, snagu i živce - što god odlučila.
__________________
Ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
|
|
|
24.08.2009., 07:46
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Postova: 13
|
Hvala, HAL3.
Jedino bih još rado čula mišljenje nekog oca, muškarca, nekog tko je zasnovao drugi brak i imao slične (ili ne toliko slične) probleme. vjerujem da ima takvih muškaraca. kako vi gledate na takve situacije? ima li onih koji su uvidjeli svoje pogreške i ispravili ih? meni nije problem oprostiti i zaboraviti sve loše i krenuti ispočetka, nego nemam više vjere da će muž išta promijeniti. taj njegov stav i ponašanje prema sinu su kombinacija grižnje savjesti, nemoći i nekog glupavog mačo- odgoja, a mali ga vrlo vješto emotivno ucjenjuje. mali je gazda u kući, ne mi odrasli. ili je možda problem puno jednostavniji: mužu nije stvarno stalo do mene pa ni nema motiva mijenjati odnos prema sinu. naravno, ovo posljednje će mi najteže pasti, ali i to se da preboljeti...
|
|
|
24.08.2009., 09:44
|
#9
|
06/2008 i 10/2011
Registracija: Mar 2008.
Lokacija: Zagreb
Postova: 852
|
Quote:
Zmijica kaže:
nisi je ti uzrokovala, ne mozes je ti ni popraviti.
|
slažem se s ovim!
treba početi od liječiti uzrok (zapostavljanje od strane majke) a ne posljedicu (ponašanje)!
|
|
|
24.08.2009., 10:38
|
#10
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Lokacija: zaprešić
Postova: 296
|
Quote:
Amare kaže:
niti me što uvrijedilo niti razljutilo. javila sam se na forum s problemom da čujem kako ljudi razmišljaju, da čujem druga mišljenja, da provjerim svoja. mužu sam večeras obznanila da ga volim, ali da ne mogu više dopustiti da me njegov sin (i pred svojim prijateljima!) ponižava i iskorištava te da imam svoje dvoje djece za koje ne želim da više rastu u takvoj obitelji. rekla sam mu da ću otići. što je rekao? ništa. naravno, već sam mu prije par puta rekla za tu mogućnost ukoliko drastično ne promijeni stvari, barem da sina verbalno zaustavi kad se počne otresati na mene. sutra se javljam čovjeku u čiji ću stan otići kao podstanar. obitelj nismo nikad uspjeli postati, njegov sin to nikad nije prihvatio, niti pravila ponašanja, niti dogovore. vezana sam za muža ulaganjem u njegovu kuću, ali bolje jesti žgance svaki dan u miru i redu, nego pod svaku cijenu biti u lošem braku. drago mi je da ti nemaš takvih problema i da ste blagoslovljeni zajedničkim djetetom.
|
ja se ne mogu načuditi tim muškarcima (svaka čast izuzecima) al da ne reagiraju na rečenicu: odlazim ako se nešto ne promijeni,pa to je nevjerovatno.
al tako je i moj samo šutio dok se nisam spakirala i tek onda je reagirao.
moj muž ima brak iza sebe i sina od 11 godina iz tog braka koji ne živi sa nama ali mi je dao do znanja da me ne prihvača jer je njemu mama rekla da sam ja kriva kaj su se oni rastali.... (mada ja svog muža tada nisam ni poznavala kad su se njih dvoje rastali,al to mi se nije dalo objašnjavati djetetu jer bi time samo popljuvala njegovu majku,što nisam htjela...ne volim se spuštati na njezin nivo i vrijeđati i kriviti druge)
tako da te u jednu ruku razumijem kako se osjećaš mada je velika razlika u tvojoj i mojoj situaciji.
ja sam se ispočetka trudila,al sam na kraju odustala...muž isto tako užasno popušta,pravda se time da se malo vide pa mu je žao i bla bla....
ako stvarno misliš da tako dalje ne ide,najbolje je spakirat se i otići i živjeti u miru i to najviše radi djece...jer i oni pate gledajući kako ti patiš.
želim ti svu sreću i da konačno pronađeš mir
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:51.
|
|
|
|