Crne rupe ne sardže singularitet?! - Penrose i Hawking krivo računali?!

[Antikapitalist]

Imaju li crne rupe singularitet?

Predano 1. prosinca 2023

Roy Patrick Kerr


Nema dokaza da crne rupe sadrže singularitet kada ih generiraju stvarna fizička tijela.

Roger Penrose je prije šezdeset godina tvrdio da zarobljene površine neizbježno dovode do svjetlosnih zraka konačne afine duljine (FALL's).

Penrose i Stephen Hawking tada su ustvrdili da one moraju završiti u stvarnim singularitetima.

Kad to nisu mogli dokazati, proglasili su to očiglednim.

Pokazuje se da postoje protuprimjeri kroz svaku točku Kerrove metrike. Oni su asimptotski za barem jedan horizont događaja i ne završavaju u singularnostima.

The reason that nearly all relativists believe that light rays whose affine lengths are finite must end in singularities is nothing but dogma14. This is the basis for all the singularity theorems of Hawking, Penrose and others and so these are at best unproven, at worst false.

The author’s opinion is that gravitational clumping leads inevitably to black holes in our universe, confirming what is observed, but this does not lead to singularities.

The author has no doubt, and never did, that when Relativity and Quantum Mechanics are melded it will be shown that there are no singularities anywhere. When theory predicts singularities, the theory is wrong!

https://arxiv.org/abs/2312.00841

PDF

https://arxiv.org/pdf/2312.00841.pdf

__________________________________________________

Godine 1939. Einstein je objavio rad u časopisu Annals of Mathematics sa zastrašujućim naslovom "On a Stationary System with Spherical Symmetry Consisting of Many Gravitating Masses".

Njime je Einstein pokušao dokazati da su crne rupe - nebeski objekti toliko gusti da njihova gravitacija sprječava čak i svjetlost da pobjegne - nemoguće.

Ironija je u tome što je, kako bi obrazložio svoj slučaj, upotrijebio vlastitu opću teoriju relativnosti i gravitacije, objavljenu 1916. - istu teoriju koja se danas koristi za tvrdnju da su crne rupe ne samo moguće, već su za mnoge astronomske objekte neizbježne .

https://www.scientificamerican.com/a...holes-2007-04/





http://old.phys.huji.ac.il/~barak_ko...nstein1939.pdf

dakle, Einstein je ipak bio u pravu?

[sali]

šta bi sprječavalo materiju da se beskonačno zgusne u singularitetu?
"beskonačno" je možda neadekvatna riječ, možda bolje "neograničeno"
materija (čestice) su u stvari šuplje, bez sadržaja, jaka nuklearna sila definira neki volumen koji "zauzima prostor" ali ako se ona savlada, može se neograničeno nabijati materije

nije čak niti famozna "masa" problem (ne predstavlja zrno nečega), naprosto jer je masa fiktivni faktor, obični faktor proporcije u formuli kinetičke energije, takođe faktor proporcije potencijala gravitacionog polja

i pitanje jeli singularitet baš nultih dimenzija je vjerojatno neprovjerljiva stvar

[skeptik]

Antikapitalist kaže:

dakle, Einstein je ipak bio u pravu?

Ne, jer Kerr ovdje tvrdi da crne rupe možda ne moraju imati singularitet, ali i dalje ne poriče da imaju horizont. Ono što crnu rupu čini crnom je hoizont, ne singularitet.

[sali]

skeptik kaže:

Ne, jer Kerr ovdje tvrdi da crne rupe možda ne moraju imati singularitet, ali i dalje ne poriče da imaju horizont. Ono što crnu rupu čini crnom je hoizont, ne singularitet.

a na koji način bi se održala stabilnost sadržaja crne rupe da ne dođe do kolapsa, možda da sadržaj u rupi rotira pa ga centrifugalna sila drži?
možda to vrijedi za ogromne crne rupe?

[Antikapitalist]

sali kaže:

šta bi sprječavalo materiju da se beskonačno zgusne u singularitetu?

"beskonačno" je možda neadekvatna riječ, možda bolje "neograničeno"
materija (čestice) su u stvari šuplje, bez sadržaja, jaka nuklearna sila definira neki volumen koji "zauzima prostor" ali ako se ona savlada, može se neograničeno nabijati materije

This means that a clock kept at this place would go at the rate zero.

Furtherit is easy to show that both light rays and material particles take an infinitely long time in order to reach the point...

The "Schwarzschild singularity"does not appear for the reason that matter cannot be concentrated arbitrarily. And this is due to the fact that otherwise the constituting particles would reach the velocity of light.

http://old.phys.huji.ac.il/~barak_ko...nstein1939.pdf

prema Einsteinu brzina svjetlosti sprječava nastanak singulariteta

slikovito rečeno morao bi poderati "tkaninu" prostor-vrijemna kako bi u njemu napravio rupu, tj. singularitet


prema Einsteinu unutar singulariteta svjetlosni sat ne kuca, protok vremena je nula

a svjetlost i materija treba beskonačno dugo vremena da pređe neku udaljenost, odnosno drugim riječima svjetlost ne propagira, nepomična je


interakcije između čestica materije putuju brzinom svjetlosti, da bi se materija beskonačno zgusnula u singularitet ta materija se mora gibati brzinom svjetlosti, kako bi se poništilo djelovanje tih interakcija

odnosno pri gravitacijskom kolapsu zvijezde materija bi brzinom svjetlosti simoterično sa svih strana padala prema središtu, na taj način bi iza nje ostao "prostor" bez prostor-vremena...








ili ako uzmemo analogiju sa zvukom, pa poput svjetlosnog sata napravimo zvučni sat

kada bi zvučni sat mjerio da je protok vremena 0?

u onom slučaju kada se objekt koji nosi zvučni sat giba brzinom zvuka

a iza tog objekta bi ostao vakuum, "prostor" bez prostor-vremena, u kojem zvuk putuje beskonačno dugo...

[Antikapitalist]

skeptik kaže:

Ne, jer Kerr ovdje tvrdi da crne rupe možda ne moraju imati singularitet

Roger Penrose claimed sixty years ago that trapped surfaces inevitably lead to light rays of finite affine length (FALL's).

The reason that so many relativists have assumed that Raychaudhuri’s theorem proves that bounded affine parameter lengths lead to singularities is that they have confused affine with geodesic distance. These are very different concepts.






https://arxiv.org/abs/2312.00841

Kerr kaže kako affine duljine nisu konačne, odnosno drugim riječima da ne završavaju u singularitetu.

tko zna koliko dugo je Kerr to već htio objaviti, ali je zbog karijere čovao za zadnje dane života, da ne bi bio proglašen za luđaka i budalu

[Antikapitalist]

skeptik kaže:

ali i dalje ne poriče da imaju horizont. Ono što crnu rupu čini crnom je hoizont, ne singularitet.

By the summer of 1963, Maarten Schmidt at Caltech had shown that certain starlike objects (now called quasars) were actually distant objects emitting enormous amounts of energy. Nobody understood how they could be so bright.

In an effort to unravel this mystery, several hundred astronomers, astrophysicists, and general relativists gathered for a conference in Dallas, held in early December that year. This would be the First (of what since then has become the biennial) Texas Symposium on Relativistic Astrophysics.

https://en.wikipedia.org/wiki/Roy_Kerr

on ne poriče da imamo velike izvore zračenja u svemiru

no da li je jedino moguće objašnjenje kako je izvor tog zračenja gravitacijski akcelerator?

masivna crna rupa koja svojom masom ubrzava čestice pa odašilje zračenje?


po ovim zadnjim mjerenjima novog James Webb teleskopa imamo jako udaljene objekte velikog crvenog pomaka koji su jako svijetli pa su njihove crne rupe nužno toliko masivne da nisu mogle nastati u kratkom vremenu od velikog praska

[sali]

Antikapitalist kaže:

odnosno pri gravitacijskom kolapsu zvijezde materija bi brzinom svjetlosti simoterično sa svih strana padala prema središtu, na taj način bi iza nje ostao "prostor" bez prostor-vremena...

jeli nužno da singularitet predstavlja doslovce nultu dimenziju?
u nekoj geometrijskoj reprezentaciji, zbog gravitacijskog zakrivljenja, prostor je konkavan u području zvijezde, kod kolapsa konkavnost raste i pretvara se u neku vrstu lijevkaste konkavnosti, i na dnu se u malom prostoru nakuplja masa čitave zvijezde (numerički ekvivalent mase čitave zvijezde)

to nakupljanje je procesom slobodnog pada (neubrzano), dijelovi bliži središtu padaju većom brzinom i odmiču se od dijelova sa vanjskog sloja, nije mi jasno zašto bi dolazilo do gubitka prostor-vremena?

u nekom svom lokalnom vremenskom sustavu, hipotetička čestica će sa oboda ranije zvijezde, pa do središta kolapsa pasti u svom lokalnom vremenu reda veličine odnosa polumjera zvijezde i brzine svjetlosti, dakle u nekom svom konačnom intervalu

hoće li radijus konkavnosti na dnu lijevka biti baš 0, jeli toliko bitno?
tu će se nagomilati svakako čitava masa zvijezde

ili se sada koristi neka druga metodologija ilustriranja toga događaja?

[Antikapitalist]

sali kaže:

jeli nužno da singularitet predstavlja doslovce nultu dimenziju?
u nekoj geometrijskoj reprezentaciji, zbog gravitacijskog zakrivljenja, prostor je konkavan u području zvijezde, kod kolapsa konkavnost raste i pretvara se u neku vrstu lijevkaste konkavnosti, i na dnu se u malom prostoru nakuplja masa čitave zvijezde (numerički ekvivalent mase čitave zvijezde)

to nakupljanje je procesom slobodnog pada (neubrzano), dijelovi bliži središtu padaju većom brzinom i odmiču se od dijelova sa vanjskog sloja, nije mi jasno zašto bi dolazilo do gubitka prostor-vremena?

razste, znači mijenja se zakrivljenost, brzina promjene je brzina svjetlosti

ta konkavnost je još uvijek kontinurana površina

ako se masa giba brzinom svjetlosti, kao i promjena zakrivljenosti koja uzrokuje to gibanje mase, onda ta zakrivljenost više neće biti kontinuirana, imaš prekid, iza prekida je neki sasvim drugi prostor, ili možda ni nema prostora...

slično kao analogija sa zvukom i gibanjem brzinom zvuka, iza ostaje područje u kojem se zvuk ne giba, odnosno tamo "prostor-vrijeme" više nije zakrivljeno, tj. nema prostor-vremena, pojavila se neka druga "dimenzija" koju ne možeš opisati istim jednadžbama

[sali]

Antikapitalist kaže:

razste, znači mijenja se zakrivljenost, brzina promjene je brzina svjetlosti

ta konkavnost je još uvijek kontinurana površina

ako se masa giba brzinom svjetlosti, kao i promjena zakrivljenosti koja uzrokuje to gibanje mase, onda ta zakrivljenost više neće biti kontinuirana, imaš prekid, iza prekida je neki sasvim drugi prostor, ili možda ni nema prostora...

slično kao analogija sa zvukom i gibanjem brzinom zvuka, iza ostaje područje u kojem se zvuk ne giba, odnosno tamo "prostor-vrijeme" više nije zakrivljeno, tj. nema prostor-vremena, pojavila se neka druga "dimenzija" koju ne možeš opisati istim jednadžbama

promjena se giba brzinom svjetlosti, ali se masa giba samo približnom brzinom svjetlosti, tako da analogija sa nadzvučnim scenarijem nije primjenljiva

[Antikapitalist]

sali kaže:

promjena se giba brzinom svjetlosti, ali se masa giba samo približnom brzinom svjetlosti, tako da analogija sa nadzvučnim scenarijem nije primjenljiva

On a Stationary System With Spherical Symmetry Consisting of Many Gravitating Masses
Author(s): Albert Einstein
Source: The Annals of Mathematics, Second Series, Vol. 40, No. 4 (Oct., 1939), pp. 922-936



This means that a clock kept at this place would go at the rate zero.


http://old.phys.huji.ac.il/~barak_ko...nstein1939.pdf

u trenutku kad upada u singularitet postiže brzinu svjetlosti

[sali]

Antikapitalist kaže:

u trenutku kad upada u singularitet postiže brzinu svjetlosti

ali treba znati da se ta brzina svjetlosti postigne tek nakon prelaska zadnjeg djelića zadnjeg angstrema do singulariteta
tako da se eventualni diskontinuitet prostora odnosi isključivo na samo područje singulariteta