Evo,copy-paste-ala sam sadrzaj maila-a...
Sve nadalje je sadrzaj tog maila...mozda to pomogne astroloskoj procjeni,ili obrnuto
...sadrzaj mail-a je totalno dug i kad sam ga dobila samo sam gledala gdje mu je kraj,ali isplati ga se procitati...i voljela bih naglasiti da to nisam postavila zbog politickih razloga nego prvenstveno da bi mozda pomoglo astroloskom konkretnijem sagledavanju stvari(pod uvjetom da u istom i uspije pomoci)...
"Clanak o Sanaderovoj ostavci
Pritisak Bruxellesa i Karamarkova ucjena: Zasto je Sanader morao dati ostavku?
Jul 02, 2009 at 04:50 AM
Nakon sto je jucer podnio ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, te izjavio kako se nece kandidirati za Predsjednika Republike,Ivo Sanader tocno i kada bi se predomislio, jer neki nagadaju da je upravo to njegova navodna predizborna strategija, ne bi mogao vise biti ozbiljan predsjednicki kandidat. Gotovo preko noci Sanader je od politickog pobjednika postao gubitnik.
Javnost se, naravno, pita koji su stvarni razlozi premijerove ostavke,mediji spekuliraju o Sanaderovim motivima. Istovremeno, nitko jos javnosti nije priznao kako su nastupile okolnosti ozbiljne institucionalne i krize sustava, te kako je Hrvatska pred potpunim financijskim slomom Državnog proracuna, dakle da su nastupile sve okolnosti financijsko ekonomske krize.
U tom smislu Sanaderovu se ostavku nije shvatilo kao indikator krize sustava, niti država u ovom trenutku ima bilo kakav plan kriznog postupanja i upravljanja. Niti trenutna vlast, koja je preuzela mandat od Sanadera
nekom vrstom barsunastog državnog udara, a niti oporba nemaju politicke hrabrosti i ljudskog postenja priznati gradanima Hrvatske da smo se nasli najvjerojatnije u najtežoj krizi od osamostaljenja Hrvatske.
Medutim, sto je prethodilo Sanaderovoj ostavci?
Prije desetak dana objavili smo vijest o Sanaderovim razgovorima sa predstavnicima institucija Europske unije tijekom njegova boravka u Bruxellesu, te o zahtjevima predstavnika Europske komisije za potpunom reformom sustava državne administracije u Hrvatskoj, te izravnim zahtjevima za rekonstrukciju Sanaderove Vlade.
U Bruxellesu su tada Sanaderu postavili nekoliko kljucnih uvjeta, a u smislu rekonstrukcije Vlade, kljucni su bili smjena Tomislava Karamarka s mjesta ministra unutarnjih poslova, i to zbog povezanosti s organiziranim kriminalom i medunarodnim kriminalnim organizacijama, prije svega kriminalnim klanom Osmani, ciji su pripadnici pocetkom godine osudeni zbog organiziranog kriminala i pranja novca pred njemackim saveznim sudom, nakon cega su uz karamarkovu pomoc pobjegli iz Njemacke i sakrili se u Hrvatskoj;smjena Ivana Sukera s mjesta ministra financija, i to prije svega zbog Sukerovog izravnog mijesanja u medunarodnu istragu o pranju novca preko tajnih racuna u Hypo banci, Raiffeisenbank Zagreb, te nekim drugim stranim bankama; te smjena potpredsjednika Vlade Damira Polanceca zbog navodne umijesanosti u medunarodnu aferu pranja novca preko Raiffeisen banke u tzv. aferi Brodosplit.
Tijekom tog, sada vidimo njegovog posljednjeg posjeta Bruxellesu u funkciji hrvatskog premijera, Sanader je dobio jasno upozorenje kako Europska unija vise nece tolerirati postojanje i funkcioniranje netransparentnih paralelnih centara moci u Hrvatskoj, koji su zapravo dio krimogene strukture usko povezane s medunarodnim organiziranim kriminalom.
U Bruxellesu su, navodno, ponovno tom prilikom upozorili (sada vec bivseg)hrvatskog premijera kako sva izvjesca nadležnih služba Europske komisije upucuju na zakljucke kako Hrvatska služi kao utociste medunarodnog organiziranog kriminala i kako hrvatski financijski i bankarski sustav, uz znanje i pokrivanje vlasti, služi kao sustav za pranje novca medunarodnog organiziranog kriminala.
Iako je u javnosti upravo zbog tih razloga, u ožujku ove godine Moneyval odbor Vijeca Europe ponovno je negativno ocijenio stanje u Hrvatskoj vezano za suzbijanje pranja novca.
Osim toga, izravno odbijanje hrvatske Vlade da na zahtjeve austrijskog pravosuda pomogne u rasvjetljavanju afere pranja novca preko tajnih racuna kod Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt, a koje su se operacije glavninom odvijale upravo preko Hrvatske, uz sudjelovanje premijera Ive Sanadera u tim kriminalnim operacijama, zbog cega se u Austriji, ali i u Hrvatskoj o
tome provodi kaznena istraga, uzrokovala je krizu u odnosima Beca i Zagreba, pogotovo nakon sto je Austrija o cijelom slucaju diskretno izvijestila institucije Europske unije, pokusavajuci tako prije svega sa sebe otkloniti odgovornost za Aferu Hypo i prebaciti je iskljucivo na Sanadera.
U slucaju Hypo, Sanader medutim nije mogao popustiti.
Iz Hypo banke su ga jednostavno ucijenili podacima i dokumentima o njegovim tajnim racunima kod te banke i to od 90.-ih godina do danas, te financijskim operacijama preko tajnih racuna u Hypo banci u kojima je osobno sudjelovao.
Afera Hypo, iako se o njoj u Hrvatskoj sutjelo, iako mediji nisu prenosili detalje o pranju novca u Hypo banci, niti su pisali o dvije istrage koje usporedno vode austrijsko i hrvatsko DrĹžavno odvjetnistvo, postala je jedan od najvecih utega drugog mandata Ive Sanadera na dužnosti predsjednika hrvatske Vlade.
Sanaderova osobna umijesanost u aferu Hypo svakako je onemogucila i bilo kakvo poduzimanje akcija protiv njegovog ministra financija Ivana Sukera, a prema kojem su iz Bruxellesa zatražili sankcije, odnosno njegovu smjenu,upravo zbog otvorenog prikrivanja operacija pranja novca preko banaka kceri Hypo banke u Hrvatskoj, Hypo Alpe Adria Banke Zagreb i Slavonske banke d.d.Osijek.
Upravo zbog afere Hypo Sanader je poceo gubiti povjerenje svojih stratekih partnera u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji: Njemacke i Austrije, koje su se zbog Afere Hypo morale diskretno u diplomatskim krugovima u Bruxellesu distancirati od Sanadera.
Ilustracije radi, treba reci da je u nezakonitim financijskom operacijama pranja novca preko Hypo banke, i to operacijama provedenim preko Hypo banke u Hrvatskoj i Slavonske banke d.d. Osijek, ukupno oprano milijardu 701 milijun eura nepoznatog, a pretpostavlja se kriminalnog porijekla.
Sanader i Suker prva su izvjesca i dokumente o ovoj aferi primili vec u ožujku 2001. godine, kada je tu dokumentaciju primio i Andrija Hebrang(dokumentaciju sam mu predao osobno na njegov zahtjev kao potpredsjedniku Vlade, nakon sto sam pisao o aferi, a Hebrang me pozvao da mu dostavim dokaze).
Kako su ove operacije ozbiljno ugrozile stabilnost austrijskog financijskog i bankarskog sustava, a prikrivane su, izmedu ostalog, i krivotvorenjem bilanca Hypo banke Klagenfurt i njenih banaka kceri u Hrvatskoj, austrijsko ministarstvo financija tada je pokrenulo sveobuhavtnu istragu, koja je istražitelje navela na trag koji je vodio prema Hrvatskoj, tocnije prema Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb, Slavonskoj banci d.d. Osijek, Vladi Republike Hrvatske, hrvatskom Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj
banci.
Cinjenica da je Vlada, odnosno osobno Sanader i Suker, skrivala od austrijskih vlasti tajni Dossier Hypo, cije su unistavanje na kraju naredili Sanader i Suker, a provela Slavica Pezer, Sukerova pomocnica i sefica Deviznog inspektorata, samo je pogorsala situaciju.
Prikrivanjem ovih dokumenata, Sanader je zapravo pokusavao zastititi svojeg prijatelja i partnera u operacijama preko Hypo banke Guntera Stridingera,bivseg celnika Hypo banke Klagenfurt, koji se u Austriji nasao pod istragom državnog odvjetnistva zbog organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo banci.
Stridinger i Sanader prijatelji su i partneri od 1990.-ih godina, a Stridinger je cesto u privatnom krugu suradnika i prijatelja naglasavao kako je Sanader njegov osobni prijatelj.
Sanadera je uz Stridingera vezalo zapravo puno vise; tajna porijekla Sanaderove financijske imovine.
Tajna koju je Stridinger cuvao, a Sanader mu uzvracao lojalnoscu i u trenucima pokretanja istrage protiv Stridingera i Hypo banke, prikrivajuci od austrijskih vlasti dokaze o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci.
Ta je austrijska tajna Ive Sanadera, postala njegova najveca politicka hipoteka, koja je na kraju dosla na ovrhu i u konacnici jednim dijelom uzrokovala Sanaderov politicki i osobni pad.
Nakon sto je Europski ured za kontrolu financijskih transakcija, odnosno ured koji se bavi suzbijanjem pranja novca, preuzeo istragu o pranju novca u austrijskoj Hypo banci, tocnije u banci u Austriji i njihovoj ,,kceri banci" u Hrvatskoj, pocetkom sijecnja 2007. godine u Hrvatsku je pristiglo ostro prosvjedno pismo koje se odnosi na prikrivanje dokumentacije o pranju novca u poslovnom sustavu Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, a europska institucija za sprijecavanje pranja novca, jednako kao i austrijsko Ministarstvo financija smatrala je kako je hrvatska Vlada izravno umijesana u prikrivanje pranja novca u Hypo banci.
Austrijski strucnjaci za sprijecavanje pranja novca smatrajli su tada kako je operacija pranja novca i financijskih malverzacija u Hypo Alpe Adria banci najuže povezano sa samim vrhom Vlade RH, a veliki dio sumnjivih transakcija odnosi se upravo na tajne financijske ugovore Ministarstva financija sa Hypo bankom.
Prema podatcima kojima raspolažu Austrijanci, hrvatsko Ministarstvo financija služilo se na netransparentan nacin prekonocnim kreditima i kratkorocnim pozajmicama koje su ugovarali sa Hypo bankom, a te su ugovore uglavnom proglasavali ,,strogo povjerljivima", kako bi sprijecili njihovo,,curenje" u javnost.
Ipak, nije se mogao prikriti financijski tijek desetaka milijuna ,,crnih" eura koje je vodstvo Hypo banke ,,pralo" u financijskim operacijama sa hrvatskom Vladom.
Sanaderova, pak, veza sa tom financijskom kucom seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlastenju Hypo banke raspolagao je desetcima milijuna
njemackih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj.
Sanader bi nalazio ,,projekte" u koje bi se ,,investiralo", a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamasne iznose kao proviziju ,, na ruke" od Uprave Hypo banke u Austriji.
Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i celnim ljudima te novcarske kuce, otkriva tajnu premijerova ,,poslovnog uspjeha" u Austriji, koji mu je onda omogucio nezanemarivu financijsku ustedevinu u devizama.Ne radi se o zakonitom poslu.
Nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati ,,kamatarenjem" ili lihvarstvom. Jednostavnim rijecnikom: Ivo Sanader kamatario je za Hypo banku.Na tragu dokumentacije kojom raspolažu i podataka o Sanaderovim poslovnim vezama sa Upravom Hypo banke austrijski su istražitelji tada pokrenuli diskretnu istragu o poreznim utajama u takvom poslovanju Hypo banke u Austriji, u koje je bio ukljucen i sada vec bivsi hrvatski premijer.
Ukoliko se utvrdi da je pocinio takvo kazneno djelo u Austriji, Sanader ce sasvim sigurno biti pozvan pred austrijskog istražnog sudca koji preuzme istragu o cijelom slucaju.Tadasnji nalazi austrijskih istražitelja, kako se to kasnije pokazalo, bili su samo indikator Sanaderove duboke umijesanosti u tzv. aferu Hypo i njegove povezanosti sa operacijama pranja novca i krivotvorenja bilanca i financijskih podataka i izvjesca Hypo banke Klagenfurt te njezinih banaka kceri u Hrvatskoj.
Danas pranje novca u Hypo banci istražuje Državno odvjetnistvo Republike Hrvatske, koje je spis ustupilo Zupanijskom državnom odvjetnistvu u Osijeku, ali istragu nastavlja i pokrajinsko državno odvjetnistvo Austrije u Klagenfurtu.
Drugi razlog Sanaderove ostavke je svakako zahtjev Bruxellesa za rekonstrukcijom njegove Vlade, odnosno izriciti zahtjev za smjenu ministarskog trojca Karamarko, Suker, Polancec.Osim sto je razlog za traženje Sukerove smjene njegova umijesanost u Aferu Hypo, on i Polancec umijesani su i u aferu Brodosplit, odnosno pranje 40 milijuna americkih dolara, kroz nezakonite operacije preko Brodosplita u dogovoru sa Raiffeisenbank Austria.
Nakon sto su austrijske vlasti pokrenule istragu o sumnji na pranje novca nekim poslovima preko Brodosplita, usli su u trag operacijama, kojima su rukovodili Sanaderov potpredsjednik Vlade Damir Polancec i ministar financija Ivan Suker.
Sanader, medutim, takvu rekonstrukciju Vlade nije mogao provesti.
Polancec i Suker bili su, jednostavno, preblizu njemu i njihova smjena bila bi prevelik rizik za otkrivanje umijesanosti samog premijera Sanadera u pranje novca preko poslovnih banaka u Hrvatskoj i austrijskih banaka,medutim, smjenom ravnatelja policije Vladimira Fabera, Sanader je pokusao Bruxellesu poslati signal kako je voljan ispuniti neke od zahtjeva.
Karamarka, naime, nije smio dirati zbog odnosa unutar korumpirane politicke elite i upravo zbog uske povezanosti Karamarka s organiziranim kriminalom,odnosno bio je svjestan da je Karamarko preveliki zalogaj cak i za njega;Ivu Sanadera.
Naime, Sanader se uplasio mogucih posljedica smjene Tomislava Karamarka,odnosno onoga sto bi nakon smjene Karamarko mogao poduzeti protiv Sanadera i njegovih suradnika, a možda i clanova njegove obitelji.
Mislio je ukoliko smijeni Fabera, zadovoljiti ce na neko vrijeme europske partnere.
Medutim, smjena Fabera cini se bila je okidac Tomislavu Karamarku i Stjepanu Mesicu da krenu u akciju.
Naime, poklopilo se nekoliko stvari: kraj Mesiceva mandata i njegova namjera da preuzme vodstvo Vlade, Sanaderov pokusaj da ukloni Karamarka kao parkticki sefa sigurnosnog aparata u Hrvatskoj, smjena Vladimira Fabera s dužnosti ravnatelja policije.
Situacija u kojoj je Karamarko ocito odlucio reagirati pokazala se idealnom, ne samo za preuzimanje Vlade u dogledno vrijeme, nego i za diskvalifikaciju Ive Sanadera iz izborne utrke za Predsjednika Republike krajem godine.
U tom trenutku, suocen s mogucom smjenom, te s opasnoscu da im sigurnosni sustav potpuno izmakne iz kontrole, a sto
bi ih izravno ugrozilo i njihove veze sa organiziranim kriminalnim grupama, s kojima je Karamarko usko povezan, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ocito je ucijenio Ivu Sanadera i izveo nesto sto se može protumaciti barsunastim državnim udarom.
Naime, podsjetimo, jedna od svjedokinja u slucaju ubojstva Ive Pukanica,Ružica Balen Milojevic, koja je u svojem iskazu o zadnjem susretu s Ivom Pukanicem jasno ukazala na dvoje stvari koje joj je Pukanic rekao.
Prva je ta da je otkrio da su isti koji su organizirali ubojstvo kceri Zvonimira Hodaka, prijetili i ubojstvom kceri Ive Sanadera, i drugo da se u istrazi o ubojstvu Ivane Hodak ne smije vjerovati Tomislavu Karamarku.
Prilikom podnosenja ostavke, Sanader je sam rekao kako se radi o osobnim razlozima, ne navodeci o kojim se tocno osobnim razlozima radi.
Medutim, uzmemo li u obzir iskaz kojeg je policiji u slucaju Pukanicevog ubojstva dala Ružica Balen Milojevic, a koji povezuje Tomislava Karamarka s ubojstvom Ivane Hodak i prijetnjama ubojstvom Sanaderove kceri, te uzmemo li u obzir da je policija taj iskaz proslijedila Karamarku, koji vise od pola godine iskaz Balen Milojevica nije proslijedio premijeru Ivi Sanaderu,niti ga je upozorio na to da postoje indikatori o ugroženoj sigurnosti premijerove obitelji, slika okolnosti pod kojima je Sanader dao ostavku
puno je jasnija.
Osim navedenog, postoji i informacija visokopozicioniranog djelatnika Sigurnosno obavjestajne agencije, s kojim sam razgovarao prije nekoliko dana i koji mi je tada dao informaciju, koja mi se, priznajem ucinila nevjerojatnom, zbog cega je nisam niti detaljnije istražio niti objavio.
Naime, taj djelatnik SOA-e s kojim redovito komuniciram i koji mi do sada niti jednom nije dao nevjerodostojnu ili neistinitu informaciju, medutim informacija koju mi je dao prilikom naseg zadnjeg susreta, prije pet dana,bila mi je jednostavno nevjerojatna i to je razlog zbog kojeg je nisam objavio.
Sada, nakon Sanaderove ostavke, ta informacija baca potpuno drugacije svjetlo na okolnosti pod kojima je Sanader podnio ostavku na sve politicke dužnosti i povukao se, gotovo preko noci, iz politickog života.
Uhvatili smo komunikaciju Felixa Osmanija sa Karamarkom i sa pripadnicima kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj i operativnim smo nadzorom utvrdili kako Osmani prijeti atentatom ili na premijera Sanadera ili na nekog od clanova Sanaderove obitelji, kako bi izazvali krizu vlasti i kako bi Karamarko lakse zadržao kontrolu nad sustavom, tvrdio mi je u subotu moj sugovornik
iz Sigurnosno obavjestajne agencije (SOA).
Oni prijete ubojstvom premijera ili clanova njegove obitelji. To im je plan. Tako preuzeti institucije, odnosno zadrzati kontrolu nad institucijama i otvoriti put za svoje ljude, tvrdio mi je prilikom naseg zadnjeg susreta ovaj agent SOA-e.
Moram priznati da mu tada nisam vjerovao. Cijela ta njegova prica o navodnom planu atentata na premijera Sanader cinila mi se nevjerojatnom i pretjeranom, nisam bio sklon objaviti takvu informaciju, bojao sam se da redoviti izvor iz SOA-e jednostavno pretjeruje ili ima neke krive informacije ili procjene.
Medutim, nakon sto je Sanader neocekivano podnio ostavku ocito je kako je informacija koju mi je otkrio ovaj djelatnik SOA-e bila provjerena i vjerodostojna.
Naime, SOA je, a kako je to meni prije pet dana tvrdio i ovaj izvor, ocito cijelo vrijeme imala vrlo detaljna operativna saznanja o prijetnjama upucenim Ivi Sanaderu i njegovoj obitelji, i to prijetnjama koje dolaze od osoba iz kriminalnog miljea usko povezanima sa dvojicom kljucnih ljudi u hrvatskom sustavu sigurnosti: ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom i sefom Ureda Predsjednika Republike Amirom Muharemijem.
Sanader je ocito ucijenjen na ovakvo odstupanje s vlasti, koje najvise koristi upravo koncepciji preuzimanja izvrsne vlasti koju je najavio Stjepan Mesic.
Naime, upravo mi je taj scenarij opisao i moj sugovornik iz SOA-e.
Plan je takav da HDZ preuzmu oni ljudi koji ce izazvati ozbiljne podjele i na kraju raskol u HDZ-u.
Kada se to dogodi, biti ce moguca jedna koalicija nacionalnog jedinstva, koju bi cinili i HDZ i SDP, a koju bi predvodio kao moguci
premijerski kandidat Stjepan Mesic, i sve pod krinkom izlaska iz krize, kriznog upravljanja zemljom, ali i oslanjanja na gospodarska
partnerstva sa zemljama poput Irana, Sirije, Katara, Saudijske Arabije.
O takvom je planu Karamarko nedavno razgovarao sa Osmanijem i Muharemijem,a prateci zapravo Felixa uhvatili smo i ovaj kontakat, tvrdio mi je moj sugovornik iz SOA-e prije nekoliko dana.Sanader je cini se otisao uslijed ozbiljnih pritisaka Bruxellesa, koje je istovremeno iskoristio Tomislav Karamarko kako bi sprijecio takve promjene uslijed kojih bi on i njegovi ljudi zgubili kontrolu nad sigurnosnim aparatom.
Odnosno Bruxelles je vrsio pritisak na Sanadera, a Karamarko ga je ocito ucijenio i time proizveo stanje institucionalne krize koja njemu jamci opstanak na celu sigurnosnog aparata, ili barem kontrolu nad sigurnosnim aparatom, dok istovremeno jamci opstanak krimogenog sustava povezanosti vlasti i kriminalnog podzemlja.
Bivsi Karamarkov bliski suradnik u Sigurnosno obavjestajnoj agenciji tvrdi kako upravo aktualni ministar unutarnjih poslova stoji iza ovog barsunastog drzavnog udara.A sve je pocelo ubojstvom Ivane Hodak.
Sanaderova smjena, odnosno ostavka, samo je nastavak restrukturiranja netransparentnih centara moci u Hrvatskoj i njihovih medusobnih odnosa i odnosa sa medunarodnim kriminalnim skupinama, drugim rijecima Sanaderov odlazak nastavak je procesa stvaranja jedne nove krimogene arhitekture na Balkanu, proces koji je agresivno zapoceo ubojstvom kceri Zvonimira Hodaka,
a nastavio se ubojstvom Ive Pukanica, zakljucuje moj sugovornik iz SOA-e."