Klub koji je osnovan u Splitu 26. travnja 1912. kao ANARH, čija je tradicionalna boja dresa
crvena, kojem je djelovanje zabranjivano više puta, koji je više puta mijenjao ime, čijih je 13 igrača odlukom prijekog suda 26. kolovoza 1941. strijeljano radi pristupanja slavnom Prvom splitskom partizanskom odredu s ciljem pobune protiv okupatora, koji je iz prve jugoslavenske lige 1958./59. ispao radi jednog gola a 1960./61. radi jednog boda manjka, koji je grubo oštećen od strane HNLa u sezoni 1991./92. kada je u prvoligaško društvo primljen slabije rangirani NK Istra iz Pule, koji je ekspresno u samo četiri sezone od 4. HNL jug došao do 1. HNL te je od sezone 2010./11. njezin stalni sudionik - ove sezone piše novu stranicu svoje nogometne povijesti.
U 1. HNL-u, RNK Split je ostvario pobjede i protiv Dinama i protiv Hajduka (obje na domaćem terenu) te se pozicionirao kao respektabilna ekipa koja nije u ligi samo da bi sudjelovala. Plasmani RNK Splita u 3 “hrvatske” prvoligaške sezone bili su redom: treće, četvrto i peto mjesto, a svoj pečat karakterističnoj igri
crvenih, svaki na svoj način, dali su treneri Bašić, Katalinić te Mršić. Od zvučnijih imena koja su nastupala i/ili još nastupaju, abecednim redom izdvajam reprezentativce Matu Bilića, Tomislava Dujmovića, Ivicu Križanca te Antu Rebića.
Više o povijesti kluba može se pročitati na
http://hr.wikipedia.org/wiki/RNK_Split
Navijačka skupina koja prati Splita zove se
Crveni Đavoli i iako je malobrojna, vjerno prati svoj klub. Osnovana u svibnju 1961. te prvi put obnovljena 1994. a drugi 2007., tradicionalno dodjeljuje trofej najborbenijem igraču Splita od sezone 2008./09.
RNK Split igra svoju tek drugu europsku sezonu ali zato osvaja simpatije većine hrvatskih zaljubljenika u nogomet. U svojoj prvoj sezoni 2011./12.
crveni su ostvarili obje pobjede u 2. pretkolu protiv slovenskih Domžala (1:2 te 3:1) te su u 3. pretkolu sa engleskim Fulhamom odigrali domaćih 1:1 no u Londonu su zaustavljeni porazom od 2:0. Svoje europske utakmice u toj prvoj europskoj sezoni,
crveni su igrali na stadionu u Dugopolju budući da domaći Park mladeži nije udovoljavo uvjetima za to natjecanje.
U tekućoj sezoni,
crveni su počeli svoj pohod na Varšavu (gdje se igra finale) već u 1. pretkolu budući da su plasman u Europu osigurali kao petoplasirana ekipa, zahvaljujući činjenici da se Rijeka plasirala kao osvajač Kupa. Uslijed moderniziranja stadiona,
crveni su konačno domaćini na svome Parku mladeži.
Protivnik u tom 1. pretkolu bila je armenska Mika koju je Split kod kuće pobijedio sa 2:0 a u gostima odigrao 1:1. U 2. pretkolu Split je opet domaćin u prvom susretu a protivnika - Hapoel iz Be’er Sheve) pobjeđuje rezulatom 2:1. Uzvrat se zbog ratnog stanja u Izraelu odigrao na Cipru gdje su se
crveni junački branili i sačuvali početnih 0:0. U 3. pretkolu, protivnik je bio ukrajinski Črnomorec iz Odesse a Split, još jednom kao domaćin, još jednom ostvaruje pobjedu od 2:0. U Ukrajini su
crveni sačuvali 0:0 te tako nadmašili vlastiti rekord.
Do povijesnog plasmana u skupinu Europa lige, tek je još jedna prepreka - talijanski Torino, sedmerostruki prvak Italije. Split je iznova domaćin, doduše ne na Parku Mladeži (koji za ovaj stadij natjecanja ipak nije dovoljno dobro opremljen) već ili u Dugopolju ili na Poljudu, no svejedno u dvoboj ne ulazi baš kao totalni outsider. Ovosezonski skor od 3 domaće pobjede te 3 gostujuća remija, daje
crvenima za pravo nadati se čudu.