Vaše istinite priče ljubavne - zbirni topic

[lips of angel]

vjerujete li u pravu ljubav? u ljubav na prvi pogled? meni kažu da takve ljubav ne postoji da je sve to izmišljotina...imate kakvu priču koja bi to dokazala..neku pricu slicnu sapunici ili pak tragediji...ili pak savjet..kako prepoznati da smo zaista zaljubljeni.

[lafayette]

Istinita prica. Dogodilo se 24 Rujna 2006 godine. Bila sam Americi u cijelo ljeto, i 1. listopada sam se trebala vratiti doma u Hrvatsku.u americi je bilo tako lijepo,a doma me cekalo sve od cega sam bjezala-faks, obaveze, neljubazni ljudi, dosada,...Tog dana krenula sam u bus do colorada da posijetim rodjake..prvo stajaliste je bilo u Atlanti..ON je usao, malo sam bacila pogled ali to je sve,sjeo je ispred mene.slj. stajaliste usao strariji bracni par htjeli su sjedit skupa, tako da je ON morao sjesti kraj mene..imao je najplavije oci koje sam ikada vidjela i presladak kaubojski naglasak.imao je 24 god.pricali smo, smijali se, skuzila smo koliko imamo zajednicko,..ja sam zaspala i to na njegovom ramenu, probudila sam se i poceli smo se ljubit.....vani je bio mrak, prolazili smo kroz Tennessee..nedugo zatim ja sam zaspala..dosli smo u Nashville i ja sam se probudila.autobus je stao i morali smo izac..tek sam tada shvatila da se rastajemo.on ide za Indianapolis, a ja nastavljam za Denver.bila sam toliko pospana da nisam bila svijesna svega.vidjela sam mu suze u ocima, jako me zagrlio i nakon toga se vise nikada nismo vidjeli ni culi.dala sam mu broj moba koji mi je bio ukraden sljedeci dan,..nisam mogla vjerovat da mi se to dogodilo..i od tada stalno mislim na njega, nemogu se na nista drugo fokusirat...a kamoli biti s drugim...jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

[mayena]

jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

Ne bas ljubav na prvi pogled, vec jedno prelijepo iskustvo koje je pocivalo na medjusobnoj privlacnosti, sklopu okolnosti koje cini upravo to da si bila daleko od svega, daleko od onoga sto je tvoja zbilja, sama u nepoznatom svijetu, koji je zacinio predivan nepoznati muskarac.

I sama cinjenica da se sve dogadjalo izmedju nekoliko spavanja i budjenja daje poseban efekt cijeloj prici. Kao da je sve bio samo san. Prelijepa prica i ja je ne bih mijenjala ni nastavljala. Bilo je kako je trebalo biti.. ukradeni telefon samo je igra sudbine.

Tebi ostaje da to zauvijek pamtis kao nesto jako posebno i lijepo.

[grdarija]

mayena kaže:

Ne bas ljubav na prvi pogled, vec jedno prelijepo iskustvo koje je pocivalo na medjusobnoj privlacnosti, sklopu okolnosti koje cini upravo to da si bila daleko od svega, daleko od onoga sto je tvoja zbilja, sama u nepoznatom svijetu, koji je zacinio predivan nepoznati muskarac.

I sama cinjenica da se sve dogadjalo izmedju nekoliko spavanja i budjenja daje poseban efekt cijeloj prici. Kao da je sve bio samo san. Prelijepa prica i ja je ne bih mijenjala ni nastavljala. Bilo je kako je trebalo biti.. ukradeni telefon samo je igra sudbine.

Tebi ostaje da to zauvijek pamtis kao nesto jako posebno i lijepo.

potpis...nikakva fatalna ljubav, sam prekrasna uspomena. dec it

[hola]

lafayette kaže:

Istinita prica. Dogodilo se 24 Rujna 2006 godine. Bila sam Americi u cijelo ljeto, i 1. listopada sam se trebala vratiti doma u Hrvatsku.u americi je bilo tako lijepo,a doma me cekalo sve od cega sam bjezala-faks, obaveze, neljubazni ljudi, dosada,...Tog dana krenula sam u bus do colorada da posijetim rodjake..prvo stajaliste je bilo u Atlanti..ON je usao, malo sam bacila pogled ali to je sve,sjeo je ispred mene.slj. stajaliste usao strariji bracni par htjeli su sjedit skupa, tako da je ON morao sjesti kraj mene..imao je najplavije oci koje sam ikada vidjela i presladak kaubojski naglasak.imao je 24 god.pricali smo, smijali se, skuzila smo koliko imamo zajednicko,..ja sam zaspala i to na njegovom ramenu, probudila sam se i poceli smo se ljubit.....vani je bio mrak, prolazili smo kroz Tennessee..nedugo zatim ja sam zaspala..dosli smo u Nashville i ja sam se probudila.autobus je stao i morali smo izac..tek sam tada shvatila da se rastajemo.on ide za Indianapolis, a ja nastavljam za Denver.bila sam toliko pospana da nisam bila svijesna svega.vidjela sam mu suze u ocima, jako me zagrlio i nakon toga se vise nikada nismo vidjeli ni culi.dala sam mu broj moba koji mi je bio ukraden sljedeci dan,..nisam mogla vjerovat da mi se to dogodilo..i od tada stalno mislim na njega, nemogu se na nista drugo fokusirat...a kamoli biti s drugim...jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

slatka epizoda. jos i gubitak mobitela... zato se sve cini kao mali san...
vidjela sam na glorijinom siteu natjecaj za naj ljubavnu pricu www.gloria.com.hr

[giovaniI]

lafayette kaže:

Istinita prica. Dogodilo se 24 Rujna 2006 godine. Bila sam Americi u cijelo ljeto, i 1. listopada sam se trebala vratiti doma u Hrvatsku.u americi je bilo tako lijepo,a doma me cekalo sve od cega sam bjezala-faks, obaveze, neljubazni ljudi, dosada,...Tog dana krenula sam u bus do colorada da posijetim rodjake..prvo stajaliste je bilo u Atlanti..ON je usao, malo sam bacila pogled ali to je sve,sjeo je ispred mene.slj. stajaliste usao strariji bracni par htjeli su sjedit skupa, tako da je ON morao sjesti kraj mene..imao je najplavije oci koje sam ikada vidjela i presladak kaubojski naglasak.imao je 24 god.pricali smo, smijali se, skuzila smo koliko imamo zajednicko,..ja sam zaspala i to na njegovom ramenu, probudila sam se i poceli smo se ljubit.....vani je bio mrak, prolazili smo kroz Tennessee..nedugo zatim ja sam zaspala..dosli smo u Nashville i ja sam se probudila.autobus je stao i morali smo izac..tek sam tada shvatila da se rastajemo.on ide za Indianapolis, a ja nastavljam za Denver.bila sam toliko pospana da nisam bila svijesna svega.vidjela sam mu suze u ocima, jako me zagrlio i nakon toga se vise nikada nismo vidjeli ni culi.dala sam mu broj moba koji mi je bio ukraden sljedeci dan,..nisam mogla vjerovat da mi se to dogodilo..i od tada stalno mislim na njega, nemogu se na nista drugo fokusirat...a kamoli biti s drugim...jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

simpa

[No_nick]

lafayette kaže:

Istinita prica. Dogodilo se 24 Rujna 2006 godine. Bila sam Americi u cijelo ljeto, i 1. listopada sam se trebala vratiti doma u Hrvatsku.u americi je bilo tako lijepo,a doma me cekalo sve od cega sam bjezala-faks, obaveze, neljubazni ljudi, dosada,...Tog dana krenula sam u bus do colorada da posijetim rodjake..prvo stajaliste je bilo u Atlanti..ON je usao, malo sam bacila pogled ali to je sve,sjeo je ispred mene.slj. stajaliste usao strariji bracni par htjeli su sjedit skupa, tako da je ON morao sjesti kraj mene..imao je najplavije oci koje sam ikada vidjela i presladak kaubojski naglasak.imao je 24 god.pricali smo, smijali se, skuzila smo koliko imamo zajednicko,..ja sam zaspala i to na njegovom ramenu, probudila sam se i poceli smo se ljubit.....vani je bio mrak, prolazili smo kroz Tennessee..nedugo zatim ja sam zaspala..dosli smo u Nashville i ja sam se probudila.autobus je stao i morali smo izac..tek sam tada shvatila da se rastajemo.on ide za Indianapolis, a ja nastavljam za Denver.bila sam toliko pospana da nisam bila svijesna svega.vidjela sam mu suze u ocima, jako me zagrlio i nakon toga se vise nikada nismo vidjeli ni culi.dala sam mu broj moba koji mi je bio ukraden sljedeci dan,..nisam mogla vjerovat da mi se to dogodilo..i od tada stalno mislim na njega, nemogu se na nista drugo fokusirat...a kamoli biti s drugim...jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

Zar nemate u posti mogucnost dobivanja starog broja iako je ukradena kartica'??
Mislim da bih mogla otici u postu reci da ti je ukraden mob traziti da ti blokiraju karticu staru i daju novu...to bar kod nas moze...

[lafayette]

No_nick kaže:

Zar nemate u posti mogucnost dobivanja starog broja iako je ukradena kartica'??
Mislim da bih mogla otici u postu reci da ti je ukraden mob traziti da ti blokiraju karticu staru i daju novu...to bar kod nas moze...

mislis da nisam pitala...rekli su da nemoze jer je prepaid i moja mreza Verizon ne daju te usluge bla bla...kao da je pretplata bi jos bilo moguce...a i za par dana sam se vracala u HR pa mi nije imalo smisla.

[D&M]

napisacu istinitu ljubavnu pricu,nadam se da ce vam se svideti

[marčelina]

lafayette kaže:

Istinita prica. Dogodilo se 24 Rujna 2006 godine. Bila sam Americi u cijelo ljeto, i 1. listopada sam se trebala vratiti doma u Hrvatsku.u americi je bilo tako lijepo,a doma me cekalo sve od cega sam bjezala-faks, obaveze, neljubazni ljudi, dosada,...Tog dana krenula sam u bus do colorada da posijetim rodjake..prvo stajaliste je bilo u Atlanti..ON je usao, malo sam bacila pogled ali to je sve,sjeo je ispred mene.slj. stajaliste usao strariji bracni par htjeli su sjedit skupa, tako da je ON morao sjesti kraj mene..imao je najplavije oci koje sam ikada vidjela i presladak kaubojski naglasak.imao je 24 god.pricali smo, smijali se, skuzila smo koliko imamo zajednicko,..ja sam zaspala i to na njegovom ramenu, probudila sam se i poceli smo se ljubit.....vani je bio mrak, prolazili smo kroz Tennessee..nedugo zatim ja sam zaspala..dosli smo u Nashville i ja sam se probudila.autobus je stao i morali smo izac..tek sam tada shvatila da se rastajemo.on ide za Indianapolis, a ja nastavljam za Denver.bila sam toliko pospana da nisam bila svijesna svega.vidjela sam mu suze u ocima, jako me zagrlio i nakon toga se vise nikada nismo vidjeli ni culi.dala sam mu broj moba koji mi je bio ukraden sljedeci dan,..nisam mogla vjerovat da mi se to dogodilo..i od tada stalno mislim na njega, nemogu se na nista drugo fokusirat...a kamoli biti s drugim...jeli moguce da je to bila love at first sight..sta da sad radim.

odrasti

[alerim1409]

vi koji pišete dajte tu i tamo stisnite enter i počnite pisat u novom redu. hvala

[Toco1980]

Sve prave i velike ljubavi su tužne....

[Discovery.v2]

Toco1980 kaže:

Sve prave i velike ljubavi su tužne....

Ajde nemoj više gledati sapunice, loše utječu na tebe.

[slovenka25]

Discovery.v2 kaže:

Ajde nemoj više gledati sapunice, loše utječu na tebe.

Ili Balašević ...

[Demonique]

Toco1980 kaže:

Sve prave i velike ljubavi su tužne....

Da, to je i moj ginić meni rekao... i znam da je doživio veliku ljubav koja je poslije otišla s drugim i uzela djecu. Ne valja tražiti velike ljubavi ni bit fasciniran. U svemu zlatna sredina. Po meni, bolje je imati veliko međusobno poštovanje, uvažavanje, vjernost, ljubav koja ne dira oblake,već postepeno raste, iz dana u dan i pretvara se u nešto neprolazno, te velika doza povjerenja i tolerancije. Toga danas fali.

My love story:

Busevi su idealni za upoznavanje novih ljudi, ali nisam mislila da ću u jednome upoznati svoju veliku ljubav (no on nije bio putnik.) Bilo je to krajem 2004. Još nisam nikada dotada putovala s njihovom kompanijom, već uvijek s jednima te istima. No nešto mi je govorilo da bi mi dobro došla promjena. Ja sam se zbilja zaljubila na prvi pogled... potajno sam ga promatrala kako se ogleda u retrovizoru,popravlja kravatu i razgovara s ljudima, onako profinjen, kulturan, dotjeran... poseban. No zaljubljenost nije i ljubav na prvi pogled,jer takva ljubav nije još ni u zametku! Imala sam sjedalo koje je relativno bilo blizu 'njegovom'. Upoznala sam se s jednim dečkom koji je preko puta mene sjedio, i kasnije mu ponudila neke čokoladice. On je sjedio na prvom sjedalu, odmarao se i mislio je da njega nudim pa se za svaki slučaj okrenuo. Meni samo što čokoladice nisu ispale od nervoze (jer mi se stvarno svidio). Uzeo je 2-3..valjda bi i više da je mogao samo da se okrene Kasnije smo nastavili pričati. O svemu i svačemu smo pričali, toliko zajedničkih tema i mišljenja, uz prekrasne pjesme Celine Dion. No kad mi je rekao godine da nisam sjedila pala bi u nesvjest (srećom nije bio oženjen)..ali eto magija je već učinila svoje. Lako mu je bilo pričati, no kad je trebalo uzeti broj mobitela, kad se putovanje bližilo kraju, uhvatila njega nervoza. Spominjali smo kavu kroz razgovor. Ja se ustala, teška srca morala napustit bus, i začula u međuvremenu: "Jesi smotan, ako ti se sviđa što nisi nešto poduzeo,...ajde daj pitaj ju, dotakni je..."-kolega s kojim je vozio spasio stvar. I ja onako polako počela izlaziti a on će mucavim glasom: "A ..kkakko ćemo na kkaavu,nemam tvoj broj...?" Ja mu dala broj, išla sam vidjet kad mi ide drugi bus, i budući da sam imala vremena nekih pola sata, našli smo se na kavi. Ja sam ga samo gledala i gledala i nisam mogla prestati. Svidjelo mi se to što je tako simpatičan,pametan i povučen, samozatajan, a dobrica. Međutim, onda sam se vratila u realnost.. on živi u ZG, a ja 400 km dalje, to me rastužilo već na samom početku. Kad sam sjela na bus za dalje, nisam mogla doći sebi kakav dojam je on ostavio na meni, no znala sam da će biti teško. Uslijedile su njegove poruke nakon nekih 7 dana (nije baš bio redovit). I ja opet išla u ZG i on mi se javi porukom, gdje sam...i iznenadio se da sam opet u metropoli..i dakako, opet smo se našli na kavi (al ništa ne poduzima,konkretnog). I još je par kava prošlo do prvog poljupca, neki oprezan tip. On se nije zaljubio poput mene, draga sam mu bila jako ali njemu je trebalo dosta vremena dok me dobro ne upozna i stekne povjerenje. Kad bi on došao u moje krajeve, javio bi se i tako je ta priča nastavljana u epizodama. Tražila sam posao u ZG čitavo vrijeme, i sve dok mi se sam posao nije ponudio nije bilo mogućnosti selidbe, jer sam imala tamo u mom rodnom mjestu stalni posao, iako sam studirala u gradu mog voljenog (da nije bilo studija,ne bih toliko putovala!) Prije pola godine sam se preselila, napustila roditeljski dom,počela raditi, i privoditi studij kraju. Nama je sad prekrasno,živim ulicu dalje od njega (a zajedno ćemo valjda krajem godine, kad budem pri kraju faxa), tako da smo često skupa i nadoknađujemo propušteno. Upoznala sam njegovu obitelj, vrlo jednostavni,skromni, dobri ljudi, i rado odem do njih kad me pozovu na ručak. Daljina me je često puta znala rastužiti, bilo je dana kada nisam bila ni za što, no isplatilo se čekati, strpljen spašen! Već smo više od 2 godine zajedno, i nadam se da ćemo biti još dugo, barem do vječnosti i sretni, i zadovoljni, kao što smo sada. "Daljina je vjetar, koji slabe plamenove gasi, a jake rasplamsava!"
Slatkiš moj
(Oprostite ako sam vas udavila pričom, ali tema je postavljena i nisam mogla odoliti!)

[lafayette]

Demonique kaže:

Upoznala sam njegovu obitelj, vrlo jednostavni,skromni, dobri ljudi, i rado odem do njih kad me pozovu na ručak. Daljina me je često puta znala rastužiti, bilo je dana kada nisam bila ni za što, no isplatilo se čekati, strpljen spašen! Već smo više od 2 godine zajedno, i nadam se da ćemo biti još dugo, barem do vječnosti i sretni, i zadovoljni, kao što smo sada. "Daljina je vjetar, koji slabe plamenove gasi, a jake rasplamsava!"
Slatkiš moj
(Oprostite ako sam vas udavila pričom, ali tema je postavljena i nisam mogla odoliti!)

prekrasna prica s prekrasnim zavrsetkom....

smrc...

[Demonique]

lafayette kaže:

prekrasna prica s prekrasnim zavrsetkom....

Hvala...Nije nam uvijek bilo tako lijepo..bilo je dosta problema (a uzrok većini je bila daljina), razdoblja svađica...međutim eto to smo riješili i raspravili, pogotovo otkako smo 'na blizinu'. Međutim priča bi tako bila još veća,ionako je prevelika pa sam ono negativno izbacila... Ali bit je ostala ista.

[BlackAndYello]

Demonique kaže:

Da, to je i moj ginić meni rekao... i znam da je doživio veliku ljubav koja je poslije otišla s drugim i uzela djecu. Ne valja tražiti velike ljubavi ni bit fasciniran. U svemu zlatna sredina. Po meni, bolje je imati veliko međusobno poštovanje, uvažavanje, vjernost, ljubav koja ne dira oblake,već postepeno raste, iz dana u dan i pretvara se u nešto neprolazno, te velika doza povjerenja i tolerancije. Toga danas fali.

My love story:

Busevi su idealni za upoznavanje novih ljudi, ali nisam mislila da ću u jednome upoznati svoju veliku ljubav (no on nije bio putnik.) Bilo je to krajem 2004. Još nisam nikada dotada putovala s njihovom kompanijom, već uvijek s jednima te istima. No nešto mi je govorilo da bi mi dobro došla promjena. Ja sam se zbilja zaljubila na prvi pogled... potajno sam ga promatrala kako se ogleda u retrovizoru,popravlja kravatu i razgovara s ljudima, onako profinjen, kulturan, dotjeran... poseban. No zaljubljenost nije i ljubav na prvi pogled,jer takva ljubav nije još ni u zametku! Imala sam sjedalo koje je relativno bilo blizu 'njegovom'. Upoznala sam se s jednim dečkom koji je preko puta mene sjedio, i kasnije mu ponudila neke čokoladice. On je sjedio na prvom sjedalu, odmarao se i mislio je da njega nudim pa se za svaki slučaj okrenuo. Meni samo što čokoladice nisu ispale od nervoze (jer mi se stvarno svidio). Uzeo je 2-3..valjda bi i više da je mogao samo da se okrene Kasnije smo nastavili pričati. O svemu i svačemu smo pričali, toliko zajedničkih tema i mišljenja, uz prekrasne pjesme Celine Dion. No kad mi je rekao godine da nisam sjedila pala bi u nesvjest (srećom nije bio oženjen)..ali eto magija je već učinila svoje. Lako mu je bilo pričati, no kad je trebalo uzeti broj mobitela, kad se putovanje bližilo kraju, uhvatila njega nervoza. Spominjali smo kavu kroz razgovor. Ja se ustala, teška srca morala napustit bus, i začula u međuvremenu: "Jesi smotan, ako ti se sviđa što nisi nešto poduzeo,...ajde daj pitaj ju, dotakni je..."-kolega s kojim je vozio spasio stvar. I ja onako polako počela izlaziti a on će mucavim glasom: "A ..kkakko ćemo na kkaavu,nemam tvoj broj...?" Ja mu dala broj, išla sam vidjet kad mi ide drugi bus, i budući da sam imala vremena nekih pola sata, našli smo se na kavi. Ja sam ga samo gledala i gledala i nisam mogla prestati. Svidjelo mi se to što je tako simpatičan,pametan i povučen, samozatajan, a dobrica. Međutim, onda sam se vratila u realnost.. on živi u ZG, a ja 400 km dalje, to me rastužilo već na samom početku. Kad sam sjela na bus za dalje, nisam mogla doći sebi kakav dojam je on ostavio na meni, no znala sam da će biti teško. Uslijedile su njegove poruke nakon nekih 7 dana (nije baš bio redovit). I ja opet išla u ZG i on mi se javi porukom, gdje sam...i iznenadio se da sam opet u metropoli..i dakako, opet smo se našli na kavi (al ništa ne poduzima,konkretnog). I još je par kava prošlo do prvog poljupca, neki oprezan tip. On se nije zaljubio poput mene, draga sam mu bila jako ali njemu je trebalo dosta vremena dok me dobro ne upozna i stekne povjerenje. Kad bi on došao u moje krajeve, javio bi se i tako je ta priča nastavljana u epizodama. Tražila sam posao u ZG čitavo vrijeme, i sve dok mi se sam posao nije ponudio nije bilo mogućnosti selidbe, jer sam imala tamo u mom rodnom mjestu stalni posao, iako sam studirala u gradu mog voljenog (da nije bilo studija,ne bih toliko putovala!) Prije pola godine sam se preselila, napustila roditeljski dom,počela raditi, i privoditi studij kraju. Nama je sad prekrasno,živim ulicu dalje od njega (a zajedno ćemo valjda krajem godine, kad budem pri kraju faxa), tako da smo često skupa i nadoknađujemo propušteno. Upoznala sam njegovu obitelj, vrlo jednostavni,skromni, dobri ljudi, i rado odem do njih kad me pozovu na ručak. Daljina me je često puta znala rastužiti, bilo je dana kada nisam bila ni za što, no isplatilo se čekati, strpljen spašen! Već smo više od 2 godine zajedno, i nadam se da ćemo biti još dugo, barem do vječnosti i sretni, i zadovoljni, kao što smo sada. "Daljina je vjetar, koji slabe plamenove gasi, a jake rasplamsava!"
Slatkiš moj
(Oprostite ako sam vas udavila pričom, ali tema je postavljena i nisam mogla odoliti!)

toliko o ljubavi
https://www.forum.hr/showpost.php?p=37772964&postcount=5

[ondine]

BlackAndYello kaže:

toliko o ljubavihttps://www.forum.hr/showpost.php?p=37772964&postcount=5

kakve veze ima ova priča koju si priljepila sa pričom od Correct? Tvoj komentar je posve nejasan.

O.T. : e da i užasno ti je neukusan avatar