Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[BLANQUETTE]

8472 kaže:

Ah, jesmo mi možda dvojnice?


I kidam se između ta dva ekstrema, ljutnja i frustracija koju osjećam i potreba za pažnjom koju nemam. Kida me to svakodnevno na mikro komadiće.

Ne samo dvojnice nego nas je cijelo krdo ovakvih nažalost

Nego ovaj zadnji dio tvog posta me podsjetio na onu podvojenost osjećaja u djetinjstvu kad svoju mamu istovremeno obožavaš i bojiš je se. Nikad ne znaš hoćeš li dobiti ljubav i nježnost ili batine i galamu, a uvijek se nadaš da ćeš dobiti ljubav koju toliko želiš. Koliko je pataloška ta izmiješanost pozitivnih i negativnih emocija, pogotovo za dijete ! Danas ju više ne volim i ne želim ljubav od nje. Samo bih da me ostavi na miru. Ali ne bih htjela potpuno prekinuti kontakt. Voljela bih da možemo imati nekakav odnos kao 2 odrasle osobe, smiren, ali ne previše blizak.

Kymatica kaže:

kako prihvatiti da nisi voljen od roditelja i da to nije tvoja krivnja? i da to večina ima, a ti ne?
nemam pojima, valjda pričati, pričati, pričati iskreno o toj boli, na terapiji, i pustiti te emocije da ih osjetiš, prođeš kroz njih, budeš jebeno ranjiv i osjetiti da si sam od uvjek, i pustiti da te to slomi, i tada valjda negdje kreće prihvaćanje toga, i zalječivanje te rane. bojim se toga svega. da ne puknem. al vjerujem jako mojoj teraputkinji. vjerovvatno ću od nje napraviti tog imaginarnog roditelja pred kojim se mogu otvoriti, ne biti ko na bojom polju spremna na borbu, udarce ispod pojasa, i vrjeđanje, nekog tko me neće napustiti. bar dok plaćam. jbg, za sada još se bojim prepustiti bilo kome, još uvjek ne vjerujem nikome, doduše ni sebi. al nemreš tako živjeti, pretežak je to teret. a vidjet ćemo kako dalje. treba mi soul searchinga. a za to treba i love.

Ja ne mislim da me moja mama ne voli, baš suprotno, guši me svojom ljubavi, često se osjećam kao da je opsjednuta sa mnom. Ali je psihički nestabilna i ne uviđa to pa mi šteti. Više bi dobroga napravila i sebi i meni da si nađe život i okupira se malo drugim stvarima. Ne želim biti nečiji centar svemira.
Ne želim pisati pisma jer ona ništa ne može razumjeti. Ne želim se emotivno razotkrivati takvoj osobi.
"Zlatni ključ" vjerojatno ne postoji, bilo bi prejednostavno da je tako. Ja više ni ne tražim rješenje nego koliko-toliko olakšanje situacije. Opisani oblik terapije se i meni čini najbolje što se može napraviti. Ako to neće pomoći, neće ništa. I ja idem na takvu terapiju i vidim da mi pomaže, ali dug je put još preda mnom. Rješavanje ovakvih stvari traje dugo. Ma neka traje i doživotno ako treba, lakše mi je i tako nego sjediti skršenih ruku i ne poduzimati ništa.
Bolje cijeli život provesti u traženju rješenja, makar ga i ne našao. nego ostatak života biti pomiren sa sudbinom.

P.S. Za Zagrebčane: Pitala sam terapeuticu i ona jedino zna za Marčinka, kaže da je najbolje u HR u tome.

[dire Dawn]

Reži me ako ja nemam BPD (a može(š) i općenito ).

Znam da guglat nije niti malo pametno, ali gugl majka. Čudno sam si loše danas, uvijek, općenito. No danas ustvari posebno loše.

Nije još prošlo ni mjesec dana otkad sam se veoma pametno, puna ljubavi i elana, odlučila skinut sa svih lijekova jer štakojikurac to meni treba. Ma štakojikurac ja imam ić doktoru, sa'ću ja to riješit.

Naravno da je uslijedio jedan pozitivan period, ali također je gorivo tome bilo i generalno dobro stanje na određenim poljima. I onda se desi zajeb i onda ja odem u kurac. Klasika.

E sad, primjetila sam neke stvari koje mi se fakat ne sviđaju. Ono baš ni malo. Brinu me i idu mi nakurac.


So here we go:

1) Imam dojam da sam dio vremena samo polu-suvisla. To sam primjetila ponajviše u pisanoj komunikaciji jer imam dojam da kad stavim "na papir" ono što je u mojoj glavi nekim logičnim slijedom - ustvari dobiješ sve nešto zbrda zdola i druga strana ustvari ne razumije što ja želim reći niti kako sam točno došla do nekih zaključaka. Dešava se čak i da kad sama čitam svoje postove (da, oke, pričamo o forumu), bude mi malo kojikurac.

2) Promjene raspoloženja su bog života valjda. Doslovno sam na vrhu i na dnu u rasponu od 7 sekundi.

3) "Zaglavila" sam u odnosu koji je za oboje izrazito loš i negativan, na stranu nekih pozitivnih aspekata, ali pri pomisli da izgubim tu osobu osjećala sam se kao da sam ovisna o heroinu, a diler mi kaže da se seli u drugi grad - ono "šta, kako, zašto, šta ću sad" - šok i panika.
Pričamo inače o nečemu što se vrlo friško razjebalo.

4) Nikad ustvari nisam znala što želim biti "kad odrastem" i to je u određeno vrijeme bilo normalno, ali onda su drugi ljudi oko mene odrasli, a ja i dalje ne znam što želim biti kad odrastem.
Čitala sam da je i to jedan od simptoma - uz ono da mjenjaš mišljenje o sebi i onome što želiš raditi.
Znam da je to u određenim mjerama normalno, ali kod mene mislim da prelazi tu granicu.


To su neke osnovne stvari. Baš ono samo smo mrvicu zagrebali ispod površine.
Išla bih doktoru, ali ustvari ne bih.
Nisam više sigurna koliko mi netko može pomoći niti dali mi se može pomoći uopće imalo.
To što ne pijem lijekove (oke, rivotril, da, znam, ignoriram ) je neka vrsta postignuća za mene, tako da sama pomisao na "doktor, razgovor, tablete" u meni bude osjećaj poraza.

Je da bi mi fino sjelo da imam nešto za smirenje, ono, rivotril je kurac od tablete, ali ionako ne smijem više piti helex.

Trenutno nisam baš u situaciji kad si mogu priuštit eksperimentiranje sa (novim) AD-om, pa eto - čekam da prođe .
Jer totalno će proć.
Bila klinička depresija ili bilo koji kurac, totalno će samo proć, da.

[Colospa Retard]

pa sve prodje. zivot prodje. da.

[Azz]

*(osobna obracunavanja/nesuglasice na pm, te ignore kao posljednja mjera)

[Roly]

ne dijagnosticira se to baš tako na horuk.bar ne bi trebalo. ono doktore imam napade bijesa, a da to je border.
ono što sam ja shvatila je da doktori i to većina nisu baš na ti s ovim poremećajem i to otežava situaciju.
kriteriji za dijagnozu su po meni toliko općeniti da bi ovaj poremećaj mogla pripisati svakom drugom čovjeku.

nekako mi sve liči na sivu zonu.

[dire Dawn]

Mislim da se kod mene najvise ocituje kroz odnose, a o tom aspektu nikad nisam pricala doktoru.
Ona shema "volim te, ne volim te". Za mene je to bilo normalno, ali definitivno nije.

[Mmps]

Je, normalno je to za sve ljude....

Još uvijek stojim da je to "poremećaj" u kojeg trpaju sve za što nisu sigurni i/ili ne znaju šta bi s njima.

[dire Dawn]

Moja definicija poremecaja je da nesto pocne spadati u tu kategoriju tek kad (ti) pocne narusavati kvalitetu zivota.
Jedan napadaj panike ne znaci nuzno panicni poremecaj.
Nekoliko dana tuge ne znace nuzno depresiju.
No ukoliko i jedno i drugo pocnu ostavljati tragove u drugim aspektima zivota onda je obicno "pomoc sa strane" ipak potrebna.

Ne kazem da ovo gore nije normalno za nekog, ali kod mene je ostavilo ogromne tragove na mnogim odnosima u zivotu i nije vezano iskljucivo uz partnerski/prijsteljski odnos.
I dan danas nisam sigurna da bas sasvim "znam voljeti" niti dali volim svoju obitelj. Imam faze kad odredjene clanove obitelji mrzim, toleriram i volim. Nerijetko se faze ispreplicu i traju po par dana.

U partnerskim odnosima najvise volim kad gubim, a ako je sve okej nerijetko sama stvorim problem tim svojim propitkivanjem.
Izrazito je emocionalno naporno i rezultira time da veza ustvari stoji na mjestu jer neces se uselit ako nisi 100% siguran... Pomisao da cu nekad znati da s nekim zelim djecu, biti sigurna 1000%... Ne vidim to.
Pomisao da s vremena na vrijeme, u lijepim i mirnim periodima, necu pocet sumnjat i ustvari biti izrazito hladna - djeluje naporno.

Sve veze do sad, i ona najduza, su bile "on-off" sa periodima ogromne ljubavi i sa ogromnim sranjima. Na odredjen morbidan nacin lakse plivam kroz ove druge periode jer tada su emocije na max. Kad je sve okej, ja nisam. Tada se hladim.

Imati 26 godina i vezu koja se sastoji od nekih "toplo-hladno" igrica ne djeluje zdravo, a i nije zdravo na kraju krajeva.

Emocije mi se mjenjaju ili nestaju sasvim nevezano uz ikakve dogadjaje jer ako se desi negativno, ja se ne hladim. Ukoliko je sve dobro, onda se javljaju sumnje, makar sam tog nekog jucer smatrala srodnom dusom.

Pripisivala sam ro nezrelosti radi godina, a onda sam ipak malo odrasla i na ostalim poljima nisam (barem toliko) nezrela.

Bio u pitanju borderline ili nesto deseto, kako god se okrene imam problem za koji cisto sumnjam da ce nestati sam od sebe. Jos manje mi je vjerojatno da ce neka odrasla osoba imati zivaca za moje ucestala emocionalna previranja.

U trenutcima sumnji ja i dalje sve radim kao i do sad. Ne ignoriram drugu stranu ili nesto takvo, ali osjecam se lose konstantno i propitkujem dali nasa veza uopce ima smisao.
Kad se to desi 10 puta u par mjeseci onda fakat nema smisla, a ukoliko i dodje do prekida tada magicno shvatim da volim do neba i tisucu puta nazad, da bi nakon (eventualne) pomirbe opet dosla do starih sumnji.

Konstantno mi treba validacija. U vidu i rijeci i djela. U rangu je kompulzija kod OCDa. Provjeris jednom, ali moras jos i jos i jos. Tako i ovdje.

Tog dijela sebe nisam bila svjesna kao problematicnog dok mi nije sinulo koliki danak mog proslog braka je to uzelo. I naravno da ne zelim ponavljati iste greske.
Onda sam nekom samoanalizom ostalih odnosa dosla do vrlo slicnog obrasca ponasanja koji se sastoji od sumnji u moju ljubav prema nekom i u ljubav opcenito.
Nije sobar filing, stovise.

Sad da napravim full circle - to nebi bio problem niti bih to ubraja u "poremecaji" skupinu da mi ne narusava kvalitetu odnosa, ali i zivota.
Izaziva depresivne faze u trenutcima kada je sve, na papiru barem, u redu.
Javlja se bez nekog posebnog povoda, traje neodredjen dio vremena i periodicno se ponavlja.
Iscrpljuje, naporno je i mislim da bi stvarno trebala poraditi na tome ukoliko ikad zelim s nekim stvoriti partnerski odnos dvoje zrelih ljudi, a ne odrasle osobe i tinejdjerica koja kao da ne zna sto zeli.

[Aastral]

meni je depresija bila primarna dijagnoza duugo vremena, unatoc oscilacijama raspolozenja iz hipoaktivnosti u cigansko veselje. sad je taj zloglasni borderline

sto je vise vrijeme prolazilo postajalo je sve teze i teze nositi se s istim budalastinama. kad sam lose, lose sam. osjecaj da cu opet udariti svom snagom o dno, po stoti put. s druge strane, kad sam dobro, predobro sam. ili je crno ili je bijelo. uopce nisam imala kontrolu nad svojim postupcima niti svojim psihickim stanjima. ti jebeni impulsi, ta jebena impulzivnost u momentu me kostala mnogo toga.

i alkohol i droge i samoca i (auto)destrukcija i odbacivanje zbog straha da cu biti odbacena. strah od sebe. strah od smrti koju sam toliko prizeljkivala i trcala joj u zagrljaj. i potrcala jesam, u afektu naravno. mislila sam da je moje vrijeme gotovo ali tu sam jos uvijek.

tesko se nositi sa tolikim emocijama. sve sto sam ikad zeljela i sto ikad zelim je biti stabilna. zato se i zove emotivno nestabilna licnost. na granici s ludilom. u stalnom iscekivanju puknuca.

zato dragi borderi, drzite mi se

[tina789]

Društvo! imam masu isprintanih knjiga dbt i psihologija neka koje radi prostora moram pobacat...na engleskom su....mislila sam jednom čitat al vidim sad da neću jer mi se život okrenuo u nekom dr.smjeru...ako ko to želi iz splita prvenstveno poklanjam, a mogu ih utrpat i na bus za negdi drugo javite se...znači fotokopije na engleski....

[BLANQUETTE]

Dire Dawn, moje bivše ljubavne veze su izgledale upravo tako kako ti opisuješ. Nisam našla tome rješenje. Isto se nadam da ću jednom naći. Najbliže rješenju čini mi se prihvatiti fazu "ohlađenosti" i čekati da prođe. Neke borderice i u braku funkcioniraju tako.
Ispade bijesa ipak treba obuzdati jer nisu zdravi ni za jednu stranu. Ako se ne može, bolje biti sam.
Nemoj me držati za riječ jer ovo su mi najnoviji zaključci, samo razmjenjujem razmišljanja. Nisam još imala kvalitetnu vezu pa da potvrdim da je tako.
Također, ako si čitala o poremećaju i poistovjetila se, može biti da je tako. Ali onda treba ići stručnjaku i konzultirati se s njim. Ako ti nema smisla što govori, traži drugog. I ne odbijati piti lijekove. Možda su zbilja potrebni. I ja sam sama sebe prvo dijagnosticirala. Stručnjaci su mi potvrdili. I nema šanse da bi me netko razuvjerio da nemam tu dijagnozu. Stalno se ponavljam ovdje, ali kad se i ista pitanja ponavljaju: samo mi znamo što je u našim glavama !
Aastral, i s tobom se mogu skroz poistovjetiti. Sve takve faze sam prošla. Nemam ih neko vrijeme. Vjerujem da su zaslužni lijekovi, prepoznavanje nekih krivih obrazaca razmišljanja i ponašanja te uklanjanje svih mogućih trigera. Realno, trenutno sam si uspjela život posložiti tako da mi vrlo rijetko nešto može uzrokovati stres. Ne znam kako bih se nosila sa stresnijim situacijama. Možda bih opet pukla po šavovima. A ne znam ni koliko je ovo zdravo. Osjećam se kao da živim pod staklenim zvonom koje sam si sama napravila

[Azz]

mene šokirisalo kad mi je šrinka posljednji put rekla da sam border. iskreno, nisam se baš ni tražila u tome (i dalje ne tražim, te potpuno ignoriram textove vezane za tu problematiku), no sve što znam je to da mi lijekovi čine dobro, da imam sasvim ok život, funkcioniram. a od svega me najviše izmorila hipohondrija i anksioznost. zbog pogođene terapije i to je otišlo u drugi plan. nije me baš previše briga, plus, što idem starija sve se više udaljavam od bilo kakvih dijagnoza. drugim riječima - ne doživljavam ih. sve je ok dok sam neurotik (većim dijelom), a ako me okrene na psihozu onda me ionako neće biti strah ničeg. tad će me potpuno odnijeti, ali tad me niti neće biti briga što se događa.

[tina789]

Azzura kaže:

mene šokirisalo kad mi je šrinka posljednji put rekla da sam border. iskreno, nisam se baš ni tražila u tome (i dalje ne tražim, te potpuno ignoriram textove vezane za tu problematiku), no sve što znam je to da mi lijekovi čine dobro, da imam sasvim ok život, funkcioniram. a od svega me najviše izmorila hipohondrija i anksioznost. zbog pogođene terapije i to je otišlo u drugi plan. nije me baš previše briga, plus, što idem starija sve se više udaljavam od bilo kakvih dijagnoza. drugim riječima - ne doživljavam ih. sve je ok dok sam neurotik (većim dijelom), a ako me okrene na psihozu onda me ionako neće biti strah ničeg. tad će me potpuno odnijeti, ali tad me niti neće biti briga što se događa.

Meni se iskreno (a prvo hvala tebi od srca na preporuci) ta tvoja psihićka uopće nije svidila...mislim da je njena kvaliteta jako upitna (prvo koliko sam tebe snimila na Forumu kao ličnost - jako ograničeno al eto čovjek stekne neki dojam - uopće mi se ne činiš kao border, a ja sam dosta o tome čitala, pohađala sam i DBT s jednom američkom grupom tako da nisam neupućena....drugo mislim da nije stručna ako i jesi nositi se s borderom...npr. ja sam jedva kod nje izdržala 5-6 seansi...previše naglasak stavlja po meni na lijekove - znači ja ne znam šta ću s vama pa stalno vam nudim antidepresiv jer me smarate stil...to nisam vidila da su ovi Ameri toliko naglašavali u DBT-u...onda sam ja jednom slučajno rekla da je Vlastelica rekla da "kad naši psihijatri dođu u Zagreb držat predavanje na Medicinskom fakultetu studenti medicine im se smiju..." što je Vlastelica i rekla jer Vlastelica poznato je ne drži do nikoga osim sebe, a ona se na to stvarno uvridila s pričom - "Dakle, to nije moja generacija, prof. Vlastelica ne zna o čemu priča itd" nije uopće prošla test u stilu - tina789 je border, a ja sam ostala mirna na ove provokacije...zadnja dva puta nije bila tako ljubazna kad sam ulazila, border to lako snimi, borderi inače jako pate od prihvaćenosti kao što se zna....tako da po meni s borderima NE ZNA tj. s njima se ne snalazi, bilo koja moja ludost il promjena raspoloženja nije se snašla, Vlastelica je tu bila tata-mata...također svaka riječ joj je To je radi vaše majke i sl...malo simplificirano gledanje na stvari.....neke stvari mi je ok rekla al ima u Splitu i boljih iskreno, treba njoj još puno pure pojist.......- to je nakako moj dojam nje i nekako sumnjam u tvoju dijagnozu....

[Bridgetjones97]

Moja kaze da sam border, vjerojatno i jesam. Tješi me riječima svi su moji pacijenti border,
to ti nije nista, oni su skroz normalni ljudi koji su labilni i ne znaju se nosit sa životom.
LOL

[Azz]

@tina789, zao mi je zbog tvog iskustva s ovom srinkom. ne legnu svi srinkovi klijentima, a ni obrnuto (kontratransfer). konkretno, ja se ne poistovjecujem s dijagnozama, tako da meni moze reci i da mi je dg. jogurt s jagodama. uglavnom, nisam svoja dijagnoza. o borderima sam i ja dosta citala, no nisam se bas nalazila. mozda u nekim segmentima i to u vremenu davno prije, u mladjim danima.
apropo toga sto si procitala od mene na forumu, moram ti reci da ja jako mnogo toga ne iznosim ovdje i da neke stvari koje sam dozivjela, nisam ovdje ispricala (dovoljno je da ja znam da sam luda, ne trebam s tim zamarati ljude po ovim prostorima).
Vlastelica. ovako, bila sam i kod nje, plus, ona mi je bila i profa. kao predavac mi je bila jako draga, no kao srinkica na individualnoj mi nije sjela (da ti sad ne objasnjavam u detalje sto i kako).
a ova srinkica sada s njom imam malo drugaciji odnos. i znam od nekih drugih ljudi da ni njima nije sjela, no mene vrlo "stiti" (moguce da je podsjecam na nekog), plus imamo neke zajednicke trenutke iz proslosti...uglavnom, 2 puta mi je doslovno spasila zivot, a da ne kazem koliko me puta privatno zvala, pricala sa mnom telefonski dok sam bila full lose. eto...sve je to u ovim stvarima normalno. meni V. nije sjela, iako uopce ne sumnjam u njenu strucnost, a ovoj potpuno vjerujem

od dijagnoza mi mogu staviti znjF - uopce mi nista ne znaci. ni depra, ni anksio, ni border. ono sto mi jeste bitno je to da funkcioniram, nemam PA, nemam "demone", ne razmisljam o suicidu...ok, imam povremene prisilne misli, ali su dosta blage u odnosu na prije. a i ocd me nije odnio...

[tina789]

Azzura kaže:

@tina789, zao mi je zbog tvog iskustva s ovom srinkom. ne legnu svi srinkovi klijentima, a ni obrnuto (kontratransfer). konkretno, ja se ne poistovjecujem s dijagnozama, tako da meni moze reci i da mi je dg. jogurt s jagodama. uglavnom, nisam svoja dijagnoza. o borderima sam i ja dosta citala, no nisam se bas nalazila. mozda u nekim segmentima i to u vremenu davno prije, u mladjim danima.
apropo toga sto si procitala od mene na forumu, moram ti reci da ja jako mnogo toga ne iznosim ovdje i da neke stvari koje sam dozivjela, nisam ovdje ispricala (dovoljno je da ja znam da sam luda, ne trebam s tim zamarati ljude po ovim prostorima).
Vlastelica. ovako, bila sam i kod nje, plus, ona mi je bila i profa. kao predavac mi je bila jako draga, no kao srinkica na individualnoj mi nije sjela (da ti sad ne objasnjavam u detalje sto i kako).
a ova srinkica sada s njom imam malo drugaciji odnos. i znam od nekih drugih ljudi da ni njima nije sjela, no mene vrlo "stiti" (moguce da je podsjecam na nekog), plus imamo neke zajednicke trenutke iz proslosti...uglavnom, 2 puta mi je doslovno spasila zivot, a da ne kazem koliko me puta privatno zvala, pricala sa mnom telefonski dok sam bila full lose. eto...sve je to u ovim stvarima normalno. meni V. nije sjela, iako uopce ne sumnjam u njenu strucnost, a ovoj potpuno vjerujem

od dijagnoza mi mogu staviti znjF - uopce mi nista ne znaci. ni depra, ni anksio, ni border. ono sto mi jeste bitno je to da funkcioniram, nemam PA, nemam "demone", ne razmisljam o suicidu...ok, imam povremene prisilne misli, ali su dosta blage u odnosu na prije. a i ocd me nije odnio...

Pa naravno da će ići svak gdje mu paše
Iako ja baš nisam za ovo:
"....a da ne kazem koliko me puta privatno zvala, pricala sa mnom telefonski dok sam bila full lose. eto..."

posebno kod bordera, al ok....

Ovo podebljano isto tipično borderovski....to je samo tako dok se ima financija s privatnicima, ne treba si umišljat previše, zar ne........

Inače u nas je ovo trend da su svi pacijenti borderi to znam.....

[Azz]

ne bih znala za trend bordera. pretpostavljam da struka ima neke novije podatke vezano za to. znam da nekad davno nisu bili najsigurniji sto bi sve trebalo ici pod takvu dg., nadam se da se situacija u medjuvremenu promijenila.

da, zvala me. ali, ponavljam, neke (mnoge) stvari vise nemam potrebe objasnjavati na forumu.

[tina789]

Azzura kaže:

ne bih znala za trend bordera. pretpostavljam da struka ima neke novije podatke vezano za to. znam da nekad davno nisu bili najsigurniji sto bi sve trebalo ici pod takvu dg., nadam se da se situacija u medjuvremenu promijenila.

da, zvala me. ali, ponavljam, neke (mnoge) stvari vise nemam potrebe objasnjavati na forumu.

Ma sve ok nešto sam ti podebljala gore...
Nije dobro psihića stavljat za spasitelja, a to nije ni u DBT-u tako....
Borderline je košara za smeće za sve nesvrstane uvijek bio....

[Azz]

da, to se cini kao dobra usporedba - kosara za smece.

apropo boldanog, nije imala zeleno od supervizora za uzeti me u pt. no, nakon vise godina, i to se promijenilo (na moju veliku srecu i zadovoljstvo )

edit: tina, dok sljaka dobro je. ona je dala stit (iz svojih razloga) kad sam ja taj stit trebala. no, u terapiji udara tocno tamo gdje treba i zato je cijenim. inace, sad nisam na pt., tako da se vidimo 2xgodisnje farmakotetapije radi. ipak, nadam se da cu se moci vratiti na pt.

[tina789]

Azzura kaže:

da, to se cini kao dobra usporedba - kosara za smece.

apropo boldanog, nije imala zeleno od supervizora za uzeti me u pt. no, nakon vise godina, i to se promijenilo (na moju veliku srecu i zadovoljstvo )

Mislim da si se previše vezala za nju i idealiziraš je...