Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.01.2011., 18:43   #61
Svi ga vole,a meni je uništio život

dakle,riječ je o mom ocu.prije godinu dana mama i on su se rastali.sad živi u londonu i rijetko se čujem s njim.svi ga obožavaju,govore samo najbolje o njemu.moja sestra, brat, čak i mama.ona je naime stalno radila i bila doma samo navečer.zbog toga su se udaljili i rastali.
moja priča počinje kad sam imala 14 godina.moji su otišli na more,a ja sam imala vodene kozice i ostala doma.tata je ostao samnom.
tu je večer gledao tv u svojoj sobi,ustala sam se na wc i provirila kroz vrata da bi skužila da je gledao nekakav pornić.poslije sam vidjela tu videokazetu u njegovom autu.
to mi se zgadilo pa sam obavila nuždu i otišla u krevet.nakon 15ak minuta je došao kod mene i zavukao mi se u krevet.bila sam u polusnu ali me probudio.počeo me dirati i nije prestajao.kad sam skočila iz kreveta,nasrnuo je na mene i bacio me na krevet.vikala sam a on mi je stavio ruku na usta i silovao me.to je radio još tri godine poslije.rekao mi je da će mami reći da sam ga ja zavela ako joj kažem išta i da će me se mama odreći.uvijek je birao trenutke kad nitko nije mogao biti kod kuće.
govorio mi je da sam to sama zaslužila svojim bahatim ponašanjem i da ima pravo raditi sa mnom šta hoće.kad god bi me pokupio iz vana,u autu bi me natjerao da se skinem.zato godinu dana nisam nigdje izlazila.pokušala sam se ubiti par puta i nisam vidjela izlaza.nitko od mojih nije niti posumljao na to.bio je uvijek uzoran muž.
i sad mi je muka kad ga svi hvale i kako baka i dida govore mami da je propustila savršenu priliku.gadi mi se svaka pomisao na njega,a ne znam što da napravim.bojim se mami išta reći,a svakoga dana nosim to u sebi i poludjet ću više.što mogu napraviti?on je u londonu našao super posao i ima neku žensku koja je 15 godina mlađa od njega.meni je dobro sa mamom i bojim se uopće to spomenuti.
imam super dečka sad,skupa smo nešto više od godinu dana i ne mogu spavati s njim.pokušavali smo puno puta,ali jednostavno ne može ući u mene.svaki put kad pokuša,sjetim se njega i ne mogu...skamenim se.
molim vas da me savjetujete jer ću inače poludjeti.kad god sam na drugim forumima rekla svoju priču,smijali su mi se da sam prepisala neku porno priču ili nešto slično.ljudi znaju biti tako bezobrazni. molim vas, pomozite mi svojim savjetima.
Sad Eyes* is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 19:29   #62
Prijavi ga policiji i obrati se psihijatru.
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 20:39   #63
Quote:
Sad Eyes* kaže: Pogledaj post
dakle,riječ je o mom ocu.prije godinu dana mama i on su se rastali.sad živi u londonu i rijetko se čujem s njim.svi ga obožavaju,govore samo najbolje o njemu.moja sestra, brat, čak i mama.ona je naime stalno radila i bila doma samo navečer.zbog toga su se udaljili i rastali.
moja priča počinje kad sam imala 14 godina.moji su otišli na more,a ja sam imala vodene kozice i ostala doma.tata je ostao samnom.
tu je večer gledao tv u svojoj sobi,ustala sam se na wc i provirila kroz vrata da bi skužila da je gledao nekakav pornić.poslije sam vidjela tu videokazetu u njegovom autu.
to mi se zgadilo pa sam obavila nuždu i otišla u krevet.nakon 15ak minuta je došao kod mene i zavukao mi se u krevet.bila sam u polusnu ali me probudio.počeo me dirati i nije prestajao.kad sam skočila iz kreveta,nasrnuo je na mene i bacio me na krevet.vikala sam a on mi je stavio ruku na usta i silovao me.to je radio još tri godine poslije.rekao mi je da će mami reći da sam ga ja zavela ako joj kažem išta i da će me se mama odreći.uvijek je birao trenutke kad nitko nije mogao biti kod kuće.
govorio mi je da sam to sama zaslužila svojim bahatim ponašanjem i da ima pravo raditi sa mnom šta hoće.kad god bi me pokupio iz vana,u autu bi me natjerao da se skinem.zato godinu dana nisam nigdje izlazila.pokušala sam se ubiti par puta i nisam vidjela izlaza.nitko od mojih nije niti posumljao na to.bio je uvijek uzoran muž.
i sad mi je muka kad ga svi hvale i kako baka i dida govore mami da je propustila savršenu priliku.gadi mi se svaka pomisao na njega,a ne znam što da napravim.bojim se mami išta reći,a svakoga dana nosim to u sebi i poludjet ću više.što mogu napraviti?on je u londonu našao super posao i ima neku žensku koja je 15 godina mlađa od njega.meni je dobro sa mamom i bojim se uopće to spomenuti.
imam super dečka sad,skupa smo nešto više od godinu dana i ne mogu spavati s njim.pokušavali smo puno puta,ali jednostavno ne može ući u mene.svaki put kad pokuša,sjetim se njega i ne mogu...skamenim se.
molim vas da me savjetujete jer ću inače poludjeti.kad god sam na drugim forumima rekla svoju priču,smijali su mi se da sam prepisala neku porno priču ili nešto slično.ljudi znaju biti tako bezobrazni. molim vas, pomozite mi svojim savjetima.
Tvoja priča je stvarno potresna, i prvo ti želim reći da mi je jako žao što ti se sve to dogodilo. Nitko ne bi smio proživjeti nešto takvo... Prvo što trebaš napraviti je naći sebi pomoć (stručnu, psihološku). Prolistaj malo temu, stavljeni su linkovi s raznim kontaktima (možeš se prvo obratiti na Hrabri telefon gdje te mogu dalje uputiti). Prvi korak rješavanja svega je razgovor o tome. Imala si dovoljno hrabrosti napisati to na forum, znači da se imaš potrebu nekome povjeriti i ispričati svoju priču... Dugo si trpila i patila u samoći, vrijeme je da to učiniš.
Vjerujem da imaš puno strahova, da se bojiš što će se dogoditi sa tvojom obitelji i sa vašim međusobnim odnosima nakon što saznaju i slično. Ali tvoja obitelj, kao i ti, ima pravo na istinu.. Sigurno neće biti lako nikome, ali to je prvi korak do tvog iscjeljenja...

Zlostavljači koriste svakakve metode da bi nas prislili da šutimo o zlostavljanju, tvoj otac je koristio ucjene, zastrašivanja i krivnju...
Najvažnije od svega je da čuješ da ti nisi kriva za to što ti se događalo. Cijela odgovornost je na njemu. Dijete ne može zavesti nikoga, a najmanje svog oca! On je bolestan čovjek, zlostavljač i nasilnik.


Možeš malo više reći o tome zašto se točno bojiš reći mami? Što je najgore što se može dogoditi?
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 21:03   #64
kako da odem k psihijatru kad je i moj otac psihijatar?ne mogu im vjerovati, ne mogu nikome vjerovati.svi ga znaju,da odem u policiju,prvo što bi učinili je nazvali njega i rekli mu to.
jednom sam pokušala reći mami i on je ušao tijekom razgovora.mama je rekla da joj hoću nešto reć za njega i onda se on nasmijao i pitao me što.naravno da nisam imala hrabrosti išta reći.poslije me istukao i pitao me jel volim svoju sestru.ja sam rekla da ju obožavam,a on je rekao da šutim da se ne bi njoj isto dogodilo.
spomenula sam da je to radio 3 godine.onda je prestao.ja sam stalno provjeravala mlađu sestru,često spavala s njom i išla po nju u školu od straha da joj nešto ne učini.
vjerujte,ja se nemam komu obratiti.za sve je on ugledan liječnik koji je dobio priliku života u londonu.iskreno,ja ni nemam toliko volje za osvetom.samo želim nekako zaboraviti i živjeti normalno sa svojom ljubavi i obitelji,
Sad Eyes* is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 21:04   #65
Jesi li sad svjesna da pišeš vrlo privatne podatke preko kojih se može, teoretski, zaključiti i tko je tvoj otac i tko si ti?
Whereabout is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 21:16   #66
Quote:
Whereabout kaže: Pogledaj post
Jesi li sad svjesna da pišeš vrlo privatne podatke preko kojih se može, teoretski, zaključiti i tko je tvoj otac i tko si ti?
to je nemoguće.
1. nismo iz hrvatske
2. u londonu ne radi u svojoj profesiji(ne radi u njoj već 5,6godina)
ipak sam toliko pametna da ne bi iznosila takve podatke...
Sad Eyes* is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2011., 21:20   #67
Quote:
Sad Eyes* kaže: Pogledaj post
kako da odem k psihijatru kad je i moj otac psihijatar?ne mogu im vjerovati, ne mogu nikome vjerovati.svi ga znaju,da odem u policiju,prvo što bi učinili je nazvali njega i rekli mu to.
jednom sam pokušala reći mami i on je ušao tijekom razgovora.mama je rekla da joj hoću nešto reć za njega i onda se on nasmijao i pitao me što.naravno da nisam imala hrabrosti išta reći.poslije me istukao i pitao me jel volim svoju sestru.ja sam rekla da ju obožavam,a on je rekao da šutim da se ne bi njoj isto dogodilo.
spomenula sam da je to radio 3 godine.onda je prestao.ja sam stalno provjeravala mlađu sestru,često spavala s njom i išla po nju u školu od straha da joj nešto ne učini.
vjerujte,ja se nemam komu obratiti.za sve je on ugledan liječnik koji je dobio priliku života u londonu.iskreno,ja ni nemam toliko volje za osvetom.samo želim nekako zaboraviti i živjeti normalno sa svojom ljubavi i obitelji,
Ne radi se o osveti, radi se o tome da se ti pobrineš za sebe i svoje psihičko zdravlje. Sjećanja se ne mogu izbrisati, kao što vidiš, to iskustvo utječe na tvoj život i ostavilo je puno negativnih posljedica na tebi. Ako se ne pobrineš za sebe, bit će samo gore.
Uvijek se imaš nekome obratiti, ako nikako drukčije, za početak anonimno. Ne poznaju svi psihijatri u Hrvatskoj tvog oca, a sve i da poznaju, niti jedan zdrave pameti ga ne bi štitio. Isto vrijedi i za policiju.
Prvi korak je da se povjeriš nekome u koga imaš povjerenja (bliskoj prijateljici, dečku, nekome iz obitelji) i da potražiš stručnu pomoć. Jednom si pokušala reći mami i nije uspjelo. Ali sad je tvoj otac u inozemstvu i ne može te spriječiti, možeš reći mami, i možete zajedno dalje djelovati. Ne kažem da moraš odmah na policiju ukoliko nisi spremna, kažem da si potražiš pomoć. Tvoja priča nije nešto s čime se možeš sama nositi.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2011., 01:23   #68
Quote:
emofree KJ kaže: Pogledaj post
" Zivot je maskenbal ! "
A ne , to je neki drugi Flyer . Ili nije ?
Hehe nije. Samo jedan novi "scenarij" u kinima

Quote:
Sad Eyes* kaže: Pogledaj post
imam super dečka sad,skupa smo nešto više od godinu dana i ne mogu spavati s njim.pokušavali smo puno puta,ali jednostavno ne može ući u mene.svaki put kad pokuša,sjetim se njega i ne mogu...skamenim se..
Hej sad eyes.. imao sam isti takav slučaj sa svojom curom znaš. Bili smo negdje 4 god skupa. To je bila jedna prekrasna, specijalna i preslatka osoba koja je to dosta dugo držala u sebi no sad da ne duljim..

To što se zbilo vjeruj mi, ne znači da se moraš bojati seksa. Stvarno. Pokušaj nekako ignorirati te sponu, eto kad kažeš da je prekrasan dečko sigurno te puno voli i sve i s tim razumijevanje tako naočigled pomaže.. djeluje kao okej osoba da mu predaš taj teret koji nosiš u sebi. K tome još pokušaj utjecati nekako na sebe i dati si na znanje da te to što se zbilo ne čini manje poželjnom jer sigurno si u krivu kao niti neprivlačnom u smislu da to želiš. A svarno je važno da to doista želiš s njime umjesto da nastojiš popustiti u tom trenutku.

Gledaj se stvarno opustiti i bit će sve u redu vidjet ćeš. Sigurno i više od toga. To ti je vjerujem važno a za ono ćeš vidjet onda poslije.
Psih is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2011., 09:03   #69
Quote:
Psih kaže: Pogledaj post

To što se zbilo vjeruj mi, ne znači da se moraš bojati seksa. Stvarno. Pokušaj nekako ignorirati te sponu, eto kad kažeš da je prekrasan dečko sigurno te puno voli i sve i s tim razumijevanje tako naočigled pomaže..
Možeš ti to govoriti koliko god dugo želiš. Njena blokada nema veze s racionalnim, već je emocionalna. A strahovi se ne mogu riješiti sa "Nemoj se bojati". I sama zna da se ne treba bojati, a svejedno se boji. I normalno je da se boji, jer su joj prva seksualna iskustva bila nametnuta, nasilna, trajala su nekoliko godina, i nasilnik je bio njen otac. Nema smisla govoriti o rješavanju seksualnih problema (koji su samo posljedica i trenutno su potpuno sporedna stvar), dok se ne riješe emocije vezane uz traumu.

Nešto više o tome:
http://blog.vecernji.hr/zenska-soba/...ijetko-govori/
..."Žena zbog straha od povrede genitalne regije razvija visoki intenzitet straha, zapravo fobičnu reakciju od penetracije. Par ulazi u začarani krug neuspjelih pokušaja penetracije, visokog straha ali i boli kod žene koja često prati kontrakciju mišića rodnice. Uzmimo u obzir kako snaga kontrakcije može varirati što nekim ženama može omogućiti korištenje tampona i ginekološki pregled. U tom slučaju govorimo o situacijskom vaginizmu.

Naglasimo kako se radi o nevoljnoj kontrakciji muskulature rodnice. Žena može željeti iskustvo penetracije kako bi obogatila seksualno funkcioniranje ili se pak osjetila „normalnom, poput drugih“ . Ipak visoka, dakle fobična razina straha automatski, bez svjesne ženine želje dovodi do kontrakcije mišića rodnice."

Ponavljam, pokušavati rješavati posljedice bez da se usredotočimo na uzrok je besmisleno jer je nemoguće.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.01.2011., 00:50   #70
Smile

Ajme, sve ovo što sam pročitala je stvarno tužno... Ali cure mislim da je vrijeme da počnete djelovati... Meni se je isto jednom desilo nešto, prijavila sam, tip je osuđen. Nakon toga na moju inicijativu otišla sam kod psihijatra kako to ne bi ostavilo neke dugoročne posljedice na mene i to na način da sam otišla kod soc. doktorice, pitala je uputnicu i s njom se naručila psihijatru. Mislim stvarno ne vidim u čemu je problem da se to napravi... pa nije to nešto čega bi se vi trebale sramiti.. Naišla sam na čovjeka koji je stvarno bio super i s kojim sam stvarno mogla pričati o svemu i svačemu... A u to vrijeme mi je stvarno trebao netko tko bi me slušao, ne znam za vas ali ja sam imala potrebu o tome pričati s nekim. Mislim da svaka od nas treba proći sve faze od mržnje, ljutnje, ignoriranja, samosažaljevanja, sažaljevanja zlostavljača, pokušaja zaboravljanja, povučenosti i slično.
S vremenom se nauči živjeti s tim, to nije nešto što treba zaboraviti, to je dio vašeg života, ali ne i nešto što vas određuje.
Danas sam u sretnoj vezi...
lelalela is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2011., 13:55   #71
Quote:
PantaPita kaže: Pogledaj post
Žao mi je, iz ovoga što si napisala vidim da ti je jako teško... I da ti se puno toga negativnog dogodilo u životu.
Svi mi imamo tendenciju ponavljati ona ponašanja i obrasce koja smo naučili u djetinjstvu, baš zato sam i napisala koliko je važno uključiti se u nekakav oblik terapije, kako bismo uz podršku terapeuta, proradili traumu.

Usporedila bih to sa npr. djecom alkoholičara koja prožive svakakve traume u svojoj obitelji, a onda jednog dana (podsvjesno) uđu u brak s alkoholičarem. Kao da imamo potrebu ponoviti tu situaciju koja nam se događala dok smo bili djeca i dok nismo imali podršku ili nismo znali način na koji bi se nosili sa time, kako bi se suočili s njom. Nažalost, većina nas nema kapacitete za suočavanje s njom čak i u odrasloj dobi, jer je duboko u nama još uvijek ranjeno dijete. Kada odaberemo partnera koji je pedofil, to samo govori o tome da nismo riješili svoju traumu, i da ponavljamo obrasce koje smo naučili u djetinjstvu.

Teško je, usudila bih se reći i nemoguće, ostvariti stabilan, blizak i ispunjavajući odnos sa nekim, ukoliko smo unutra, u sebi, još uvijek ranjena djeca. Teško je jer je baza svake veze povjerenje, a povjerenje je nešto što se (bar u mom slučaju) teško ostvaruje. U djetinjstvu sam naučila da je moguće da ti povjerenje iznevjere i bliski ljudi, da te povrijede na najgori mogući način. Sada je vrijeme da učimo nove stvari... da postoje ljudi koji te neće povrijediti.
Problem je u tome što često biramo one druge. Jer smo tako naučili. Jer za drugo ne znamo.

Jedan način da se osiguramo da nas nijedan muškarac više ne povrijedi je da ne ulazimo u odnose s njima. No, za mene osobno, to ne dolazi u obzir. Ne želim sebe osiromašiti za iskustvo ljubavi zato jer sam nekad bila povrijeđena. Sad više nisam dijete, sad sam žena. Volim i voljena sam. Ali ne bih to postigla da se nisam okrenula k sebi i zaliječila svoje rane. Izvadila svoja sjećanja na površinu, prisjetila ih se, bavila se njima, isplakala dušu, i počela brinuti o sebi kao o najboljem prijatelju.
Uz proradu traume, briga o sebi je ključ, briga o prehrani, vježbanju, hranjenje duše svime što volimo, odvajanje vrijeme za sebe, prekidanje odnosa koji nas iscrpljuju, bavljenje onime što volimo.
Jer cilj je zavoljeti sebe. Ljude koje volimo ne vodimo u loše odnose, ljudima koje volimo želimo da su zdravi. Kada volimo sebe, tek onda možemo usitinu zavoljeti i druge i što je nekad još i teže, dopustiti si da budemo voljeni.
Ovo je stvarno prekrasan post i drago mi je da si uspjela. Možda bi bilo dobro da malo pošire objasniš što si sve poduzimala, konkretno, možda će još nekome pomoći....drago mi je, a posebno mi se svidio dio - Volim i voljena sam
activia is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2011., 13:58   #72
@panta, vidim da si nešto već pisala, oprosti, išla sam od početka teme....pitanje...jesi li rekla svojim partnerima za to?
activia is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2011., 15:40   #73
Quote:
activia kaže: Pogledaj post
@panta, vidim da si nešto već pisala, oprosti, išla sam od početka teme....pitanje...jesi li rekla svojim partnerima za to?
Trenutno sam u najdužoj i najozbiljnijoj vezi u životu (zapravo, okarakterizirala bih ju kao prvu pravu vezu u svom životu, većinu adolescencije provela sam u bijegu od bilo kakve bliskosti s muškarcima jer nisam bila spremna za to), i moj partner (još) ne zna. Prije njega nije bilo nikoga važnog kome bih trebala to reći.

Kako sam već prije navodila, nije mi lako steći povjerenje u nekoga i potpuno se prepustiti. Iako o svemu razgovaramo, o tome još nismo, odnosno zna da me netko povrijedio, ali ne zna na koji način. A i ja nemam potrebu pričati o tome kako sam imala prije, jednostavno sam prošla već kroz taj proces i imala sam potrebu krenuti dalje.

Dvije godine smo u vezi, volimo se, planiramo zajednički život ubrzo, i ja mu ovih dana planiram ispričati i tu priču. Jer je to dio mene, i jer želim da zna baš sve o meni.

PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2011., 15:54   #74
To je zdrav stav, svidja mi se
activia is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2011., 15:54   #75
ovo sam napisala na temi Akcija-pedofilija pa cu samo se prekopirati jer spada i u ovu temu:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...2&postcount=90
https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...8&postcount=92
https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...3&postcount=97
__________________
Don’t let those horns confuse you, people, they are there to keep the halo on straight.
dana69 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2011., 22:27   #76
Quote:
dana69 kaže: Pogledaj post
Pročitala sam tvoje postove i jako mi je žao što ti se to dogodilo... Mislim da si bila jako hrabra jer si mu se uspjela oduprijeti, nažalost, kako si i sama napisala, neke djevojčice nisu...

Žalosno je da ga nitko nije spriječio i da ljudi nisu prijavili policiji i centru za socijalnu skrb to što se događalo... žalosno je da ih je crkva uspjela zastrašiti...

I ako želiš ispričati svoju priču ovdje ili podijeliti s nama način na koji se sa svime nosiš, slobodno
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2011., 13:11   #77
drage moje...
Evo i mene. Prica slicna vašima...drzite se i vjerujte u sebe...citala sam od pocetka sto se pise u ovoj temi i postovi nekih od vas su mi puno pomogli...hvala cure
Lalilu is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2011., 10:56   #78
Quote:
Lalilu kaže: Pogledaj post
drage moje...
Evo i mene. Prica slicna vašima...drzite se i vjerujte u sebe...citala sam od pocetka sto se pise u ovoj temi i postovi nekih od vas su mi puno pomogli...hvala cure

Ukoliko se želiš uključiti u anonimnu grupu podrške, javi se na mail [email protected]
Grupa je online, anonimna, povjerljiva, članovi su samo osobe koje su proživjele seksualno zlostavljanje. Nije potrebno dati nikakve podatke o sebi.
Tamo razmijenjujemo iskustva, osjećaje i priče. Slobodno se pridruži
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2011., 21:12   #79
Sexualno zlostavljana sa 6 godina

Sa 6 godina bila sam sexualno zlostavljana od strane ujaka,nikom nikad nisam pricala o tome. To je trajalo kratak period ali na mene je ostavilo velike posljedice, cesto se sjetim toga i nemogu nocima da spavam. Imala sam jaku potrebu da tati kazem kakvog monstruma ima od brata ali bojim se njegove reakcije.

Sada su mi 23 godine i svaki muski dodir me vraca u djetinstvo i stvara mrznju prema muskarcima!!!

Zelim da zivim normalnim zivotom ali je to nemoguce, sta da radim kome da se obratim za pomoc?
Insomnijaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2011., 21:46   #80
Ja mislim da bi bilo sasvim dovoljno obicnom psihologu
y e G o ?! is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:33.