Dugin most

[afra]

Sve vas razumijem. Borimo se do kraja pa kada izgubimo bitku ostajemo neutješni. Držite se!

[gabica30]

Dobro jutro svim tugujucim ljudima na ovom forumu 😩
Čitam vas već neko vrijeme....uspavali smo naseg mačka prekjucer.....jako mi nedostaje, a najgore mi je kad dodjem doma - stan mi je prazan bez njega 😩. Imala sam ga 16 godina, a inače sam teška za zavoliti nekog, ali sa vremenom sam i njega zavolila jer sam sa vremenom shvatila da me voli zbog mene i da bez mene ne može, što je pokazao u par situacija. Jako smo bili vezani jer smo svašta prošli skupa i pogotovo u zadnjih godinu dana....kad sam se brinula za njega jer je bio jako bolestan. Nikako ne mogu zaboraviti kako je jeo samo radi mene....nije imao apetita ali je znao da sam bila jako tužna i zabrinuta kad ne bi jeo....a lijekove koje je mrzio jer su bili gorki je gutao bez prigovora i čak bi ponekad sam skočio na kauc na onom mjestu gdje sam imala običaj mu davati ljek......to bi me uvijek ganulo ❤.
Sad kad dodjem doma.....grozno je....stalno mi se vrti po glavi u smislu da i zbog navike.....kad idem doma uhvatim se kako pomislim - aha, sad ću doc doma, dat ću mu za jest....i tu stanem! Njega nema više.....
Nedostaje mi ga zagrliti i davati pusice po glavi i ušima...govoriti mu da je on moje srce i ljubav dlakava...joooooj 😭
U zadnjih godinu dana pošto sam znala da to vrijeme dolazi kad ćemo se razdvojiti, još više sam ga voljela....grlila sam ga i ljubila sto puta na dan....mazili smo se....spavali smo skupa u krevetu ( inače prije ne dao bog) i još se sjećam kako je on znao kad se ja spreman za spavanje i otišao bi na krevet i čekao me ❤dušica moja slatka......

[vanchaaa]

prošla su točno dva mjeseca otkako mog psa više nema, ne mogu vjerovati...
jednako je teško, samo su šok, zbunjenost, ljutnja postali zamijenjeni tupilom.
i što sam više svjesnija svega što se dogodilo, tuga je dublja i intenzivnija. :'(

nisu mi baš od pomoći ni knjige niti pročitani tekstovi, ali izdvojila bih ovaj
video i citat, vjerujem da može puno značiti svakome tko prolazi gubitak psa
(ili bilo koje druge bliske životinjice/osobe), malo je new age ali pogađa skroz:

https://www.youtube.com/watch?v=cL6Y3qXZmj0

"...whenever somebody loses an animal that you are very close to or a human,
the moment a person/animal dies you realize - what you loved was not the physical form.
the physical form may be beautiful and part of the loving experience, but
the moment the life is gone - that which you loved is not there anymore.
there is something, something inhabits the physical form, that is the essence..."

[gabica30]

vanchaaa kaže:

prošla su točno dva mjeseca otkako mog psa više nema, ne mogu vjerovati...
jednako je teško, samo su šok, zbunjenost, ljutnja postali zamijenjeni tupilom.
i što sam više svjesnija svega što se dogodilo, tuga je dublja i intenzivnija. :'(

nisu mi baš od pomoći ni knjige niti pročitani tekstovi, ali izdvojila bih ovaj
video i citat, vjerujem da može puno značiti svakome tko prolazi gubitak psa
(ili bilo koje druge bliske životinjice/osobe), malo je new age ali pogađa skroz:

https://www.youtube.com/watch?v=cL6Y3qXZmj0

"...whenever somebody loses an animal that you are very close to or a human,
the moment a person/animal dies you realize - what you loved was not the physical form.
the physical form may be beautiful and part of the loving experience, but
the moment the life is gone - that which you loved is not there anymore.
there is something, something inhabits the physical form, that is the essence..."

Sta ti se desilo sa psom? Kako je umro? Moj Čičč je bio dugo dugo bolestan....kako sam mu davala Homeopatiju sam mu uspijela produžiti život za punih 8 mjeseci, u kojima smo se stigli oprostiti, nadoknaditi....i ja sama uzimam tu i tamo Homeopatiju i mogu reći da me spasila.....evo mi smo ga morali uspavati prošlog ponedjeljka, par dana mi je stalno bio u glavi....nedostajao nam je meni i mužu... plakali smo....pa nakon par dana sve to je zamjenilo tupilo, baš kako ti pišes....najgore mi je bilo kad sam bila doma sama, jer svaki ćošak u stanu me podsjećao na njega. ...ja i muž smo dosta razgovarali o njemu, i to mi je olakšalo proces tugovanja. Danas idemo po malu macu.... čudno će biti na početku jer to neće biti on, ali ćemo se naviknuti (y). Zadnji put sam plakala u ponedjeljak, jučer sam već bila ok. Svatko drugačije prihvaća gubitak. Ali sam sigurna da ako je smrt bila iznenadna i grda onda je jako teško pomiriti se time.... najčešće krivimo sebe.....

[leeloo27]

Ma uvijek se teško pomiriti s time, čak i kad znaš da su im odbrojeni dani.

Moj je imao tumor, znala sam mjesecima da se dani odbrojavaju i svejedno i dan danas cmizdrim kad ga se sjetim, a uspavan je u 8. mjesecu. Mačka mi isto ima tumor, cmizdim sada već unaprijed jer znam šta me čeka. Znala sam da su stari i da je pitanje vremena kad će im šta biti, ali ne možeš se na to pripremiti niti se pomiriti s time.

Jedino što sam ja našla neku utjehu u svemu tome je da je jedna dušica morala otići da bi druga bila spašena, da nije mico uginuo ne bi ošla u azil i uzela cucka.

[gabica30]

Leeloo čitala sam tvoje postove....tvoj je imao tumor na nadbubrežnu zljijezdu ako dobro pamtim.....ma teško je prihvatiti i ako znaš da njihovo vrijeme sa nama ističe...tu se slažem. Moj je imao tumor blizu srca....to je toliko bilo na kraju naraslo da jadan nije mogao ni gutat baš, to mu se sve guralo unutra, skupa sa srcem koje bilo jako uvećano. U zadnjih 10 dana se baš mučio, nije više jeo....i tih zadnjih cetri dana baš smo vidjeli kako kopni... Ja sam mu davala hranu na špricu ali samo da mu mogu dati ljek....da ne bude na prazan želudac. Nismo ga mogli više gledati ovakvog, vidjeli smo da se jadan pati pa smo otišli u ambulantu da ga uspavaju. Bili smo do kraja sa njime, nije bio ljep prizor jer je povraćao na prvu inekciju a na drugu je onako uzdisao u grču...i kad je otišao u nebo i dalje se trzao �� tako da u jednom trenutku sam mislila da je oživio...objašnjavali su mi u veterinarskoj da se to zna desiti, i citala sam na netu o tome, ali svejedno...
Uglavnom da ne idem van teme, bili smo u komi par dana, ali poslije je išlo na bolje. Sad smo ok...imam stvarno ljepa sjećanja....ni ja ne mogu vjerovati jer je tek prošlo malo više od tjedan dana, puno stvari sam bacila i podijelila, ali košaru sa ljetnom podlogom i ručnikom, njegov mišić i posuda sa vodom su josuvijek u hodniku��
A svijeću blizu njegove slike palimo svaki dan.....

[OOOOOOO]

Moj prvi pas je umro 2000god.jos dan danas kad pogledam njegovu sliku se rasplacem ko luda a ima ih svuda po kuci.isto tako drugi pas mi je umro pred 6 god i 9mj to mi se pak cini koda je bilo jucer ne mogu prestat mislit na njega stalno mi je u glavi pogotovo njegov zadnji dan i ona patnja.dok sam ziva to necu moci izbrisat.imam sada moju prasicu evo skoro ce 2 god ali i dalje mi je uzasno tesko cim ih se sjetim a da ne kazem kad gledam njihove slike
voljela bi da nisam tako osjetljiva i da me to tako ne pogadja da sam ko neki koji ono dan,dva oplakuju i to je to ali nismo svi isti

[Didi]

OOOOOOO kaže:

voljela bi da nisam tako osjetljiva i da me to tako ne pogadja da sam ko neki koji ono dan,dva oplakuju i to je to ali nismo svi isti

Nitko ne oplakuje dan-dva. Samo što svi ne pokazuju osjećaje i ne govore o njima, nego ih drže u sebi. Svatko na svoj način.

[OOOOOOO]

Didi kaže:

Nitko ne oplakuje dan-dva. Samo što svi ne pokazuju osjećaje i ne govore o njima, nego ih drže u sebi. Svatko na svoj način.

Nisam mislila doslovno na dan-dva
Kako sam rekla nismo svi isti i hvala bogu da nismo

[afra]

OOOOOOO kaže:

Nisam mislila doslovno na dan-dva
Kako sam rekla nismo svi isti i hvala bogu da nismo

Naravno. Ne možemo svi biti isti. Kako nismo isti u mnogočemu, tako i u žalovanju.
Meni je slijedeći tjedan dva mjeseca otkad je umrla Albica.
Uvjerena sam da bih bila u puno težem stanju da nije Sulica još uz mene.

Kako su njih dvije 13 godina bile nerazdvojne, uz Sulu imam osjećaj da je i Alba još tu, da je duhom prisutna.

Iako je tuga prisutna bez prestanka, jako puno mislim o njom svaki dan, vrlo često.
Imam osjećaj da će tako biti do moje smrti, takva sam osoba kad se vežem uz nekoga.
Ne želim misliti kako će tek biti kada ode i Sula, to će biti ekstra posebna praznina onda i dupla tuga.

Idemo sada Sula i ja dan po dan. Curka je u godinama pa pokušavamo iskoristiti svaki trenutak maksimalno.

[OOOOOOO]

afra kaže:

Naravno. Ne možemo svi biti isti. Kako nismo isti u mnogočemu, tako i u žalovanju.
Meni je slijedeći tjedan dva mjeseca otkad je umrla Albica.
Uvjerena sam da bih bila u puno težem stanju da nije Sulica još uz mene.

Kako su njih dvije 13 godina bile nerazdvojne, uz Sulu imam osjećaj da je i Alba još tu, da je duhom prisutna.

Iako je tuga prisutna bez prestanka, jako puno mislim o njom svaki dan, vrlo često.
Imam osjećaj da će tako biti do moje smrti, takva sam osoba kad se vežem uz nekoga.
Ne želim misliti kako će tek biti kada ode i Sula, to će biti ekstra posebna praznina onda i dupla tuga.

Idemo sada Sula i ja dan po dan. Curka je u godinama pa pokušavamo iskoristiti svaki trenutak maksimalno.

tako je treba s njima iskoristiti maksimalno svaki dan ,sekundu jer su nazalost tako kratko sa nama i brzo dodje taj dan da se moramo oprostiti

[ozanavg]

Ne treba razmisljati unaprijed vec zivjeti u ovom trenutku, sada sa njima. Ne ih ovlas usput nesvjesno pomaziti ili odgurnuti. Treba osvijestiti svaki trenutak uz njih. Svaku pusu vlazne njuske i svaki njihov nestasluk i svaki pogled

[Joshira]

afra kaže:

Naravno. Ne možemo svi biti isti. Kako nismo isti u mnogočemu, tako i u žalovanju.
Meni je slijedeći tjedan dva mjeseca otkad je umrla Albica.
Uvjerena sam da bih bila u puno težem stanju da nije Sulica još uz mene.

Kako su njih dvije 13 godina bile nerazdvojne, uz Sulu imam osjećaj da je i Alba još tu, da je duhom prisutna.

Upravo tako...
Prosle godine sam naglo izgubila svog macka Tinuninua, srcana mana za koju pojma nismo imali...imao je godinu i pol. Zgazilo nas je al ono...brutalno. Da nismo imali i njegovog brata Silvia, puno bih gore podnijela sve to...ovako sam nekako tu tugu i ljubav preusmjerila na Silvia i lakse se izvukla..
Prosli mjesec je i Silvio dobio dijagnozu da mozda ima HCM u nastajanju.. Prvo sam bila strasno tuzna i neutjesna al na kraju jednostavno otupis...ne znam..u smislu, ovo sto je Ozanavg rekla...prestala sam razmisljati o mogucoj smrti i tome da je "vjerovatno bolestan" i pocela sam cijeniti svaki dan s njim jos vise nego inace..dajem mu suplemente za srce, najbolju hranu sto mogu, volim ga i ono...dalje od toga jednostavno nije u mojoj moci..

[gabica30]

Joshira kaže:

Upravo tako...
Prosle godine sam naglo izgubila svog macka Tinuninua, srcana mana za koju pojma nismo imali...imao je godinu i pol. Zgazilo nas je al ono...brutalno. Da nismo imali i njegovog brata Silvia, puno bih gore podnijela sve to...ovako sam nekako tu tugu i ljubav preusmjerila na Silvia i lakse se izvukla..
Prosli mjesec je i Silvio dobio dijagnozu da mozda ima HCM u nastajanju.. Prvo sam bila strasno tuzna i neutjesna al na kraju jednostavno otupis...ne znam..u smislu, ovo sto je Ozanavg rekla...prestala sam razmisljati o mogucoj smrti i tome da je "vjerovatno bolestan" i pocela sam cijeniti svaki dan s njim jos vise nego inace..dajem mu suplemente za srce, najbolju hranu sto mogu, volim ga i ono...dalje od toga jednostavno nije u mojoj moci..

Sad kad sam pročitala post sam se sjetila sebe i mog ciccina...on uz sve dijagnoze koje je imao je još imao jako povećano srce uslijed čega se voda skupljala u plućima i u abdomenu...nakon početne depresije, šoka, straha i tuge sam odlučila se ponašati kao da nam je svaki dan zadnji ❤ i nakon dva mjeseca, kad mu je opet bilo jako slabo i bio je za umrijet, igrom slučaja sam mu počela davati Homeopatiju.....poživio je još do 20.11 ove godine (punih 8 mjeseci od tog dana, i 10 od dijagnoze). U tom periodu mu je bilo sve dopušteno....jeo je najfiniji hranu....spavao je samnom u krevetu, mazili smo se svaki dan..... tepala mu i govorila koliko ga volim...A kad je otišao u nebo, kad nam je bilo malo bolje, nakon 10 dana smo udomili Šapicu ❤. Šapica je sa nama tek tjedan dana, jedan dan sam sretna do neba jer je sa nama a drugi dan sam tužna jer više nam nema Ciccina...Ali koliko mi je bolje sad kad je Šapica sa nama.....imam obavezu i zanimaciju tokom dana, on je još mali pa se igra i presladak je i ljep, da bih ga mogla gledati cjeli dan.....
Da se razumijemo...uspoređujem ja cijelo vrijeme njih dvoje, nije lako....pa onda sreća, pa tuga....ali mi je 100% bolje nego da nemamo novog ljubimca....zaista sam bila pala u depresiju, Niš mi se nije dalo više....sa posla kad bi došla kući išla bih spavati, a poslije se više nisam mogla dignuti...ma grozno...nigdije mi se nije išlo, samo sam vrtila stare slike u mobitelu i gledala dokumentarce o mačkama na joutube 😂
Naravno svatko je drugačiji, netko poslije smrti dugogodišnjeg ljubimca ne nabavi više novog, ili mu treba puno vremena da se odluči...

[gabica30]

.......i nikad ne zaboravim ovo ljeto.....vrucinama nikad kraja, a zna se da za srčane bolesnike je to jako teško vrijeme, tako da po noći bi ostavila sve otvoreno i propuh u stanu, a kad bi se digla ujutro za na posao bi sve zamračila i zatvorila, i prije nego što odem bih mu upalila klimu na najjače hlađenje da mu bude lijepo friško....i tako tri mjeseca.....neke biljke na prozoru nisu izdzale pa su završile u smeću, neke se josuvijek oporavljaju ..... na moru nisam bila skoro nista, jer sam svaki put morala trčati doma mu dati ljek.....ali sve je to bilo nebitno, jer kad je on bio ok onda i ja sam bila, bila je to kao neka mala pobjeda u gubitku....mrvica moja mala, josuvijek pamtim njegov debeli stomak sa mekanim dlakama, to mi je bilo najslađe maziti i ljubiti 💕
I sad gad ga nema više, ta sjećanja su tu sa mnom, i kad zatvorim oči skoro kao da je i on tu.....

[_enigma_]

Moja Belica je mrtva.. 😢😢😢
zvala hitnu sluzbu u Sibenskom Moru, ali nisu me shvatili ozbiljno. Niti u ponoc niti ujutro.. niti u 13h kad sam dosla..
Strasno je dahtala satima.. od 27.6. Oko 18h.. zvala u ponoc.. otkantali me iz Mora.. onda me opet otkantali oko pola 9.. dodji ja u 13h..

A ja citam na dr.googlu da je svaki sat bitan. Da je hitno. Jer nije bilo vruce a ona nije imala temp. Nisu skuzili hitnost. I u sedaciji je ubiju.. 😣
Imam karcinom.inace . Mislim da su sada i mene ubili s njom....
Ne moram vam niti govoriti koliko mi je znacila u mojoj bolesti (uzasno duga prica), a i moja Belica je mali mjesanac bila, stara samo 8,5 god...
Nisu ozbiljno shvatili koliko je hitno dak na zalost nije bilo gotovo.. pa sam.im rekla sta je dr.google rekao.. i bila sam apsolutno u pravu.. srce, pluca ili Cushing i hitno do Boga.. nisu me dozivjeli..
Kad budem blizu kompa, detaljnije cu opisati.. josxsamnu šoku.. plačm.. tablete za smirenje su mi najbolji prijatrlji trenutno.. ma strasno... ne znam kako cu ovo prezivjeti.. molom Boga da mi dade snage... 😣

[OOOOOOO]

Bas mi je zao drzi se koliko mozes,od srca ti zelim da imas snage za svu tu bol

[Didi]

Enigma, žao mi je zbog tebe i Belice, a dodatno mi je krivo što se nikako nismo upjele dogovoriti za zajedničku šetnju. Izdrži!

[_enigma_]

Da, didi moja.. baš sam pomislila na tebe i kako nikad nećeš upoznati moje zlato..

vidiš kako se sve zakompliciralo.. moja bolest.. dugotrajna i čudna.. pa ovo..

venem i ne znam kako da si pomognem..

ima mojih postova na psihokauču gdje pišu ljudi o uginulim ljubimcima.. ovaj mi se post izgubio pa sam ponovila tamo.. samo puno puno detaljnije..

didi moja.. ovo je ko neka noćna mora iz koje čekam da se probudim..ž

već sam u 2, 3 navrata sanjala moje zlato mrtvo u nekim situacijama i kad bi se užasnuta probudila i shvatila da je to bio samo san, toliko sam bila sretna da ti ne mogu opisati..

vetovi mi ubiše moje malo.. blesavi.. spičili joj letalnu dozu sedativa bez da su provjerili malo bolje šta bi moglo biti..

ma.. ne vjerujem više niti vetovima niti doktorima.. svi blesavi i ubrzani, sve rade ubrzano i bez smirene provjere.. ono, 3,4 pacijenta obrađuju u isto vrijeme..

ma kakvo je ovo vrijeme došlo...

Jednom se možemo naći.. tko zna.. a onda ću ti pokazati filmiće i sličice.. pa ćeš je doživjeti.. zlato moje malo maleno..

Spavaj, sunce mamino.. spavaj.. odmaraj malo izmučeno srce.. odmaraj, dušo moja.. zlato mamino... i znaj: mama misli na tebe neprekidno..

Ljubim te.. drži mi se tamo gore.. nadam se da ti je lijepo.. da ne patiš za nama.. da ima psećeg raja, a ne neko crnilo i praznina..

Molim Boga da je tako..

[lauxret]

I moj zadnji post ovdje. Moja miljenica je uginula u ponedjeljak oko 18h, nakon ravno 10 godina druzenja. :'(

Sto se tice veterinara u Osijeku definitivno NE PREPORUCUJEM 'vetosan'! Dali su da jadna pije antibiotike, a nisu skontali da tesko dise i da joj srce jako brzo lupa za nekoga tko danima ne jede , ne pije, tko je kost i koza, i samo lezi i miruje. Takvom stanju ne pomazu nikakvi antibiotici, bio to covjek ili zivotinja! Takodjer ambulanta poprilicno jadno izgleda, apsolutno nista opreme u njoj , mogu maltene samo dati injekciju i prepisat neke tablete. No meni nije vrag dao mira pa sam otisla kod drugog veterinara, u ambulantu dr. Dolittle, em hrpa opreme, vlastita ljekarna, rendgen, laboratorij.... i, tamo otkrijemo da jadna ne moze disati jer su joj pluca puna nekakve tekucine, i da je nazalost prekasno za ista. Temperaturu je imala 37.7C kad sam ju dovela kod njega, jezik bio plavkast zbog nedostatka kisika..pretuzno.
Eto, drugi puta cu pametnije ako ikad budem odlucila opet uzeti macu. Pozdrav svima