Ovo ljeto sam posjetila Abhaziju, bivšu gruzijsku pokrajinu koja se za svoju nezavisnost izborila 1993. nakon godinu dana krvavog rata u kojem je imala potporu Rusije. Htjela bih ovdje ispričati nešto o religijskim specifičnostima te zemljice…
Kavkaz je oduvijek bio mjesto isprepletanja velikih sila i dvije velike religije: islama i kršćanstva. Gruzija i Armenija su uglavnom kršćanske, dok je ostatak (Čečenija, Kabardo-Balkarija, Ingušetija, Dagestan, Azerbejdžan) uglavnom muslimanski.
Na abhaskoj zastavi se vide bijele i zelene pruge. To se objašnjava suživotom ljudi te dvije vjeroispovijesti. Za Abhaziju su se 1992-1993. borili i kršćani (Rusi, Abhazi, Armenci) i muslimani sa zelenim vrpcama oko glave (Abhazi, Čečeni, Adigejci…).Mala anegdota: kad sam posjetila prekrasni novoafonski manastir časna sestra je pričala kako su pravoslavni popovi oduševljeno vikali Allahu Ekber kad je Šamil Basajev sa svojim vojnicima oslobađao Abhaziju...
Sam narod Abhazi su službeno ''pola-pola'' :kršćani i muslimani. Ali kako sam već rekla , postoji jedna mala specifičnost. Ruska riječ ''jazičnik'' označava poganina, pripadnika prastarih kultova i vjerovanja koji su se snažno zadržali u tom narodu do danas…
Velika abhaska dijaspora živi u Turskoj, oni su muslimani i potomci ''mahadžira'' Abhaza koji su u 19. st. bježali u Tursku pred vojskom carske Rusije koja se širila na Kavkaz i pritom činila mnoge zločine nad starosjediocima.
Prema anketama 55 % stanovnika Abhazije se izjašnjava kršćanima, 17 % muslimanima, ostatak nije definirao svoje religijsko opredijeljenje…Nekih 3 posto se smatra striktnim ateistima, dok je 2 posto izjavilo da strogo drže obrede stare ''abhaske religije''.
No kršćani i muslimani su poprilično površni u održavanju obreda svoje religije.U Abhaziji danas nema nijedna džamije, iako se intenzivno planira izgradnja. Oni vole naglasiti da ne prave razliku između muslimana i kršćana, ''miješane obitelji'' feštaju i jedne i druge blagdane.
Prvo se mora naglasiti da među Abhazima pripadnost klanu ima veliku ulogu. Od malih nogu se njeguju obiteljske veze i sva rodbina se redovito okuplja nekoliko puta godišnje. Stariji imaju ulogu svećenika. Za žrtvu se prinose životinje i moli se velikom bogu Antsei (Anshchychua) da donese mir i blagostanje zemlji i narodu.
Kršćanski svećenici često nakon molitve u crkvi sudjeluju u tim slavljima. Mjesto gdje se pojedina obitelj, odnosno klan moli naziva se nikha. Jedan Abhaz, nominalno musliman dao je svoje viđenje situacije : Allah je Bog svih ljudi, ali za nas je glavno božanstvo Didripš- zaštitnik planina iznad moga sela.
Evo nekoliko likova abhaskog panteona:
Anana-Gunda –zaštitnica ljudi, Ayerg-bog rata, Dzizlan-bog vode, Kodoš-pokroviteljica majki, djece i drveća, Amza-niha- personifikacija mjeseca, Ačšašana –bog konja….
Ima jedan zgodan tekst, na ruskom, ako ima nejasnoća pitajte:
http://www.apsny.ru/religion/religio...tion/cults.htm
Možda bi se i vratili, ali dok je ekonomska situacija takva kakva je, sumnjam.
Linearni mod
