Erich Maria Remarque

[pfff]

Evo sam malo prelistavala stranice i nisam nigdje naisla na ovu temu
Imam sve knige od njega i tek sam se sada nakanila da citam iako mi je mama govorila oduvijek da je sjajan. Znala sam da se radi nesto o 1. 2. svj ratu pa me to nije privlacilo.
Elem procitala sam zasada prve 4 knjige i odlicne su, znam da je najpoznatija "Na zapadu nista novo" medjutim meni su preostale 3 jos i bolje. Za ostale cemo vidjeti, za sada mi je najdraza "Tri ratna druga".
Zanima me jeste li vi procitali sta od njega i kako vam se dopalo?

[bonaem]

Imam cijeli komplet Remarquea,doduše u srpskom izdanju,izdanje od prije tridesetak godina.Jako dobar pisac,pročitala sam desetak njegovih knjiga-sve su dobre.Čini mi se da je zadnjih godina zapostavljen,ne spominje ga se bašNa zapadu ništa novo,Crnj obelisk,Tri ratna druga,Povratak... sve su to knjige koje vrijedi pročitati.Vjerojatno nema novijih izdanja ,pa se o njegovim knjigama i ne govori.

[simon3]

Jedan od meni najdražih pisaca...

Treba imati želudac za njegove knjige, pogotovo sad ja ih više ne bih mogla čitati. A evo i objašnjenja:

Prije rata sam ih pročitala sve do kojih sam mogla doći. Omiljena mi je bila Trijumfalna kapija ili Kapija pobjede, ovisno o prijevodu. E onda je došao rat i ja na svojoj koži iskusila izbjegličku stvarnost, i tek tada sam je u potpunosti mogla razumjeti. Kritika je nije osobito nahvalila, vjerojatno jer se čini da je naglasak možda suviše stavljen na ljubav, a ne na rat, međutim, ja se s tim ne slažem. Uglavnom, sad sam uvjerena, nakon svega što sam prošla, i postala u mnogočemu ogorčeni cinik poput glavnog junaka, da Remarqua ne mogu razumjeti ljudi koji nisu doživjeli tragediju rata. Vjerojatno su kritike pisali iz svojih udobnih, bezbrižnih, zapadnjačkih fotelja

I baš stoga što se nalazim u tim knjigama, poklopi me bezizglednost koju sam osjećala tada, i ne mogu dalje.

Volim i njegov klasični stil.

[Hekatonhir]

Volim ga, pročitao sam cijeli komplet. Najdraže su mi Iskra života i Crni obelisk, jer obrađuju neobične teme (konc-logor, šizofreniju), ali ni ostale nisu loše. I da, imam negdje staru njemačku novčanicu od milijun maraka, i čim sam je vidio, sjetio sam se njegova opisa inflacije u Njemačkoj poslije Prvog svjetskog rata, kada su ljudi na tržnicu išli s punim košarama love. Ako je nešto koštalo jednu košaru ujutro (mislim da je riječ bila o glavici kupusa, ne sjećam se više), poslije podne stajalo je tri.

[kacavida]

a Noć u Lisabonu

[eli]

Jedan od meni omiljenih pisaca, ali ne znam zašto njegovih knjiga nema više nigdje za kupiti, ni u HR niti u EU niti u Americi.

[Cahit]

bonaem kaže:

Imam cijeli komplet Remarquea,doduše u srpskom izdanju,izdanje od prije tridesetak godina.

Izgleda da imamo isti komplet

Izvrstan pisac, po meni je njegovo najkvalitetnije djelo Na zapadu ništa nova, dok mi je najdraža Iskra života

[Paradisaea]

Upravo sam pročitala Remarkovu "Noć u Lisabonu".

Svidjela mi se. Govori o emigrantima na početku Drugog svjetskog rata, dok je u fokusu, zapravo, ljubavna priča.

Knjiga je mračna, otužna, ali vrijedi pročitati. Preporučujem.

[OnlyIKnow]

Pročitala sam sve Remarkove knjige. Neke sam i par puta pročitala, ali meni je ipak najdraža "Trijumfalna kapija".

[ammarbiser]

E.M.Remarque je jedan od najznacajnijih pisaca medjuratne i ratne knjizevnosti. Sada sam 4. razred srednje skole, a u 2. sam kupio njegov komplet koji je izdao OTOKAR KERSOVANI i od tada je on moj najdrazi pisac. Sam njegov stil, toliko jednostavan, a tako puno govori je uistinu genijalan. Najdraze knjige su mi "Tri ratna druga", "Doba zivota i doba smrti" i "Senke u raju" (koje nema u tom kompletu nego u MINERVA izdanju.

Citajuci ove romane shvatio sam koliko je covjek ustvari nezadovoljan svojim zivotom, "proklet"... Romani su mu prepuni ironije, paradoksa i sl.. Cak i najmanja sitnica, u teskim trenucima covjeku se cini kao najvece blago na ovom svijetu, ovo se moze prepoznati u svim njegovim knjigama.

Mnogo pozdrava za sve ljubitelje ovog genijalca!!!

[OnlyIKnow]

Sve sto sam procitala od njega pročitala sam više puta. Neke knjige preko 5-6 puta. Volim njegov stil pisanja. Kratke, jasne i savršeno upečatljive rečenice. Sirov, surov i direktan u obraćanju sa čitaocima. Vrlo slikovito je opisivao dogadjaje, kao da je fotografisao, a da pri tom nije smarao. Nije razvlačio i ubijao sa detaljisanjem, kao što to rade neki drugi pisci. Preporučujem "Povratak", "Trijumfalna kapija" i "Noć u Lisabonu".

[ajme33]

Volim Remarquea, ali "Nebo nema miljenike" mi je bila tako dosadna knjiga da sam ju prestao čitati nakon 60-ak stranica.

[OnlyIKnow]

ajme33 kaže:

Volim Remarquea, ali "Nebo nema miljenike" mi je bila tako dosadna knjiga da sam ju prestao čitati nakon 60-ak stranica.

Meni je ona baš suprotno. Istina, početak je malo glup. Genijalna knjiga, možda čak i jedna od boljih. Ako si u mogućnosti, pročitaj je.

[Delam1]

Procitao knjigu POVRATAK i preporucujem je svima.

[Delam1]

Procitao sam njegovu knjigu "Povratak" i svima je preporucujem koji vole njegova djela.
Opis knjige je ovaj:
Roman opisuje iskustva mladih njemačkih vojnika koji se nakon Prvog svjetskog rata vraćaju kući i pokušavaju ponovo uklopiti u društvo. Veliki dio populacije (uključujući njihove roditelje i žene) ne shvaća da je rat promijenio i traumatizirao ove mlade ljude. Dok neki gomilaju kapital na crnoj berzi, drugi završavaju u ludnici, zatvoru ili mrtvi. Narator Ernst Birkenholc završava studije, radi neko vrijeme kao učitelj u seoskoj školi, ali ubrzo daje otkaz. Nakon toga zbog psihološke traume doživljava nervni slom. Na kraju knjige shvata da je mnogo toga uništeno u ratu i da se mnogo toga treba obnoviti i ispraviti.

[PatriotSLO]

Crni Obelisk mi je najbolji. Inače mi je remarque najdraži njemački pisac, uz Boella i Grassa..

[Zeljko81]

Uh kupio sam ljetos ovaj bijeli komplet
Gadna prva knjiga...Na zapadu nista novo...
Teske teme...vise necu ratne knjige kupovati dosta mi ovo

[darius-britt]

Ja sam nakon Trijumfalne kapije skoro postala alkoholičarka. Ne sjećam se više skoro ničega iz te knjige osim da ti ljudi, čovječe, mogu popit! Kalvados je rakija od jabuka koja se pravi u Normandiji i tu teče potocima, zlatna i prozirna, prosto moraš probat.

[Robierre]

darius-britt kaže:

Ja sam nakon Trijumfalne kapije skoro postala alkoholičarka. Ne sjećam se više skoro ničega iz te knjige osim da ti ljudi, čovječe, mogu popit! Kalvados je rakija od jabuka koja se pravi u Normandiji i tu teče potocima, zlatna i prozirna, prosto moraš probat.

Ja sam nakon Slavoluka pobjede otišao u birtiju i naručio na šanku kalvados. Sjećam se da je čaša bila na tanjuriću s plavom salvetom i da je imao jaki miris jabuke. To je jedino što sam pročitao od Remarquea, ali mi se sviđao njegov stil.

[saugaro]

bog čuva lude i pijane ... tako barem kažu, pa je dobro s vremena na vrijeme i počastiti se ... ili barem naći "ludu" ... ha

no pročitah dosta toga i više nego dobar je, a najdublji trag je ostavila Nebo nema miljenika. Treba osjetiti.