Priče s poroda

[smucek]

Lijepa iskustva?
Da li je dovoljno upečatljiva činjenica da je porod (unatoč svojoj težini i svim otegotnim okolnostima koje sam kao i većina vas imala) i prvi dani koje sam u bolnici provela sa svojom djecom nešto čega ću se sa čežnjom sjećati sve dok budem disala ovaj zrak?
Cure pred porodom,ZAVIDIM VAM ISKRENO.

[SaveAss]

S obzirom da je moje iskustvo pozitivno, odlučila sam se na C/P texta kojeg sam prije 4 mjeseca stavila na Iskustvima

Dakle...naša priča ide ovako...

MM je najavio svoj dolazak preko vikenda i baš se mislimo u petak navečer kako bi bilo super da Borna odluči doći tog vikenda kad smo svi na okupu. Tad još nismo znali koliko je taj dječak poslušan...

Subota rano ujutro: s wc dolazim onako malo zbunjena jer sam pronašla nekakav čudnovati iscjedak koji ne liči na ništa, a pogotovo ne na ono što sam čitala da bi trebalo biti - niti je krvav, niti je sluzav.

Obavijestim MM o svemu i zaključujem kako to ipak nije ništa i kako možemo nastaviti sa spavanjem...

Negdje oko podne: nakon što se iscjedak samo pojačavao, mislim se da li da prije nazovem ginekologa i obavijestim ga o tome (pa da mi on kaže kako to nije ništa - jer to je jedino što i želim čuti) ili da ipak prije stavim kuhati ručak. Nevoljko pristajem na ono prvo.
Ginekolog kaže: "pravac moja ordinacija"...možda nije ništa, al preko telefona mi sigurno ne može više reći...

Vrag odnio šalu...sad smo MM i ja već u velikim pripremama - jel u torbi sve, s kojim trajektom idemo, padaju prve šale na račun toga kako nas je Borna ipak poslušao i odlučio doći ovog vikenda kad smo na okupu...

Unatoč svemu, još uvijek ne vjerujem kako je današnji dan - dan za rađanje. Kiša nije prestala padati cijeli dan i to je bio razlog više zašto to nije "pravi dan" - jednostavno u tim danima ljudi ostaju u toplini svog doma, a ne idu rađati...Ipak, nekako smo oboje uzbuđeni i smijemo se (možda je to bila lagana histerija, panika?)

U Splitu smo. MM me prati do vrata ordinacije, a tamo me dočekuje moj ginekolog koji nakon pregleda zaključuje "spremni ste za rađaonu". E, ljudi moji...to mi je trebao ponoviti nekoliko puta da bi "došlo" do mene.

A meni panika...tresem se...nije mi jasno kako je ovako naglo sve došlo (a mogla sam fino ostat doma i kuvat ručak)...

Stigli smo na Firule. Totalno sam izbezumljena, a suze su samo potekle onog trena kad je sestra MM rekla neka se pozdravi sa mnom, jer on dalje ne može.

Negdje je oko 5 ipo sati (vrijeme mi je jako čudno prolazilo, tako da nisam baš ni sigurna jesam li dobro zapamtila). Ulazim u predrađaonu i tamo me čeka klistir (brijanje me preskače zbog famozne brazilske depilacije ). Iako sam pomislila kako neću stići na wc na vrijeme, ipak - wc je dovoljno blizu, tako da nema straha. Ponovno zaključuju koliko sam otvorena, pitaju me jel osjećam trudove, a ja govorim da mi se blago ako su to trudovi (ništa posebno nisam osjećala). Nakon sat ipo vremena od klistira, koje sam provela u šetnji hodnikom, stavljaju me na CTG. Nema trudova ni nakon što sam tamo visila više od sat vremena. Super, mislim se, sad će me poslat na odjel i tamo ću konačno nešto pojest (sjećate se, ručak sam preskočila).

Loša strana tog čekanja je bila što sam se u tih par sati naslušala stenjanja i porođajnih muka ostalih žena koje su već bile na stolu...

Konačno sam u sobi na odjelu i nekako mi je lakše što još nije vrijeme za rađanje, što ću se konačno nahraniti i odspavati...No, kužim kako mi se bolovi lagano pojačavaju. Al i dalje ne vjerujem kako su to pravi trudovi...Sve mi je to nekako bilo izdrživo...Upoznala sam cimerice, slušala muziku, dizala se s kreveta, okretala, namiještala kako mi je odgovaralo...šetala hodnikom...sve dok nisam skužila kako mi je temperatura porasla. Tek tad sam se javila sestri. Kad smo zaključili kako imam fibru i kako su mi trudovi na 3 minute, otpratila me do rađaone. "Vratia se Šime" komentirala je jedna mlada, plava, ljubazna sestra u rađaoni kad me opet vidjela.

Bilo je to u ponoć ipo. Pregledom su zaključili kako sam otvorena 3-4 cm i otpratili me do boxa. Predrađaonu i CTG preskačem. Dr mi govori kako će mi probiti vodenjak i dati drip. Drip je jedino što sam željela preskočiti! I tu se počinjem bunit - neću drip! No dr mi objašnjava kako ne želi da dijete ostaje u fibroznom tijelu i da mi zbog toga požuruje porod. Kad je spomenula (ne)sigurnost djeteta - moja buna je ugušena. Bez pogovora pristajem da radi što treba samo da s bebačom bude sve u redu.

Ostajem dugo sama u boxu i čak mi nekako to odgovara. Ugasili su ono jako svijetlo i ostavili me...Odgovara mi mir...čak sam u tim trenucima razmišljala i o forumu (sjećala se nekih smiješnih stvari), o MM i meni i našim, internim šalama...razmišljala sam čak i o boli - kako je individualna i kako je moguće upravljati njom...Ta bol mi je mijenjala oblike, intezitet je bio drugačiji, al nikako nije bila neizdrživa....Uostalom, iz kože nisam mogla - mogla sam se samo "sprijateljiti" s boli i razmišljati kako sam svakom njenom pojavom korak bliže svom bebaču.

Od boli mi je, nećete vjerovati, u trenutku bila gora vrućina koju sam osjećala - došlo mi je da strgam onu spavačicu, zaljevala sam se vodom iz bočice koju sam ponjela još iz doma, a i razmišljala sam kako to da nikome nije palo na pamet barem ventilator stavit u rađaonu...Mrzim bit znojna i to me izluđivalo više nego sama bol...

I dok sam ja tako bila u svojim razmišljanjima, pomalo i omamljena mješavinom boli, laganog umora, znoja...u trenutku sam osjetila kako "dolazi taj trenutak" (osjećaj je kao da obavljate veliku nuždu...naravno, intezitet je drugačiji...). Jedva sam uspjela zavikati: "Sestro!" Mislila sam kako tek sada kreće "pravo rađanje" i kako tek sada kreće ona dugotrajna muka o kojoj mnoge žene govore...No, nakon tog, uslijedio je još jedan, drugi takav "pritisak" (u međuvremenu se moj box napunio ljudima koje nisam više ni prepoznavala, ni čula) - čak ni babicu (onu mladu, plavu, ljubaznu sestru) više nisam slušala kad mi je govorila kako da dišem. Iza tog, uslijedio je treći, posljednji "pritisak" i osjetila sam olakšanje. Skužila sam da sam rodila tek kad sam čula Bornu kako plače...Stavili su mi ga na prsa, a ja nisam uspjela ni zaplakati, ni poljubiti ga..samo sam ga gledala...i zbunjeno, u čudu izgovarala "ne mogu vjerovati..."

To je bio kraj tog "strašnog" poroda koji me mjesecima prije morio...mislila sam da ja to neću moći...tu bol...sve to...Al bol je tako individualna i svaki je porod priča za sebe.

Moje rađanje počelo je u ponoć ipo i trajalo je sat ipo vremena, do 1.55 - Borna je tada prvi put zaplakao

Zablude o kojima sam sa strahom slušala tijekom trudnoće:

- splitska bolnica je horor, svi su neljubazni mesari - istina je da su SVI, od sestre s prijema, pa do doktorice koja je bila na porodu bili ljubazni prema meni (i nisam imala nikakve veze, niti sam ikog podmitila!)

- epiziotomiju prvorotkinjama rade pod obavezno - čista glupost. ja imam 4 šava zahvaljujući samoj sebi jer u momentu više ništa nisam slušala što mi babica govori

- na odjelu rade sestre rospije koje jedva čekaju kad će mame okrenut glavu da im one uvale bočicu adaptiranog u usta - bullshit - ja nikog nisam davila, ni grizla da bi mi ga dali na dojenje. Zamolila sam ih da me i po noći bude da bi ga stavila na sisu i to su sve sestre poštovale.

Da rezmiram: u splitskoj bolnici dobila sam sve što god sam tražila (bez poznanstava i mita), svi su bili ljubazni, pažljivi i strpljivi, nitko me nije tretirao kao "komad mesa", već su na svako moje pitanje (a bilo ih je) strpljivo odgovarali i objasnili mi sve što me zanimalo (jedna jedina sestra s odjela je iznimka, al ta uistinu nije vrijedna spomena).

I da - ponovo bih rodila u splitskoj bolnici.
I da - ponovo bih prošla kroz istu i još jaču bol, jer ovaj anđeo koji mi sada stoji u krilu vrijedniji je od bilo kakve boli.

Bol je individualna i pohranjena u našim glavama. Na bol možemo utjecati.

Želim vam svima porod bez komplikacija, brz i lagan kakav je bio moj.

[nyn@]

misli da je pozitivno iskustvo sa poroda vrlo neobjektivna stvar.. treba znati sve činjenice i onda bi se moglo vidjeti da li je neko iskustvo zapravo pozitivno ili ne..
ja smatram svoje iskustvo pozitivno ali opet mislim da nije za ovu temu..

[Utpala]

slažem se sa nynom... Kak da svoj carski stavim pod pozitivna iskustva, a meni je bilo recimo

[SaveAss]

nyn@ kaže:

misli da je pozitivno iskustvo sa poroda vrlo neobjektivna stvar.. treba znati sve činjenice i onda bi se moglo vidjeti da li je neko iskustvo zapravo pozitivno ili ne..

definitivno!

al mislim da se ovdje traži doživljaj rodilje (a doživljaji su subjektivni, jel...). moj drip, fibra, etc sigurno (objektivno gledano) nije ništa pozitivno, al način na koji sam ja proživjela svoj porod je pozitivan.

shvatih ovaj topic kao filanje pozitivom budućim mamicama koje su u strahu od svih priča...

[stella24]

SaveAss kaže:

definitivno!

al mislim da se ovdje traži doživljaj rodilje. moj drip, fibra, etc sigurno (objektivno gledano) nije ništa pozitivno, al način na koji sam ja proživjela svoj porod je pozitivan.

shvatih ovaj topic kao filanje pozitivom budućim mamicama koje su u strahu od svih priča...

dobro si shvatila. ja tek na pola trudnoće a već noćima sanjam glupe snove jer me počela hvatat panika od poroda. bojim se te boli koja me čeka a inače sam sportski tip i nisam kukavica

[SaveAss]

evo samo da dodam...

objektivno pozitivno bi bilo da sam primjerice:

imala pogled na prirodu i čula crvkut ptičica, a ne radove s gradilišta,

da sam u predrađaoni imala loptu za skakutanje, light show i glazbu iz zvučnika po mom ukusu, a u boxu suvremene krevete za rađanje, a ne one gotovo zahrđale iz polovine prošlog stoljeća (o ambijentu bolje da i ne govorim)

objektivno bi bilo da sam imala meku, mirišljavu posteljinu, a ne da izgleda ko da je iz vojarne iz II svjetskog rata

....mogla bih unedogled nabrajat....al mislim da je poantu tu - unatoč svemu nabrojanom (objektivnom) moje iskustvo je pozitivno

[paspa]

da i moja malenkost nekaj veli...o mom prvom porodu...bilo mi je svega 18god...negdje oko 4,30 ujutro mi je pukao vodenjak...a ja sam kao znala kaj je to... došla sam buditi mamu plačući joj i govoreći da sam se popiškila i sad me nekaj boli... srećom je mama znala kaj je,otuširala sam se i mama i tata su me vozili (mm bio jadan u vojsci) u merkur.... tam su me lijepo primili (šokirani godinama),napravili ctg,obrijali i klistirali....sve sam ja to obavila bez ijednog pitanja,ali dobrano splašena...nakon 1h zahoda (došla sestra kucati jesam li dobro,a ja nisam znala smijem li i kada van.. ) otpeljaše me u boks...čula sam kako razgovaraju "da bu se mala derala ko zna kolko",pa sam shvatila da se tiče mene...e nebi riječ izustila na glas...poslali su mi dva mlada studenta koji su cijelo vrijeme bili samnom...pričali mi viceve...mokrom gazom usta močili...ma kakav sram,sam nek su oni tu...tako je to trajalo...red viceva,red trudova (ali paspa ni slovca)...i došao dr. i veli dođite u rađaonu...odhopšem ja tako i pitam kaj da radim...veli on sad tiiiiskaaajteee...i u drugom trudu u 9,50 prvorođena došla na svijet...svima sam uvijek govorila kako mi je porod ostao u najljepšoj uspomeni...zaista jest...

[cukerino77]

Hvala cure!

Save ass ti si zakon, bas to se trazilo!Tvoja je prica totalno ohrabrujuca, nadam se da cemo cut jos puno takvih!Evo ja sam odlucila slusat samo lijepe, a ne ruzne price....pusa

[cukerino77]

paspa, a kako su prosla tvoja ostala...dva poroda, ako me sjecanje dobro sluzi....ovo sto si napisala zvuci super, meni je mama bila dosta mlada kad je mene imala, kaze da je isto bila splasena, al da je svejedno ispalo dosta ok, a drugi put pak super jer je znala sta je ceka, spremila se psihicki i kako god je mogla, a imala je i srecu da je relativno brzo bila gotova....nadam se da sam pokupila njene gene...he, he

[paspa]

cukerino77 kaže:

paspa, a kako su prosla tvoja ostala...dva poroda, ako me sjecanje dobro sluzi....ovo sto si napisala zvuci super, meni je mama bila dosta mlada kad je mene imala, kaze da je isto bila splasena, al da je svejedno ispalo dosta ok, a drugi put pak super jer je znala sta je ceka, spremila se psihicki i kako god je mogla, a imala je i srecu da je relativno brzo bila gotova....nadam se da sam pokupila njene gene...he, he

...aaaa,drugi nisu baš za ovdje...

[ema1]

nyn@ kaže:

misli da je pozitivno iskustvo sa poroda vrlo neobjektivna stvar.. treba znati sve činjenice i onda bi se moglo vidjeti da li je neko iskustvo zapravo pozitivno ili ne..
ja smatram svoje iskustvo pozitivno ali opet mislim da nije za ovu temu..

Hm... pa i ona tema - "iskustva iz bolnica" je krcata bolnim i negativnim iskustvima forumašica koja također jesu neobjektivna, zašto se ovdje nebi našla i "neobjektivna pozitivna iskustva"
Ali mislim, da će i ova tema ubrzo prerast u negativna iskustva i doživljaje

SaveAss - hvala što si podjelila svoje iskustvo s nama

[cukerino77]

dakle, ja nazalost mogu samo prepricavati tudja iskustva (koliko ce to bit tocno)...evo, jedna je frendica rodila u Rijeci i zadovoljna je svime, bila je jako ZA prirodni porod i uspjela se izboriti da joj ne daju epiduralnu, drip...ona je dosta onako opustena opcenito, ne da se tek tako bedirati i sve joj je bilo cool, njen dragi je bio s njom i to "ispred" i "pomagao" babici, a nakon toga je slikao prve trenutke njihova bebolinca, kaze prekrašno ....druga pak kaze da je rodila na stolcicu, brzo i da bol nije bila neka nepodnosljiva....treca....kaze da su joj na ctg-u pratili trudove i govorili da su joj jaaaako jaki, a njoj je to bilo smjesno jer ih nije osjecala tako jakima...... cetvrta u vodi i kao nije je bolilo.....sve u svemu, uglavnom pozitivne price (mada sam detalje zaboravila), uz naravno neizostavni kraj price gdje im je nesto najljepse na svijetu svima bilo kad su ga/je napokon dobili na prsa, ah......hocu potomka!

[Patkica_ST]

Ja moram pohvalit St ginekologiju. Bila sam tri mjeseca na čuvanju trudnoće. Doktori i sestre su savršeni. Naslušala sam se svega prije bolnice i baš sam ostala iznenađena sa takvim odnosom.

[MaLo]

SaveAss kaže:

Ostajem dugo sama u boxu i čak mi nekako to odgovara. Ugasili su ono jako svijetlo i ostavili me...Odgovara mi mir...čak sam u tim trenucima razmišljala i o forumu (sjećala se nekih smiješnih stvari), o MM i meni i našim, internim šalama...razmišljala sam čak i o boli - kako je individualna i kako je moguće upravljati njom...Ta bol mi je mijenjala oblike, intezitet je bio drugačiji, al nikako nije bila neizdrživa....Uostalom, iz kože nisam mogla - mogla sam se samo "sprijateljiti" s boli i razmišljati kako sam svakom njenom pojavom korak bliže svom bebaču.

Šmrc! Mene je rasplakala!

A ovaj dio posta mi je ko da čitam neku knjigu od Paula Coelha

Ja brzo moram roditi i trebam takvu vrstu 'podrške'

[Zmijica]

edit: radjala sam u osijeku.
ja sam isla na planirani carski... i subjektivno naravno, porod mi je bio fantastican. tocno maksimum sto sam mogla dobiti u hr.
na sve sam se pripremila, noc prije sam se opustala u svom krevetu i rastezala, zaspala bez problema - rekoh samoj sebi, spavaj pa ce jutro prije doci
jedva sam cekala!
anesteziologica savrsena, sto su mi radili nisam ni vidjela (pregrada). anesteziologica je cijelo vrijeme pricala sa mnom: "evo, poceli su", "sad ce, jos malo" osjetila sam da se nesto dole dogadja, al bol nikakvu.
i onda "evo ga! ajme kakav lijepi, veliki decko!" - i maleno ljubicasto zguzvano stisnuto namrgodjeno mokro sklisko sa stisnutim sakicama... zlato mamino.
dok sam bila trudna, cesto sam se pitala kako ce izgledati. kad se rodio sve mi je izvjetrilo iz glave i nisam mogla ni zamisliti da bude drugaciji. bio je savrsen, od slijepljene kosice do malog prstica na nogici.
tu sliku zaboravit ne mogu nikada , osim ako alzhajmera ne dobijem...

sto je dalje bilo, nije vise za ovaj topik....

[mandy]

meni je moje iskustvo pozitivno...

nakon skroz uredne trudnoće kad sam fino očistila cijelu kuću na Veliku Subotu i smješala francusku salatu, istuširala se oko pola 12 i napokon legla.

Oko 12 počelo me neš bolit al kako su mi crijeva radila prekovremeno cijelu trudnoću ja pripisala bol tome. Oko pola 3 bude mene "crijeva" svako malo, ja pogledam na sat, zaspem, dok dođe sljedeća bol ja zaboravila koliko je stai bilo prije pa se premjestila u boravak i zapisivala na dugiii račun iz bille ...vidim ja to na svakih 20 min. E onda me uhvatila euforija pa sam odgledala jedan film....nakon toga spavala između trudova, a trudovi kao jača menstrualan bol....svaki disala duboko da beba ima dovoljno kisika.
U 8 došo MM i pita na koliko su...reko na 10....on odspavo do pola 10...ja kažem da su na 6-7 min. On se istuširo i oko pola 11 krenuli mi u bolnicu, trudovi na 4-5 minuta.
Stigli tamo, prije mene uveli ženu kojoj otišla plodna voda i treći porod pa ima prednost....ja sjedim u čekaoni pričam sa čistačicom i sms-am...trudovi na 4 minute al ko da ih ni nema...mogu pričat, hodat...

dođem na stol za pregled....dok postavlja milion glupih pitanja (zanimanje i sl.) i kaže otvorena 7 u trudu 8 cm....wow...ja se nadala 3-4...odma mi je lakše.
Odveo em na UZV (procjena bebe 3500)..odma u box....ja pitala jel može MM samnom ...on kaže može i tako em uveli u box, za par minuta došao MM...

stavili mi kanilu, dali spazmex, probušili vodenjak i kasnije mi dali malo dripa....
trudovi u dripu su nepravilni (u jednom trudu tri vrhunca) pa je malo više boljelo al ajde...rekli mi da kažem kad osjetim pritisak na debelo crijeveo (ko da znam gdje mi je ), nakon par trudova u dripu osjetila sam pritisak na sve dolje.....kaže dok prodišite još 3 truda i idemo ...i stvarno bilo tako..za sat vremena u 4 truda u 13.44 Miha bio vani....3650, 54 dug, preljep, topao, ljubičast....
Stavili mi ga na trbuh da se mazimo...kad su nešto završili "dolje"....odnjeli ga da ga zamotaju (nisu ga prali odma) i vratili ga da ga poljubimo tata i ja...
MM-a sterali van, mene sredili jer sam malo pukla iznutra (malac zapeo rukom...stalno su mu ruke na glavi bile...takav je i sad ), poslali u hodnik da prođe 2 sata i onda me smjestili u sobu.

Doktor i babica neki mladi, stalno mi govorili ma super to vama ide, sad će to brzo (ja mislila oni to kažu samo tako )

oko pola 6 dolazi sestra i kaže idete na wc i tuširanje.....reko jel baš moram...ona kaže morate i šta ću nego sve obavila (bilo me strah tog prvog ustajanja al eto nisam se srušila, obavila sve ko velika..)

jedina zamjerka je ta što mi nisu dali dojit zbog temperature 38......a većina žena ima povišenu temp. nakon poroda......tak da sam malca vidjela tek sutradan u 9 ujutro ipopodne oko 6 dok mi ga nisu napokon u 21 donjeli na prvi podoj...

još jedna stvar....mene uopće trudovi nisu boljeli u leđima nego u donjem dijelu trbuha.... i kad su meokretali na leđa da mepregledaju uopće nisam osjetila trudove....

[cukerino77]

Hvala Mandy, tvoja prica je odlicna, super da si je podijelila s nama! nadam se da cu u tom trenutku uspjet ostat cool ko ti i ne picit odmah u bolnicu, jer je definitivno bolje prvo pogledat film koji ce te dekoncentrirat s bolova i odmarat doma, negodoci ranije u bolnicu, pa lezat ko jadna wedding prikopcana milion sati na sve i svasta!

[*Mistique*]

bok svima! recite mi ima li tko od vas iskustva iz Splitskog rodilišta i kakva? meni je termin 14.9. i još uvijek razmišljam gdje bi rodila!?čak sam na pameti imala i odlazak u Rijeku,i porod u vodi....ali opet treba priječi sav taj put,pogoditi pravo vrijeme i sve to! Što vi kažete????

[EllaH]

*Mistique* kaže:

bok svima! recite mi ima li tko od vas iskustva iz Splitskog rodilišta i kakva? meni je termin 14.9. i još uvijek razmišljam gdje bi rodila!?čak sam na pameti imala i odlazak u Rijeku,i porod u vodi....ali opet treba priječi sav taj put,pogoditi pravo vrijeme i sve to! Što vi kažete????

imaš na stranici prije veliki post o iskustvu iz splitske bolnice.. mislim da je od save ass.. a svako ti je rodilište i iskustvo iz rodilišta velika razlika od trudnice do trudnice.. ako ide prirodno lagano onda će ići kao mojoj tetki koja nije stigla otići iz vlastitog dnevnog boravka, a ako ne ide onda se namučiš kao moja mama sa mnom iako su bili i doktori i svi oko nje.. i za rodrlišta na lošem glasu čula sam prelijepa iskustva, a dogodi se i teških poroda u tim rajevima na zemlji zvanim rijeka ili varaždin i sl.. sve je to ipak osobno iskustvo