Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 04.12.2012., 19:17   #21
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
tako bih voljela biti sebična i misliti malo samo na sebe,ali zadnja sam na popisu...uhvatim se kako se brinem o budućnosti bivšeg supruga koji me je doveo do psihičkog sloma,tukao me,ma neznam što nije,,,uvijek sam nalazila opravdanje za njega,jadan,nešto sam krivo rekla-dobar je on čovjek,nije htio...ja trebam biti bolja...
Ponašati se u suprotnosti s ovim boldanim nikako ne znači biti sebičan, nego znači voljeti se i imati samopoštovanje. Ne treba to brkati jer je razlika ogromna. Niti se osjećati krivim zbog takve 'sebičnosti'. Slobodno budi takva.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć..
.
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2012., 19:49   #22
Nisam imala iskustvo rastave ali ,iskustva s prazninom i tugom jesam.
Mislim da jedino što možeš učiniti je da prođe vrijeme.
Svaka bol s vremenom blijedi i otupi, a kad otupi onda možeš pustiti bol.

Tuga je posljedica nečeg lošeg a nije tvoje obilježje , tuga i praznina nisu dio tebe.

To što ne mrziš bivšeg supruga usprkos tome što je bio nasilan prema tebi
pokazuje da si veliki čovjek.
Sad moraš mislit na sebe ojačat si samopouzdanje i samopoštovanje.
__________________
svaki je ljudski život važan bez obzira koliko nevidljiv bio.
Everything that's realistic has some sort of ugliness in it. Even a flower is ugly when it wilts, a bird when it seeks its prey, the ocean when it becomes violent.
ashes animae is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2012., 20:01   #23
prvo i osnovno je oprostiti sebi neuspjeh unatoč silnom trudu.
Za vezu/ples je potrebno dvoje a prema tvom opisu njegovog ponašanja on je odavno prestao plesati s tobom.

A drugo, ništa manje važno od prvoga, je početi cijeniti sebe
__________________
"Forumaš ima pravo kad ga ima,
ako ga ima! (no obično ga nikad nema)"
RedSonia is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2012., 21:33   #24
hvala vam,,,znam,svjesna sam svega o čemu pričate..
mislim da sam izgubila sebe u tom braku,postala sve ono što je on htio,izgubila svoje želje,zatomila osjećaje i zato je sve to tako na kraju pogubno utjecalo na moje zdravlje...
10 godina sam se držala,nisam klonula,borila se,,,no odjednom sam se slomila i nisam više mogla..sad još moram srediti sve te nagomilane osjećaje...a svi vi koji se nosite s takvim teretom dobro znate o čemu govorim...
shvatila sam da prvo moram znati cijeniti sebe kako bih mogla i druge...podcjenjivala sam se sve ove godine jer sam slušala sve,samo ne sebe...
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2012., 21:37   #25
Quote:
nmmal5 kaže: Pogledaj post
Ne znam da li će biti bolje jer sam ja tek na početku(6 mjeseci),ali jako dobro razumijem kako se osjećaš

ooo znam kako ti je,,,prvih par mjeseci bilo je pa skoro neizdrživo,mislila sam da neću izdržati...ali jesam,,,i ide na bolje,počela sam se radovati sitnicama,malim stvarima,pa i kad promijenim boju kose,,,

bit će bolje,vjeruj mi,,,samo trebaš izdržati,i živjeti dan po dan...
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2012., 18:57   #26
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
ooo znam kako ti je,,,prvih par mjeseci bilo je pa skoro neizdrživo,mislila sam da neću izdržati...ali jesam,,,i ide na bolje,počela sam se radovati sitnicama,malim stvarima,pa i kad promijenim boju kose,,,

bit će bolje,vjeruj mi,,,samo trebaš izdržati,i živjeti dan po dan...
Pokušaj se sjetiti sebe prije njega, kakva si bila, što te zanimalo, veselilo... i naći modus da opet postaneš takva osoba.
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2012., 21:12   #27
Quote:
~Scarlet~ kaže: Pogledaj post
Pokušaj se sjetiti sebe prije njega, kakva si bila, što te zanimalo, veselilo... i naći modus da opet postaneš takva osoba.
hvala ti
da,laganim koracima počinjem se vraćati "sebi",,,voljela sam pisati,,nagrađivana za literarne izričaje razne tematike,to sam zapustila u braku jer nisam imala vremena a ni on nije shvaćao da to volim,to je za njega bila glupost,,
htjela sam upisati faks prije braka ali roditelji nisu imali novaca i mogu reći da sam tiho patila za tim,,sanjala sam ga godinama,kako sjedim u klupi i učim,kad sam to bivšem spomenula,ispsovao me tako da više o tome nisam glasno ni razmišljala,,,ali evo,uštedjela sam za prvu godinu izvanrednog studija koji ću upisati na proljeće,ako sve bude u redu,nadam se da hoće
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2012., 22:50   #28
Quote:
sanja zadar kaže: Pogledaj post
kako zivjeti dalje i vratiti osmjeh na lice sebi i svojoj djeci nakon tolkih godina zivota uz muza zlostavljača i tiranina,koji mi je uništio samopouzdanje,oziljke po tijelu i na duši,zivot u bjedi i oskudici,nakon što sam uspjela pobječi iz tog pakla i krenuti mic po mic dalje sa zivotom,radom,psihom,al svega nam nedostaje al najviše moje sreče
znam kako ti je,,,otišla sam od nasilnika,,,bilo je gadno,,,ali vrijeme nekako kao da liječi rane,mada vjerujem da će uvijek ostati ožiljci...pokušaj početi ostvarivati nešto što te veseli a nisi mogla dok si bila s njim...

Zadnje uređivanje Pringles : 05.12.2012. at 23:30. Reason: kvotanje posta zbog spajanja tema
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2012., 00:06   #29
odgovor

Quote:
dead-as-a-rock kaže: Pogledaj post
Ne znam baš da je tako.
Ja sam i vedra i zadovoljna i nemam osjećaj neuspjeha ili osjećaje kakve osjećaju neke druge žene,ali srce...nema srca više...
i moje je srce davno iščupano i duša utrnula
__________________
ko se nije rodija s dišpetom u sebi,ne moze zajebati sve zivotne bure i oluje
Samo Sanja is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2012., 19:31   #30
Kako preboljeti razvod?

Ispričavam se unaprijed ako postoji slična tema...ali ovu temu želim baš ovdje,,,jer su osjećaji ti koji me sputavaju i vraćaju u prošlost...i strahovi...zapravo,pun paket osjećaj koji se samo izmjenjuju...tuga,ljutnja,duboka patnja,žaljenje,zabrinutost za bivšeg supruga,zabrinutost za djecu,,,,i tako skoro dvije godine...
moram priznati da mi se vratila volja za životom i da se ipak osjećam bolje s vremenom...ali me zanima,,kad se čovjek i vrati li se ikad u normalu nakon razvoda? kako prekrižiti prošlost i krenuti dalje? opet se radovati životu?
jako patim zbog djece, neprestano brinem o njihovim osjećajima zbog razvoda i to mi jako šteti,,,osjećam da ne zaslužujem više ikad pravo na sreću jer mislim da će u djeci ostati uvijek bolni ožiljak zbog razvoda...upravo zbog toga,mislim da zavrijeđujem patiti i da je krivo sve što se ne tiče brige o njima..
brinem i o osjećajima bivšeg supruga,,često se uhvatim kako sam ljuta na njega,bio je puno puta nemilosrdan prema meni,nisu ga boljele moje suze niti moje molitve da me prestane mučiti,,,a mene sad bole njegove....jesam li ja normalna? što nije u redu sa mnom? kako da stavim te svoje osjećaje pod kontrolu?
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2012., 19:43   #31
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
Ispričavam se unaprijed ako postoji slična tema...ali ovu temu želim baš ovdje,,,jer su osjećaji ti koji me sputavaju i vraćaju u prošlost...i strahovi...zapravo,pun paket osjećaj koji se samo izmjenjuju...tuga,ljutnja,duboka patnja,žaljenje,zabrinutost za bivšeg supruga,zabrinutost za djecu,,,,i tako skoro dvije godine...
moram priznati da mi se vratila volja za životom i da se ipak osjećam bolje s vremenom...ali me zanima,,kad se čovjek i vrati li se ikad u normalu nakon razvoda? kako prekrižiti prošlost i krenuti dalje? opet se radovati životu?
jako patim zbog djece, neprestano brinem o njihovim osjećajima zbog razvoda i to mi jako šteti,,,osjećam da ne zaslužujem više ikad pravo na sreću jer mislim da će u djeci ostati uvijek bolni ožiljak zbog razvoda...upravo zbog toga,mislim da zavrijeđujem patiti i da je krivo sve što se ne tiče brige o njima..
brinem i o osjećajima bivšeg supruga,,često se uhvatim kako sam ljuta na njega,bio je puno puta nemilosrdan prema meni,nisu ga boljele moje suze niti moje molitve da me prestane mučiti,,,a mene sad bole njegove....jesam li ja normalna? što nije u redu sa mnom? kako da stavim te svoje osjećaje pod kontrolu?

Ponekad je lakše odvojiti živote nego živjeti život pun svađa, prepirki, predbacivanja, nekad je za djecu zdravije da mama i tata ne žive skupa nego da se međusobno glože.

Zašto si zabrinuta za bivšeg supruga?
Koliko su stara djeca?
Kako je izgledao razvod, kako izgleda vaš život nakon njega? Je li bilo zlostavljanja?
Znaju li djeca da ih oboje i dalje volite? Da ste njihovi roditelji bez obzira na vaš međusobni odnos?

Ne pitam te to iz puke znatiželje, nego da dobijem širu sliku o tvome braku, žvotu nakon braka, odnosu s bivšim mužem i djecom...
__________________
Nebo mi visoko, a zemlja tvrda.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2012., 20:36   #32
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Ponekad je lakše odvojiti živote nego živjeti život pun svađa, prepirki, predbacivanja, nekad je za djecu zdravije da mama i tata ne žive skupa nego da se međusobno glože.

Zašto si zabrinuta za bivšeg supruga?
Koliko su stara djeca?
Kako je izgledao razvod, kako izgleda vaš život nakon njega? Je li bilo zlostavljanja?
Znaju li djeca da ih oboje i dalje volite? Da ste njihovi roditelji bez obzira na vaš međusobni odnos?

Ne pitam te to iz puke znatiželje, nego da dobijem širu sliku o tvome braku, žvotu nakon braka, odnosu s bivšim mužem i djecom...
već sam pisala o tome na pdf rastave,ali mene najviše muče od svega ti moji uzdrmani osjećaji i zato mislim da ću ovdje dobiti neke odgovore koje će mi pomoći....

da,muž me je godinama psihički zlostavljao,ponižavao,ograničavao izlaske iz kuće,na to misilim,vikao je na mene kad odem mami ili bratu,nije mi dao raditti a svaku kunu sam morala moliti,stalno je dizao ruku na mene,što je u meni izazvalo strah od njega,nekad me je znao i udariti itd...
da,uspjeli smo normalno funkcionirati nakon razvoda zbog djece i mislim da je to dobro ispalo,izbjegavam konflikte i djeci pružam svu svoju brigu i ljubav,a vidim da se i on trudi...
zašto ga žalim? jednostavno sam takva,neznam zašto,,dok smo bili u braku sve sam mu opraštala jer mi ga je bilo žao,jer je govorio da više neće i da nije htio...žalim ga jer nije imao lako djetinjstvo i jer mu je otac počinio suicid...ali više nisam mogla jer on nije imao ni malo razumijevanja i poštivanja prema meni,,,nije ga bilo briga kad me je trudnu udario i kad sam pala u depresiju,,,ne znam,kao da je moja bol prihvatljiva a njegova ne...ne osjećam se dobro u svojoj koži,,,želim biti osoba koja će više misliti na sebe i svoje želje,svoje emocije,,ali nikako da to postignem,,,,
onda razmišljam,,,nisam ni ja imala lako djetinjstvo,kao mnogi od nas,bila sam često željna dobrog ručka,otac je često psovao i vikao,,,a nikog zbog toga ne maltretiram i nikog ne krivim zbog toga,,,to sam ostavila iza sebe odavno...i ne prigovaram zbog ničega ni roditeljima,živjeli su kako su mogli i znali...
jednostavno,želim srediti te osjećaje a ne znam kako
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2012., 23:46   #33
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
da,muž me je godinama psihički zlostavljao,ponižavao,ograničavao izlaske iz kuće,na to misilim,vikao je na mene kad odem mami ili bratu,nije mi dao raditti a svaku kunu sam morala moliti,stalno je dizao ruku na mene,što je u meni izazvalo strah od njega,nekad me je znao i udariti itd...
da,uspjeli smo normalno funkcionirati nakon razvoda zbog djece i mislim da je to dobro ispalo,izbjegavam konflikte i djeci pružam svu svoju brigu i ljubav,a vidim da se i on trudi...
Vidim da ti nije bilo lako u tom braku. Drago mi je da je u vezi djece ispalo sve barem civilizirano, kako pišeš, da se niste još preko njihoih leđa prepucavali; roditelji često znaju koristiti djecu i manipulirati njima kako bi povrijedili bivšeg supružnika.

Ono što se meni čini jest da si doživjela veliku promjenu; ma kako to nelogično zvučalo, ti si u takvom braku imala neku stabilnost, makar i na takav ružan način, znala si što očekivati, a kad čovjek kreće u samostalan život, ostavlja skoro sve za sobom, cijeli jedan životni stil, propali brak (u koji sigurno nijedno od vas nije ušlo s očekivanjem da će propasti), razumljivo je da se javlja nesigurnost i suprotstavljeni osjećaji, uzburkane emocije, čas jedne, čas druge, često i istodobno.

Quote:
zašto ga žalim? jednostavno sam takva,neznam zašto,,dok smo bili u braku sve sam mu opraštala jer mi ga je bilo žao,jer je govorio da više neće i da nije htio...žalim ga jer nije imao lako djetinjstvo i jer mu je otac počinio suicid...ali više nisam mogla jer on nije imao ni malo razumijevanja i poštivanja prema meni,,,nije ga bilo briga kad me je trudnu udario i kad sam pala u depresiju,,,ne znam,kao da je moja bol prihvatljiva a njegova ne...ne osjećam se dobro u svojoj koži,,,želim biti osoba koja će više misliti na sebe i svoje želje,svoje emocije,,ali nikako da to postignem,,,,
onda razmišljam,,,nisam ni ja imala lako djetinjstvo,kao mnogi od nas,bila sam često željna dobrog ručka,otac je često psovao i vikao,,,a nikog zbog toga ne maltretiram i nikog ne krivim zbog toga,,,to sam ostavila iza sebe odavno...i ne prigovaram zbog ničega ni roditeljima,živjeli su kako su mogli i znali...
jednostavno,želim srediti te osjećaje a ne znam kako
S jedne strane se trudiš razumjeti zašto je on takav kakav jest; na koncu, to je čovjek kojeg si vjerojatno jedan dio života voljela, s druge strane, povrijedio te, sustavno te omalovažavao, iskorištavao i zlostavljao. Neki ljudi doista ne znaju ophoditi se s ljudima na lijep način, neki pokazuju ljubav batinama jer drugačije nisu naučili, imali su groznu okolinu a sami u sebi nisu imali kapacitete boriti se protiv takvog odgoja.
Ti si, čini se, imala neke kapacitete da ne odrasteš u zlostavljačicu, da ljubav i druge emocije znaš ispoljiti na druge, prikladnije načine, on, izgleda, nije bio te sreće.
Ipak, postupci prema drugim ljudima često su važniji od emocija i nitko ne zaslužuje zlostavljanje, pa čak i ako je ono očajnički pokušaj da se pokaže ljubav. Ma koliko te je on možda volio, ti kao ljudsko biće zaslužuješ da ti se to pokaže na tebi prihvatljiv način, bez obzira na nečije teško djetinjstvo (koje možeš razumjeti, ali ono ne opravdava nasilje i tretiranje druge osobe kao što je on tretirao tebe).

Koliko god ga žalila i možda mu željela dobro, jer možda i nije on u potpunosti kriv za to kako je i u kakvu osobu odrastao, možda se čak možeš i poistovijetiti s tim, mislim da je najvažnije da si učinila na dobrobit svoje djece, a to je da si ih maknula iz obitelji u kojoj je normalno tući i vrijeđati nekoga koga navodno voliš; dala si im šansu da vide kako ljubav i poštovanje zapravo trebaju izgledati i time im dala najveću popudbinu i nasljedstvo za budućnost. Tvoja djeca, ma kako im razvod možda štetio (jer to nije ugodno iskustvo ni za koga), dobila su priliku odrastati u okolini bez obiteljskog nasilja, što je jedno od njihovih temeljnih prava.

Što se tiče emocija prema bivšem suprugu, znaj da je u redu osjećati se ovako kako opisuješ i imati čak i podvojene osjećaje; tvoja je bol itekako prihvatljiva, kao i tvoje suosjećanje prema njemu, ali i tvoja želja da kreneš dalje i iskoristiš maksimum od života. Kad te netko sustavno i dugo omalovažava i vrijeđa, nakon nekog mu vremena povjeruješ i ostaneš u uvjerenju da ne vrijediš i da ne zaslužuješ ništa dobro. To nije istina. Svatko je odgovoran za svoje postupke, tako je i tvoj bivši muž odgovoran za svoje; kod tebe je dobio priliku i nanio ti štetu (koja, srećom, nije nenadoknadiva); ono što ti sada možeš jest pružiti sebi priliku za sreću, za život bez nasilja, okrivljavanja, možeš gledati svoju djecu koja ne moraju odrastati učeći da je brak ono kad tata tuče mamu.

Evo, post mi je malo zbrkan, ali nadam se da si razumjela što pokušavam reći
__________________
Nebo mi visoko, a zemlja tvrda.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.01.2013., 14:08   #34
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Vidim da ti nije bilo lako u tom braku. Drago mi je da je u vezi djece ispalo sve barem civilizirano, kako pišeš, da se niste još preko njihoih leđa prepucavali; roditelji često znaju koristiti djecu i manipulirati njima kako bi povrijedili bivšeg supružnika.

Ono što se meni čini jest da si doživjela veliku promjenu; ma kako to nelogično zvučalo, ti si u takvom braku imala neku stabilnost, makar i na takav ružan način, znala si što očekivati, a kad čovjek kreće u samostalan život, ostavlja skoro sve za sobom, cijeli jedan životni stil, propali brak (u koji sigurno nijedno od vas nije ušlo s očekivanjem da će propasti), razumljivo je da se javlja nesigurnost i suprotstavljeni osjećaji, uzburkane emocije, čas jedne, čas druge, često i istodobno.



S jedne strane se trudiš razumjeti zašto je on takav kakav jest; na koncu, to je čovjek kojeg si vjerojatno jedan dio života voljela, s druge strane, povrijedio te, sustavno te omalovažavao, iskorištavao i zlostavljao. Neki ljudi doista ne znaju ophoditi se s ljudima na lijep način, neki pokazuju ljubav batinama jer drugačije nisu naučili, imali su groznu okolinu a sami u sebi nisu imali kapacitete boriti se protiv takvog odgoja.
Ti si, čini se, imala neke kapacitete da ne odrasteš u zlostavljačicu, da ljubav i druge emocije znaš ispoljiti na druge, prikladnije načine, on, izgleda, nije bio te sreće.
Ipak, postupci prema drugim ljudima često su važniji od emocija i nitko ne zaslužuje zlostavljanje, pa čak i ako je ono očajnički pokušaj da se pokaže ljubav. Ma koliko te je on možda volio, ti kao ljudsko biće zaslužuješ da ti se to pokaže na tebi prihvatljiv način, bez obzira na nečije teško djetinjstvo (koje možeš razumjeti, ali ono ne opravdava nasilje i tretiranje druge osobe kao što je on tretirao tebe).

Koliko god ga žalila i možda mu željela dobro, jer možda i nije on u potpunosti kriv za to kako je i u kakvu osobu odrastao, možda se čak možeš i poistovijetiti s tim, mislim da je najvažnije da si učinila na dobrobit svoje djece, a to je da si ih maknula iz obitelji u kojoj je normalno tući i vrijeđati nekoga koga navodno voliš; dala si im šansu da vide kako ljubav i poštovanje zapravo trebaju izgledati i time im dala najveću popudbinu i nasljedstvo za budućnost. Tvoja djeca, ma kako im razvod možda štetio (jer to nije ugodno iskustvo ni za koga), dobila su priliku odrastati u okolini bez obiteljskog nasilja, što je jedno od njihovih temeljnih prava.

Što se tiče emocija prema bivšem suprugu, znaj da je u redu osjećati se ovako kako opisuješ i imati čak i podvojene osjećaje; tvoja je bol itekako prihvatljiva, kao i tvoje suosjećanje prema njemu, ali i tvoja želja da kreneš dalje i iskoristiš maksimum od života. Kad te netko sustavno i dugo omalovažava i vrijeđa, nakon nekog mu vremena povjeruješ i ostaneš u uvjerenju da ne vrijediš i da ne zaslužuješ ništa dobro. To nije istina. Svatko je odgovoran za svoje postupke, tako je i tvoj bivši muž odgovoran za svoje; kod tebe je dobio priliku i nanio ti štetu (koja, srećom, nije nenadoknadiva); ono što ti sada možeš jest pružiti sebi priliku za sreću, za život bez nasilja, okrivljavanja, možeš gledati svoju djecu koja ne moraju odrastati učeći da je brak ono kad tata tuče mamu.

Evo, post mi je malo zbrkan, ali nadam se da si razumjela što pokušavam reći
hvala ti! puno mi znače tvoje riječi,,,znam puno toga sama i vjerujem da sam napravila sve što sam mogla da održim taj brak,,,ali jednostavno,dođe trenutak kad čovjek pukne i kad ne može više!
samo želim,a to sam mu milju puta i rekla-da budemo u dobrim odnosima zbog djece,,,njemu želim da bude jednom sretan,od srca,doista,,,da nastavi sa svojim životom i da iz nekih pogrešaka izvuče poantu...ja jesam
TenaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2013., 01:12   #35
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
hvala ti! puno mi znače tvoje riječi,,,znam puno toga sama i vjerujem da sam napravila sve što sam mogla da održim taj brak,,,ali jednostavno,dođe trenutak kad čovjek pukne i kad ne može više!
Naravno i to je u redu; svatko ima neku granicu do koje može sebe davati drugima i kapacitete kojima se može nositi sa svime, ali i svatko je odgovoran za svoje vlastito zdravlje. Jedna mudra profesorica mi je jednom rekla "ako ti nećeš paziti na sebe, nitko drugi neće paziti na tebe" - ta izjava zvuči grubo i tužno, no u suštini je tako - sami smo odgovorni za svoju dobrobit.

Quote:
samo želim,a to sam mu milju puta i rekla-da budemo u dobrim odnosima zbog djece,,,njemu želim da bude jednom sretan,od srca,doista,,,da nastavi sa svojim životom i da iz nekih pogrešaka izvuče poantu...ja jesam
I što on kaže na to?
__________________
Nebo mi visoko, a zemlja tvrda.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2017., 10:28   #36
Quote:
TenaX kaže: Pogledaj post
ovo je pdf za mene

sve patnje i boli upravo izlaze iz srca,,i mislim da tko ima veće srce,taj više i duže pati..ovdje bih toliko mogla o tome,,i mislim da sam ovdje našla pravu škvadru
znam ja u čemu je moj problem,,,to srce,hebeno srce koje bih da mogu,izvadila,ali ne mogu...
jako sam empatična,ono,nisam ni znala što znači taj pojam,dok mi jedna psihijatrica nije protumačila
žalim za svakom krivom izgovorenom riječi po par dana,plačem nad tuđom nesrećom,brinem o osjećajima bivšeg muža,,,vjerujete mi li? mislite li da sam luda?
tako bih voljela biti sebična i misliti malo samo na sebe,ali zadnja sam na popisu...uhvatim se kako se brinem o budućnosti bivšeg supruga koji me je doveo do psihičkog sloma,tukao me,ma neznam što nije,,,uvijek sam nalazila opravdanje za njega,jadan,nešto sam krivo rekla-dobar je on čovjek,nije htio...ja trebam biti bolja...kad sam se slomila,otišla sam s djecom..ne volim ga,ne mrzim ga,samo ga želim podalje od sebe..ali tu je,uvijek kao sjena,,,i kad pomislim da sam napravila korak naprijed,on je tu,da zakoračim korak unazad...
voljela bih biti hladna,izvrijeđat ga..ali ne ide iz usta...
Uspjeh zlostavljača je kad povjerujemo da mi nismo dobri i da je on s razlogom provodio svoje omalovažavanje i zlostavljanje. Nema nitko pravo maltretirati drugu osobu Ako ne možete zajedno postoji razlaz. Takvi nikad neće biti zadovoljni i u očima takvog tipa nikad nećemo bti dobri. Uzaludno je i besmisleno pokušati ugoditi zlostavljačima. Najpametnije je otići i povratiti svoje samopouzdanje, samopoštovanje i život
Kleopatre is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2017., 12:00   #37
Quote:
Kleopatre kaže: Pogledaj post
Uspjeh zlostavljača je kad povjerujemo da mi nismo dobri i da je on s razlogom provodio svoje omalovažavanje i zlostavljanje. Nema nitko pravo maltretirati drugu osobu Ako ne možete zajedno postoji razlaz. Takvi nikad neće biti zadovoljni i u očima takvog tipa nikad nećemo bti dobri. Uzaludno je i besmisleno pokušati ugoditi zlostavljačima. Najpametnije je otići i povratiti svoje samopouzdanje, samopoštovanje i život
uf, meni se čini da ovome svemu uvjek prethodi baš taj nedostatak samopuzdanja i prije veze sa nasilnikom, odrastanje uz barem jednog otrovnog roditelja, a veza sa nasilnikom je samo proizvod nečeg što je u osobi puno duže. zato mislim da nakon takve veze, kada se osigura egzistencija i mir, počnu izlaziti isti strahovi, tjeskobe i nesigurnost koja je postojala i prije u osobi a rezultirala je upravo sa zaljubljivanjem u neadekvatnu sjebanu osobu. nije moglo drugačije.
ko može, trebao bi na pt, ako ima snage jednom za svagda iskopati uzrok osječaju da voljeti sebe je sebičnost, od kuda im to u glavi, ko h je tome naučio, bla..puno posla. inače se za par godina ponovi isto sranje. isti problemi i na poslu, obitelji, vezama, prijateljsvima, manje ekstremno ali bazno ista sranje, bez šamara ali emotivno isto.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2017., 12:08   #38
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
uf, meni se čini da ovome svemu uvjek prethodi baš taj nedostatak samopuzdanja i prije veze sa nasilnikom, odrastanje uz barem jednog otrovnog roditelja, a veza sa nasilnikom je samo proizvod nečeg što je u osobi puno duže...
exactly

i to je samo početak priče...
__________________
so long, and thanks for all the fish
Azzura is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:36.