Problemi s vrtićem - loša iskustva

[alapača]

utješila si me puno, hvala Ti!
ne kužim zašto mi se već netko nije obratio na ovakav način, sve bi bilo u redu

[Samojedica]

alapača kaže:

utješila si me puno, hvala Ti!
ne kužim zašto mi se već netko nije obratio na ovakav način, sve bi bilo u redu

Ma i meni su se tete na početku činile bez emocija. Naravno, moja princeza.
Ali maze one njih.
Sada je promjenila tetu i tražila je da sadašnju tetu molim da ode svojoj staroj teti koja je u prizemlju nekada u posjet. I ode -sama.
Ja sam po dolasku u vrtić dala poljubac, ako bi se krenule ljubiti suze bi krenule kao lude.
Ako sam slučajno nešto trebala tetu pa se sa njom zadržala u razgovoru isto je plakala molečiva pogleda. Ne kažem da mi nije bilo teško. Je. Ali morala sam biti čvrsta.
Ja sam napravila to da sam uvijek po dolasku po nju ušla u grupu i zezala se sa klincima.
Već su me svi sa vrata znali. I uvijek sam imala za njih žvake
To je bilo mojoj maloj uvijek super jer sam znala svakog klinca poimence i oni mene.
Ne bi samo ona skočila na mene kada bih došla nego svi zajedno.
Možda zbog žvaka
Ali uglavnom, upoznala sam i roditelje i tete jako dobro. Trudila sam se maksimalno jer mi je to bio jako težak period u životu. Rastajala sam se, jedva odvojila malu od mame od ex koja ju je do tada čuvala i vukla sa svojim babama po kavama, mala se ponašala kao stara gospođa.
Vukla sam ju pješke i po snijegu i po kiši dva km do vrtića pješke. Užasno teško razdoblje. Ali izdražale smo. Mnogo smo nas dvije pričale i oni puno razumiju čak i sa 3 godine.
Znam da je tetama znala reći biti ču hrabra jer sam joj to ja ponavljala svako jutro u 5.30 kada smo se pakirale za vrtić. I bio je moj miš hrabar. Probala je manipulirati ali iako sama nisam si to dopustila.
i dan danas ima posložene stvari. I zna se red u kući. Tamo nauče i spremati iza sebe i prati zubiće i sami si uzimati klopu, i postaviti se kada se sa nekim posvađaju (a toga će biti) a onda ti kao mudra mama djeliš savjete kako se pomiriti
I zna da u 20.00 sati mora biti u krpama jer ju sutra čeka vrtić. Nekako je i takav red dobar za njih a i za nas roditelje.
Aktivno kao roditelji sudjelujte na svim radionicama, događajima (svi na tim predstavama nosimo kamere, fotiće kao bolesnici), pripremi se na hrpu crteža koje ćete svakog dana vući iz vrtića (ja ih imam čak po torbi, jaknama).
Vidjet ćeš kako je to sve slatko.
Normalno pošto sad kreće biti će malo oslabljen i imunitet jer nije do sada bila u kontaktu sa tolikom djecom. I to sam prošla.
Ali znaš, bolje sada da stekne imunitet nego da ju to pokosi u školi jer ipak u školi moraju nadoknaditi gradivo.
I već negdje sa 5 godina tete sa njima rade i slova, brojeve, uče ih kako prelaziti preko ceste, plešu, imaju lutkarske predstave, čak ujutro imaju vježbe
I onda svi u 12.00 zalegnu u krevet. Jedino što se stalno cerekaju pa ne daju jedan drugom spavati.
Ma slatki su.
Pripremi se da će biti i zločeste djece koja Dori neće odgovarati niti će razumjeti zašto su takva ali to se sve riješi kroz razgovor sa njima.
Ma biti će veselja, vidjet ćeš

[Samojedica]

Zaboravih spomenuti!
A za majčin dan tete uvijek sa djecom pripreme čestitke za mame.
To je nešto posebno.

još kada krenu pjesmice na predstavama o ulozi mame i tate u njihovim životima i kako ih vole jednostavno zaplačeš od sreće i ponosa što je to tvoje dijete.

[Samojedica]

Uh, nikako da prestanem.
Za maškare se isto svi urede, slatki kao bonkači
Ako ima rođendan u vrijeme dok vrtić traje ujutro dođem, dogovorim se sa tetama. naljepim natpis - sretan rođendan, kupim ledo tortu (to jedino dopuste) nešto voća, slatkiša, sve ukrasim balonima i moja princeza bude oduševljena.-
Za prošli rođendan su joj sva djeca nešto nacrtala i onda joj je to teta uvezla kao malu knjiga za uspomenu sa posvetom.

Ma neću više - nadam se da se sad osjećaš bolje.

[Amrićak]

Samojedica sve si divno rekla
Ja moram napomenut da koliko god to njima bio samo posao,one tu djecu vole...Pa kako ne bi??? Recimo jasličke tete....bile su uz moje dijete skoro svakodnevno 2 godine...u tom periodu kao i mi roditelji,tako su i one bile dio njihovih odrastanja...imali su bebice koje čak ni hodati nisu znali,teški sa uspavljivanjem,bočice,dudice,pelene...sve smo to kroz te dvije godine s njima prošle i radovale su se s nama svakom našem uspijehu...
Te male bebice postali su mali fakini i fakinke i sad dobili novu tetu Mojem djetetu teta Dijana nedostaje,moram priznati i meni...kad ih posjeti u novoj sobici to bude velika sreća i veselje....jer oni se u jasličkoj dobi prije svega vežu i traže utjehu u teti,društvo njihovo im i neznači puno...
Sada recimo kad smo i mi krenuli ovaj tjedan nakon ljetne stanke,i dobili dvije nove tete moje dijete zbog tih teta nije imao nikakvu krizu jer sada je već socijaliziran i prijatelji njegovi mu puno više znače...

[Cattleya]

shempio kaže:

nemaš pojma o čemu pričaš ...
mala je prekjučer prvi dan bila u vrtiću, kako misliš traje i ne prestaje (dva dana???)
ne, nisam rekao da su problematična djeca koja nisu bila u vrtiću, nego sam rekao da su problematični roditelji koji se tako ponašaju, bez da pokušaju riješiti problem - izvlačenje klinca iz vrtića nakon dva dana nije rješavanje problema, nego zakopavanje još dublje.... e, o tome pričam ...
očito sam te pecnuo, nije mi to bio cilj, nego želim ukazati na to da me može biti uvijek onako kako djeca žele jer inače stvaramo idiote od njih (se slažeš?)
ali očito nismo na istoj valnoj - ili ne kužiš što želim reći, ili se praviš da ne kužiš...

Koja mala? Od alapače? Nisam se referirala na nju uopće nego na tvoj post koji sam razumjela na način da ako roditelj osluškuje želje i potrebe svog djeteta, od njega će napravit kretena i idiota jer mu dopušta 'sve što poželi'.
Moju poantu ti nisi shvatio, a to je da su djeca heterogena populacija i da različito doživljavaju i prihvaćaju stvari te je neko dijete za nešto, a neko drugo nije. Ima klinaca koji zapomažu i stalno moljakaju da ne idu u vrtić usprkos tome što mjesecima idu, dakle, ne cendraju nego usrdno mole.
Htjedoh ti reći da općenite zaključke ne možeš donositi na par primjera iz svoje okoline.
I opet se vraćam na tvoj primjer ono dvoje 'problematične' djece. S obzirom da djeca nisu tvoja, ne znaš zbog čega su problematična. Možda samo ispisivanje iz vrtića je u načelu bio dobar pozet za tu djecu kao i za djecu vrtićke grupe s kojima su trebala ići.
I slažem se da djeca ne trebaju dobiti 'sve što požele', ali ajmo biti kritični prema samima sebi- kad to djeca uistinu dobiju ono što stvarno žele i koliko puta dnevno ponoviš djetetu rečenicu 'ne možeš dobiti sve što poželiš'?
Toliko jer idemo u off.

[antik]

Aruena kaže:

Mislim da pretjerujete...

ne, ali, možda smo pretjerano emotivni roditelji...

[xedos]

Mislim da svi malo krivo prilazite problemu. Jedno je sigurno, da u vrtićima ima teta koje i nisu za taj posao a isto tako ima i roditelja koji krivo odgajaju djecu. Kad se tako gleda svi ste u pravu ili niste. Po meni bi trebalo poraditi sa nekim tetama i sa nekim roditeljima (ne mislim ništa drastično, već uputiti ih u probleme kojih očito nisu svjesni) i pomoći toj djeci jer ipak ona najviše stradaju. Ako neke tete nemaju šlifa za raditi sa djecom ima drugih poslova koje mogu raditi. A u svakom slučaju, tete školovane za rad sa djecom i koje imaju smisla za taj posao su bolji izbor od baka, itd.

[blond lady]

malo je previše rano da već drugi dan ostave dijete odmah samo ...ja sam tjedan dana bila jedno pola sata s njom u grupi (kao i drugi roditelji) i poslje toga se oprostila od nje i ostavila je prvo sat vremena, pa dva i tako sve duže i duže ....bitno je da se od djece pozdraviš a ne samo da nestaneš jer tako gubi dijete povjerenje u roditelje i misli da će je uvijek ostavljati...
uvijek sam se pozdravila iako je to bilo u tom trenutnu teže i za nju i za mene ali je se brzo adaptirala i zavolila vrtić...

[Zenabr1]

ja sam starija mama ali dat ću vam 2 primjera kako djeca reagirajuvako sam ja prošla sa mojima:
kad je sin krenuo u vrtić ,bila sam sa njim 4dana po 2h,nakon toga derao se svaki dan od kada sam ga ostavila sve dok nisam došla po njega,nakon 6mj.sam ga ispisala i dala baki i djedu da ga čuvaju.
kad je mala krenula u vrtić isto je bila na privikavanju,s tim što se njoj dopalo od 1.dana i kad sam dolazila po nju ,uvijek je vikala da sam prerano došla.
želim reći da prilagodba mora biti,bez obzira što oni tamo imaju igračke neka uzme dijete svoju od doma koja mu je najdraža,i nemojte mu doma govoriti da se nesmije tući,jer tete govore da moraju znati vratiti.danas se sin ne želi ni sjetiti rtića-kaže da mu je ostala ružna uspomena(ima 18)g,a kćer(14)kaže da joj je tada bilo najbolje.

[xedos]

Zenabr1 kaže:

ja sam starija mama ali dat ću vam 2 primjera kako djeca reagirajuvako sam ja prošla sa mojima:
kad je sin krenuo u vrtić ,bila sam sa njim 4dana po 2h,nakon toga derao se svaki dan od kada sam ga ostavila sve dok nisam došla po njega,nakon 6mj.sam ga ispisala i dala baki i djedu da ga čuvaju.
kad je mala krenula u vrtić isto je bila na privikavanju,s tim što se njoj dopalo od 1.dana i kad sam dolazila po nju ,uvijek je vikala da sam prerano došla.
želim reći da prilagodba mora biti,bez obzira što oni tamo imaju igračke neka uzme dijete svoju od doma koja mu je najdraža,i nemojte mu doma govoriti da se nesmije tući,jer tete govore da moraju znati vratiti.danas se sin ne želi ni sjetiti rtića-kaže da mu je ostala ružna uspomena(ima 18)g,a kćer(14)kaže da joj je tada bilo najbolje.

O ovome i govorim, djeca nisu ista i pristup je individualan, zato se time treba baviti netko tko je osposobljen za to. A davanje nekih savjeta bez da smo upućeni u cijelu situaciju je malo neodgovorno.
Moja djeca su išla sama u vrtić, nije ih nitko vodio (ne uvijek) a mi smo ih podizali iz vrtića i nije bilo nikakvih problema (osim buđenje)

[Cattleya]

Zenabr1 kaže:

ja sam starija mama ali dat ću vam 2 primjera kako djeca reagirajuvako sam ja prošla sa mojima:
kad je sin krenuo u vrtić ,bila sam sa njim 4dana po 2h,nakon toga derao se svaki dan od kada sam ga ostavila sve dok nisam došla po njega,nakon 6mj.sam ga ispisala i dala baki i djedu da ga čuvaju.
kad je mala krenula u vrtić isto je bila na privikavanju,s tim što se njoj dopalo od 1.dana i kad sam dolazila po nju ,uvijek je vikala da sam prerano došla.
želim reći da prilagodba mora biti,bez obzira što oni tamo imaju igračke neka uzme dijete svoju od doma koja mu je najdraža,i nemojte mu doma govoriti da se nesmije tući,jer tete govore da moraju znati vratiti.danas se sin ne želi ni sjetiti rtića-kaže da mu je ostala ružna uspomena(ima 18)g,a kćer(14)kaže da joj je tada bilo najbolje.

E o ovome ja govorim.

[alapača]

ja sam jučer popizdila na tetu da bih nakon 5 sati saznala da sam bila totalno u krivu!
naime, nas smo 3 mame dovele svoju dječicu u isto vrijeme. presvlačile smo ih, slinile, svašta, sve dok nije došla tete i prilično nas grubo istjerala. ipak, moja je princeza baš u tom trenutku bila meni u blizini i ja nisam mogla odoljeti da ju ne poljubim. e tad je princeza primijetila da svi u sobi plaču, a teta ju vodi baš tamo gdje oni plaču i - rasplakala se i ona. i ovo dvoje s njom. i cijela soba.
stajala sam još vani i slušala kako svi plaču a kad sam napokon shvatila da imam samo dvije mogućnosti - jedna mi je da odem po nju, dam otkaz i pretvorim se u kućanicu, a druga da joj dopustim da se snađe bez mene, otišla sam doma.
očistila sam cijeli stan, sve se sjaji ludača nervozna
uporno sam ju u glavi čula kako plače, a mene nema, a šta ako joj nešto bude trebalo a tete joj ne budu dale a... ajme!
djevojčica po koju sam došla u pola 3 smijala se, sjedila teti u krilu dok su drugi još spavali, mazila ju po licu, pričala joj nešto i jela bananu
bila je, u tom trenutku, najzadovoljnije dijete na svijetu, čini mi se.
i tak... dok sam se ja brinula i bila beskrajno nesretna i optuživački raspoložena prema sebi, moja kćer je ručala, spavala sat i pol, igrala se...
ja - glupača

[8472]

Često je adaptacija potrebnija roditeljima nego djeci.
Takvi malci se brže privikavaju nego odrasli (stara kljusad).
Mi svoje emocionalno stanje prenosimo na njih. Oni jako brzo skuže da kad ih napuštamo da je "raspad sustava", njima u prijevodu znači "kad mama odlazi bit će sranje, ostavit će me, i neće se vratit, crknut ću ovdje sam i napušten".
Treba samo što prije napravit onaj preokret kad skuži da mama nakon što ode da se je i vratila, a da je djetetu bilo u međuvremenu dobro, da sde zabavilo, najelo i naspavalo,a da nije crknulo uisamljeno i ostavljeno.
U tom momentu je bolje ako im pokažemo sigurnost i pozitivu, nego da nas gledaju kako drhtimo i nemožemo se odlijepit od njih djeleći beskonačne puse.
Treba otić kao da je to najnormalnije, a i jest. Bez duge agonije opraštanja.


Gledam neki dan, i mama i tata s malcem u vrtiću. Komentiram s mužem, a on kaže, uh, pa mali će se osim odvikavanja od mame morat nosit i odvikavanjem od tate.
Mislim se, jadan mali, kad budu roditelji zbrisali iz vrtića zbrisat će zajedno. Sad su tu, sad ih nema.
Gledam ga kasnije kad su otišli, nije ni trepnio, nit zaplako, igrao se, uživao, sve mi se činilo da je sretan što mu nema nikog za vratom.

_____________________________________

Tješim se ja tješim, vidjet ćemo moju.

[alapača]

e, pa tak valjda i moja, sirotica, jedva čeka da navrši 18 pa da se riješi mene stare koze koja stalno slini po njoj

[shempio]

Cattleya kaže:

Koja mala? Od alapače? Nisam se referirala na nju uopće nego na tvoj post koji sam razumjela na način da ako roditelj osluškuje želje i potrebe svog djeteta, od njega će napravit kretena i idiota jer mu dopušta 'sve što poželi'.
Moju poantu ti nisi shvatio, a to je da su djeca heterogena populacija i da različito doživljavaju i prihvaćaju stvari te je neko dijete za nešto, a neko drugo nije. Ima klinaca koji zapomažu i stalno moljakaju da ne idu u vrtić usprkos tome što mjesecima idu, dakle, ne cendraju nego usrdno mole.
Htjedoh ti reći da općenite zaključke ne možeš donositi na par primjera iz svoje okoline.
I opet se vraćam na tvoj primjer ono dvoje 'problematične' djece. S obzirom da djeca nisu tvoja, ne znaš zbog čega su problematična. Možda samo ispisivanje iz vrtića je u načelu bio dobar pozet za tu djecu kao i za djecu vrtićke grupe s kojima su trebala ići.
I slažem se da djeca ne trebaju dobiti 'sve što požele', ali ajmo biti kritični prema samima sebi- kad to djeca uistinu dobiju ono što stvarno žele i koliko puta dnevno ponoviš djetetu rečenicu 'ne možeš dobiti sve što poželiš'?
Toliko jer idemo u off.

Pa na kraju vidim da se ipak slažemo, ja sam samo naglasio (u konkretnom primjeru alapače) to da ne bi bilo dobro već nakon dan ili dva ispisati dijete iz vrtića zato što se njoj tamo ne ide. Pa ne ide se niti jednom djetetu na početku, ipak je to šok i promjena.
Djeca trebaju dobit puno, ali ne ono što mislim da nije dobro za njih (ovdje ne mislim samo na materijalno).

[shempio]

alapača kaže:

ja sam jučer popizdila na tetu da bih nakon 5 sati saznala da sam bila totalno u krivu!
naime, nas smo 3 mame dovele svoju dječicu u isto vrijeme. presvlačile smo ih, slinile, svašta, sve dok nije došla tete i prilično nas grubo istjerala. ipak, moja je princeza baš u tom trenutku bila meni u blizini i ja nisam mogla odoljeti da ju ne poljubim. e tad je princeza primijetila da svi u sobi plaču, a teta ju vodi baš tamo gdje oni plaču i - rasplakala se i ona. i ovo dvoje s njom. i cijela soba.
stajala sam još vani i slušala kako svi plaču a kad sam napokon shvatila da imam samo dvije mogućnosti - jedna mi je da odem po nju, dam otkaz i pretvorim se u kućanicu, a druga da joj dopustim da se snađe bez mene, otišla sam doma.
očistila sam cijeli stan, sve se sjaji ludača nervozna
uporno sam ju u glavi čula kako plače, a mene nema, a šta ako joj nešto bude trebalo a tete joj ne budu dale a... ajme!
djevojčica po koju sam došla u pola 3 smijala se, sjedila teti u krilu dok su drugi još spavali, mazila ju po licu, pričala joj nešto i jela bananu
bila je, u tom trenutku, najzadovoljnije dijete na svijetu, čini mi se.
i tak... dok sam se ja brinula i bila beskrajno nesretna i optuživački raspoložena prema sebi, moja kćer je ručala, spavala sat i pol, igrala se...
ja - glupača

ma nisi glupača, sve je to normalno, samo hrabro dalje, velika je to promjena, imaj na umu da je to bolje za dijete, koliko god ti se u ovom trenutku činilo drukčije

[alapača]

naravno da nisam, to si ja samo malo tepam
ipak, jutros je bila jako nesretna i nikako nije htjela ići u vrtić. koja promjena od jučer! jučer je praktički trčala prema vratima i sama ih otvarala, a danas se pokušavala zakopčati u autosjedalicu užasnuta mojom najmerom da ju odvedem u vrtić
grozno je to gledati. jesi li ti ikad vidio svoju djecu u takvom stanju?
i stvarno misliš da cilj opravdava sredstvo, i da je ovakva tuga (njezina) za bilo kakvo dobro?

[shtefy]

alapača kaže:

naravno da nisam, to si ja samo malo tepam
ipak, jutros je bila jako nesretna i nikako nije htjela ići u vrtić. koja promjena od jučer! jučer je praktički trčala prema vratima i sama ih otvarala, a danas se pokušavala zakopčati u autosjedalicu užasnuta mojom najmerom da ju odvedem u vrtić
grozno je to gledati. jesi li ti ikad vidio svoju djecu u takvom stanju?
i stvarno misliš da cilj opravdava sredstvo, i da je ovakva tuga (njezina) za bilo kakvo dobro?

Ma Alapačo, nemoj to uopće gledati na taj način...

Nisu oni ni jadni ni nesretni. Samo iskušavaju granice i načine na koje nas mogu "dobiti" da skačemo po njihovom.

Moja je milion puta cvilila, plakala, molila da je ne vodimo, a onda kada konačno dođemo do garderobe, jedva je stignem preobuti u papučice, već se otima i ne može dočekati da odjuri kod svojih prijatelja. Ili jurim-žurim s posla, trčim da stignem što prije po nju, a ona me dočeka: mama, ti samo idi kući, ja ću se još ostati igrati...

Ponekad, kad dragi radi drugu, spremanje u vrtić je ležernije, nema žurbe, prvo je pusti da malo gleda crtiće i popije mlijeko dok on pije kavu, a ona ga već tada nekad počne natezati: tata, pa šta čekamo, pa daj me vozi u vrtić... A ponekad pet minuta prije toga kaže: ja danas ne idem!

Valjda sam i ja po tome skužila da nas oni samo treniraju, isprobavaju...

Ali OK, mi smo već veterani!

[shempio]

alapača kaže:

naravno da nisam, to si ja samo malo tepam
ipak, jutros je bila jako nesretna i nikako nije htjela ići u vrtić. koja promjena od jučer! jučer je praktički trčala prema vratima i sama ih otvarala, a danas se pokušavala zakopčati u autosjedalicu užasnuta mojom najmerom da ju odvedem u vrtić
grozno je to gledati. jesi li ti ikad vidio svoju djecu u takvom stanju?
i stvarno misliš da cilj opravdava sredstvo, i da je ovakva tuga (njezina) za bilo kakvo dobro?

jesam, vidio sam, meni su se moje ponekad znale objesiti za noge, ali sam uvijek pokušao biti čvrst (oni jako dobro skuže ako se ti dvoumiš da li da je ostaviš u vrtiću ili uzmeš sa sobom), kratko objašnjenje tipa "ja moram ići raditi, a tebe nema tko čuvati" je uglavnom pomagalo. Nikad nisam dozvolio da vide da mi je teško (a naravno da je bilo).
Svaki dan je drukčiji, ponekad će se posvađati sa nekim u vrtiću, ponekad će joj biti super - sve je to život i bez toga ne ide.
Što se tiče njezine "tuge" vjerovatno je privremena - ipak je ona "istrgnuta" i "bačena" i neki drugi svijet, treba vremena za prilagodbu.
Ali to se događa stalno u životu (škola. odlazak od kuće, brak, posao) i zato mislim da ovo trebaš izdržati zbog nje i njene budućnosti.