Dječja prava u igri sa drugom djecom

[dixx]

Ja bih 'natjerala' svoje da se malo poigraju i poticem da daju igracke bez obzira kakvi su drugi prema nama. Iako vidim da vecina roditelja nije takva pa moguce da grijesim. Moji su mali jos, ni 2 godine, kasnije ce sami birati

[svasta_nesto]

ukratko:
ako ne želiš dijeliti ili se s nekim igrati, ne moraš. ako netko s tobom ne želi dijeliti ili se grati, ne mora. dijeliti se i družiti je lijepo, ali nekad to ne želimo i to je u redu.
ako se ona igra, a drugo dijete želi igračku, učim ju da mu kaže da pričeka ili da posudi nakon što se izigra. ako se netko drugi igra, može čekati, može pitati da se pridruži/da joj posudi.

dvije godine za 5 dana i bome, kuži socijalizaciju sve bolje.

[SummerNight]

gargamišamel kaže:

a vidiš neki se ne žele družiti sa svima. ne znam, meni to ne spada pod lijepo ponašanje nego pod tjeranje da se nešto mora. druga stvar je samo posuditi igračku ako je gotov, bez interakcije. to bi već bilo lijepo ponašanje.

to bi otprilike bio ekvivalent onoga kad sjedis s nekim na kavi, dodje neko poznat i pita jel smeta da sjedne s vama
ono, ne smeeeeetaaas, samooo sjeeedni

ali da, ni ja ne bi dijete tjerala da se igra s nekim ali bi joj i tada pripomenula da je lijepo ukljuciti drugu djecu i kasnije bi porazgovarala da budem ziher da razumije kako se drugo dijete osjeca kad ga odbije.

[M.B.]

svasta_nesto kaže:

ukratko:
ako ne želiš dijeliti ili se s nekim igrati, ne moraš. ako netko s tobom ne želi dijeliti ili se grati, ne mora. dijeliti se i družiti je lijepo, ali nekad to ne želimo i to je u redu.

dvije godine za 5 dana i bome, kuži socijalizaciju sve bolje.

meni ovo recimo ne spada pod socijalizaciju. socijalizacija mi je kad se svi međusobno igraju i dijele igračke. možda griješim, ali kad se za nekog kaže da je socijalan uvijek mi je prva asocijacija da je društven.
često vidim park pun djece i 90% djece ne želi svoje igračke dijeliti s nikim, a ne mislim na to da da svoju igračku i to je to, nego da se zamijene za igračke (je tebi svoju, ti meni tvoju).
dijete ima pravo čuvati svoje igračke uvijek za sebe, ali po meni to je nesocijalno i ne lijepo ponašanje.
trebali bi učiti djecu toleranciji i da nisu sami centar svijeta, da postoje i druga djeca, a neka imaju potrebu družiti se.
sve manje djeca komuniciraju jedna s drugima, i možda je i to djelomično razlog što su govorno sve nespretnija i slabija (dobro, ovo sad nije tema).

i tako moje dijete sve više skuplja ovakva iskustva, da kad dođe u park pa ostane bez svojih igračaka (jer mogima je ok uzeti tuđu a ne podijeliti svoju) i praznih ruku gledati kako se drugi igraju svako u svom kutku, ili kad vidi dvojicu klinaca kako se igraju lovice i trče okolo a on se pokuša priključiti u trčanju za njima pa dobije strašno agresivno urlanje da nek se makne, itd.

već se počinjem brinuti što nije u redu s mojim jer nije tako sebičan kao velika većina druge djece.

[SummerNight]

ne znam, ako ne zeli dati svoju igracku meni je to sasvim ok. jel ti dajes svoj mobitel nekome? torbu? auto?
igranje s nekim i ukljucivanje u igru mi nisu u rangu davanja svoje igracke iako na nista od toga ne bi u parku silila dijete.
svakako da dijete treba potaknuti da dijeli, objasniti mu quid pro quo, ali njegovo vlasnistvo je njegovo vlasnistvo.
i primijetila sam da djeca lakse daju ako ima kazes da ne moraju

[nightfall]

Ja razmišljam kako bih ja postupila da nam u igri (meni i maloj) priđe drugo dijete i pita može li se igrati. Da mala odbije mislim da bih ipak pokušala uključiti i to drugo dijete u igru.Zašto? Zato što smo imali takvih situacija i pokazalo se da su se djeca (nakon što smo se malo zajedno poigrali) nastavila dalje sama igrati, bez mene. Moja je mala pak nešto teža kad je u pitanju uključivanje u igru (teško pita druge može li se poigrati, čak i kad ih pozna, radije čeka da ju se pozove kad rado prihvati) pa sam puno puta dok je bila mlađa igrala se sa hrpom djece samo da nju uključim u igru i da se sprijatelji.
Kad ona u igri dobije "odbijanac" objasnim joj da se djeci sad ne igra baš s njom, ali teško joj je, naravno. Mislim da djecu treba poticati na zajedničku igru. Normalno, neće uvijek svatko svakom odgovarati, no dat priliku za zajedničku igru....ja sam uvijek "za".

[M.B.]

SummerNight kaže:

ne znam, ako ne zeli dati svoju igracku meni je to sasvim ok. jel ti dajes svoj mobitel nekome? torbu? auto?
igranje s nekim i ukljucivanje u igru mi nisu u rangu davanja svoje igracke iako na nista od toga ne bi u parku silila dijete.
svakako da dijete treba potaknuti da dijeli, objasniti mu quid pro quo, ali njegovo vlasnistvo je njegovo vlasnistvo.
i primijetila sam da djeca lakse daju ako ima kazes da ne moraju

ma sve je to ok u teoriji. i naravno da mi nije ok da dijete mora dijeliti igračku s kojom se igra. mislila sam na one igračke s kojima se ne igra. većina dođu s nekoliko igračaka u park (recimo u pješčanik dođu s više autića/bagera i drugih igračaka za pijesak) i ne žele podijeliti ništa (iako se ne igraju sa svim odjednom). u praksi rijetko kad sam doživjela da roditelj potiče dijete da podijeli svoje igračke, da bi bilo fora da se zamijene za igračke (zar dijeci nije ono tuđe slađe?) ili da potiče dijete da se igraju skupa.
ne govorim o prisilama ili moranju (ako neće neće), nega čisto da se dijete potiče da bude društvenije i otvorenije prema drugoj dijeci.

zar nitko nije primjetio to kako su danas dijeca slabije društvenija i kako su povučenija?

[Tze]

Primjetila sam ja, moj je izrazito drustven i obozava djecu, grli ih po cesti kad ih vidi a bar pola roditelja sklanja djecu ko da ih maltene manijak progoni kad ovaj krene prema njima. A on mrvica od 9kg i 14mj. A i djeca blijedo gledaju kad im pridje.

[SummerNight]

ne bas
dapace, danas se roditelji puno vise uplicu u igru djece i moderiraju ju po mom iskustvu.

za poticanje naravno, objasniti djetetu kako funkcionira svijet i ne dozvoliti mu npr da uzima tudju igracku ako nije dozvolio da se s njogovom netko igra
ali smeta me ono roditeljsko "djeca ste morate se igrati svi zajedno" i "moras dati svoju igracku".
ne moras, bilo bi lijepo, svi bio od toga imali koristi i dobro se osjecali, ali ako neces ne moras. odluka je tvoja.

[SummerNight]

Tze kaže:

Primjetila sam ja, moj je izrazito drustven i obozava djecu, grli ih po cesti kad ih vidi a bar pola roditelja sklanja djecu ko da ih maltene manijak progoni kad ovaj krene prema njima. A on mrvica od 9kg i 14mj. A i djeca blijedo gledaju kad im pridje.

i djeca imaju svoj osobni prostor i to mi je normalno da nekoga smeta ako ga nepoznato dijete grli
nema veze s drustvbenosti bas po mom

[Snow Fairy]

SummerNight kaže:

dapace, danas se roditelji puno vise uplicu u igru djece i moderiraju ju po mom iskustvu.

Ovo sam baš ja htjela reći. Mi smo se igrali po kućama jedni drugih, na dvorištima, svaki dan kod drugog, ručali jedni kod drugih - jest druga vremena, ali roditelji uopće nisu bili dio naše igre.

Sad su svi klinci puno doma, puno s roditeljima, i sve je drugačije. Roditelji su više dio dječje igre nego prije.


BTW moj je jedan od onih koji bježi kad ga nepoznati žele grliti. Ima jedan mali, njegov vršnjak, koji ga želi grliti, pogledati što moj ima u rukama, pokazati nešto na njegovoj majici - moj dobije šize kad ga vidi izdaleka

[M.B.]

dobro, moj baš ne grli djecu, ali voli im se približiti i gledati kako se igraju ili se za tako neke aktivne igre kao što su lovice, skrivača i trčanje spontano pridružiti.

uglavnom, iz dana u dan vidim kako je moje dijete u manjini, zašto je to tako, ne znam.

[dixx]

M.B. kaže:

meni ovo recimo ne spada pod socijalizaciju. socijalizacija mi je kad se svi međusobno igraju i dijele igračke. možda griješim, ali kad se za nekog kaže da je socijalan uvijek mi je prva asocijacija da je društven.
često vidim park pun djece i 90% djece ne želi svoje igračke dijeliti s nikim, a ne mislim na to da da svoju igračku i to je to, nego da se zamijene za igračke (je tebi svoju, ti meni tvoju).
dijete ima pravo čuvati svoje igračke uvijek za sebe, ali po meni to je nesocijalno i ne lijepo ponašanje.
trebali bi učiti djecu toleranciji i da nisu sami centar svijeta, da postoje i druga djeca, a neka imaju potrebu družiti se.
sve manje djeca komuniciraju jedna s drugima, i možda je i to djelomično razlog što su govorno sve nespretnija i slabija (dobro, ovo sad nije tema).

i tako moje dijete sve više skuplja ovakva iskustva, da kad dođe u park pa ostane bez svojih igračaka (jer mogima je ok uzeti tuđu a ne podijeliti svoju) i praznih ruku gledati kako se drugi igraju svako u svom kutku, ili kad vidi dvojicu klinaca kako se igraju lovice i trče okolo a on se pokuša priključiti u trčanju za njima pa dobije strašno agresivno urlanje da nek se makne, itd.

već se počinjem brinuti što nije u redu s mojim jer nije tako sebičan kao velika većina druge djece.

slazem se s ovim. i zasto bi dijetetu od 2 godine trebalo pustiti da odlucuje da li ce dijeliti igracke s nekim? pa da je po njihovom, hrpu toga ne bi oni sami, mi ih poticemo, a meni je ok da se dijele igracke, igra zajedno...

[nightfall]

Ja imam osjećaj da se mali još i igraju (po parkovima), ali ovi veći su u manjini. Ok, njima možda parkovi više i nisu primarno mjesto za igru, možda se igraju po kućama, mada sumnjam. Ono što ja vidim je da se 8-9-1o godišnjaci više "igraju" mobitelima nego međusobno. Normalno im je sjesti negdje na klupicu jedan do drugog i prtljati po mobitelima. I tužno mi je to. Mislim da za mobitele uvijek ima vremena.

[CandyCane]

Mislim da su mala djeca većinom takva da im je prva reakcija odbijanac kad priđe nepoznato dijete. I da jako vole reći: ne možeš, ne dam, to je moje....

Slažem se s time da djeca imaju pravo birati prijatelje, al ih treba poučiti i tome kako se stječu prijatelji.
Da je u ovoj igri s loptom bilo jedno roditeljsko "a zašto se ne bi probali zajedno dodavati", velika je vjerojatnost da bi klinac rekao "dobro" i da bi se super zabavili, a nepoznato dijete bi možda postalo prijatelj. A lopta je i tako igračka koja je namijenjana igri više djece, ne znam što bi tu trebalo dijeliti.

Dakle, ne bih prisiljavala, ali bih svakako predložila pridruživanje. Kasnije bih objasnila da se novom djetetu trebalo dati priliku. Ukazala bih na sličnosti, u stilu: vidiš, i on voli Jurića/Elzu/whatever, sigurno isto ima toliko i toliko godina kao i ti, možda sljedeći put kad dođemo u park bude opet tu, pa se onda opet možete igrati i sl....

[Nykas]

Meni nije okej nametati klincu da se mora igrati. Bez obzira kaj ima dvije godine. Ali mi je u redu reci mu da bi bilo lijepo ukljuciti drugo dijete ako zeli. I da to ne znaci da mu to drugo dijete zeli oteti loptu/bager/lopaticu/mamu ... nego da hoce da se igraju skupa. Ako malac nece, a boze moj, nece. Kaj sad.
Mislim da je u toj mladoj dobi, kad su u fazi "moje", jedan od prvih razloga strah da mu se ne uzme. Treba poraditi i na pojasnjavsnju pojma "posuditi". Moj to pomalo kuzi. Pa tako i pita. Ili kaze drugom klincu da mu on to posudi.
A na mom primjeru iz prvog posta jer reagirao "ne mozes se igrati jer je to moja lopta". I tu je mm trebao objasniti da mu nitko nece uzeti, nego se igrajuz svi skupa. Da je mali i tad rekao ne, okej ne.
Kad su veci druga je situacija. Al o tom cu prosipati pamet kad dodemo do te dobi

Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[Tze]

SummerNight kaže:

i djeca imaju svoj osobni prostor i to mi je normalno da nekoga smeta ako ga nepoznato dijete grli
nema veze s drustvbenosti bas po mom

To mi je jasno, ali kad ga gledaju ko malog nasrtljivca i sklanjaju svoje ko da ce ih prebit, to nije.
Ja se svome ne uplicem dok vidim da nema potezanja, grebanja i dok su stvari pod kontrolom. Naravno da cu ga maknit ako je drugom djetetu nelagodno, ali opcenito mi se cini da se roditelji previse uplicu i ne dozvoljavaju djeci da sama reagiraju i razviju odnos.

Ali ja to sve promatram tek par mjeseci otkad je moj mobilan, tako da imam jos vremena za stec pravi dojam.

[Nykas]

CandyCane - pisale smo u isto vrijeme. Slazem se oko ovog s loptom

Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[M.B.]

CandyCane kaže:

Mislim da su mala djeca većinom takva da im je prva reakcija odbijanac kad priđe nepoznato dijete. I da jako vole reći: ne možeš, ne dam, to je moje....

na žalost, tako je. govorim o djeci od 2-4 godine
moj s 1,5 g. nije znao pojam vlasništva i mislio je da igračku koju dobije u parku može nositi doma. onda je brzo shvatio da tuđe može samo posuditi, a svoje dijeli šakom i kapom. druga djeca mu mogu doslovno uzeti iz ruke.
ja se jako malo uplićem u njegovu igru, kad dođemo u park ja sjednem na klupu i samo ga promatram. i uglavnom traži društvo druge djece i prati što rade druga djeca. takav je od kad smo počeli uopće dolaziti u park.
mi smo se nekoliko puta našli u situaciji da se on s nečim igra, i onda dođe drugo dijete koje bi to htjelo pa smo mu rekli da nek malo posudi drugom djetetu, on se s tim može igrati kasnije kad god hoće (jer je njegovo). ne gledam na to kao na nekakvo uplitanje, više kao na odgoj.

[CandyCane]

Tze kaže:

To mi je jasno, ali kad ga gledaju ko malog nasrtljivca i sklanjaju svoje ko da ce ih prebit, to nije.

To su roditelji koji znaju da takva nasrtljivost kod njihove djece izaziva nelagodu, pa zato miču djecu iz takve situacije, a ne zato jer se boje prebijanja.

Moja isto jako voli ulaziti u osobni prostor drugoj djeci, meni kao majci to nije uopće slatko i simpatično. Posve su mi jasni unezvjereni pogledi nekih curica iz vrtića kad ova moja krene bit srdačna.