Domovinski rat-Karađorđevo provedba na terenu

[metalHamer]

istox kaže:

evo nas sad ovaj pametnjaković pita zašto je danas u Vukovaru tako kako je
http://www.vecernji.hr/hrvatska/josi...-udbasa-939413
pa stvarno, zašto se na Vukovar nije išlo "Olujom" 1995.g., nego tamo Banja Luka i ostale pripizdine ? Trgovina, dogovor ?
Kao šta napisah, dva pajde su se lijepo izdogovarali a to se više ne može zvat humano preseljenje.
A počelo je tako idilično, šetnjom po Titinom lovištu

Hm da, bilo je trgovine i dogovora, ali tek nakon što je međunarodna zajednica zabranila daljnje vojne operacije hrvatskih i bošnjačkih oružanih snaga, a svi ostali dogovori i trgovine samo su fanatične velikosrpske pripovjetke nadahnute memorandumom SANU..

[istox]

jeffy kaže:

Uza sve zamjerke, na kraju bih rekao da je naša vlast odigrala maestralno. Dobili smo istočnu Slavoniju bez ispaljenog metka. A da bi do toga došlo, bilo je potrebno niz radnji. Mislim da je za Srbe smjer bez povratka bio ne prihvaćanje plana Z4. Naši su to kao šatro prihvatili, i smatram da je to bio čisti blef. No na taj način su izbili Srbima sve moguće za njih pogodne situacije posebice pred međunarodnom zajednicom. Čak su ih i Rusi(Čurkin) napustili poslije toga. Mi taj plan nismo mogli prihvatiti, jel bi Krajina tada imala više samostalnosti nego današnja RS. Mogu samo zamisliti što bi bilo od našeg turizma. Oluja je poslije bila točka koja ih je i psihički i fizički uništila, ma što god oni danas pričali. Srbija kao takva nije imala mogućnosti za sudjelovanje, pred bankrotom, izolirana i sa unutarnjom nestabilnošću. Jednostavno Srbi nisu imali što drugo, nego da vrate Slavoniju. Da je danas niz problema zbog mirne reintegracije i da su naši morali napraviti mnoge ustupke, između ostalog da bivši četnici nose hrvatske uniforme je nakaradno i jasno mi je da su mnogi Vukovarci ozlojeđeni, ali nema mi boljeg nego kad čedo svako jutro stavlja šahovnicu na glavu., dakle sve ono što im je 90te smetalo.

to ti je zadovoljstvo, na razini ludare.

Što se tiče Z-4, samo ću malo, da ne kvarim temu. Ključnu ulogu je odigrao Milošević tako šta je uspio posvađat Martića i Babića. Kad su oni to skužili već je bilo kasno pa čak iako je sam Gailbright pokušao , našao je kod Miloševića zatvorena vrata - Zašto ?

Srbe je tamo trebalo razbit vojno samo u Vukovaru, ali očito da su se Tuđman i Milošević tada bojali osvete pa je Vukovar ostao na kostima iz 1991.

[sidrun]

istox kaže:

to ti je zadovoljstvo, na razini ludare.

Što se tiče Z-4, samo ću malo, da ne kvarim temu. Ključnu ulogu je odigrao Milošević tako šta je uspio posvađat Martića i Babića. Kad su oni to skužili već je bilo kasno pa čak iako je sam Gailbright pokušao , našao je kod Miloševića zatvorena vrata - Zašto ?

Srbe je tamo trebalo razbit vojno samo u Vukovaru, ali očito da su se Tuđman i Milošević tada bojali osvete pa je Vukovar ostao na kostima iz 1991.

Cirkus traje
...čije osvete se Tuđman boji?

Da nezaboraviš, pričamo o Franji Tuđmanu,čovjeku koji je dva puta dobio predsjedničke izbore u prvom krugu.

[jeffy]

istox kaže:

to ti je zadovoljstvo, na razini ludare.

Što se tiče Z-4, samo ću malo, da ne kvarim temu. Ključnu ulogu je odigrao Milošević tako šta je uspio posvađat Martića i Babića. Kad su oni to skužili već je bilo kasno pa čak iako je sam Gailbright pokušao , našao je kod Miloševića zatvorena vrata - Zašto ?

Srbe je tamo trebalo razbit vojno samo u Vukovaru, ali očito da su se Tuđman i Milošević tada bojali osvete pa je Vukovar ostao na kostima iz 1991.

Nije Milošević tako glup, vidio je da im sve ide k vragu, a ova dva priglupa telića, bili su idealni da se sva odgovornost prebaci na njih. Priča Boro Mikelić u jednoj emisiji, da ih je Slobo uvjeravao da ne prihvate Z4, a sam je davao mig da je on za dogovor. Čista srpska posla.

Osveta nikad ništa nije riješila. Ko na taj način gleda stvari nema sve čiste u glavi.
Ja mogu zamjeriti Tuđmanu neke stvari, odnos sa Hosom ili oko Bosne, ali dok se podvuče crta, ispalo je, po nas, dosta dobro i za razliku od svih strana, slobodno se možemo nazvati pobjednicima. I nikako se nemogu uspoređivati Srbija i Hrvatska 1991 i 1995. Oni su imali sve aseve u rukavu, a mi ništa. Na taj način je Tuđman, ako je i bilo dogovora, dobro izradio Miloševića.

[juanpablom]

jeffy kaže:

Nije Milošević tako glup, vidio je da im sve ide k vragu, a ova dva priglupa telića, bili su idealni da se sva odgovornost prebaci na njih. Priča Boro Mikelić u jednoj emisiji, da ih je Slobo uvjeravao da ne prihvate Z4, a sam je davao mig da je on za dogovor. Čista srpska posla.

Osveta nikad ništa nije riješila. Ko na taj način gleda stvari nema sve čiste u glavi.
Ja mogu zamjeriti Tuđmanu neke stvari, odnos sa Hosom ili oko Bosne, ali dok se podvuče crta, ispalo je, po nas, dosta dobro i za razliku od svih strana, slobodno se možemo nazvati pobjednicima. I nikako se nemogu uspoređivati Srbija i Hrvatska 1991 i 1995. Oni su imali sve aseve u rukavu, a mi ništa. Na taj način je Tuđman, ako je i bilo dogovora, dobro izradio Miloševića.

što konkretno?

[jeffy]

Pa taj dio je potpuno nejasan. Ja ne mogu ništa tvrditi, mogu samo sumnjati.
A radi se o Paradžiku, Kraljeviću, dizanje u zrak zgrade u Vinkovcima, popušiti kukavičje jaje međunarodnih centara moći za stvaranje sukoba u BiH. Druga je stvar pod čijim pritiscima je Tuđman svjesno ili nesvjesno morao pokleknuti. Ja to ne mogu tvrditi, ali imam svoje mišljenje. A svodi se na utjecaj Udbe u kombinaciji sa vanjskim čimbenicima

[juanpablom]

jeffy kaže:

Pa taj dio je potpuno nejasan. Ja ne mogu ništa tvrditi, mogu samo sumnjati.
A radi se o Paradžiku, Kraljeviću, dizanje u zrak zgrade u Vinkovcima, popušiti kukavičje jaje međunarodnih centara moći za stvaranje sukoba u BiH. Druga je stvar pod čijim pritiscima je Tuđman svjesno ili nesvjesno morao pokleknuti. Ja to ne mogu tvrditi, ali imam svoje mišljenje. A svodi se na utjecaj Udbe u kombinaciji sa vanjskim čimbenicima

Kakve veze ima Tuđman sa Kraljevićem i Paradžikom?aludiraš li da je odgovoran za njihovu smrt?
Tuđman je učinio najbolje što je mogao u svezi BiH. Na neke stvari nije mogao utjecati. Recimo na odluke i priznanja sa bošnjačkog sabora 1993.

[jeffy]

Ako uzmemo Tuđmana kao presonifikaciju vlasti, onda imam sumnje da je odgovoran. No u prethodnom postu sam iznio na koga direktno sumnjam, odnosno ljude sa kojima se okružio. Ti ljudi su imali hrpu informacija, za razliku od ostalih i vjerujem da su prvi shvatili da dolazi raspad države. Zanimljivo da su se kompanjoni iz "službe" lijepo stavili na raspolaganje novim vlastima. Pa čak možda i vodili tijek događaja. I vodili su brigu da im ništa na put ne stane.

[novaizzy]

jeffy kaže:

Ako uzmemo Tuđmana kao presonifikaciju vlasti, onda imam sumnje da je odgovoran. No u prethodnom postu sam iznio na koga direktno sumnjam, odnosno ljude sa kojima se okružio. Ti ljudi su imali hrpu informacija, za razliku od ostalih i vjerujem da su prvi shvatili da dolazi raspad države. Zanimljivo da su se kompanjoni iz "službe" lijepo stavili na raspolaganje novim vlastima. Pa čak možda i vodili tijek događaja. I vodili su brigu da im ništa na put ne stane.

Meni je značajno tu što se napr uz zločine u Lori, Gospiću, ubojstvo Barešića,...kako sam čitala, spominju skoro uvijek ista imena - Lekić, Krišto,... koji su bili vezani za Josipa Perkovića. Sumnjam da će se tu ikad do kraja razjasnit stvari.

[juanpablom]

jeffy kaže:

Ako uzmemo Tuđmana kao presonifikaciju vlasti, onda imam sumnje da je odgovoran. No u prethodnom postu sam iznio na koga direktno sumnjam, odnosno ljude sa kojima se okružio. Ti ljudi su imali hrpu informacija, za razliku od ostalih i vjerujem da su prvi shvatili da dolazi raspad države. Zanimljivo da su se kompanjoni iz "službe" lijepo stavili na raspolaganje novim vlastima. Pa čak možda i vodili tijek događaja. I vodili su brigu da im ništa na put ne stane.

u tom slučaju za svaku nezakonitost možemo kriviti Tuđmana

[Bolji od tebe]

Argumenti u prilog teze o "dogovorenom ratu":

1. Vojska Jugoslavije i Hrvatska vojska nikad nisu jedna na drugu ispalile ni metka. VJ Milošević je uspostavio poslije sarajevskog primirja otpustivši iz Generalštaba JNA kšatrije, pa doveo svoje ljude.

2. Tuđman i Milošević bili su u neprekidnom kontaktu, osobno su se susreli 48x, a bili su u dodiru i preko specijalnog emisara, Šarinića, koji je 11x odlazio u Beograd. Specijalni telefon preko kojega su održavali vezu uklonjen je s Pantovčaka tek 2001. kad se ondje uselio Mesić.

3. Međusobno su izručivali teroriste, te repatrirali diverzante i agente (Arkan, Hadžić, pripadnici mreže "Labrador"...)

4. Uoči početka rata napravljena je karta podjele Bosne. Plan nije provedena u djelo sporazumno, nego u ratu, u skladu s fluidnim okolnostima. U Šipovu Gotovina izjavljuje 1995. godine: "Što ko uzme, njegovo je!" To je inačica one čuvene Rojsove ekonomske maksime: "Tko je jamio, jamio je!" Vidi se da je u pozadini djelatan isti politički um...

5. Oko načina vođenja rata u Bosni postignut je operativni politički dogovor Karadžić - Boban (u Grazu), uspostavljena je vojna koordinacija (sastanci Mladić - Petković) a provodile su se i zajedničke vojne operacije protiv Bošnjaka. Srbi su Hrvatima iznajmljivali tenkove s posadama za gotov novac. Istina, povremeno su se znali angažirati i na drugoj strani. Kad su u Mostaru artiljerijom potisnuli napredovanje HVO-a protiv Armije BiH, na upit Muslimana zašto im za džabe pomažu, odgovorili su: "Kuća časti!"

6. Hrvatska je u potpunosti preuzela opskrbu Srba u Krajini i u Bosni naftom, hranom i cigaretama. Preko Splita, odnosno iz Rijeke preko Velike Kladuše, nesmetano voze beskonačne kolone šlepera. To je, pišu strane novine, "najveća krijumčarska operacija na svijetu". Nije čudo što se Hrvatska poslije napučila bogatim posavskim naftnim šeicima, te postala europsko središte mafije koja kontrolira trgovinu cigaretama.

7. Hrvati koji u Bosni nisu prihvatili savezništo sa Srbima, likvidirani su (Blaž Kraljević). Političari koji su se tome protivili (Kljujić) politički su likvidirani.

[juanpablom]

Bolji od tebe kaže:

Argumenti u prilog teze o "dogovorenom ratu":

1. Vojska Jugoslavije i Hrvatska vojska nikad nisu jedna na drugu ispalile ni metka. VJ Milošević je uspostavio poslije sarajevskog primirja otpustivši iz Generalštaba JNA kšatrije, pa doveo svoje ljude.

jna je defakto miloševićeva vojska , to što je promjenjen naziv ne znači ništa

2. Tuđman i Milošević bili su u neprekidnom kontaktu, osobno su se susreli 48x, a bili su u dodiru i preko specijalnog emisara, Šarinića, koji je 11x odlazio u Beograd. Specijalni telefon preko kojega su održavali vezu uklonjen je s Pantovčaka tek 2001. kad se ondje uselio Mesić.

a Tuđman i Izetbegović barem jedno 150 puta. telefon je mesićeva izmišljotina

3. Međusobno su izručivali teroriste, te repatrirali diverzante i agente (Arkan, Hadžić, pripadnici mreže "Labrador"...)

4. Uoči početka rata napravljena je karta podjele Bosne. Plan nije provedena u djelo sporazumno, nego u ratu, u skladu s fluidnim okolnostima. U Šipovu Gotovina izjavljuje 1995. godine: "Što ko uzme, njegovo je!" To je inačica one čuvene Rojsove ekonomske maksime: "Tko je jamio, jamio je!" Vidi se da je u pozadini djelatan isti politički um...

a gdje je karta?

5. Oko načina vođenja rata u Bosni postignut je operativni politički dogovor Karadžić - Boban (u Grazu), uspostavljena je vojna koordinacija (sastanci Mladić - Petković) a provodile su se i zajedničke vojne operacije protiv Bošnjaka. Srbi su Hrvatima iznajmljivali tenkove s posadama za gotov novac. Istina, povremeno su se znali angažirati i na drugoj strani. Kad su u Mostaru artiljerijom potisnuli napredovanje HVO-a protiv Armije BiH, na upit Muslimana zašto im za džabe pomažu, odgovorili su: "Kuća časti!"

U grazu je bio dogovor o unutarnjoj podjeli i to na temelju planova MZ. nema nikakvi zajedničkih operacija protiv Muslimana na strateškoj razini. istina bilo je negdje pomaganja. ali je daleko više hrvatska strana pomogla muslimansku nego srpska hrvatsku. a i to je bilo tek kad je sukob između Hrvata i Muslimana bio na vrhuncu.

6. Hrvatska je u potpunosti preuzela opskrbu Srba u Krajini i u Bosni naftom, hranom i cigaretama. Preko Splita, odnosno iz Rijeke preko Velike Kladuše, nesmetano voze beskonačne kolone šlepera. To je, pišu strane novine, "najveća krijumčarska operacija na svijetu". Nije čudo što se Hrvatska poslije napučila bogatim posavskim naftnim šeicima, te postala europsko središte mafije koja kontrolira trgovinu cigaretama.

sve poluistine i izvađene iz konteksta

7. Hrvati koji u Bosni nisu prihvatili savezništo sa Srbima, likvidirani su (Blaž Kraljević). Političari koji su se tome protivili (Kljujić) politički su likvidirani.

i tko je likvidirao Kraljevića?Kljujić se sam politički likvidirao kad je postao alijin prirepak

[Hrdjavi]

Možda nije 100% vezano uz temu, ali zamislite, samo zamislite da za vrijeme rata Tuđman (i Šarinić i ostali..) nisu progovorili ni riječi sa Beogradom.

U malo stvari u svom životu sam siguran, ali bome sam siguran da bi se sad provlačile teze kako je Tuđman odbijao bilo kakvu vrstu diplomacije, kako je jedino i isključivo želio rat, kako je eto druga strana stalno pružala ruku pomirenja i priliku za razgovor, a krvožedni Tuđman nije želio ni riječ progovoriti sa njima...

[gFlores]

Ma ta teza se provlači već 20 godina kao što se američko nespuštanje na Mjesec povlači 40 godina. Vrlo nategnuto jedno i drugo, da ne kažem gluparija. Franjo i Sloba su međusobno razgovarali i pregovarali sa figom u džepu obojica. Tko je koga zajebao i preveslao vidi se po današnjoj karti Hrvatske i broju Srba u njoj. Partija šaha dvojice loših šahista, u kojoj je Franjo matirao Slobu i obrisao pod s njim. Na kraju je Franjo umro kao slobodan čovjek u svojoj domovini a ovaj je umro kao zadnji crv daleko od doma.

[pp5d6]

Samo ću citirati protagonistu vremena, izrazito nesklonog Hrvatskoj a prema Br.1 je imao neskrivenu averziju.
Ostalo su steretipovi neostvarnih likova.

'O Tuđmanovu vodstvu tijekom rata njegovi će sunarodnjaci suditi povoljno. Odupro se Srbima 1991. i s jednom trećinom zemlje, što ju je smatrao okupiranom, prihvatio sporazum o prekidu vatre 1992. samo kao sredstvo za dobivanja predaha za izgradnju hrvatske vojne sile i uzvratni udarac Srbima. Služi se diplomatskim ritualima, na riječima podupire pregovore, no vojno će udariti ako i kada smatra da će proći nekažnjeno... Za razliku od Miloševića koji je potpuni pragmatik, Tuđman je oportunist glede hrvatskih interesa. On je u mnogočemu partizanski general koji čeka, djeluje, obmanjuje, pustoši, zavarava i udara kada se god za to pruži prilika. U životu ima samo jedan cilj – nadzirati cijeli teritorij za koji smatra da povijesno pripada Hrvatskoj – i u tu će svrhu upotrijebiti sva sredstva. To će učiniti sa smiješkom, podrugljivim izrazom lica ili napadajem bijesa, što ukazuje na uzavrelu aktivnost koja ga pokreće. Strašno je borben na teniskom terenu ili za pregovaračkim stolom. I takav je majstor da sam se i sam često divio kako odabire pravo vrijeme za svoje vojne i diplomatske intervencije, čak i onda kada bi upropastio i unazadio naše vlastite planove. Hrvatska će od 1995. godine biti etnički najčišća od svih država bivše Jugoslavije, a nakon toga Tuđman će biti zadovoljan kada ona uđe u Europsku Uniju... Pobjednici u jugoslavenskim ratovima od 1991. – 1995. godine bili su Hrvati i predsjednik Tuđman.'

David Owen (Balkanska odiseja)

[gFlores]

pp5d6 kaže:

Samo ću citirati protagonistu vremena, izrazito nesklonog Hrvatskoj a prema Br.1 je imao neskrivenu averziju.
Ostalo su steretipovi neostvarnih likova.

'O Tuđmanovu vodstvu tijekom rata njegovi će sunarodnjaci suditi povoljno. Odupro se Srbima 1991. i s jednom trećinom zemlje, što ju je smatrao okupiranom, prihvatio sporazum o prekidu vatre 1992. samo kao sredstvo za dobivanja predaha za izgradnju hrvatske vojne sile i uzvratni udarac Srbima. Služi se diplomatskim ritualima, na riječima podupire pregovore, no vojno će udariti ako i kada smatra da će proći nekažnjeno... Za razliku od Miloševića koji je potpuni pragmatik, Tuđman je oportunist glede hrvatskih interesa. On je u mnogočemu partizanski general koji čeka, djeluje, obmanjuje, pustoši, zavarava i udara kada se god za to pruži prilika. U životu ima samo jedan cilj – nadzirati cijeli teritorij za koji smatra da povijesno pripada Hrvatskoj – i u tu će svrhu upotrijebiti sva sredstva. To će učiniti sa smiješkom, podrugljivim izrazom lica ili napadajem bijesa, što ukazuje na uzavrelu aktivnost koja ga pokreće. Strašno je borben na teniskom terenu ili za pregovaračkim stolom. I takav je majstor da sam se i sam često divio kako odabire pravo vrijeme za svoje vojne i diplomatske intervencije, čak i onda kada bi upropastio i unazadio naše vlastite planove. Hrvatska će od 1995. godine biti etnički najčišća od svih država bivše Jugoslavije, a nakon toga Tuđman će biti zadovoljan kada ona uđe u Europsku Uniju... Pobjednici u jugoslavenskim ratovima od 1991. – 1995. godine bili su Hrvati i predsjednik Tuđman.'

David Owen (Balkanska odiseja)

Tuđmanu se moraju priznati zasluge u stvaranju hrvatske države, tko to ne vidi je slijepac ... Jedini njegov problem je to što je bio čovjek kojeg je vrijeme pregazilo. Čovjek prošlih vremena, partizanski general, čovjek 19 stoljeća. Udario je temelje državi ali samo geografske, ovo drugo nije uspio. Pitanje je da li je i mogao, da li je zapravo itko mogao od govna napraviti pitu. Državu imamo ali samo na papiru, u slijedećih 10-15 godina ćemo ionako ovo malo što imamo prodati, natalitet nam je očajan, ljudi se iseljavaju, i od Hrvatske će ostati samo čudnovati perec na karti Europe.

[rezon@tor]

Podsjetite se da se nalazite na podforumu Povijest/Domovinski Rat,
molim.

[Basta]

pp5d6 kaže:

Samo ću citirati protagonistu vremena, izrazito nesklonog Hrvatskoj a prema Br.1 je imao neskrivenu averziju.
Ostalo su steretipovi neostvarnih likova.

'O Tuđmanovu vodstvu tijekom rata njegovi će sunarodnjaci suditi povoljno. Odupro se Srbima 1991. i s jednom trećinom zemlje, što ju je smatrao okupiranom, prihvatio sporazum o prekidu vatre 1992. samo kao sredstvo za dobivanja predaha za izgradnju hrvatske vojne sile i uzvratni udarac Srbima. Služi se diplomatskim ritualima, na riječima podupire pregovore, no vojno će udariti ako i kada smatra da će proći nekažnjeno... Za razliku od Miloševića koji je potpuni pragmatik, Tuđman je oportunist glede hrvatskih interesa. On je u mnogočemu partizanski general koji čeka, djeluje, obmanjuje, pustoši, zavarava i udara kada se god za to pruži prilika. U životu ima samo jedan cilj – nadzirati cijeli teritorij za koji smatra da povijesno pripada Hrvatskoj – i u tu će svrhu upotrijebiti sva sredstva. To će učiniti sa smiješkom, podrugljivim izrazom lica ili napadajem bijesa, što ukazuje na uzavrelu aktivnost koja ga pokreće. Strašno je borben na teniskom terenu ili za pregovaračkim stolom. I takav je majstor da sam se i sam često divio kako odabire pravo vrijeme za svoje vojne i diplomatske intervencije, čak i onda kada bi upropastio i unazadio naše vlastite planove. Hrvatska će od 1995. godine biti etnički najčišća od svih država bivše Jugoslavije, a nakon toga Tuđman će biti zadovoljan kada ona uđe u Europsku Uniju... Pobjednici u jugoslavenskim ratovima od 1991. – 1995. godine bili su Hrvati i predsjednik Tuđman.'

David Owen (Balkanska odiseja)

Nema većeg komplimenta nego kad ovo kaže Britanac, i to ljuti neprijatelj.

[Zajedničar]

Hrdjavi kaže:

Možda nije 100% vezano uz temu, ali zamislite, samo zamislite da za vrijeme rata Tuđman (i Šarinić i ostali..) nisu progovorili ni riječi sa Beogradom.

U malo stvari u svom životu sam siguran, ali bome sam siguran da bi se sad provlačile teze kako je Tuđman odbijao bilo kakvu vrstu diplomacije, kako je jedino i isključivo želio rat, kako je eto druga strana stalno pružala ruku pomirenja i priliku za razgovor, a krvožedni Tuđman nije želio ni riječ progovoriti sa njima...

Tako je, da nije bilo sastanaka govorili bi da Tuđman nije bio za mirno rješenje sukoba. Valjda svi mogu vidjeti koliko je samo bilo susreta Porošenka i Putina za vrijeme sukoba u Ukrajini i poslije primirja, je li i taj rat dogovoren? Glede tih famoznih 48 susreta, radi se o mirovnim konferencijama koje je organizirala međunarodna zajednica na kojima su bile sve sukobljene strane ili o ranim susretima svih predsjednika republika o rješavanju krize u Jugoslaviji, a ne osobnim sastancima Tuđmana i Miloševića.

1. 25.01.1991. - Beograd (Savezno Predsjedništvo)
2. 30.01.1991. - Beograd (Predsjedništvo i republički predsjednici – YU summit)
3. 22.02.1991. - Sarajevo (Predsjednici svih Republika – YU summit)
4. 25.03.1991. – Karađorđevo (određivanje vremena rješavanja problema)
5. 28.03.1991. – Split (Predsjednici svih Republika)
6. 04.04.1991. – Beograd (Predsjednici svih Republika)
7. 11.04.1991. – Brdo kod Kranja (Predsjednici svih Republika)
8. 15.04.1991. – Tikveš (Odnosi republika Hrvatske i Srbije)
9. 18.04.1991. – Ohrid (Predsjednici svih Republika)
10. 29.04.1991. – Cetinje (Predsjednici svih Republika)
11. 06.06.1991. – Sarajevo (Predsjednici svih Republika)
12. 12.06.1991. – Split (Tuđman, Milošević, Izetbegović)
13. 19.06.1991. – Beograd (nastavak Tuđman, Milošević, Izetbegović)
14. 28.08.1991. – Pariz (Mitterand, Tuđman, Milošević)
15. 02.09.1991. – Beograd (Mesić, Marković i predsjednici svih Republika)
16. 07.09.1991. – Haag (Mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
17. 17.09.1991. – Igalo (Lord Carrington, Tuđman, Milošević, Kadijević)
18. 25.09.1991. – Beograd (Lord Carrington, Tuđman, Milošević, Kadijević)
19. 04.10.1991. – Haag (Lord Carrington, Tuđman, Milošević, Kadijević)
20. 10.10.1991. – Haag (Mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
21. 15.10.1991. – Moskva (Gorbačov, Tuđman, Milošević)
22. 18.10.1991. – Haag (Mirovna Konferencija – Predsjednici svih Republika)
23. 05.11.1991. - Haag (Mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
24. 23.11.1991. – Ženeva (C. Vance, Tuđman, Milošević, Kadijević)
25. 09.01.1992. – Bruxelles (Mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
26. 25.06.1992. - Strasbourg (Mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
27. 26.08.1992. – London (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
28. 29.09.1992. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
29. 10.01.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
30. 23.01.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
31. 01.05.1993. – Atena (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
32. 16.06.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
33. 23.06.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
34. 17.07.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
35. 27.07.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
36. 30.07.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
37. 04.08.1993. – Ženeva (Medjunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
38. 20.08.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
39. 31.08.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
40. 20.09.1993. – Nosač zrakoplova "Invincible" (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
41. 29.11.1993. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
42. 21.12.1993. - Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
43. 22.12.1993. – Bruxelles (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
44. 18.01.1994. – Ženeva (Međunarodna mirovna Konferencija o Jugoslaviji)
45. 01.11.1995. – Dayton (Mirovni pregovori o BiH, kontaktna skupina)
46. 02.11.1995. – Dayton (Mirovni pregovori)
47. 20.11.1995. – Dayton (Mirovni pregovori)
48. 14.12.1995. – Pariz (Potpisivanje mirovnog sporazuma)

Detaljnije o "48 susreta" ovdje: "48 apsurdnih susreta Tuđmana i Miloševića"