Obiteljske veze

[Prajapati]

Pokušat ću biti što kraća, a razumljiva

Dakle, problem je obitelj moga dečka, mog budućeg muža i oca moje djece (naše djece, naravno).
Njegova obitelj i ja se jednostavno ne možemo smisliti. Ja sam njima prijetnja jer je prije naše veze bio njihov potrčko i davao im podosta love (držali su ga u šaci emotivnim ucjenama).
E sad, kad smo se mi upoznali, ubrzo sam shvatila da tu nešto smrdi i da ga oni korste za osobne interese, a on je naigled kopnio misleći da ipak mora učiniti sve za svoju obitelj.

Otkad smo mi u vezi, stvari su se promijenile i svi to osjetimo i vidimo.
Problem je što njegova obitelj i ja nememo nikakve dodirne točke, viđamo se dvaput godišnje iako živimo prilično blizu. On naprosto ode tamo sam i to je to.

Eto, ne znam što bi mislila o svemu tome, ali nema smisla forsati ako ne ide.

Htjela bi čuti vaša iskustva, jesi li vam brakovi/veze opstali iako se baš i niste podnosili s partnerovom obitelji?

I ako mogu dobiti neke savjete od iskusnih kako se postaviti prema svemu tome.
Da se razumijemo, ja njih ne želim posvađati niti se miješam u njihove odnose, podupirem ga da ode bar jednom tjednom k njima iako se on tada vraća sav tmuran i iscrpljen.

[avelina]

Prajapati kaže:

Pokušat ću biti što kraća, a razumljiva

Dakle, problem je obitelj moga dečka, mog budućeg muža i oca moje djece (naše djece, naravno).
Njegova obitelj i ja se jednostavno ne možemo smisliti. Ja sam njima prijetnja jer je prije naše veze bio njihov potrčko i davao im podosta love (držali su ga u šaci emotivnim ucjenama).
E sad, kad smo se mi upoznali, ubrzo sam shvatila da tu nešto smrdi i da ga oni korste za osobne interese, a on je naigled kopnio misleći da ipak mora učiniti sve za svoju obitelj.

Otkad smo mi u vezi, stvari su se promijenile i svi to osjetimo i vidimo.
Problem je što njegova obitelj i ja nememo nikakve dodirne točke, viđamo se dvaput godišnje iako živimo prilično blizu. On naprosto ode tamo sam i to je to.

Eto, ne znam što bi mislila o svemu tome, ali nema smisla forsati ako ne ide.

Htjela bi čuti vaša iskustva, jesi li vam brakovi/veze opstali iako se baš i niste podnosili s partnerovom obitelji?

I ako mogu dobiti neke savjete od iskusnih kako se postaviti prema svemu tome.
Da se razumijemo, ja njih ne želim posvađati niti se miješam u njihove odnose, podupirem ga da ode bar jednom tjednom k njima iako se on tada vraća sav tmuran i iscrpljen.

Moja sveki je udaljena par minuta voznje autom, i ja k njoj idem dva tri puta godisnje.
Ucinila mi je nesto ruzno, i prestala sam ici k njoj.
Postujem je kao majku svog muza, ucinila mi je jako puno dobrih stvari kroz zivot i brak, bilo bi glupo da je mrzim ili da se svadam s muzem koji je kod nje svaki dan.
Slicna je situacija kao i kod tebe, sto se financija tice, ali ja u to ne ulazim niti ga pitam ista o tome, to mu je mama, brine o njoj i to je u stvari za svaku pohvalu. A on sam dozira i vidi kad ona pretjeruje, a kad joj stvarno treba pomoc.
Moj savjet je, opusti se, postuj njih i ne opterecuj se previse odnosom tvog decka i njegovih roditelja, jer na kraju krajeva oni su ga rodili, odgajali, podigli. Ne guraj se izmedu njih jer ti tu niti nije mjesto, niti ces se dobro isjecati u toj ulozi, a jos manje tvoj decko i buduci muz, narocito ako bude morao birati strane. Budi mudra i pricekaj neko vrijeme, s vremenom ce ti se on sam poceti zaliti, a ti mu tada budi podrska, a nemoj izvlaciti korist niti pokzsavati utjecati na njega i njegove odluke. Doci ce on sam do toga da je neceg malo.previse.
Ti ih uvijek ljubazno pozdravi kad ide k njima, nigdje ne pise da se morate obozavati, ali postivati se mozete. Kad se vrati pitaj ga kako su, i pouzsaj ostati neutralna.
On ce tako imati povjerenja u tebe, oslonac u tebi i htjet ce razgovarati s tobom o njima, umjesto da iskrivljuje cinjenice da bi tebi i njima bilo po volji, a on da kopni i osjeca se kao izmedu dvije vatre.
Sretno

[Prajapati]

Hvala ti puno na savjetu, pomoglo je.

Ja njemu ne govorim ništa ružno o njima samo sam mu u početku dala do znanja da nešto ne štima u njihovom odnosu, on je tražio moj savjet i ja sam mu iskreno rekla da je očito kako ga muči to što ga oni samo iskorištavaju, a on nije važan niti im je njegova sreća važna.

On je to teško podnio jer ipak svi želimo živjeti u zabludi da nas naša obitelj bezvjetno voli i podržava, a ne da nas zapravo samo siše.

Otkad je to shvatio i postavio granice prema njima, naša veza je procvjetala. Ja sada pokušavam ostati neutralna i ništa ne pitam osim ako se on sam krene tužiti na neku situaciju. Ode do njih jednom tjedno i onda ga ja ne ispitujem previše jer vidim da su ga smorili.

Ono što mene brine je valjda ta bajkovita predodžba o tome da bi se trebali voljeti njegova obitelj i ja, spojiti se u jednu. Ono, sa svekrvom na kavu i tome slično. Valjda mi je taj dio najteži za prihvatiti jer sam ne znam gdje pokupila viziju toga da brak neće opstati ako se obitelji međusobno ne vole i ne prihvaćaju.

[chocolatecookie]

Prajapati kaže:

Ono što mene brine je valjda ta bajkovita predodžba o tome da bi se trebali voljeti njegova obitelj i ja, spojiti se u jednu. Ono, sa svekrvom na kavu i tome slično. Valjda mi je taj dio najteži za prihvatiti jer sam ne znam gdje pokupila viziju toga da brak neće opstati ako se obitelji međusobno ne vole i ne prihvaćaju.

Onda problem nije njegova obitelj, nego tvoja predodžba.

Koliko pišeš, on se ok i zrelo postavlja u toj situaciji, ti se ok i zrelo postavljaš u toj situaciji (osim ako podupiranje njega po pitanju posjeta nije poticanje na posjete kad mu se ne ide), nemate razloga imati ikakvih problema.

[Prajapati]

chocolatecookie kaže:

Onda problem nije njegova obitelj, nego tvoja predodžba.

Koliko pišeš, on se ok i zrelo postavlja u toj situaciji, ti se ok i zrelo postavljaš u toj situaciji (osim ako podupiranje njega po pitanju posjeta nije poticanje na posjete kad mu se ne ide), nemate razloga imati ikakvih problema.

Zato bi i htjela malo čuti iskustva jer ovako svijet mogu promatrati samo iz svog skučenog iskustva.

Ja ga ne silim da ide tamo, to radi jer osjeća ipak neku dužnost, jbg obitelj su mu, kakvi god da jesu i voli ih. Samo mi je drago da se oslobodio otrovnih obrazaca i sad se stvarno razvija kako je uvijek želio.

Valjda je to proces odrastanja, rasplinu ti se balončići, ja sam očito pronašla muškarca s kojim sam stvarno sretna i eto, on ima sjebanu obitelj s kojom ja ne mogu ostvariti odnos. Ne može biti idealno, valjda...samo mi nekad baš bude žao. Ne želim biti sebična, znam da je najvažnije da on ima s njima ok odnos, ali proviri iz mene taj ego koji se nekad pita PA ZAŠTO ONI MENE NE VOOOLE

[Tabaxacum]

Ja mislim da je kad se ne podnosiš s partnerovom obitelji dar i sreća jer ti time izbjegneš masu onih dosadnih formalnosti. Mislim, kog briga kaj njezina mama ima za skuhat i reć o životu? To su sve dosadne formalnosti koje prek volje rade ljudi. Najbolje je kad se hejtate jer time na lagan način izbjegneš formalnosti. Nije kad se hejtaš s ekipom uvijek nužno loše, to ti može pružat slobodu i spas od onih ful dosadnih kvazi odgovornosti.

[Ufur]

Ti si u braku s njim a ne s njegovom obitelji, mislim da je bitno da on ne namece obitelj svoju tebi, ako je to ikako moguce, jer je uzasno glupo da imas osjecaj da si u braku s njim i s njegovom obitelji, to nit je zdravo nit je dobro za vezu/brak.

[Prajapati]

Recimo, moja frendica mi stalno "nabija na nos" svoj odnos sa svekrvom. One zajedno kuhaju, čuju se često, idu na ručkove svi zajedno, poklanjaju si nešto za Božić, izmijenjuju receptu. I moram si priznati da sam nekad maaalo zavidna.
Vjerojatno sam stvorila iluziju oko svega toga i trebam reality check, dajte me malo ispljuskajte

Možda ima veze s tim što se moja baka (mamina svekrva) i mama nisu nikad družile, malo su se čak i mrzile, pa sam uvijek baki išla samo s tatom i jako sam htjela da i mama ide s nama, ali nikad nije išla...
Ma ne znam.

[shadowgirl]

Prajapati kaže:

Da se razumijemo, ja njih ne želim posvađati niti se miješam u njihove odnose, podupirem ga da ode bar jednom tjednom k njima iako se on tada vraća sav tmuran i iscrpljen.

Ti ga podupireš na to bez obzira na ovo boldano? Svašta.

Umjesto da ga podupireš u posjećivanju njih upoznaj ga s pojmom emocionalni vampiri i preporuči mu da pročita knjigu otrovni roditelji (ima je na netu). I neka si izbije iz glave to da roditelje treba poštovati i maziti i paziti i redovito posjećivati samo zato jer su te napravili, a da to kako se ponašaju prema tebi nije važno.
Garantiram da će se bolje osjećati.

[VDCOTO]

Prajapati kaže:

Htjela bi čuti vaša iskustva, jesi li vam brakovi/veze opstali iako se baš i niste podnosili s partnerovom obitelji?

Treba biti iskren, parazitima treba dati do znanja da su paraziti i reči nema love, neka si zarade. Ne može neko popiti i popušiti plaču ili penziju pa reči da nema? Ima samo je glup.
Ne postoji za neke stvari opravdanje poput "obitelji".
Postoji samo dobar čovjek i loš čovjek. Loš ne može biti obitelj, obitelj se ne ponaša loše.
Onaj za kog smatram da je loš brzo dijelim šup kartu pa bio brat, sestra, stara, stari. Imam dosta iskustva

[Epla]

Prajapati kaže:

Recimo, moja frendica mi stalno "nabija na nos" svoj odnos sa svekrvom. One zajedno kuhaju, čuju se često, idu na ručkove svi zajedno, poklanjaju si nešto za Božić, izmijenjuju receptu. I moram si priznati da sam nekad maaalo zavidna.
Vjerojatno sam stvorila iluziju oko svega toga i trebam reality check, dajte me malo ispljuskajte

Možda ima veze s tim što se moja baka (mamina svekrva) i mama nisu nikad družile, malo su se čak i mrzile, pa sam uvijek baki išla samo s tatom i jako sam htjela da i mama ide s nama, ali nikad nije išla...
Ma ne znam.

Frendica ti je debelo u manjini. Vjerojatno malo i pretjeruje.

Sto se drugog dijela posta tiče, ja s muževim roditeljima nisam mogla dan provesti prije rodjenja djece.
Medjutim, sad češće odem do njih jer su se dosta promijenili.
Djecu obožavaju, a i djeca njih. Za mene je to cijeli novi svijet.
Možda se to dogodi i s vama. Ne brini unaprijed za buduće situacije.

[Fatality Angel]

Jel muž učlanjen u HDZ?

[Prajapati]

shadowgirl kaže:

Ti ga podupireš na to bez obzira na ovo boldano? Svašta.

Umjesto da ga podupireš u posjećivanju njih upoznaj ga s pojmom emocionalni vampiri i preporuči mu da pročita knjigu otrovni roditelji (ima je na netu). I neka si izbije iz glave to da roditelje treba poštovati i maziti i paziti i redovito posjećivati samo zato jer su te napravili, a da to kako se ponašaju prema tebi nije važno.
Garantiram da će se bolje osjećati.

Pročitao je tu knjigu i puno mu je pomogla da osvijesti neke stvari. Još nije u fazi da ih otpili potpuno, ali jako se emotivno distancirao. Vjeruj mi, sad je super s obzirom na to kako je prije bilo.
To je proces i ne valja da požurjevati, vjerujem da će zadnja karika pasti kad dođe naša beba pa neće imati ni vremena ni energije za posjećivanje, ali stvarno je već puno napredovao.

Ja bi bila sretna da odlazi jednom mjesečno, ali nije moje da se u to petljam jer bi moglo imati kontra-efekt.

Fatality Angel kaže:

Jel muž učlanjen u HDZ?

Erm, nije.

[jopko_bopko]

Prajapati kaže:

ne znam gdje pokupila viziju toga da brak neće opstati ako se obitelji međusobno ne vole i ne prihvaćaju.

Sva sreća pa ovo nije istina. Evo, opstajemo za sad deset godina iako se uopće ne volim sa njegovim starcima iz raznoraznih razloga.

Na početku su ovakva očekivanja o zajdničkim druženjima imali oni, jer dolaze iz obitelji u kojoj se podrazumijevaju isforsirana druženja koja nikome ne odgovaraju, ali moraju se održavati jer obitelj.
Trebalo je proći par godina da se očekivanja prilagode stvarnoj situaciji i da se shvati da ja nisam osoba koja će na primjer veselo ugostiti njegovog oca na više dana i truditi se ugoditi na sve moguće načine kako bi snaha "trebala". Sad smo došli do toga (nakon jedne ogromne svađe, koja je upala kao sjekira u med) da kad on dolazi u naš grad, u 99% slučajeva odsjeda u nekom privatnom smještaju i mislim da i on polako kuži kako nam je tako svima komotnije. Iako se tu i tamo baci pasivnoagresivni komentar kako on kad dođe kod sina mora tražit smještaj.
Mi kod njih odemo dva puta godišnje na dva-tri dana i nekad samo na par sati na proputovanju. Pokušali smo izgurati ideju da i mi platimo negdje smještaj kad idemo dolje, ali to je previše uvredljivo za njih pa se stisnemo tih par dana.

Ono šta je meni puno pomoglo u odnosu s njima, u onim trenucima kad se družimo, je razbijanje blokade obaveznog poštovanja u smislu gutanja nekih postupaka i komentara. Kad sam počela potpuno iskreno komunicirati, sve je postalo puno lakše i lagano sjelo na svoje mjesto.

Uglavnom, odnos u kojem se ne volite, ali povremeno se morate podnositi je apsolutno moguć, pogotovo ako tvoj dečko nema očekivanja tjednh kavica s njegovom mamom, a koliko vidim nema.

[chocolatecookie]

Prajapati kaže:

proviri iz mene taj ego koji se nekad pita PA ZAŠTO ONI MENE NE VOOOLE

Čini se da su dosta loši i prema njemu, pa bih rekla da vjerojatno nije osobno niti govori išta o tome kakva si ti osoba i kakav će ti biti brak.

Odi čitati topik Svekrve, nakon nekoliko stotina stranica tog topika vjerojatno ćeš osjećati spokoj i zahvalnost.

[Prajapati]

jopko_bopko kaže:

Ono šta je meni puno pomoglo u odnosu s njima, u onim trenucima kad se družimo, je razbijanje blokade obaveznog poštovanja u smislu gutanja nekih postupaka i komentara. Kad sam počela potpuno iskreno komunicirati, sve je postalo puno lakše i lagano sjelo na svoje mjesto.

.

Ja se nekako uvijek držim postrance i ne miješam se u njihova mišljenja i ideje, ali sam nedavno o jednoj temi rekla što mislim i svekrva me tako ošinula pogledom. Naš odnos je od tog trenutka još više potonuo, nema povratka

Prve dvije godine naše veze sam se grizla do iznemoglosti jer ne mogu s njegovima uspostaviti odnos. Djelovalo mi je kao da me ni on neće voljeti dovoljno ako me oni ne zavole. Očito sam imala probleme sa samopouzdanjem, to sam riješila s vremenom.
Njegovi nikad za mene nisu pokazali interes, očito im je sin nebitan i samo ga sišu tako da im je i njegova partnerica nebitna.
Bila bi im bitna jedino da ih gladim po guzici, kupujem hranu, poklone i dajem lovu.

[jopko_bopko]

Prajapati kaže:

Ja se nekako uvijek držim postrance i ne miješam se u njihova mišljenja i ideje, ali sam nedavno o jednoj temi rekla što mislim i svekrva me tako ošinula pogledom. Naš odnos je od tog trenutka još više potonuo, nema povratka

Problem s tim starijim tradicionalistima je što misle da bi se isključivo mlađa osoba u odnosu trebala prilagoditi starijoj. Ako svekrva očekuje bezrezervno slaganje sa svakom njenom izjavom i ne želi se prilagoditi ni toliko minimalno da uvaži tvoje mišljenje, morat će prihvatiti da ništa od normalnog odnosa.
Moj svekar je bio isti takav na početku, doslovno vrijeđanje kad mu oko nečega kontriraš, šta je meni bilo totalno wtf, kaj se ovaj sad vrijeđa. Nakon cca 5 godina smo došli do toga da čak ponekad uspijemo imati i kratku raspravu o nekoj temi (iako najčešće ipak završi durenjem u stilu: "dobro, vidim ja da mene ovdje nitko ne uvažava pa idem" kad mu ponestane argumenata ).

Prajapati kaže:

Prve dvije godine naše veze sam se grizla do iznemoglosti jer ne mogu s njegovima uspostaviti odnos. Djelovalo mi je kao da me ni on neće voljeti dovoljno ako me oni ne zavole. Očito sam imala probleme sa samopouzdanjem, to sam riješila s vremenom.
Njegovi nikad za mene nisu pokazali interes, očito im je sin nebitan i samo ga sišu tako da im je i njegova partnerica nebitna.
Bila bi im bitna jedino da ih gladim po guzici, kupujem hranu, poklone i dajem lovu.

Joj, blago tebi šta si im nebitna, da sam bar i ja ovima svojima. Znači da su jedina pogrešna očekivanja koja moraš riješiti ona tvoja, a to je čaš posla.

[Prajapati]

jopko_bopko kaže:

Joj, blago tebi šta si im nebitna, da sam bar i ja ovima svojima. Znači da su jedina pogrešna očekivanja koja moraš riješiti ona tvoja, a to je čaš posla.

Hahaha, ok, ovo je bacilo jedno novo svijetlo na moj slučaj. Nisam nikad o tome razmišljala na takav način.

Valjda je to prokletstvo nas ljudi, uvijek hoćeš nešto što nemaš.
Recimo, moja svekrva nikad nije došla vidjeti gdje mi živimo! Je da smo podstanari, ali nikad nije navratila na kavu ili nešto, ne zanima ju to očito. A živimo par tramvajskih stanica udaljeni.
Bila mi je želja bar jednom pozvati ih na ručak ili tako nešto. A onda gledam temu o svekrvama i o tome kako dosađuju i stalno dolaze i pametuju...

[chocolatecookie]

Prajapati kaže:

Recimo, moja svekrva nikad nije došla vidjeti gdje mi živimo!

Pa kog boli kurac!

To je žena koja je loša majka svom djetetu koje je rodila i odgojila, a ti sad očekuješ da prema tebi bude predivna i da te voli i da s tobom kuha. Tko si joj ti?

[Prajapati]

chocolatecookie kaže:

Pa kog boli kurac!

To je žena koja je loša majka svom djetetu koje je rodila i odgojila, a ti sad očekuješ da prema tebi bude predivna i da te voli i da s tobom kuha. Tko si joj ti?

Istinito zboriš

Sklona sam analiziranju i idealiziranju odnosa, izgleda da nekad treba bataliti sve te uzvišene misli i ideje i jednostavno reći pa koga boli kurac.

Preslikavala sam to svoje idealiziranje i na odnos dečka s mojom obitelji, nekako sam isto željela da se bar na tu stranu svi zbližimo, ali ni to nije išlo jer se mom dečku iskreno nakon njegove sjebane obitelji ne da truditi ni oko moje. Što je isto ok i poštujem, ali moja mama bi htjela onaj odnos gdje je zet maltene ko sin.
Valjda otuda i ta moja želja...