Operacija Una

[ubojica mekog tuljca]

Pozdrav

Kao prvo, nisam upućen u ove teme tako da mi morate oprostiti ako s nekim frazama pogriješim ili pretjeram.

U mladosti sam proživio rat, sve mi je više manje jasno, no jedna stvar mi je uvijek ostala misterija. Živio sam donedavno u Novskoj i tamo sam bio tijekom cijelog rata. Jednog dana je započeo sukob kod Save (Jasenovac, Uštica i sl), poslije Bljeska je to bilo. Sukob je trajao dva ili tri dana ako se ne varam.

Sjećam se kako su stariji pričali da je to u biti bila akcija kojom se trebala očistit Sava i osigurati teren za napad na Kozaru (priprema prije Oluje valjda kako bi se osvojila Banja Luka ili koji već vrag).

I također sam čuo da su naši generalno ispušili u toj akciji, bilo je jako puno mrtvih, valjda zbog lošeg zapovjedništva.

Zna li itko išta o tom sukobu? Zanima me sve, zašto, zbog čega, cilj, tko je sudjelovao (pretpostavljam 125. domobranska potpomognuta tigrovima jer je tamo bio obiteljski prijatelj, plaćenik u Tigrovima, bivši član Legije stranaca, Ludi Mario su ga zvali)...

Možda je netko tamo bio?

[ubojica mekog tuljca]

Vidim nitko ništa ne zna o toj akciji... očito je bila dobro zataškana, nigdje se ne spominje taj gubitak.

[Montezuma]

Mislim da se ta operacija zvala Una i da je završila potpunim fijaskom HV-a.
To je bila jedina operacija tijekom 95´god koja je završila našim porazom.

[ubojica mekog tuljca]

Da, da, da,,, tako se nekako zvala...

ima tko kakvih detalja o toj akciji, kako je to teklo, zbog čega je pokrenuta?

Ja zbilja nemam pojma o tome, samo znam da je ta akcija dobro prodrmala moje djetinjstvo...

[ubojica mekog tuljca]

Našao sam nešto


Prije operacije

Oslobađanje zapadne BosneNakon dobro provedene operacije Oluja i netom nakon operacije Maestral hrvatsko Pounje bilo je pod izrazito jakim topničkim udarom srpskih snaga iz tzv. Republike Srpske. Pod jakim je udarom bila Hrvatska Kostajnica, a cesta Hrvatska Kostajnica-Dvor bila je praktički zatvorena. Trebalo je nešto učiniti.

Nošeno euforijom nakon uspjeha ljetnih operacija, hrvatsko vrhovništvo se na prijedlog predstavnika SAD-a odlučilo za jednu brzu i nepripremljenu operaciju. Naime, Richard Holbrooke je 14. rujna sugerirao hrvatskom vrhu napad na Prijedor s područja Banovine i Pounja. U Glavnom stožeru Hrvatske vojske vladalo je mišljenje da postoje realni izgledi za provedbu takve operacije. Akciju je inicirao sam dr. Franjo Tuđman i dogovorio je s Davorom Domazetom i Antom Gotovinom i Gojkom Šuškom. U čitavu akciju je bio uključen i general Vinko Vrbanac, tadašnji načelnik Operativne uprave Glavnog stožera. Zanimljivo, za operaciju “Una” uopće nije znao niti tadašnji načelnik Glavnog stožera general zbora Zvonimir Červenko koji je procijenio da akcija “Una” ne može početi bez kvalitetne pripreme i razrade, jer će u suprotnom doći do tragedije.

U pronađenim transkriptima na Pantovčaku otkriveno je da je 18. rujna 1995. u 10.50 sati k Tuđmanu u ured došao vidno uzrujani načelnik Glavnog stožera Zvonimir Červenko. Na Tuđmanovo pitanje: “Generale, izvoli, što je razlog?” Červenko se nije mogao zaustaviti: “Gospodine predsjedniče, ja ne želim ništa objašnjavati, ja sam samo došao da vam ovo predam i da vam objasnim ovo što se mimo mene, odnosno bez mog znanja ide. Da upozorim što treba dolje učiniti, da ne dođe do nekih stvari koje su neželjene. Ja sam donio kartu. Ako treba, gospodine predsjedniče, ja ću zauzeti Kragujevac, ja ću tamo prvi ići, ali molim s koordinacijom, s pameću.” General Červenko, prije nego što je došao na posao to jutra, očito nije znao da kreće operacija “Una”. „Gospodine predsjedniče hoću znati što je cilj operacije, što treba zauzeti i kako. Ja ću to izvršiti gospodine predsjedniče”, nastavio je Červenko. Bio je posve uvjeren kako Tuđman u njega nema povjerenja i da zbog toga nije upoznat ne samo s odlukom da se prijeđe Una nego niti s pravom svrhom operacije. “Ja ću to izvršiti, ali trebam o tome nešto znati. O tome se radi... Ako sam ja odgovaram za to na Uni, ako ću ja sutra odgovarati, godspodine predsjedniče, za poginule… Ja nisam čovjek kalibra našeg visokog časnika, koji kaže da mu se, da oprostite, j... koliko će vojnika poginuti, jer su oni i tako za jednokratnu upotrebu.”

Kasnije se doznalo da je izjavu "j... mi se koliko će vojnika poginuti, jer su oni i tako za jednokratnu upotrebu.” dao general Vinko Vrbanac.


Ciljevi operacije

Ciljevi operacije su bili spriječavanje topničkih udara na Pounje i Hrvatsku Kostajnicu kako bi se ubrzao povratak proganika i povećala sigurnost na tom području stavljanje rijeke Une i Unske pruge pod nadzor HV-a i Armije BiH
odbacivanje srpskih snaga prema Prijedoru i Banjoj Luci čime bi se zauzelo više teritorija i time osigurale bolje pozicije pred predstojeće pregovore
jedan od tajnih razloga je i bio ne dopustiti 5. korpusu ABiH izlazak na Savu


Pogrešne pretpostavke

Hrvatsko vojno vrhovništvo nije dobro pripremilo napad. Zakazala je obavještajna služba. Očekivalo se kako su srpske snage na tom području slabe. No nije bilo tako. To je bilo područje u kojemu je bila stacionirana sva izvučena tehnika Banijskog korusa SVK, ali i tzv. specijalne postrojbe SVK, one iste koje su mjesec dana prije izbjegle sa Banovine. Zbog Maestrala na juznim dijelovima Republike Srpske napad HV-a se očekivao. Srpska se vojska psihološki oporavila i dobro ukopala čekajući napad HV-a. Osim toga, provedena je opća mobilizacija jer je bio u pitanju opstanak ili neopstanak Republike Srpske, svaki civil je bio naoružan i motiviran za obranu.

S druge strane, priprema operacije HV-a je krajnje zakazala, za razliku od pomne pripreme Oluje. Nije bila angažirana inženjerija koje je mogla u kratkom roku postaviti prijelaze na manje rizičnim točkama preko Une čime bi se zaobišli i okružili gradovi Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica i Bosanska Dubica. Nije u dovoljnoj bila angažirana raketno-topnička priprema. Zakalaza je i logistika. Za prelazak Une nisu bili osigurani kvalitetni čamci nego se planiralo Unu preći običnim drvenim čamcima.

Također, potpora 5. Korpusa ABiH je izostala, jer koordinacija s njima nije bila dobra, pa su bošnjačke postrojbe mirovale u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoci.


Postrojbe

U operaciji su sudjelovale snage Zbornog područja Zagreb s 1. gardijskom brigadom HV (Tigrovi), 2. gardijskom brigadom (Gromovi) i dio snaga Zbornog područja Bjelovar.

Najveći dio vojnika 1. i 2. gardijske brigade HV-a bio je tada na godišnjim odmorima, pozvani su odmah da se jave 17. rujna 1995. u svoje postrojbe. Nisu znali zbog čega su pozvani ili kuda se ide.

Procjenjuje se kako je u operaciji “Una” sudjelovalo 1500 hrvatskih vojnika iz sastava gardijskih brigada i još toliko iz dviju domobranskih pukovnija.


Tijek operacije

Operacija Una počela je 18. rujna 1995. Prelazak hrvatskih postrojbi preko Une odvijao se u vrlo nepovoljnim uvjetima kad je riječ o prirodnoj prepreci kao što je rijeka. U prvih nekoliko sati operacije poginulo je 27 pripadnika 2. gbr, i 5 pripadnika 1. gbr. Mostobran preko Une hrvatske postrojbe su radile pri brzini rijeke od 4 m/s što je vrlo rizično, nekoliko čamaca se prevrnulo, no unatoč tomu i 1. i 2. gardijska brigada uspjele su ući u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi osvajajući dijelove naselja. U tim gradovima su se vodile ulične borbe. Iako su za prijelaz preko Une bili su spremni i hrvatski tenkovi oni nisu prebačeni, tako da su mostobran pokušavale uspostaviti samo pješačke postrojbe. Međutim, s one strane Une dočekala ih je dobro ukopana srpska vojska koja ih je počela tući iz sveg oružja. Mostobran nije bio kvalitetno uspostavljen u takvim uvjetima riječnog toka, nije bilo dovoljno snaga da se slomi takav srpski otpor. U međuvremenu, hrvatska obavještajna služba dobila je informacije kako su iz Srbije s aerodroma Batajnica na banjalučki vojni aerodrom Mahovljani sletjeli srbijanski MIG-ovi i nešto Super Galebova G-4 s ciljem da napadnu hrvatske snage koje su se već nalazile na teritoriju Republike Srpske.


Prekid operacije

Dan nakon početka operacije 19.rujna 1995. donesena je zapovijed za prekidom akcije i to ne zbog američkih prijetnji kako se nakon toga pričalo već promašenih odluka i krivih obavještajnih procjena o stanju u srpskoj vojsci. Nakon neuspjele operacije pričalo se da je jedan dio hrvatskih snaga stradao pri samom povlačenju.


Epilog

Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjećanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situacije doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. Sisak je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade, od kojih su mnogi bili Siščani. Danas je se uglavnom sjećaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je značajnije stradala jest 1. bojna 2 gardijske brigade, udarna postrojba zvana "Crne Mambe". Poslije su mediji pisali da su se američki zrakoplovi u Avianu već zagrijavali da tuku hrvatske snage na Uni, iz čega proizlazi da ta operacija nekome nije politički odgovarala, naprotiv, ideju za tu operaciju je dao sam Richard Holbrooke. Poznato je da su najveću cijenu platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, a osim njih cijenu je platio i general Vinko Vrbanac pod optužbom da je svojevoljno poduzeo vojni pothvat što je bilo točno samo utoliko što je prije Červenka doznao za operaciju, protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na političke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega Marijan Mareković, zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general Damir Goršeta, te Jozo Miličević i Zvonko Peternel kao zapovjednici gardijskih brigada

[Ber]

totalno si izmistificirao jedan neuspješni desant preko rijeke.
Nakon završetka Oluje, borbe su se prenjele u Bosnu i srpska vojska se stvarno pod udarima HV-a i Armije BiH raspadala i bila u rasulu.
Hrvati i Bošnjaci su se utrkivali trupama tko će prije ući u koji grad a HV je bio iznad Banja Luke. I tada pada ideja da HV pređe Unu i zauzme Bosansku dubicu, pa krene dalje, prema Novom.
Računalo se da ih preko Une ne čeka gotovo ništa i prilično olako se to pripremilo i krenulo.
Gardisti su prešli Unu a po Dubici je raspalilo ukopano srpsko topništvo sa okolnih brda.
Desilo se čudo, i Srbi nisu napustili položaje već su čekali. U stvari, pokazalo se da će ta akcija biti puno više od malo gadnijeg izleta.
Poginulo je dvadesetak hrvatskih vojnika a kad se skužilo da će biti tvrđe nego što se očekivalo, sve je povučeno nazad.

[siniša]

ja mislio okruženje 2. krajiškog odreda na kozari 42. tj operaciju"haver".

[dk1]

siniša kaže:

ja mislio okruženje 2. krajiškog odreda na kozari 42. tj operaciju"haver".

i ja isto. i već se spremao postaviti pitanje- jesu li stvarno u toj operaciji učestvovali i mađari sa svojom riječnom mornaricom?

[bana002]

pa kad prvo spominje Novsku, Savu i Jasenovac, a na kraju je riječ o Uni i Bosanskom Novom!

'geografija' čuda radi

[siniša]

dk1 kaže:

i ja isto. i već se spremao postaviti pitanje- jesu li stvarno u toj operaciji učestvovali i mađari sa svojom riječnom mornaricom?

jesu , učešče u operaciji je uzelo 5 monitora mađarske dunavske ratne flotile i imali su zadaču blokiranja mogučeg pokušaja proboja između bosanske gradiške i jasenovca.

inače kozara je opasana sa 4 rijeke - una , sava , vrbas i sana i na tim pravcima nije bilo moguče izvršiti proboj zbog ne imanja desantnih sretstava pa se oba( prvi 3 na 4 .7 i drugi noč kasnije) proboja izvršavaju na najtežem mjestu , prema jugozapadu i grmeču .

[siniša]

Inače bitka na kozari ili njemačko/ ndh operacija " xaver " je vrlo zanimljiva .

Posebno za tu opeaciju formirana je " borbena grupa zapadna bosna" sastavljena od elitnih njemačkih , ustaških i domobranskih i četničkih jedinica , sve ukupno od 40 000 - 45 000 vojnika.

Izvođenje operacije je planirano u dvije etape -

1. probojem od ivanjske i bosanskog novog trebalo je zauzeti prijedor i ljubiju , a pokretima sa linija kostajnica - dobrljin - bosanski novi i sa linije prijedor- ivanjska potisnuti jedinice 2. krajiškog odreda u kozaru i zaposjesti zaprečne linije.

2. pokretima sa južne i sjeverozapadne zaprečne linije izvršiti čiščenje kozare i prosare , nabaciti snage 2. krajiškog odreda na unu i savu i tu ih uništiti.

Za zatvaranje obruča oko kozare štab borbene grupe zapadna bosna formirao je četiri zaprečne grupe ( istočna , sjeverna , sjeverozapadna i južna zaprečna grupa) , 1 borbenu grupu (borovski) za čiščenje kozare i prosare .
Borbenu grupu "putlic" koja je imala zadaču zauzimanja prijedora iz pravca ivanjske i borbenu grupu "vedel" koja je nastupala iz pravca bosanskog novog sa zadačom zauzimanja ljubije .

Uz to formirana je i grupa za zaprečavanje po dubini ( razmještena na prostoriji - prijedor- ljubija - stara rijeka) sa zadačom osiguranja leđa odnosno pravca sa grmeča od eventualnog napada 1. krajiškog odreda , isto tako imali su zadaču popune na ugroženim pravcima koje su držale zaprečne grupe .

Kozara je zanimljiva po greškama koje je napravio operativni štab za bosansku krajinu - imali su određene podatke koji im je dostavljali bataljoni i 1. i 2. odreda o pokretima večih njemačkih i domobranskih jedinica ali oni nisu reagirali na obavještajne podatke i njemci su postigli potpuno iznenađenje i iz pokreta zauzeli prijedor i ljubiju , sa time su osigurali i zapriječili pravac prema jugu i grmeču , sa čime 2. odred ostaje u okruženju na kozari , a 1 .odred van okruženja .
Zatim je greška bila u prihvačanju odsutnih obrambenih borbi u okruženju i vjerovanje u mogučnost razbijanja ofanzive .

Kasnije nakon određenih lokalnih uspijeha bataljona 2. krajiškog odreda i iscrpljivanja u 20 dana borbi u okruženju i potiskivanja odreda u kozaru sa zapada prema cesti prijedor - bosanska dubica koja presijeca kozaru pravcem sjever - jug , s tim da je 18. 6 razbijen dio 2. brdske brigade (domobrani) nisu iskoristili pogodan trenutak i nastavili ekspolotaciju postignutog uspijeha i izvršili proboj iz obruča.

Nakon toga su se vodile teške borbe koje su rezultirale iscrpljivanjem i jednih i drugih ( s time da se uzme u obzir da je odnos snaga 10 - 1 u korist njemaca ) , 1. krajiški odred je nekoliko puta vršio demonstrativne napade radi odvlaćenja njemaca sa kozare ,a 4. bataljon 1. krajiške brigade čak se uspio probiti u kozaru ( u okruženje) temeljem tih postignutih uspijeha operativni štab je još uvijek vjerovao da mogu razbit ofanzivu stalnim manevarskim djelovanjima , velikom dinamikom borbi , aktivnošču , inicijativom u obrani i iznenadnim protunapadima i da če onda njemci jednostavno odustati od operacije i otiči .

Odluku o proboju štab 2. krajiškog odreda donosi 2 . 7 1942 g. na temelju dosadašnjih teških borbi koje su rezultirale velikim gubicima u mrtvima, ranjenima , nedostatku ljekova i sanitetskih sretstava, premorenosti vojnika , nedostatka hrane , bilo je i pojava tifusa .

Izabrani pravac proboja nije baš bio najsretnije riješenje s obzirom da su baš na tom pravcu vođene najteže borbe i koncentracija neprijatelja je bila naj veča , ali oni gore navedeni pravci preko rijeka nisu dolazili u obzir i proboj prema grmeču i 1. odredu je bio jedino riješenje , a u tom rejonu su bili i ranjenici i zbjegovi i glavnina odreda što je smanjilo vrijeme potrebno za prikupljanje svih jedinica na pravac proboja.

Prvi proboj koji je izvršen 3/4 i poslje početnog uspijeha , njemci izvršavaju protu napad i odbacuju dio odreda na polazne položaje , a dio je uspio iziči iz obruča (1.bataljon i udarni bataljon i 10 000 civila) , tako da je proboj djelomično uspio .

Drugi pokušaj proboja 4/5 na istom mjestu i u isto vrijeme je bio vrhunac borbi u operaciji haver ili bitci na kozari , a pokušaj je propao , borbe su bile recimo na nož , prsa o prsa sa ustašama . samo su se neki djelovi uspjeli probiti iz obruča ali je glavnina snaga ( djelovi 2,3 i 4 bataljona) ostala skupa sa ranjenicima i večinom civila.

6. 7 1942 g- štab 2. odreda donosi odluku da se ostaci odreda preformiraju u udarne grupe koje če se sakriti na kozari ( od 5 .7 - grupa "borovski" čisti kozaru sa juga prema sjeveru) za vrijeme tog pretresanja , a onda ponovo bi se prikupili u rejonima koje je štab odredio i da se po grupama prođe kroz neprijateljski raspored ako je moguče .

[pop84]

ubojica mekog tuljca
Bez uvrede ali ovo što si objavio totalni je Bullshit . U pravu je Ber . I sam sam bio sudionik te nebulozne akcije , konkretno u selu Košutarica kraj Jasenovca . Svi su podcjenili srbe i nastala je trka između hrvata i balija tko će prije što zauzeti . Ali to je bila ideja pizza majstora iz Kanade (Šuška) koju je podržao i Francek . Nakon totalnog fijaska sva krivnja prebačena je na Vrbanca . Ujedno to vam je dokaz o dvojnoj liniji zapovjedanja . Što mislite da je akcija uspjela , da li bi itko spomenuo Vrbanca ?

[siniša]

pop84 kaže:

ubojica mekog tuljca
Bez uvrede ali ovo što si objavio totalni je Bullshit . U pravu je Ber . I sam sam bio sudionik te nebulozne akcije , konkretno u selu Košutarica kraj Jasenovca . Svi su podcjenili srbe i nastala je trka između hrvata i balija tko će prije što zauzeti . Ali to je bila ideja pizza majstora iz Kanade (Šuška) koju je podržao i Francek . Nakon totalnog fijaska sva krivnja prebačena je na Vrbanca . Ujedno to vam je dokaz o dvojnoj liniji zapovjedanja . Što mislite da je akcija uspjela , da li bi itko spomenuo Vrbanca ?

pa kakva je uloga bila gotovine i domazeta , neko je bio napisao da su oni bili glavni , da su zasrali ali tuđman nije dao na njih .

[pop84]

Gotovina tu nije imao nikakvu ulogu , za Domazeta ne znam . Da su tu akciju planirali ljudi profila kao Gotovina ,Stipetić i slični , sigurno nebi završilo kako je završilo . Najveći dio poginulih pripadnika HV-a , poginuo je kada je izdana zapovjed za povlačenje .

[Michael Collins]

Da se zna,ovo nije bila završna bitka u ratu, kako neki Srbi prikazuje, poslije toga je pao Mrkonjić Grad,i zadnja bitka je bila pobjeda HV-a...

[subhunter]

[QUOTE=Michael Collins;21894348]Da se zna,ovo nije bila završna bitka u ratu, kako neki Srbi prikazuje, poslije toga je pao Mrkonjić Grad,i zadnja bitka je bila pobjeda HV-a...

Istina. I u toj akciji je poginija Andrija Matijaš - Pauk,zapovjednik oklopa 4. GBR,vjerovatno zadnja žrtva Domovinskog rata.

[TinkiVinki]

Hehehe onaj gore kaze da je u toj akciji hv imao 20 poginulih a ti kayes da je vecina njih izginula prilikom povlacenja pa za koji moj ste se onda povlacili i zasto vam je propala ta akcija zbog 2ili3 mrtva u napadu smesno.Uvek ista prica kad se negde popusi onda je organizacija akcije bila traljava i na brzaka a kad se uspe onda je to fenomenalna taktika vrhunski odradjena itd.Ma dokle cete da se zaludjujete vi u Hrvatskoj sa tim operacijama i akcijama sa kraja rata,sve akcije od kraja 94 pa do kraja rata nisu relevantne nizasta sve je to bilo u sklopu dogovora i razmena teritorija pa i ta Dubica bi pala ko od sale da je bila u sklpu aranzmana.Na temi o Kupresu vam je tip iz HVO lepo rekao da kad su se spremali za napad receno im je da ce se Srbi povuci po dogovoru i da je poenta samo da se u selo utrci prije Muslimana a vi se i dalje yaludjujete velicanstvenim akcijam bez borbe.

[klaudije]

Mene zanima bitka za Jajce 92 godine...ne mogu da svatim da neko moze vojnicki zauzet taj grad, nista od tehnike nemoze mu prici....govorkalo se da su se hrvati povukli sa svojih polozaja i da su srbi tuda vojno usli u grad, ma koliko se govorkalo nekako mi jedino to logicno...kao sto su ga srbi predali hrvatima 95 bez i jednog ispaljenog metka

[Decimus]

TinkiVinki kaže:

Hehehe onaj gore kaze da je u toj akciji hv imao 20 poginulih a ti kayes da je vecina njih izginula prilikom povlacenja pa za koji moj ste se onda povlacili i zasto vam je propala ta akcija zbog 2ili3 mrtva u napadu smesno.Uvek ista prica kad se negde popusi onda je organizacija akcije bila traljava i na brzaka a kad se uspe onda je to fenomenalna taktika vrhunski odradjena itd.Ma dokle cete da se zaludjujete vi u Hrvatskoj sa tim operacijama i akcijama sa kraja rata,sve akcije od kraja 94 pa do kraja rata nisu relevantne nizasta sve je to bilo u sklopu dogovora i razmena teritorija pa i ta Dubica bi pala ko od sale da je bila u sklpu aranzmana.Na temi o Kupresu vam je tip iz HVO lepo rekao da kad su se spremali za napad receno im je da ce se Srbi povuci po dogovoru i da je poenta samo da se u selo utrci prije Muslimana a vi se i dalje yaludjujete velicanstvenim akcijam bez borbe.

Na Uni je poginulo ili nestalo 30-40 vojnika HV-a i to na sva tri pravca. U nasilnom prelasku rijeke s napadom na naseljeno mjesto! Kombinacija do jaja! Otpor srpske vojske je na većem dijelu područja operacija gotovo prestao i to večer uoči izvlačenja HV-a. Zašto je zapovjeđeno povlačenje ne bih znao, ali većina nižih zapovjednika (satnija i vodova) na jednom od pravaca je prokomentirala zapovijed sa "zašto sad kad ih imamo"? Uz sve to bi bilo zanimljivo kad bi srpska strana uz navođenje "ogromnih hrvatskih gubitaka" stavila i koju brojku recimo iz Dubičke brigade. Ipak to je obrana pa su gubici ma sigurno puno manji. Jesu li? U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da je akcija zaustavljena uz američku prijetnju udarima na HV iz straha od zimske izbjegličke krize pošto je Banja Luka već bila grad izbjeglica. U to vrijeme srpska vojska nije bila u stanju da istjera satniju HV s mostobrana veličine 300x100 m, a kamoli što veće.

Dinara 1994/95. Dok HV polako ali sigurno zalazi Kninu za guzicu, SVK i VRS troše i vrijeme i ljude s naporima oko OG Pauk. "Predaja" Dinare dogovorena? U to vrijeme SVK i VRS nisu sposobne ni vod glinskih obveznika poslati na Dinaru, a kamoli bataljun ili brigadu - "jer oni to ne žele". Iz Istočnoslavonskog korpusa ni ne pomišljaju.

Bljesak. Većina obveznika se sprema ispeći prase za 1. maj i produženi vikend. Danima prije toga izviđači HV-a im prolaze, obilaze i snimaju cijelu, ionako bijednu, obranu. Zapovjednici brigada žive više u Banja Luci nego u Z. Slavoniji. Narcisoidni policajac koji se skroz ufurao u ulozi predsjednika, "herojski" gađa središte Zagreba i dok mu je pred nosom 10-ak brigada HV u borbenom rasporedu on gađa žgoljave balerine u HNK. U to vrijeme SVK nije mogla zaustaviti ni jednu skupinu švercera nafte, a kamoli dvije oveće brigadne grupacije HV-a. Kad je već "prodana" Dinara (sa žrtvama), zar Z. Slavoniju nisu mogli mirno "prodati" bez Bljeska? Čemu farsa sa zatvaranjem autoputa i izazivanjem vraga kad se to fino moglo odraditi i za stolom?

Oluja. 1. dan operacije svi zapovjednici (većina lažno) obavještavaju GŠ SVK da se "dobro drže" i da "nema prolaza ustašama". Prije toga satima i danima znaju točno vrijeme početka napada što ni HV više nije skrivala za potrebe stršanja zbog pregovora u Ženevi. I umjesto da se odmah cijela SVK povuče po "dogovoru" je li, oni se ipak cijeli dan brane. Čemu borbe kad je sve "dogovoreno"? Čemu srpski vojnici ginu 4.8.1995. kad je ionako "dogovoreno" povlačenje iz cijele Krajine? Zašto Martić plače Miloševiću da šalje pomoć kad je ionako on sve "dogovorio"? Zašto NE autonomiji iz Z-4 kad je ionako "dogovoren" potpuni slom? Otkud HV-u 120 mrtvih "bez borbe" jer je eto "dogovoreno" povlačenje?

Za kraj: za svaki poraz Srbima (a i Hrvatima) je kriv "dogovor", "izdaja", "sudac", "velesile", "loš travnjak", "loše vremenske prilike", ali nikad oni sami. Kad je general Metikoš razvalio vojvodu Đurišića i tad je krivac za poraz bila "izdaja". Kad je pao Vukovar razvila se priča o "izdaji" iz Zagreba koja se na životu održava i danas. I Srbi i Hrvati više vole imati dva-tri "izdajnika" nego dvije-tri tisuće "poraženih" pogotovo ne od strane Hrvata. To je posebno uvriježeno u srpskim narodnim predanjima.

Koje su indicije recimo na primjeru Oluje, da se radilo o tipičnom "dogovoru"?

[Uskok Marko]

Decimus kaže:

Za kraj: za svaki poraz Srbima (a i Hrvatima) je kriv "dogovor", "izdaja", "sudac", "velesile", "loš travnjak", "loše vremenske prilike", ali nikad oni sami. Kad je general Metikoš razvalio vojvodu Đurišića i tad je krivac za poraz bila "izdaja". Kad je pao Vukovar razvila se priča o "izdaji" iz Zagreba koja se na životu održava i danas. I Srbi i Hrvati više vole imati dva-tri "izdajnika" nego dvije-tri tisuće "poraženih" pogotovo ne od strane Hrvata. To je posebno uvriježeno u srpskim narodnim predanjima.

Radi se naprosto o zaštitnom mehanizmu razvijenom kod svakog naroda. Pogledajte samo sto pišu novine, usmena predaja, službena povijest.
Kod Srba se uvijek radi o izdaji kad zajebu stvar. Izdali ih na Kosovu, izdali ih u Krajini, historijski kontinuitet. Hrvatima je uvijek netko drugi kriv (Beč, Budimpesta, Beograd). Uz neobjašnjvo slavljenje domaćih izdajnika tipova Frankopan/Šubašić ili Pavelić. Muslimani/Bošnjaci nikako ne mogu odličiti dal da krenu lijevo il mozda desno. Mozda je ipak bolje lijevo, a možda i nije.