Krstiti dijete ili ne?

[Renata]

Ovu temu sam našla na podforumu Religija, ali mislim da je prikladnija čak za ovaj podforum, ovdje je najviše roditelja.
Uskoro ću postati majka i mnogi me već sada pitaju tko će biti kum/kuma.
Pitanje mi je mrsko samo po sebi jer nisam vjernica iako sam krštena (ali nemam nijedan drugi sakramenat). Moj suprug isto tako. Ne volimo i ne vjerujemo u crkvene običaje i dogme koji se nameću u današnjem društvu. Vjenčani smo civilno i agnostici smo u punom smislu te riječi.
Međutim, neki mi spominju da će mi bijete biti sa grijehom i da budem ga obilježila i samim time me zabrinjava i brine hoće li biti tako uistinu? Hoće li dijete biti društveno obilježeno zbog toga? Jedna moja prijateljica razmišlja da će krštenjem svog, isto budućeg djeteta, spasiti ga od moguće delinkvencije jer će odrastati uz vjeronauk u školi, što mi baš ne zvuči osiguravajuće.
Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

[Ani4]

Mi smi krstili svu svoju djecu. Zasto? Ne znam, uopce nisam razmisljala da to ne ucinimo. Ja imam sve sakramente, mm niti jedan, vjencani smo u crkvi.
Mm su u par navrata zvali da bude krsni kum, ali nije mogao jer nije krsten. Isto smo imali problema kod vjencanja u crkvi. U skoli svi idu na vjerunauk, svi idu zajedno na pricest i krizmu.
Ne znam, ne cini mi se da je krstenje lose, kasnije mu moze olaksati neke stvari, a ne moze mu stetiti.

[8472]

Krštenjem nećeš izolirat dijete od delikvencije.
To je samo običaj i pripadnost religiji, nije cjepivo protiv nedaća.

[shtefy]

Renata kaže:

Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

Nismo i nećemo.

Oboje smo ateisti. Ni jedno od nas nije kršteno. Oboje smo imali prilike krstiti se kad smo već bili dovoljno odrasli sa shvatimo značenje tog čina i oboje smo odlučili da ne želimo biti licemjerni.

Kada klinka poodraste, ako je bude zanimalo, pomoći ću joj da se informira o svim religijama, ne samo o katoličanstvu. Pa ako se onda bude krstila, neka sama to odluči. Mi smatramo da nemamo pravo donositi "doživotne" odluke u njeno ime.

Inače, ja osobno nisam nikada imala nekih spomena vrijednih problema što nisam krštena i što ne idem u crkvu (a čak nismo ni vjenčani). Naravno da se uvijek nađe neka budala koja pokuša podjebavati, ali to je ona vrsta ljudi koja bi uvijek našla nešto, pa me to baš i ne brine. Lijepo im objasnim da gledaju svoja posla i skinu mi se.

Mala je sada 5 godina, ne ide na vjeronauk u vrtiću. Neće ići ni u školi. Bude li netko pomislio da ima pravo to komentirati ili je zbog toga prozivati ili šikanirati, imat će posla sa mnom. Poštujem tuđe i zahtjevam da se poštuje naše.

[aleta]

Renata kaže:

Međutim, neki mi spominju da će mi bijete biti sa grijehom i da budem ga obilježila i samim time me zabrinjava i brine hoće li biti tako uistinu? Hoće li dijete biti društveno obilježeno zbog toga? Jedna moja prijateljica razmišlja da će krštenjem svog, isto budućeg djeteta, spasiti ga od moguće delinkvencije jer će odrastati uz vjeronauk u školi, što mi baš ne zvuči osiguravajuće.
Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

ako zaista razmišljaš hoće li ti dijete biti "s grijehom" (što uopće to znači?), ili "obilježeno", kakav si ti agnostik?. Agnostik nije kontra vjere i religije, ona ga ne zanima iz razloga što nije bazirana na dokazivim načelima koja on priznaje. Samim time obilježavanje ili grijeh su nepoznanice, osobito u kontekstu djeteta (bebe). Hoćeš mu staviti crvenu narukvicu ili ga ne izvesti poslije mraka (do iza krštenja)?
Druga stvar, kako točno vjeronauk i krštenje spašavaju od moguće delikvencije? Razumijem da ti je takvo razmišljanje nametnuto od strane osobe koja vjeruje, ali zašto onda dovodiš u pitanje svoju odluku?
Ja kao agnostik vjeru itekako poštujem (mm je vjernik, ne doduše praktični, ali vjeruje i jedino na čemu sam inzistirala je civilno vjenčanje), ali to me neće pokolebati da odstupim od nekih mojih uvjerenja. Naše dijete će biti kršteno, iz razloga kompromisa, a i zato što je naše, a ne moje, ali na mise i vjeronauk neće ići (ne ide mu ni tata). dakle, u mom slučaju stvar je kompromisa i demokratičnosti između dvoje ljudi, a ne onoga što selo kaže (dovoljno je reklo na civilno vjenčanje i neprimanje popa na blagoslov kuće.. ).

[valneahana]

ja imam sve sakramente ali nisam neka vjernica,neidem u crkvu,imam neka svoja vjerovanja koja su drugačija od biblijskih,muž je druge vjere ali isto tako ju ne prakticira,dijete ćemo krstiti samo zato da nebi bilo obilježeno jer kad krene u školu svi(99%) djece će ići na vjeronauk i primiti sakramente pa neželim da moje dijete bude iznimka,ne želim da se radi toga osjeća zakinuto ,drukčije,...

neka primi sve sakramente,neka ide na vjeronauk,u crkvu,neću ga odgovarati,dapače bit će mi drago a kasnije kad odraste će samo odlučiti kao i ja dali to ima smisla,dali će i dalje vjerovati,dali će prestati,dali će naći neka druga vjerovanja,sasvim mi je svejedno

znači krstit ću dijete i poslati na vjeronauk samo zato da nebi bilo obilježeno od druge djece ali i ponekih odraslih ali da meni to nešto predstavlja i znači,iskreno ne

kud svi tud i mali mujo

[aleta]

valneahana kaže:

ja imam sve sakramente ali nisam neka vjernica,neidem u crkvu,imam neka svoja vjerovanja koja su drugačija od biblijskih,muž je druge vjere ali isto tako ju ne prakticira,dijete ćemo krstiti samo zato da nebi bilo obilježeno jer kad krene u školu svi(99%) djece će ići na vjeronauk i primiti sakramente pa neželim da moje dijete bude iznimka,ne želim da se radi toga osjeća zakinuto ,drukčije,...

ma jel moguće da je ovo još danas aktualno???
pa što ako ide 99% djece? 90ih su svi bili brzinski pokrštavani i najednom veliki vjernici (ja opet u kontru) ali tada je bilo donekle realno očekivati probleme radi takvih stvari.. je li moguće da je tako i danas? osim na vjeronauk, hoće li ići i na nedjeljnu misu? ili to nije licemjerno?

[SummerNight]

Renata kaže:

Ovu temu sam našla na podforumu Religija, ali mislim da je prikladnija čak za ovaj podforum, ovdje je najviše roditelja.
Uskoro ću postati majka i mnogi me već sada pitaju tko će biti kum/kuma.
Pitanje mi je mrsko samo po sebi jer nisam vjernica iako sam krštena (ali nemam nijedan drugi sakramenat). Moj suprug isto tako. Ne volimo i ne vjerujemo u crkvene običaje i dogme koji se nameću u današnjem društvu. Vjenčani smo civilno i agnostici smo u punom smislu te riječi.
Međutim, neki mi spominju da će mi bijete biti sa grijehom i da budem ga obilježila i samim time me zabrinjava i brine hoće li biti tako uistinu? Hoće li dijete biti društveno obilježeno zbog toga? Jedna prijateljica razmišlja da će krštenjem svog, isto budućeg djeteta, spasiti ga od moguće delinkvencije jer će odrastati uz vjeronauk u školi, što mi baš ne zvuči osiguravajuće.
Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

Ti ovo ozbiljno pitas? Nisi vjernica, ne vjerujes u dogme i razmisljas da krstis dijete da ne bi bilo "sa grijehom"?? I da ne bude drustveno obiljezeno?
Oprosti ali ja ovako nesto u zivotu nisam cula.
Mi nismo krstili nasu niti cemo ju krstiti. Tata joj je agnostik ja ne vjerujem u crkvu i njen nacin predtavljanja boga. Nenamo nikakve sakramente, nismo se vjencali u crkvi. Ako ce ona htjeti necemo joj braniti.
Kad sam pitaju hocmo li je krstiti jednostavno kazemo ne.
Ne vidim nikakav problem u tome.

[Ani4]

u nasu skolu ide i sin od vjerouciteljice. Poznat je kao jedan od najvecih nasilnika i izazivaca u skoli. Toliko da ce ih vjerunauk zastititi od delikvencije... Ali na njemu nece niti nauciti nista lose, vjerouciteljica im stalno tupi da moraju biti dobri, postivati starije, ne tuci se i svadati. Barem nasa to radi...

[Aeon+]

moj je 13mj,još nije kršten.nemam pojma hoćemo ga krstiti vjerujem u Boga,u crkvu kao instituciju ne i zapravo mi nebitno jel kršten ili ne,to ga ne određuje kao osobu.ako ga ne krstimo,neka odluči sam kad odraste želi li se krstiti.

[pink5]

mi nismo krstili malog,neka on odluči ili ne odluči što će kad odraste.
Par izuzetaka se osjećaju prozvanima pa nam govore da to nije u redu,kao u kojem pravcu ćemo ga odgajati

I ne smatram da ga tako ičime zakidam,niti da će biti "drugačiji" u vrtiću i školi.
Krštenje mu ne može odmoći u životu,a bome ni pomoći

[valneahana]

aleta kaže:

ma jel moguće da je ovo još danas aktualno???
pa što ako ide 99% djece? 90ih su svi bili brzinski pokrštavani i najednom veliki vjernici (ja opet u kontru) ali tada je bilo donekle realno očekivati probleme radi takvih stvari.. je li moguće da je tako i danas? osim na vjeronauk, hoće li ići i na nedjeljnu misu? ili to nije licemjerno?

znači ja želim da moje dijete primi sve sakramente,osim krštenja druge nemože primiti ako neide na vjeronauk(može kasnije ali sad govorim od djeci),za crkvu me baš briga hoće li ići na mise ili ne,ako će htjeti neka ide

nažalost neznam do kada je moguće očekivati probleme radi toga da dijete neide ili da nema sakramente,mislim da još uvijek je i da će još dugo biti jer takvo je naše društvo nažalost,,većina ih je zadrta

e sad dali je licemjerno to od mene ,znam da je,ali briga me jer ja ne marim za svoju vjeru,meni je samo važno da moje dijete nebude obilježeno a kasnije neka samo odluči,mislim da mu tim izborom nemogu naškoditi a kasnije neka bira

glupo je to,znam,ali jebiga,dok god se neke stvari u većini glava u ovoj državi ne poslože neželim da dijete ispašta radi takvih

[sun.shine]

Renata kaže:

Pitanje mi je mrsko samo po sebi jer nisam vjernica iako sam krštena (ali nemam nijedan drugi sakramenat). Moj suprug isto tako. Ne volimo i ne vjerujemo u crkvene običaje i dogme koji se nameću u današnjem društvu. Vjenčani smo civilno i agnostici smo u punom smislu te riječi.

Čemu onda sumnje?

Renata kaže:

Međutim, neki mi spominju da će mi bijete biti sa grijehom i da budem ga obilježila i samim time me zabrinjava i brine hoće li biti tako uistinu? Hoće li dijete biti društveno obilježeno zbog toga?

Možda će biti obilježeno među rodbinom i pratetkom Micikom, ali kad ja izađem na koncert ili odem na predavanja, nitko me ne pita za sakramente.
Da obilježeno... Najbolje da ateisti nose neki znak na rukavu kao kako su Židovi nosili zvijezdu u vrijeme Hitlera.

Renata kaže:

Jedna moja prijateljica razmišlja da će krštenjem svog, isto budućeg djeteta, spasiti ga od moguće delinkvencije jer će odrastati uz vjeronauk u školi, što mi baš ne zvuči osiguravajuće.

Hmmm, mislim da imamo više delikvencije u školama nego zemlje u kojima nema vjeronauka u školi, pa to objesi mačku o rep.
Da ne govorimo da sam milijun puta doživjela da se baš nakon zadnjeg sata ide pušiti ili tući iza škole, a vjeronauk je uvijek bio zadnji sat. Prije ćeš dijete spasiti od moguće delikvencije ako ga upišeš na, npr. gitaru i jedrenje nego vjeronaukom.

Renata kaže:

Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

Neću ga krstiti jer mi je to nekako pokvareno. Naime, iz Crkve se ne možeš ispisati, i onda se ono ne može predomisliti kasnije. Meni je glupo nametati mu katoličanstvo. Ako ga ne krstim, nitko mu ne brani da se sam kasnije krsti, ako ga krstim, ne može se odkrstiti. Mislim, bi li ti sad svoje dijete upisale u Hare Krišne ili Jehovine svjedoke? Ne bi, pa onda nemoj ni u neku drugu vjeru/religiju/sektu samo zato jer je brojnija i društveno prihvaćenija.

[klarah]

Nije mi jasno zašto se uopće pitaš da li krstiti, ako tebi i mužu to nije važno, ne vjerujete u to itd. Ne vidim problem. Ja da imam takvo mišljenje o vjeri i crkvi ne bi krstila svoje dijete. Ili ipak u sebi imate klicu vjere pa te to kopka u vezi djeteta.

Mi smo svoju krstili. Zato jer vjerujemo u Boga i Isusa Krista i Crkvu kakvu je on ustanovio zajedno sa svetim sakramentima. Svom djetetu želim pružiti u svemu što smatram da je potrebno, a usadit mu vjeru smatram najvažnijim poslom jer je meni moja vjera najvažnija, obrana i štit i zaklon. To želim i njoj da bude. I jer vjerujem u ono što nam je poručio Isus Krist. I zato sam je naravno krstila.

Ne znam stvarno zašto bi netko krstio svoje dijete onako bezveze.. Ili se ipak radi o nečem u sebi što roditelji nisu razriješili pa onda ipak krste dijete, za svaki slučaj ako je to ipak dobro...

Dajte ljudi promislite u sebi o takvim važnim stvarima, to su neka temeljna pitanja vlastita, a ne tu kao zbog običaja i ne znam ni ja čega.

[Yin&Yang]

valneahana kaže:

znači ja želim da moje dijete primi sve sakramente,osim krštenja druge nemože primiti ako neide na vjeronauk(može kasnije ali sad govorim od djeci),za crkvu me baš briga hoće li ići na mise ili ne,ako će htjeti neka ide

nažalost neznam do kada je moguće očekivati probleme radi toga da dijete neide ili da nema sakramente,mislim da još uvijek je i da će još dugo biti jer takvo je naše društvo nažalost,,većina ih je zadrta

e sad dali je licemjerno to od mene ,znam da je,ali briga me jer ja ne marim za svoju vjeru,meni je samo važno da moje dijete nebude obilježeno a kasnije neka samo odluči,mislim da mu tim izborom nemogu naškoditi a kasnije neka bira

glupo je to,znam,ali jebiga,dok god se neke stvari u većini glava u ovoj državi ne poslože neželim da dijete ispašta radi takvih

Ja i muž smo ateisti i ne pada nam napamet krstiti dijete. Znam da će naše dijete biti u manjini i da će moguće radi toga imati problema, jer živimo u netolerantnom i nasilnom društvu (koje zamisli 99% čine vjernici), ali tako će biti dokle god ljudi budu razmišljali kao valneahana.
Ono što mi nikako nije jasno je da na ovom forumu ima jako puno ljudi koji razmišljaju slično meni, ali u stvarnosti ih ne srećem... u stvarnosti se svi pokriju ušima i na kraju krste dijete i pošalju ga na vjeronauk i svašta nešto u što sami ne vjeruju ali "eto da bi djetetu bilo lakše".

[~Scarlet~]

MM i ja sami katolici, imamo sve sakramente i vjerujemo u Boga. U crkvi sam u zadnjih par godina bila:
a) kad smo se vjenčali
b) kad smo krstili bebu (imala je 1. mj.)
Što će reći da crkvu baš i ne doživljavam.
Što se tiče katoličanstva i nekih glavnih "postavki" te religije, mogu samo reći da ne smatram loše odgajati dijete u duhu vjere, obzirom da su to za mene ok vrijednosti: poštuj ljude, ne laži, ne kradi, ne varaj... (dakle katolička vjera per se je za mir, dobrotu i poštenje), a pretpostavljam da većina roditelja ateista i agnostika će tako odgajati djecu, pa onda ni nema toliko razlike.
Poštujem svačje mišljenje i odluku. Jedino ne kužim ljude koji tvrde da su atesiti i agnostici a slave Božić i Uskrs.

[SummerNight]

W!WQA

Yin&Yang kaže:

Ono što mi nikako nije jasno je da na ovom forumu ima jako puno ljudi koji razmišljaju slično meni, ali u stvarnosti ih ne srećem... u stvarnosti se svi pokriju ušima i na kraju krste dijete i pošalju ga na vjeronauk i svašta nešto u što sami ne vjeruju ali "eto da bi djetetu bilo lakše".

Cesto ljudi tako razmisljaju ali ja ni to ne kuzim. Uopce ne vjerujem da ce djetetu biti lakse u zivotu ako se na silu pokusava uklopiti, ocajnicki pokusava ne strsati i ne izdvajati se i cini sve u njegovoj moci da ostane neprimjecen.
Iskreno se nadam da cemo malu odgoji tako da se ne boji biti razlicita i da nikada ne zivi po onoj "pogni glavu da ti ju ne odrezu".

[larazg]

Moje dijete je kršteno... i to sa 2 mjeseca života

Pitanje: zašto sam krstila svoje dijete???

Pa ovako, moj Zagor je iz katoličke obitelji i još ima pola familije koji su neki crkveni dužnosnici (ili popova ili časnih).
On je sam po sebi tradicionalist vjernik (znači samo blagdani, eventualno Crkva).

Ja nisam katolkinja, potječem iz intelektualne obitelji oca agnostika i majke polu vjernice (tradicionalnog tipa)... ali po majci imam Arapske krvi (znači pripadam islamu).

Dogovor između mene i Zagora je bio da dijete odgajamo u obe religije... naglašavam RELIGIJE.

Znači, Lara je prvo bila krštena (jer Islam ne poznaje sakramant krštenja) a poslije kako bude odrastala ću je upoznavati sa religijom sa majčine strane jer dijelom i toj RELIGIJI pripada.

Naš dogovor je bio da djete upoznamo sa i jednom i drugom RELIGIJOM i to ništa nije loše, za osudu ili nešto treće. To je naš izbor i naš dogovor.

I to ću učiniti. A da li će Lara VJEROVATI u Boga, njezin je izbor.

jer VJERA je data od Boga, a RELIGIJA je data od ljudi...

Čin Krštenja je čista RELIGIJA i nema veze sa vjerovanjem da li je neko dijete svetije ili poganije i zato Renata ne piši nelogičnosti kao agnostik si ali se dvoumiš....


glupost

[Nature]

Ni ja ni mm ne idemo u crkvu, oboje imamo sve sakramente, a vjenčani smo samo civilno. Religija ni meni ni nemu nije nikakav faktor u životu.
Krstili smo prvog (a krstit ćemo i drugog sina) jer i moji i njegovi briju na katoličanstvo i njima to nešto predstavlja. Meni sasvim svejedno. Ako će ići u crkvu nek idu, ako neće - neće, ako će bit budisti...zaboli me đon.
Stariji ide na vjeronauk na preporuku školskog pedagoga da se u tako ranoj dobi ne izdvaja od drugih (ni ja ni mm nismo ga mislili dati na vjeronauk, a ni on nije pokazao želju), jer živim u selendri gdje je vjeronauk izborni predmet, ali je jedini izbor, alternative nema. Tko ne ide, izbace ga iz učionice da sjedi sam na hodniku. Iz istog razloga će i mlađi ići na vjerounauk, ukoliko u međuvremenu ne organiziraju neku alternativu vjeronauku, u što čisto sumnjam...

[cvijetić]

nemoj se ljutiti, ali meni ovo pitanje uopće nema smisla...
tvoje dijete, tvoj odgoj i tvoje odluke ( naravno uz oca)!
postupi kako ti osijećaš i želiš, a ne kako ti okolina sugerira!
najbesmislenije mi je kad čujem da je netko agnostik, nije vjenčan u crkvi, ne živi vjeru, ali eto krstit će dijete jer će mu jednom možda dobro doći ili će tako izbjeći neke eventualne nezgode! koja glupost i licemjerje!!!