Specijalne jedinice

[žerac76]

quick_nickk kaže:

A što je sa ekipom sa Šepurina? tamo je bio Werner Ilić , i ekipa iz legije stranaca kao instruktori ako se ne varam?

Još jedna zanimljivost Ilija Tot je bio najvise rangirani hrvatski legionar koji je imao veze obukom Hrvatske vojske ... dok su Roso , Zulu i Gotovina bili u nižem činu , iako je Gotovina i radio kao instruktor komandosa u Juznoj Americi.
Werner Ilić je bio amerićki marinac
Željko Glasnović pripadnik Kanadske vojske

..... tako piše na netu i svi su imali neku vezu sa ZDRUG-om

Werner Ilic je 1990. odbio višemilionski ugovor sa NFL momčadi Dallas Cowboys i doša u Hrvatsku. Danas je zapovjednik osiguranja američke ambasade u Kabulu u Afghanistanu. Koju obuku je završio u SAD-u, to ne znam ali svi koji ga znaju kažu da je "žešći luđak" kako bi se reklo u žargonu.

Ne znam koji čin je imao Ilija Tot u Legiji al Zvonimir Skender je bio Pukovnik. Svi ostali su bili narednici ili kaplari...

[husky011]

Ne znam koji čin je imao Ilija Tot u Legiji al Zvonimir Skender je bio Pukovnik. Svi ostali su bili narednici ili kaplari...

Cudi me to za Skendera...koliko je meni poznato stranci t.j. ne Francuzi ne mogu biti oficiri u legiji...ili se varam...?

[žerac76]

husky011 kaže:

Ne znam koji čin je imao Ilija Tot u Legiji al Zvonimir Skender je bio Pukovnik. Svi ostali su bili narednici ili kaplari...

Cudi me to za Skendera...koliko je meni poznato stranci t.j. ne Francuzi ne mogu biti oficiri u legiji...ili se varam...?[/QUOTE]


Skender je bio u Legiji i ima čin pukovnika u francuskoj vojsci.
Dali je čin zaradio u francuskoj vojsci nakon izlaska iz Legije ili ga je zaradio u Legiji, stvarno ne znam.

Ovo je njegovo svjedočenje u Hagu, pretpostavljam.
http://www.slobodanpraljak.com/MATER...onimir_ENG.pdf


PS
Ilija Tot je umirovljen u francuskoj vojsci u činu satnika/kapetana nakon 27g. službe

[Bluzara stari]

Ajmo mi dalje..

Specijalne postrojbe Republike Austrije

Sad si sigurno mislite ma kakva Austrija i gluposti,oni skoro da nemaju vojsku ali..nije tako.

1970 godine je stvorena prva izviđačka satnija austrijske vojske.Posebnost je bila u tome što su uz težu obuku koristili britanske kratke strojnice tipa Sterling L-34A1 s prigušivačima.
Već od 1961 su male grupe posebno odabranih časnika slane u SAD u renđersku školu.Nakon povratka su bili okosnica satnije iz'70 godine a zvali su se po vojnoj terminologiji-Jagdkommando.
Po našem jeziku izviđači-komandosi specijalizirani za nekonvencionalne načine ratovanja.
Ono što nas zanima.
Sjedište te jedinice je bilo u Wiener-Neustadtu.
Pristup toj jedinici se temelji na dragovoljnom ulasku.
Bilo bi ovdje zanimljivo navesti neke norme minimalne fizičke kondicije:
-trčanje na 5000 m ispod 24 minute.
-penjanje kroz 30 m visoku usku cijev.
-plivanje na 300 m u odjeći bez vremenskog limita.
-skok u vodu sa tornja visokog 10 m.
-prelazak standardne staze sa pješačkim preprekama austrijske vojske u vremenu kraćim od 4 min i 30 sek.

Kandidati koji zadovolje te norme(i određene psih.ispite) idu na tzv.Grundkurs.
To je obuka od 27 tjedana koja iz kandidata izvlači svu snagu i mogučnosti do krajnjih granica.
Samo oni koji završe ovu obuku(a takvih je malo) smiju staviti na glavu-tamnosmeđu beretku.
Prolaznost kandidata rijetko kada prelazi 20%.Znači,nije lagano.
Nakon toga kreće specijalistička obuka u trajanju od 20 tjedana kao npr.nordijske skijaške discipline,kondicioniranje na snijegu i visinama što podrazumijeva hodanje 20-24 km u takvom okruženju plus osobno naoružanje i teret od 10 kg,vremenski 3-3,5 h.,padobranski tečajevi,amfibijski trening,helikopterski transport.
Posebna podvrsta te obuke uključuje snajperski tečaj i tečaj medicinske pomoći.
Posebno je jedan dio vojnika obučen za ronjenje ispod leda i na jezerima.

Temeljno oružje je jurišna puška domaće proizvodnje Steyer AUG 5,56x45 mm(STG 77).Domaći pištolj Glock 17 9 mm,snajperska puška Steyer SSG 69.
Ponekad ovisno o vrsti zadatka se koriste i automatskim pištoljem Steyer TMP 9 mm,sačmaricama Franchi SPAS 12,Glock 18 te dio oružja od Heckler&Koch MP5 A3,MP 7 ili bacač granata MZP-1 40 mm.
Koriste i vrhunsku profi opremu-kajake,kanue,padobrane MT1-XX,gumene čamce za amfibijsko ratovanje i ronilačke aparate sa zatvorenim krugom disanja.
Inače su sudjelovali u hvatanju teroriste ponatog kao Šakal(Vladimir Ilich Ramirez Sanchez).
Još jedna akcija kada su eliminirali nigerijske teroriste u Aeroflot-ovom avionu Tu-154.

Vrlo dobra jedinica o kojoj se ne govori.

[IamBlackShip]

Bluzara stari kaže:

Još jedna akcija kada su eliminirali nigerijske teroriste u Aeroflot-ovom avionu Tu-154.

Ovo je tipičan primjer zašto mistifikacije o ovakvim postrojbama treba uzimati sa zrnom soli. Bilo mi je čudno što prvi put čujem za ovo, pa sam si dao truda od 15 sekundi da proguglam, kad gle...

"On 17 October 1996, four Cobra officers were on board an Aeroflot Tupolev Tu-154 escorting deported prisoners to Lagos when a Nigerian man threatened the cockpit crew with a knife and demanded a diversion to Germany or South Africa. The team overpowered the man and handed him over to the authorities after landing. The officers received a decoration by Russian prime minister Putin."

U principu, sve je točno, samo manje glamurozno.

Nego, što kažete na ovo kad SEAL-ovi pobjegoše iz nekog somalijskog sola prije mjesec-dva, ne razumijem, pa ja sam prešao brdo takvih mapa u CoD-u???

[subhunter]

žerac76 kaže:

Werner Ilic je 1990. odbio višemilionski ugovor sa NFL momčadi Dallas Cowboys i doša u Hrvatsku. Danas je zapovjednik osiguranja američke ambasade u Kabulu u Afghanistanu. Koju obuku je završio u SAD-u, to ne znam ali svi koji ga znaju kažu da je "žešći luđak" kako bi se reklo u žargonu.

Ne znam koji čin je imao Ilija Tot u Legiji al Zvonimir Skender je bio Pukovnik. Svi ostali su bili narednici ili kaplari...

Nisam bio u Šepurinama,pa ne znam Wernera ali sam od dosta ljudi koji su prošli dočasničku obuku čuja da je čovik genijalac za obuku ali tiha jeza za vodit neku konkretnu operaciju.
Malo bi se vratija na ovaj "prolazak kroz minsko polje". Moguće je ako je teren miniran samo "kukuruzima",poteznim minama ali ako je "garniran" PROM-ovkama i "paštetama",onda tu može pomoć samo jedna mala molitva.
Nisam bija specijalac,nisam se provlačija po minskim poljima i iša radit sranja po njihovoj pozadini ali ako sam u krivu neka me netko ispravi.

[Pilatus]

husky011 kaže:

Na koje konkretno mislis?

O kojoj god znate. Ti nešto znaš o 63. padobranskoj, pa ispričaj nešto.


Tema je vrlo zanimljiva, pogotovo ovo sa opisima akcija.

[IamBlackShip]

Pitanje za one koji se kuže u srpske specijalne postrojbe:

Na samom početku rata u Bosni sam vidio neke za koje ni dan danas ne znam tko su, ali su izgledali jako impresivno.

Nosili su neke uniforme boje pjeska, ne sjećam se nikakvih posebnih oznaka, ni beretki. Ono što je zanimljivo je da su svi izgledali manje više kao Dolf Lundgren, dakle onako kako zamišljaš specijalce. Sjećam se i da su imali mornarske majice, pa sam pomislio da su možda Rusi.

Je li to možda bila 63-a? Ili jednostavno neki Arkanovci u posebnim uniformama?

[husky011]

IamBlackShip kaže:

Pitanje za one koji se kuže u srpske specijalne postrojbe:

Na samom početku rata u Bosni sam vidio neke za koje ni dan danas ne znam tko su, ali su izgledali jako impresivno.

Nosili su neke uniforme boje pjeska, ne sjećam se nikakvih posebnih oznaka, ni beretki. Ono što je zanimljivo je da su svi izgledali manje više kao Dolf Lundgren, dakle onako kako zamišljaš specijalce. Sjećam se i da su imali mornarske majice, pa sam pomislio da su možda Rusi.

Je li to možda bila 63-a? Ili jednostavno neki Arkanovci u posebnim uniformama?

Ne, Padobranci su imali svetlo zelene radne uniforme, nekad...davno, malo nestandardne za JNA.
Kasnije su uvedena neka maskirna platna braon-bez-krem..., pokusacu da nadjem slike i postavicu ih ovde.
Ali najcesca uniforma za ratne godine je bila ona standardna M89 i kasnije M93.
Nakon 1995 iskljucivo M93 i kasnije neke novije varijante tipa M-3.
Mi smo duzili i neke posebne delove opreme, kao sto su dzemperi, drugaciji rancevi, cipele, slemovi i jos kojesta sto nas je razlikovako od ostalih rodova i jedinica vojske.

U sustini, do 1990 godine, Brigada je jedina koristila jos dve vrste maskirnih uniformi posle M77 a pre M89, jedna je imala oznaku M87, drugu sam video samo na slikama ali su izbacene vec pocetkom 1991, i nisu vise koriscene nigde drugde.

[IamBlackShip]

Pa dobro, ako si bio u njima, vjerojatno bi znao, radilo se o travnju 1992-e, tek se moglo slobodno hodati po Bijeljini. Jeste li bili tamo tako rano, ili možda prolazili na putu na neki drugi front?

Kasnije, tokom rata sam čuo od lokalnih Srba da je 63-a odradila neku branu ili tako nešto na Majevici, ali se više ne sjećam koje godine. Znaš nešto o tome?

[husky011]

Ma jok...
U Bosni prvi borbeni zadatak je bio na Pljesevici,na granici Bosne i Hrvatske, a Brigada se povukla maja 1992 godine potpuno iz BiH.

[diverzant72]

decoy87 kaže:

ako je nekome dosadno http://www.filmovizija.com/movie/kil...43ab50380.html

Pogledao sam,dugo nisam gledao manje realan film,realno


P,S za te u BIjeljini,vjerovatno su bili iz Crvenih Beretki,najvjerovatnije Arkanovi,imali su oni opreme pa su izgledali opasno.

[husky011]

Pilatus kaže:

O kojoj god znate. Ti nešto znaš o 63. padobranskoj, pa ispričaj nešto.


Tema je vrlo zanimljiva, pogotovo ovo sa opisima akcija.

Evo pricica iz nase zajednicke proslosti:
Osim loših poteza i akcija, propusta i nesposobnosti nekih komandanata i jedinica JNA u sukobima tokom 1991. i 1992, bilo je, ipak, i primera i akcija u kojima je ispoljena zavidna veština ratovanja, uspešno komandovanje, hrabrost i odvažnost pripadnika JNA, odnosno onih koji su u tim akcijama učestvovali. Te akcije izvodili su, uglavnom, specijalni sastavi, padobranske, izviđačko-diverzantske i vojno-policijske jedinice, koje su pokazale veliku obučenost vojnika. Jedna od takvih akcija bila je i operacija spašavanja vojnika iz opkoljene kasarne u Čapljini. Akciju je 23. aprila 1992. godine izvela borbena grupa sastavljena od pilota Ratnog vazduhoplovstva JNA i pripadnika 63. padobranske brigade, koji su se nalazili na ratnom zadatku u Mostaru. U akciji je učestvovalo devet helikoptera Mi-8, ali se u kasarnu spustilo osam helikoptera, dok je deveti bio u rezervi i lebdeo je u neposrednoj blizini.

Tog 23. aprila 1992. sa heliodroma Jesenice u Mostaru poletelo je šest helikopera, a tri sa heliodroma Ortiješa. U svakoj letelici nalazila se posada od dva pilota i jednog mehaničara, koji su se dobrovojno javili za akciju. Osim njih, u helikopterima je bilo raspoređeno 25 padobranaca koji su imali zadatak da obezbeđuju, štite i pomažu ukrcavanje i izvlačenje vojnika. Svi su bili svesni opasnosti, visokog rizika i mogućih ozbiljnih gubitaka prilikom izvođenja akcije, ali je od svega, ipak, bilo jače saznanje da se što pre mora pomoći opkoljenim vojnicima u kasarni u Čapljini, koji su već dugo bili izloženi neprekidnom pritisku i vatri hrvatsko-muslimanskih snaga. Akcija je, dakle, imala isključivo odbrambeni i humanitarno-spasilački karakter.
Žestoka artiljerijska priprema napada počela je u 16,45 i trajala je do 17,00 časova. Uporedo sa početkom i trajanjem artiljerijskog "oranja", poleteli su helikopteri Mi-8, jer je procenjeno da će let od Mostara do Čapljine trajati između 15 i 16 minuta. U pratnji helikoptera nalazili su se avioni RV i PVO, koji su štitili helikoptere. Planirano je da akcija evakuacije ljudstva, od momenta prizemljenja letelica, preko prikupljanja i ukrcavanja, do poletanja poslednje letelice traje 12 minuta, jer se predviđalo da će toliko biti potrebno neprijatelju da se snađe i organizuje protivnapad, ali i da je vojnicima u kasarni dovoljno toliko vremena da se prikupe i u helikoptere ubace opremu.
Međutim, akcija je izvedena za samo 7,5 minuta. U krug kasarne na određena mesta spustilo se osam helikoptera i 16 padobranaca, koji su iz okruženja pokupili i izvukli 170 vojnika i civila, koji su se više od dve nedelje nalazili pod vatrom napadača. U ovoj akciji je oboren i rekord u broju ljudi prevezenih helikopterom Mi-8, jer su u jednom od njih bila ukrcana 43 vojnika, čime su oborene sve dotadašnje procene o mogućnosti prevoza ovim tipom letelice. Čak su iz nekih helikoptera morali da izbace svu opremu, rančeve, vreće i naoružanje...

Helikopteri su se bez gubitka vratili u Mostar, svi su bili "izbušeni", pa je pravo čudo da niko nije povređen i da neka letelica nije bila oborena, ili, zbog oštećenja, prinuđena da sleti. Doduše, jedan helikopter se vratio samo sa jednim motorom, ali je ipak stigao na odredište i iskrcao nepovređene vojnike. Zbog zaštite tajnosti operacije i sprečavanja "provale" komandi kasarne u Čapljini javljeno je da će ih evakuisati helikopteri samo desetak minuta pre sletanja, odnosno u vreme kada su helikopteri već leteli ka Čapljini. U toku planiranja akcije računalo se i na gubitke interventne grupe, ali na sreću ta se predviđanja nisu obistinila, zahvaljujući, pre svega, dobro organizovanoj, odvažno vođenoj i brzo izvedenoj akciji, koja je, svojom drskošću iznenadila neprijatelja. Potvrdilo se, takođe, da i dobra obaveštajna priprema i zaštita tajnosti izvođenja operacije predstavljaju osnovu za uspešnost poduhvata. Treba posebno naglasiti zaista veliku hrabrost, požrtvovanost i odvažnost padobranca i posada helikoptera, koji su stavili svoje živote na kocku da bi spasili drugove u opkoljenoj kasarni, u skoro bezizlaznom položaju.

Elem, u kasarni je ostalo 25 ljudi, posto vise nije bilo mesta u helikopterima...
Zarobljenicii su prebaceni u Metkovic i proveli su nesto preko 100 dana u zarobljenistvu.
Po ulasku u kasarnu, vojnici HVO-a su streljali jednog ili dvojcu staresina iz kasarne na licu mesta.

[ajduk a šimić]

Ja očekiva da će biti opisana neka ratna akcija, ono ubacivanje iza leđa ili slično, kad tamo bižanija iz Čapljine.

Nego kad se već spominju ratne akcije.
Ako netko ima informacije volio bih da napiše kako su momci iz Bušića uspili ugasit Bijeljinske Pantere.

Te ako netko nešto zna o 22. diverzantskom odredu.

[husky011]

ajduk a šimić kaže:

Ja očekiva da će biti opisana neka ratna akcija, ono ubacivanje iza leđa ili slično, kad tamo bižanija iz Čapljine.

Nego kad se već spominju ratne akcije.
Ako netko ima informacije volio bih da napiše kako su momci iz Bušića uspili ugasit Bijeljinske Pantere.

Te ako netko nešto zna o 22. diverzantskom odredu.

Ono sto je bio zadatak, to je izvrseno.
Za takve situacije specijalci i sluze.

[ajduk a šimić]

husky011 kaže:

Ono sto je bio zadatak, to je izvrseno.
Za takve situacije specijalci i sluze.

Istina. Da su pokušali nekoliko mjeseci kasnije proveli bi se mnogo mnogo gore.

[decoy87]

Bluzara stari kaže:

Ajmo mi dalje..

Specijalne postrojbe Republike Austrije

Sad si sigurno mislite ma kakva Austrija i gluposti,oni skoro da nemaju vojsku ali..nije tako.

1970 godine je stvorena prva izviđačka satnija austrijske vojske.Posebnost je bila u tome što su uz težu obuku koristili britanske kratke strojnice tipa Sterling L-34A1 s prigušivačima.
Već od 1961 su male grupe posebno odabranih časnika slane u SAD u renđersku školu.Nakon povratka su bili okosnica satnije iz'70 godine a zvali su se po vojnoj terminologiji-Jagdkommando.
Po našem jeziku izviđači-komandosi specijalizirani za nekonvencionalne načine ratovanja.
Ono što nas zanima.
Sjedište te jedinice je bilo u Wiener-Neustadtu.
Pristup toj jedinici se temelji na dragovoljnom ulasku.
Bilo bi ovdje zanimljivo navesti neke norme minimalne fizičke kondicije:
-trčanje na 5000 m ispod 24 minute.
-penjanje kroz 30 m visoku usku cijev.
-plivanje na 300 m u odjeći bez vremenskog limita.
-skok u vodu sa tornja visokog 10 m.
-prelazak standardne staze sa pješačkim preprekama austrijske vojske u vremenu kraćim od 4 min i 30 sek.

Kandidati koji zadovolje te norme(i određene psih.ispite) idu na tzv.Grundkurs.
To je obuka od 27 tjedana koja iz kandidata izvlači svu snagu i mogučnosti do krajnjih granica.
Samo oni koji završe ovu obuku(a takvih je malo) smiju staviti na glavu-tamnosmeđu beretku.
Prolaznost kandidata rijetko kada prelazi 20%.Znači,nije lagano.
Nakon toga kreće specijalistička obuka u trajanju od 20 tjedana kao npr.nordijske skijaške discipline,kondicioniranje na snijegu i visinama što podrazumijeva hodanje 20-24 km u takvom okruženju plus osobno naoružanje i teret od 10 kg,vremenski 3-3,5 h.,padobranski tečajevi,amfibijski trening,helikopterski transport.
Posebna podvrsta te obuke uključuje snajperski tečaj i tečaj medicinske pomoći.
Posebno je jedan dio vojnika obučen za ronjenje ispod leda i na jezerima.

Temeljno oružje je jurišna puška domaće proizvodnje Steyer AUG 5,56x45 mm(STG 77).Domaći pištolj Glock 17 9 mm,snajperska puška Steyer SSG 69.
Ponekad ovisno o vrsti zadatka se koriste i automatskim pištoljem Steyer TMP 9 mm,sačmaricama Franchi SPAS 12,Glock 18 te dio oružja od Heckler&Koch MP5 A3,MP 7 ili bacač granata MZP-1 40 mm.
Koriste i vrhunsku profi opremu-kajake,kanue,padobrane MT1-XX,gumene čamce za amfibijsko ratovanje i ronilačke aparate sa zatvorenim krugom disanja.
Inače su sudjelovali u hvatanju teroriste ponatog kao Šakal(Vladimir Ilich Ramirez Sanchez).
Još jedna akcija kada su eliminirali nigerijske teroriste u Aeroflot-ovom avionu Tu-154.

Vrlo dobra jedinica o kojoj se ne govori.

niceee ..... oprema i oružje njihovo mi se sviđaaaaaaa

[quick_nickk]

ajduk a šimić kaže:

Ja očekiva da će biti opisana neka ratna akcija, ono ubacivanje iza leđa ili slično, kad tamo bižanija iz Čapljine.

Nego kad se već spominju ratne akcije.
Ako netko ima informacije volio bih da napiše kako su momci iz Bušića uspili ugasit Bijeljinske Pantere.

Te ako netko nešto zna o 22. diverzantskom odredu.

nije 22.Diverzantski odred nego 10. diverzantski odred , Franc Kos ,Dzidic , Zijo i ekipa ... godinama su bili aktuelni na TV.

-Bušići i Panteri nije ekvivalent ove rasprave jer to je bio rat ni Bušići ni Panteri nisu tip jedinica kao 63.Padobranska i ostale , po meni je mnogo zanimljivije ono što je napisao onaj "topnicki izvidnik" u temi "nasavak rata poslije Oluje" kako su ušli iza linija i bili nadomak mjesta Jagare u Banja Luci , te još bitnije zarobljavanje Arkanovaca u povratku ... prića doista zvući nestvarno , ali opet i sam autor je naveo da je bio pripadnik neke posebne jedinice

[husky011]

Evo jos malo od mene:

Pula 1991...

Bila je to klasična akcija prepadnih dejstava za koju i nije bilo potrebno
posebno pripremanje i uvežbavanje. Desilo se da je jedan vojnik padobranske brigade
tokom patrole u okolini aerodroma u Puli bio ranjen. Ukazana mu je prva medicinska
pomoć, ali je rana zahtevala ozbiljniju medicinsku intervenciju, i to odmah.
- Znali smo da će pregovori sa hrvatskom stranom da nam samo oduzmu vreme. A
vremena da pomognemo svom drugu nismo imali. Zato smo morali brzo da reagujemo -
priča nam jedan od učesnika događaja.
Sedam barikada bilo je postavljeno na putu od aerodroma do bolnice. Iako su
vojni konvoji uveliko prolazili kroz te kontrolne punktove radi preseljenja
sredstava sa aerodroma, rizik je bio veoma veliki. Za ranjenog druga vredelo je
stradati, jer pravi padobranac nikada ne ostavlja ranjenog druga. U celoj akciji
računalo se na i faktor iznenađenja, što je jedan od osnovnih principa prepadnih
dejstava.
Popeli su se u kamione i u borbenom rasporedu su krenuli put bolnice.
Srećom, hrvatski vojnici na barikadama jednostavno nisu reagovali. Naprosto nisu
mogli ni naslutiti da je neko toliko lud da sa tako malobrojnim snagama krene na
njih, posebno kada je dogovoreno mirno povlačenje.
Kada su se domogli bolnice, svako je odradio svoj deo posla. Straža je brzo
razoružana i klasičnim prepadom na objekat, obezbeđenjem svih pravaca i osvajanjem
i kontrolom svih spratova, doveli su ranjenog druga do operacione sale.
- Jednostavno smo upali u bolnicu s namerom da medicinski zbrinemo našeg
druga. U tom trenutku svi su se u bolnici pozatvarali u svoje sobe, tako da su hodnici
bili potpuno prazni. I to nam je išlo u prilog, jer nismo želeli nepotrebno
komplikovanje situacije i raspravljanje, posebno ne sa oružjem u ruci. Nije nam bila
namera da bilo ko strada. Ponavljam, naš cilj je bio vrlo precizan, da pomognemo
ranjenom saborcu. Ispostavilo se da su njihovi lekari revnosno obavili posao, ne
mareći ko kakvu uniformu nosi. Verovatno im nije bilo prijatno da to rade pod
pretnjom oružja, a i mi smo oružje kasnije okrenuli ka zemlji. Nismo pregovarali sa
protivničkom stranom, jer smo iz ranijih iskustava znali da neće imati želju da nam
pomognu u takvoj situaciji. Svaki razgovor o toj temi je gubljenje vremena. Zato
nismo ni imali nameru da se raspravljamo sa bilo kim, niti da nekoga molimo -
pričao nam jedan od učesnika događaja.
Hrvatski lekari su u operacionoj sali relativno brzo obavili svoj deo posla.
Kako se akcija brzo odigrala, sa istom brzinom se i završila. Vojnik je, medicinski
pravilno zbrinut, proveo kratko vreme u bolnici i ubrzo je avionom prebačen u
Srbiju na dalje lečenje. Bila je to prva godina ratovanja. I tada i svih narednih
godina padobranci nisu imali sumnje u svoje drugove da će učiniti sve što je moguće
i nemoguće ne bi li pomogli i izvukli ranjenog druga.

[ajduk a šimić]

quick_nickk kaže:

nije 22.Diverzantski odred nego 10. diverzantski odred , Franc Kos ,Dzidic , Zijo i ekipa ... godinama su bili aktuelni na TV.

-Bušići i Panteri nije ekvivalent ove rasprave jer to je bio rat ni Bušići ni Panteri nisu tip jedinica kao 63.Padobranska i ostale , po meni je mnogo zanimljivije ono što je napisao onaj "topnicki izvidnik" u temi "nasavak rata poslije Oluje" kako su ušli iza linija i bili nadomak mjesta Jagare u Banja Luci , te još bitnije zarobljavanje Arkanovaca u povratku ... prića doista zvući nestvarno , ali opet i sam autor je naveo da je bio pripadnik neke posebne jedinice

pametnjaković