Kontradikcije u Kur'anu

[novamama]

Adura, dobro znas li ti ikako engleski???

Samo pitam, jer citaj jos jednom pa ces viditi kako ti je odgovor ne samo glup nego prilicito blesav.



Muhammed claims (Sura 9:30) that in the opinion of the Jews, Uzayr (Ezra) is the son of God. These words are enigma because no such opinion is to be found among the Jews, even though Ezra was singled out for special appreciation (see Sanh. 21b; Yev. 86b). The Muslim traditionalists attempt to explain the words of Muhammed with a Muslim legend, whose origin appears to stem from IV Ezra 14:18-19.


P.S. Nigdje Allah nije govorio o zenskom jajascu osim sto ti to pokusavas u postu prije.
Dokazi, spojnice itd., gdje Allah govori ne samo o sjemenu i ugrushku nego i o jajascu, please!!

[Adura]

Tacan navod je:

Ezra in Islam. Muhammed claims (Sura 9:30) that in the opinion of the Jews, Uzayr (Ezra) is the son of God. These words are enigma because no such opinion is to be found among the Jews, even though Ezra was singled out for special appreciation (see Sanh. 21b; Yev. 86b). The Muslim traditionalists attempt to explain the words of Muhammed with a Muslim legend, whose origin appears to stem from IV Ezra 14:18-19. The people of Israel sinned, they were punished by God, the Holy Ark was removed, and the Torah was forgotten. I was due, however, to Ezra's merit that his heart was filled with the Torah of God, which he taught to people of Israel. When the Holy Ark was returned to them and they compared that which Ezra taught them with the text of the Sefer Torah in the Holy Ark, the words they found were identical. They deduced from this that Ezra was the son of Allah. Tabari cites another version of this legend: the Jewish scholars themselfes did the Ark, after they were beaten by the Amalekites. H.Z. Hirschberg proposed another assumption, based on words of Ibn Hazm(historicar) (I,99), namely, that the "righteous" who live in Yemen believe that Uzayr was indeed the son of Allah. According to other Muslim sources, there were some Yemenite Jews who had converted to Islam who believed that Ezra was the messiah. For Muhammed, Ezra, the apostle of the messiah, can be seen in the same light as the Christian saw Jesus, the messiah, the son of Allah. An allusion to the figure of Erza as the apostle of the messiah is found in a tale which is widespread among the Jews of Yemen, according to which Ezra requested that they emigrate to Erez Israel, and because they did not, he cursed them. Yemenite Jews have therefore refrained from naming their children Ezra.

[Adura]

novamama kaže:
Adura, dobro znas li ti ikako engleski???

P.S. Nigdje Allah nije govorio o zenskom jajascu osim sto ti to pokusavas u postu prije.
Dokazi, spojnice itd., gdje Allah govori ne samo o sjemenu i ugrushku nego i o jajascu, please!!

Trebali ti crtati da je Alaqah samo udio Alaq-a, a ne i sam Alaq?

[kom1]

Mislim da iskrečete stvari.

Judaizam i Islam su čisto mono0teističke religije.

Mnoge krščanske sekte a pogotovo prvi Krščani, koji su izvorno bili Jeruzalemski krščani, iz crkve koju su osnovali Isusovi učenici, su isto bili monoteisti.

Oko 55 godine imamo Svetog Pavla i njegove tekstove, koji to mijenjaju. I kad je došlo do rata 66 do 70 godine, Jeruzalemswka crkva je nestala u ratu, a u crkvama koje je osnovao Pavle se razvija njegova ideja Isusa Krista. Tu ideju je razradio Marko koji je svoje evanđelje napisao 71 godine.

Kad je crkva postala službena religija, druga vjerovanja su proglašena HEREZOM i oni koji su vjerovali drugačije su poubijani u raznim anti heretičkim pokretima Rimske crkve.

[El-Kalem]

es-selamu'alejkum 6 pozdrav

Slozio bih se sa kom1, te cu ovom prilikom iznijeti neke cinjenice po kojima se ne moramo sloziti.


Jevreji, poshto je Allah poslao Isusa, sina Merijinog, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i ocitim nadnaravnim djelima kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve ozivljavao, lijecio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Mocnog i Uzvishenog Allaha, poletjela. Unatoc tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mucili ga na sve moguce nacine tako da je Allahov poslanik Isus, neka je na njega mir, prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka cesto putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio covjek koji je obozavao zvijezde, pripadao je grckom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan covjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podice podanike. Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Poshto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otishli do stana u kojem je bio Isa, nek je na njega mir, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaze se da je to bilo u petak u predvecerje. Opkolili su ga, pa poshto ih je opazio i vidio da ce zasigurno doci do njega ili ce on izici njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bitce moj drug u Raju?" Na to se jedan mladic prijavio, a on kao da mu nije pridavao vaznosti, pa je to ponovio drugi i treci put, i svaki put se javljao samo taj mladic. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je ucinio da lici na Isusa, kao da je on. Otvorio se prozorci¨c na krovu kuce, Isus je zahvatio drijemez kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo. A Uzviseni Allah kaze:
- I kad Allah rece: <<O Isuse, dushu cu ti uzeti i k Sebi te uzdignuti.>> (Ali-Imran - Imranova porodica, 55.)
Poshto je Isus uzdignut, ta grupa je izishla. Kad su mladica jevreji vidjeli, mislili su da je Isus, pa su ga uhvatili nocu i razapeli, stavivshi mu trnje na glavu. Tako su jevreji ocito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Krshcani su im povjerovali, uslijed svog neznanja, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kuci; oni su mislili kao shto su mislili jevreji, da je Isus, neka je na njega mir, razapet.
Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu casnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvisheni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna shta je bilo i shta ce biti, kaze:
<<A nisu ga ubili ni raspeli, vec im se pricinilo.>>(En-Nisa'-Zene) Vidjeli su njemu slicnog i pomislili da je on. I stoga On kaze:
<<Oni koji su se o njemu u mishljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu nishta pouzdano znali, samo su nagadjali.>> (En-Nisa'-Zene, 157.) Znaci, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice krshcani koji su to od njih prihvatili.



NASHE ZALOSNO I NESRETNO RAZILAZENJE NA TRI SKUPINE

<<...a sigurno je da ga nisu ubili, vec ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar.>> (En-Nisa'-Zene, 157.,158.) Mocan, Njegov je polozaj nedokuciv, ne ostaje uskracen onaj koji trazi utocishte kod Njega, Mudar je u svemu shto je stvorio i shto odredjuje i presudjuje. On posjeduje dalekoseznu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti dogadjaj, ciji se sadrzaj ne razlikuje od onoga shto je vec navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do rijeci u kojima kaze: ...Razishli su se, tj. sljedbenici Isusa, na tri grupe. Jedna kaze: "Bog je bio medju nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaze: "Medju nama je bio Boziji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treca grupa kaze: "Medju nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije antimonoteisticke grupe medjusobno su se potpomagale protiv monoteista i unshtili su ih. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, neka je na njega mir pomilovao ga Allah. Ovaj lanac prenosilaca koji sece do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo biljezi i Nesai', a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isus rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on ce biti moj drug u Raju." shto se tice apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Shimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaze: "Meni je receno da je medju apostolima bio jedan covjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isusa. Tog covjeka su krshcani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pricinio umjesto Isusa. Ja ne znam da li je on bio medju dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je licio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isusa sve dok nisu dali Judi Ishkariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaze im koji je. On im je rekao: "Kad udjete kod njega, ja cu ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ushli, Isa je vec bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isusa, neka je na njega mir, i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Ishkariotski pokajao za ono shto je ucinio i zadavio se uzetom. On je kod krshcana proklet. Neki krshcani tvrde da je Juda taj koji im se pricinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga trazite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut ziv na nebo.
Za ovo svjedoci i sama Biblija koja to ne opisuje, ali je vishe nego uocljivo Pavlin uticaj na ovodanashnje Evandjelju kojeg je interpretirao po svom hiru.

[El-Kalem]

1. On, Pavle, kao jedan od tih Jevreja koji su pozavidjeli Isusu, je taj koji se sukobio sa Bernabom i drugim apostolima koji ga nisu htjeli poslushati. Bernabina intepretacija jevandjelja je autenticna i jasno je uocljivo zbog kojeg razolga se Pavao usprotivio njemu i ostalim. Sasvim je uocljiv Pavlin protest protiv onih koji su propagirali istinsko Jevandjelje. Ovdje se opisuje kako je Pavao Branabu i josh neke druge intrpretatore Radosne vijesti, prosto sputavao.

<<<< Josip, od apostola prozvan Barnaba, shto znaci Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
Uto neki sidjoshe iz Judeje i poceshe uciti bracu: "Ako se ne obrezete*** po obicaju Mojsijevu, ne mozete se spasiti."
Kad izmedju njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odredishe da Pavao i Barnaba i josh neki drugi izmedju njih uzadju u Jeruzalem k apostolima i starjeshinama poradi tog pitanja.>> (Djela apostolska, 15:1 i 15:2)


2. Kaze "odvojio", a da nije mozda Pavao taj koji se je "odvojio" od istinske rijeci Bozije? Ovde su se njih dvojica razishli jer Bernaba nije poshao na Pavlino "djelo".

<<Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.
Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima poshao na djelo.
Spopade ih takva ogorcenost da se razidjoshe: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,>> (Djela apostolska, 15:37 - 15:39)


3. Ovdje se isticu i oni "obrezani" koji su opominjali (vidi gore)*** tj. pravi sljedbenici Bozije rijeci protiv kojih se je Pavle borio. Pavao kaze da su oni i Barnaba "zavedeni". Sasvim je uocljivo da se Barnaba nije slagao sa Pavlom. Vidi se kako Pavle poziva da se zakon Boziji pogazi, a naturi njegov sopstveni. Onaj univerzalni Boziji zakon koji je objavljen Mojsiji i Isusu cisto nije bio po Pavlinoj volji te je svojevoljno vrshio neke izmjene kako bi zatrao Radosnu vijest. (Inklijun/Evandjelje)

<<<<A kad Kefa stize u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:
doista, prije nego stigoshe neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dodjoshe, poceo se povlaciti i odvajati bojeci se onih iz obrezanja.
Za njim se povedoshe i ostali Zidovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornoshcu.
Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evandjelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Zidov, poganski zivish, a ne zidovski, kako mozesh siliti pogane da se pozidove?"
Mi smo podrijetlom Zidovi, a ne "greshnici iz poganstva".
Ali znamo: covjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko nece opravdati.>> (Poslanica Galacanima, 2:11 - 2:16)


4. Zbog toga ovodanashnje Evandjelje muslimani ne priznaju. Dakako, oni se slazu sa Barnabom, jer on nije skrivao nagovjeshcenje Isusovo da ce Muhammed, neka je na njega mir, pomilovao ga Allah doci. Tu Mojsijevu i Isusovu, neka je na njih mir, oporuku nije zamaskirao, iako je ta maskara vrlo providna. Dakako andjel Dzibril (Gabrijel) se u Kur'anu naziva Ruhulemin. Ruh na arapskom znaci dusha. Doista, eto, svjedoci smo da je doshao Ruh (Duh) Sveti i prenio Boziju rijec posljednjem Branitelju istinske vjere. Duh Sveti/Er-Ruh je sinonim za Gabrijela koji je doshao poslaniku Muhammedu, neka je na njega mir, pomilovao ga Allah. Slozit cemo se i nadam se posvjedociti svi da je poslanik Isus, sin Marijin, Allahov ruh i "rijec" koju je On poslao u utrobu pobozne Marije. Allah/Bog ga je stvorio u materici njegove majke. Stvoren je bez oca istom moci pomocu koje je stvoren Adema bez ijednog od roditelja.

<<<<Mesija, Isus, sin Merijin, samo je Allahov poslanik i Rijecju stvoren je Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i zivot mu dao! (I Duh/Ruh od Njega)>> (Kur'an En-Nisa - Zene, 171)

Naime, on je samo jedan od robova Allahovih i jedno od Njegovih stvorenja kome je Allah rekao: "Budi" i on je bilo i jedan od Njegovih poslanika i Rijec Njegova koju je dostavio Merjemi, i stvorio ga je pomocu Rijeci s kojom je Mariji poslao Gabrijela, mir nek je s njim, koji je udahnuo u nju zivot (dah) pomocu kojeg je postao Isus, uz dozvolu Allaha (Boga), Mocnog i Slavljenog. Taj dah je udahnuo u razrez na njenoj koshulji, pa se (dah) spustio dok nije doshao do njenog spolnog organa, shto je bilo u vidu oplodnje izmedju oca i majke. A sva su stvorenja od Allaha Mocnog i Slavljenog i stoga je receno za Isaa da je on Rijec od Allaha i Ruh od Njega, jer on nema oca od kojeg je rodjen. On je samo proistekao iz rijeci kojom je njemu receno "Budi", pa je bio, a Ruh/Duh koji je poslan jeste Gabrijel


Svjedocimo da se je obestinio Duh Sveti(Ruh/Duh od Njega) kada je poslan posljednjem Njegovom poslaniku Muhammedu, neka je na njega mi pomilovao ga Allah (Bog)


<<Branitelj - Duh Sveti, (tj. poslanik Muhammed, neka je na njega mir pomilovao ga Allah) koga ce Otac poslati u moje ime, poucavat ce vas o svemu i dozivati vam u pamet sve shto vam ja rekoh.
A kada dodje Branitelj koga cu vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on ce svjedociti za mene.>> (Evandjelje po Ivanu 14:26 i 15:26)


Duh/Ruh Istine, andjeo Gabrijel kada je Bog poslao Branitelja posvjedoci za Isusa Rijecima, koje dolaze/izlaze od Oca tj. Allaha (Boga). Istim Rijecima, Duhom Njegovim, je Marija zanijela poslanika Isusa, neka je na njega mir. "Budi" - i ono biva!



Odista on Isus, neka je na njega mir Boziji je bio Njegov poslanik kako i sam tvrdi u Evandjelju:


<<Zaista, zaista, kazem vam: nije sluga veci od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.>> (Evandjelje po Ivanu 13:16)

Branitelja, koji je primio Duha/Ruha Svetog tj. Gabrijela je nagovjestio i sam poslanik Mojsija koji ga je opisao svojim osobinama:

<<Nato mi rece Jahve: 'Pravo su rekli.
Podignut cu im proroka* izmedju njihove brace, kao shto si ti*. Stavit cu svoje rijeci u njegova* usta da im kaze sve shto mu zapovjedim.
A ne bude li tko poslushao mojih rijeci shto ih prorok bude govorio u moje ime, taj ce odgovarati preda mnom. (Ponovljen zakon,>>(18:17 - 18:19)


* Tj. Muhammeda, neka je na njega mir pomilovao ga Allah. On je odista pored poslanstva bio i prorok. Znao je unaprijed nagovjestiti neke dogadjaje koji su se obestinili.

* Kao shto si ti - tj. slican poslaniku Mojsiji. Istina, da je on Muhammed, neka je na njega mir, pomilovao ga Allah po svemu bio slicio poslaniku Mojsiji.

* Stavit cu im rijeci* - tj. preko Duha Svetok/Gabrijela kojeg i NZ nagovjeshtava, a od koga je on primao Allahovu Rijec/objavu.

lijep pozdrav

[kom1]

Interesantna je jedna teorija, koja govori o Aleksandrijskim krščanima. A radi se o egipatskom krščanstvu, koji su isto bili proganjani kao Heretici. Iako bi se moglo zaključiti da potječu od Jeruzalemske crve Isusovih učenika.

Ta teorija dokazuje da mono teizam potječe iz egipta. Te da je biblija zapravo knjiga koju su u 6 st prije krista napisali Židovi. Ali sve ličnosti i geografski pojmovi upučuju na povjesne ličnosti iz starog Egipta.

Tako na primjer običaj obrezivanja je izvorno STAROEGIPATSKI OBIČAJ i stari egipčani su prvi narod u povjesti koji se je obrezivao.

I u egipatskoj prošlosti zaista postoji Faraon koji je u egiptu uveo monoteizam.

[El-Kalem]

es-selamu'alejkum & pozdrav

kom1 kaže:
Kad je crkva postala službena religija, druga vjerovanja su proglašena HEREZOM i oni koji su vjerovali drugačije su poubijani u raznim anti heretičkim pokretima Rimske crkve.

Da, sve je to tacno, samo da naglasim da smo i mi stanovnici Bosne, dobri Bosnjani, bili jedni od tih "heretika" koji su se zvali bogumili ili patareni koji su gajili osobene duhovnosti. Prakticirali su takvu verziju kristijanstva i bili cisti monoteisti iako do njih nije stigla vijest o Islamu sve dok se nisu pojavili Turci na Balkanu i prenijeli islam u evropu. Molili su se na slican nacin kao shto to muslimani danas cine padajuci nicice pred svojim Gospodarom. Bogomolje su im bile skromne, tako da se ni danas dan nisu ocuvale. Ali nalazimo njihove stecke. Rimska crkva odnosno papa su vrshili pritisak s ciljem unishtenja takve vjere koja se je nastanila na podrucju Bosanske drzave:

- 1200. godine trazi intervenciju Ugarskog Kralja Emerika protiv Bosne, cime zapocinje svoje formiranje veoma snazna koalicija izmedju neprijatelja Bosne : pape, Ugarskog plemstva i srpske dinastije Nemanjica sa ciljem unishtavanja "hereticke" Drzave Bosne

- 1203. godine dolazi do cuvenog skupa na Bilinom polju kod Zenice, koga saziva Kulin Ban i tu javno pred papinim emisarom izjavljuje da ce narod u Bosni prihvatiti katolicanstvo, shto papin emisar i prenosi papi, te Bosna time biva sacuvana od papinih krstasa - medjutim, cim je papin emisar otishao Ban Kulin i ostali Boshnjani, nastavljaju sve po starom.


- 1232. godine na vlast dolazi Ban Ninoslav. Bio je rodbinski vezan za Bana Kulina.


- 1233. Dolaskom Dominikanaca ipak Ninoslav prima katolicanstvo, ali uprkos tome Bosanska Crkva i dalje nastavlja jacati i shiriti se. Tijekom cijele Srednjovjekovne Drzave Bosne, Bosanska Crkva je prakticno bila Bosanska drzavna religijska ustanova BROJ JEDAN, i iako su mnogi Bosanski Banovi i Kraljevi prihvatili katolicanstvo, vecina Bosanskog plemstva je priznavala Bosansku Crkvu kao svoju instituciju, prije svega jer Bosansku Crkvu nikada nisu zanimale materijalne dobiti, kao recimo katolicku.


- 1234-te to bivaju glavni razlozi da papa vec ponovo poziva na krstashki rat protiv Bosne, uz cinjenicu da je papa bio posebno razljucen po dobijanju vijesti da je Bosanski Ban Ninoslav napustio katolicanstvo i ponovo pristupio Bosanskoj Crkvi. Rat izbija 1235-te godine i traje tri godine, u kojem Boshnjaci pruzaju zestok otpor krizarima.


Dolaskom muslimana (Turaka) Bogumili nedvojbeno prihvataju islamski koncept zivota u koji vjeruju, a onaj ko je htio ostati katolik ili pravoslavac dobiva svoje pravo na ispovjedanje svoje vjerske kulture. Bosansku drzavu zauzima sultan Muhammed El-Fatih. Sultan koji je 1463. godine izdao dokument - a koji se i danas cuva u samostanu u Fojnici - na osnovu kojeg se franjevci shtite i dozvoljava im se dalje djelovanje i rad po Bosni. Najistaknutiji medju njima bili su: Matija Divkovich, Nikola Lashvanin, Filip Lastrich, Ivan Franjo Jukich, Grga Martich kao i mnogi drugi. Ovo je primjer kako su muslimani pod svoj shtiti stavljali one koji se nisu odlucivali napushtati svoju staru vjeru. Svako onaj ko kaze da su krshcani pod vlasti pravih islamskih vladara (sultana) patili, nijece istinu koja se ne moze potrati. To svjedoce i brojni krshcani koji su i danas dan nastanjeni na BiH podrucju. Naravno, vrijedno je istaci da su se posljednji islamski vladari udaljli od islama i kao takvi nisu se pridrzavali islamskih principa protiv kojih se je digao i sam bosanski kapetan Husein beg Gradashcevic - "Zmaj od Bosne" - kako bi ukazao na nepravdu i shtetu koju su nanosili svojim odstupanjem od islama. Ako pogledamo slike tih vladara (sutlana) primjetit cemo kako je njihova noshnja bila znatno skromniji na odnosu onih posljednjih. Isto tako to se moze uociti u samom Carigradu u poznatoj "Top kapiji" koja predstavlja historijsko bogatstvo. Tamo su prikazani svi vladari i josh mnogo toga. To ukazuje na to da su se dali na raskosh i bogatstvo, misleci samo na materijalizam shto se nikako ne slaze sa islamskim ucenjem.
Toliko o tome.

----------------------------------------------------------------------------------


Da je poslanik Muhammed, neka je na njega mir pomilovao ga Allah, bio i prorok (tj. onaj koji je znao shta ce se u buducnosti desiti) svjedoce hadithi koji su zabiljezeni u knjigama koje su po rangu br.2, dakle odmah iza Kur'ana.



Osmanski sultan Mehammed II El-Fatih (1429-1481) dana 20. 5. 1453.g. osvojio je Carigrad, koji je do tada bio centar istocnog krshcanstva. Time je Carigrad postao glavni grad Islamske drzave i dobio je ime Islambul tj. glavni grad Islama, pa je kasnije turskim izgovorom preimenovan u Istanbul kao shto je i ime Muhammed malo izmjenjeno pa sada imamo Mehmet.

Zbog toga se smatra da je Muhammed El-Fatih, bio Allah zadovljan njim, taj divni vojskovodja koji je najavljen u hadithu u kojem Allahov Poslanik, neka je na njega mir pomilovao ga Allah, kaze:



1. "Sigurno ce Carigrad/Konstantinopol biti osvojen, pa divan li je vojskovodja taj covjek i divna li je ta vojska koja ce to ostvariti." (Vjerodostojan, biljezi Ahmed 4/235 i El-Hakim 4/442)




2. Ebu Hurejre, bio Allah njim zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, neka je na njega mir pomilovao ga Allah, rekao: "Nece nastupiti Sudnji dan sve dok rimo - bizantiska vojska ne dodje do El-E'amaka ili do Dabika (dva mjesta u Siriji, blizu grada Halepa), pa ce se prema njima uputiti muslimanska vojska iz Medine i to ce biti najbolji ljudi tog vremena. Kada se te dvije vojske sretnu Rimo - Bizantinci ce reci:

- Pustite nas i one nashe koji su zarobljeni pa su onda preshli u vashu vjeru, da se obracunamo!

Muslimani tj. podredjivaci Bozijoj volji ce odgovoriti:

- Ne, tako nam Allaha! Necemo vam prepustiti nashu bracu. I bitka ce poceti pa ce trecina muslimanske vojske (pobjeci) i biti porazena i to su oni cije pokajanje Allahu Svemoguci, nece nikada primiti, druga trecina ce poginuti i to su najbolji shehidi kod Allaha Uzvishenog. Zadnja trecina ce izvojevati pobjedu i oni nece nikada biti stavljeni u kushnju i oni ce osvojiti Carigrad/Konstantinopol..." (Sahih (Vjerodostojan), biljezi Muslim 18/21).




3. 'Abdullah ibnu 'Amr ibnu-l 'As, bio njim Allah zadovoljan: "Jednom prilikom smo bili kod Allahovomg Poslanika, mir neka je na njega pomilovao ga Allah, i neshto pisali, kada ga neko upita:

- Koji grad ce prvo biti osvojen, Carigrad ili Rim?

- Heraklijev (Heraklije I, istocno - rimski car, 575-641) grad ce biti prvi, tj. Carigrad/Konstantinopol - odgovori Poslanik, neka je na njega mir pomilovao ga Allah (hadith vjerodostojan, biljezi ga Ahmed 2/176, El-Hakim 4/555)

i dr. hadithi

lijep pozdrav

[danaye]

Ne znam da li baš želiš muhameda kao predstavnika Islama predstavljati.

Osmanski sultan Mehammed II El-Fatih (1429-1481) dana 20. 5. 1453.g. osvojio je Carigrad, koji je do tada bio centar istocnog krshcanstva. Time je Carigrad postao glavni grad Islamske drzave i dobio je ime Islambul tj. glavni grad Islama, pa je kasnije turskim izgovorom preimenovan u Istanbul kao shto je i ime Muhammed malo izmjenjeno pa sada imamo Mehmet.

Zbog toga se smatra da je Muhammed El-Fatih, bio Allah zadovljan njim, taj divni vojskovodja koji je najavljen u hadithu u kojem Allahov Poslanik, neka je na njega mir pomilovao ga Allah, kaze:

1. "Sigurno ce Carigrad/Konstantinopol biti osvojen, pa divan li je vojskovodja taj covjek i divna li je ta vojska koja ce to ostvariti." (Vjerodostojan, biljezi Ahmed 4/235 i El-Hakim 4/442)



Kako odbrambeni rat i osvajanje idu u istu rečenicu pitam se.
Pa divan bio taj vojskovođa i divna bila ta vojska koja je tri dana i noći silovala ubijala i krala po Carigradu.
I onoj šačici što je preostala- velikodušno je dozvolio ostati .
Svaka mu čast.



Sultan koji je 1463. godine izdao dokument - a koji se i danas cuva u samostanu u Fojnici - na osnovu kojeg se franjevci shtite i dozvoljava im se dalje djelovanje i rad po Bosni. Najistaknutiji medju njima bili su: Matija Divkovich, Nikola Lashvanin, Filip Lastrich, Ivan Franjo Jukich, Grga Martich kao i mnogi drugi.


Jel to onaj isti sultan koji je u ODBRAMBENOM ratu napao bosnu s 150 000 vojske, poslao nebrojeno ljudi u roblje, napravio od masu (barata se brojkom od 20-ak tisuća )djece i mladića buduće janjičare(vjerovatno njihovom voljom
) ,pobio bog zna koliko, provaljivao palio, ubijao,silovao i otimao po Hrvatskoj(npr. od tog vremena postoje u Senju grbovi porodica tipa turska glava na maču etc. ) i Dalmaciji etc.

Sve križarske vojske kad zbrojiš nemaju toliko krvi nedužnih na rukama koliko taj čovjek i njegovi vojnici.

Svjedočanstvo poturčenog srbina Mihajla Konstantinovića iz Ostrvice,ljetopisca, govori o muhamedu kojem ništa nije bilo sveto- ni riječ ni obečanje.
Ukratko- Stjepan Tomašević je poslao poslanike da utanače mir s muhamedom na 15 godina- što je i utanačeno obečanjem muhameda da se to pravo i vjera održava.No to bijaše lažno da bi zatekli nepripravnu Bosnu-jer vojska je krenula skoro odmah nakon što su krenuli poslanici nazad u Bosnu.A budale vjerovaše.
Putem je sjekao i katolike i patarene( npr. Tvrtko Kovačević od podrinja,knez Radak izdajica -Bobovac etc )bez razlike i bez obzira predali mu se ili ne i puštao vojsku da harači.
Čak je prekšio i danu riječ i slobodno pismo kralju Stjepanu Tomaševiću (koji mu je mulac zbog toga pomogao kod osvajanja većine gradova) i dao ga pogubiti (putem alija bestamija -koji je po uputi muhameda proglasio fetvu kojom je taj slobodni list učinio nevaljalim i pogubio kralja.).


A vjerodostojan hadis kažeš..

[El-Kalem]

Pozdrav

Jeste vjerodostojan je, kao i sve ovo shto rekoh.
Da, to je taj isti sultan Muhammed El-Fatih koji je osvojio Konstantinopol i Bosnu. Musliman nikad ne siluje, niti ubija, niti pali, niti krade. Musliman daje svima prava da gaje ono shto zele, bez ikakve prisile. Nema prisile u vjeru, - kaze Allah u Kur'anu. To shto si napisao je tajenje istine, a u Kur'anu i Sunnetu mozesh se poduciti tome, te uvjeriti samog sebe da muslimani imaju kulturu pri ratovanju. Ratovati protiv nauruzanih Bizantiaca (vojske) nikada nije bilo sporno. Muslimanima je zabranjeno da ubijaju civile, zene, djecu, starce. Protivnik koji je bio ratoborno raspolozen prema islamu, je morao biti porazen.
A shta je ono zelja bila rimskom papi Urbanu II? Shta su ono oni osvojili 15. 8. 1099 godine? Nije li ono bar cetiri milijuna ljudi koshtalo krizarske ratove? I shta cesh, opet pored tih negativnih tekovina bilo je tu i pozitivnih stvari za dobrobit Evrope. Tako se Evropa upoznala sa tehnikom i kulturom istoka. Posebno su osobna higijena, koricshenje pribora za jelo, poshtovanje prema zenama, njegovanje lijepe knjizevnosti, izucavanje starih klasicnih mislilaca i njihovih dijela, doprinjela budjenju evropske kulture i civilizacije. Evropljani su dosta toga saznali preko Kordovskoga khalifata.

[madmax3]

el kalem je glup,

gledaj samo kako bogumule spominje ka da su bosanci nastali od njih?!

a tek bosanska crkva?!i oni sa zadovoljstvom prihvatili ISLAM?!lol: :asshole:
kalime u svakom postu imas pun kur** izmisljenih sranja pa bolje malo manje pisi ili malo vise citaj zapadnjacke knjige...a manje kuran

[El-Kalem]

I kad sve to usporedimo, motivacija krizara je bila drasticno razlicitija od muslimana. Krizarima je motivacija bila zalja za osvojenjem i proshirenjem svoje duhovne i svjetovne vlasti na zemlje Bliskog istoka. Poshto su se u tom djelu svijeta nalazili i zivjeli muslimani, krizari su govorii da zele osloboditi "sva sveta mjesta" u Palestini, a narocito Kristov grob u Jeruzalemu. Islam kao koncep zivota i vjera mira, je mogla biti proshirena bez sukobljavanja da je njezin neprijatelj htio sjesti pa porazgovarati bash onako kako to Kur'an poziva:

Reci (o Muhammede*): <<O sljedbenici Knjige, dodjite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Allahu (Bogu, Elohimu, Jahvi)* ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drzimo!>> (Ali-Imran - Imranova porodica, 64)

<<U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti>> (El-Baqara - Krava 256)

I niko nije silom nagonjen, a da je osvajano jeste, i kakve to veze ima, sa ubijanjem, pljackom, silovanjem, paljenjem, zarenjem neduznih, civila, zena, djece, staraca, koji nusu ratoborno raspolozeni prema islamu? Svako ko nije nosio oruzje bio je poshtedjen. Vazno je istaci da tadasnji ratovi nisu bili u smislu ovodanshnjih "savremenih ratova". Civili se nisu ubijali, zivjeli su u miru, dok je vojska ratovala i odmjerivala svoje snage i sposobnosti sa protivnickom vojskom koja ih je poshteno invitirala na rat. Danas to nije tako. Tad se nije ishlo iza ledja. Tacno se je znalo ko kada napada i kad ce poceti rat. Maltene kao kad nekog dobrog fightera izazovesh/invitirash u ring. Danas se nazalost sve vishe i vishe proizvodi oruzje od kojeg najvishe civili stradaju. Onaj ko nije zelio ratovati bio je postedjen. Cak nije bilo ni neke posebne nacionalne mrznje kao sho je to danas u izrazaju. Muslimanska vojska je uvijek slala svoje izaslanike, pisma savjeta i ponude kako bi se ti sa "druge strane" upoznali sa islamom na lijep i dostojanstven nacin. Covjek, kao covjek uvijek odbija i tezi ka vjerovanju svojih predaka ne zeleci ni da razmisli ili barem okusha to shto je objavljeno posljednjem poslaniku Muhammedu, neka je na njega mir, pomilovao ga Allah. Nije cudo, takvi su i Arapi bili. Ako smo svi jednog mishljenja da mora postojati i postoji pravi koncept zivota odnosno vjera, zashto to ne iznaci i ne sagledati shta to drugi nude.

[El-Kalem]

madmax3 kaže:
el kalem je glup,

gledaj samo kako bogumule spominje ka da su bosanci nastali od njih?!

a tek bosanska crkva?!i oni sa zadovoljstvom prihvatili ISLAM?!lol: :asshole:
kalime u svakom postu imas pun kur** izmisljenih sranja pa bolje malo manje pisi ili malo vise citaj zapadnjacke knjige...a manje kuran

Fakat, shto li to danas u Bosni imamo pravoslavce? Heh, da ih ono nisu Turci naselili? Povijest se ne izmishlja, dragi moj. Sto bi se kristjani suprostavljali katolicima, ako im je papa bio drag i njihova verzija krshcanstva? Odkuda ti "heretici". Odakle im zacece? Mucni malo.

[madmax3]

idi gledat crtane...

i pocni citat zapadnjacke knjige...

[El-Kalem]

Ev' gledam crtani i citam Bibliju Bash coolerski, zar ne?
Ja kao musliman moram sve procitati. Svaki put kad se vratim na procitana djela, uvijek neshto novo nadjem i zapecatim.

[danaye]

El-Kalem:
Da, to je taj isti sultan Muhammed El-Fatih koji je osvojio Konstantinopol i Bosnu. Musliman nikad ne siluje, niti ubija, niti pali, niti krade. Musliman daje svima prava da gaje ono shto zele, bez ikakve prisile. Nema prisile u vjeru, - kaze Allah u Kur'anu.

Upravo zato sam ti i napisao da sumnjam da želiš uzimati muhameda kao primjer-uostalom kao što je nemoguće uzet za primjer bilo koje vjere bilo kojeg vojskovođu tog vremena.
Jer ono što su on i njegova vojska( tj.vojske jer se radi o više kampanja) radili ne odgovara ovoj definiciji muslimana koju daješ.
Kad bi posmatrao muhameda samo kao vojskovođu- to je druga priča- ali kroz prizmu vjere druga.
Povijesna činjenica je da se što se vjere tiče odnosilo isto i prema katolicima i patarenima u Bosni- osim prema patarenskoj vlasteli koja se poturčila.


To shto si napisao je tajenje istine, a u Kur'anu i Sunnetumozesh se poduciti tome, te uvjeriti samog sebe da muslimani imaju kulturu pri ratovanju. Ratovati protiv nauruzanih Bizantiaca (vojske) nikada nije bilo sporno. Muslimanima je zabranjeno da ubijaju civile, zene, djecu, starce. Protivnik koji je bio ratoborno raspolozen prema islamu, je morao biti porazen.


Bosna je bila ratoborno raspoložena prema Islamu nudeći mir muhamedu?
Bizantinci su bili ratoborno raspoloženi braneći Konstantinopol od muhamedovih hordi- jer ne daj bože da se brani?
Hrvatska i Dalmacija su bile ratoborno raspoložene braneći se od upada - ma ko im je dao pravo da se brane ,pitam se?


Povijesne činjenice (izvještaji,pisma, etc.) govore o načinu postupanja i nastupanja muhamedove vojske bilo u Bosni bilo pod Konstantinopolisom bilo pri provalama u Hrvatsku i Dalmaciju i o tome što su radili.(ako želiš mogu citirati- tekstova ima koliko hoćeš).
I da, ubijali su civile(ne djecu- jer djecu su krali) ,silovali .pljačkali i odvodili u roblje.Sve je uostalom dokumentirano i dostupno.




Vazno je istaci da tadasnji ratovi nisu bili u smislu ovodanshnjih "savremenih ratova". Civili se nisu ubijali, zivjeli su u miru, dok je vojska ratovala i odmjerivala svoje snage i sposobnosti sa protivnickom vojskom koja ih je poshteno invitirala na rat. Tacno se je znalo ko kada napada i kad ce poceti rat.

Nije baš točno,bar ne što se srednjeg vijeka tiče.
primjer Hrvatske ti sve može reći o tome..
muslimanske su vojske i družine provaljivale na tlo Hrvatske svako malo ubijajući kog su stigli(osim djece za janjičare i one koje su izabrali za roblje),paleći i kradući- (uostalom zato je u jednom trenutku povijesti Hrvatska dobila pridjev "spaljena zemlja" (iz pisma Ivana Frankapana gdje recimo i spominje što sve turci rade pri provalama,Unrest priča da je hrvatska zemlja "sasvim spaljena,oplijenjena a narod pobijen ili odveden tako da se često po deset milja nije vidjelo ni kuće ni čovjeka", etc. )) što im je bio i krajnji cilj.Sve je to uostalom povijest zabilježila.Pročitaj malo.




I niko nije silom nagonjen, a da je osvajano jeste, i kakve to veze ima,

Ima veze utoliko što cijelo vrijeme pišeš da Kuran dozvoljava samo odbrambeni rat.Otkud onda opravdavanje osvajanja?
A što se tiče sile naganjanja- postoji više vrsta sile i prisile-jesu li recimo možda pitali kršćansku djecu žele li postati muslimani?

Muslimanska vojska je uvijek slala svoje izaslanike, pisma savjeta i ponude kako bi se ti sa "druge strane" upoznali sa islamom na lijep i dostojanstven nacin.

Nije točno.Ti si fakat zabrijao u oblacima.Provale su bile stalne bez obzira bio sklopljen mir ili ne i bez ikakavih poslanika,pisama etc. Jedine ponude o kojima se može govoriti su ponude tipa Frankapanu kad su turci podsjedali Modruš(u Hrvatskoj) pa mu dali ponudu da se preda i poturči.

I kad sve to usporedimo, motivacija krizara je bila drasticno razlicitija od muslimana. Krizarima je motivacija bila zalja za osvojenjem i proshirenjem svoje duhovne i svjetovne vlasti na zemlje Bliskog istoka.

A muslimanima je motivacija bila..

[El-Kalem]

pozdrav,

danaye kaže:

Povijesna činjenica je da se što se vjere tiče odnosilo isto i prema katolicima i patarenima u Bosni- osim prema patarenskoj vlasteli koja se poturčila.

Nije tacno, niko se nije poturcijo niti je silom primao islam. Katolici su gajili svoju vjeru, pravoslavci su takodje gajili svoju vjeru. Zaista smijeshno, pa kako bi opstala Srbija i njena kultura da su muslimani palili, silovali, krali, pljackali, ubijali. Sve je to laz, moj Danaye. Bogumili su dobrovoljno primimili islama, uvidjevshi da im islam vjera vrlo bliska i slicna njihovoh. Katolicizam se drasticno razlikuje od kristjanstva. Tako, dragi moj Danaye, procitaj malo povijest Bosne, pa cesh vidjeti koliko je bogumila dobrovoljno primilo islama u prvom mahu, sve porodica do porodice. Osvajenje Carigrada je obvrsheno da fer i dostojastven nacin. Tad su muslimani odisali duhovnom moci i lijepim ponashanjem. Ratovala je vojska protiv vojske, a ne vojska protiv civila.
U Bosni i Herecegovini je prelazak na islam bio daleko veci nego u onim krajevima gdje s se josh ranije ucvrstile katolicka i pravoslavna crkva. Na to je, kao shto rekoh, utjecalo i ucenje Crkve bosanske, koja je u srednjevjekovnoj bosanskoj drzavi imala najveci broj vjernika. Pored obicnog puka na islam su prelazili i mnogi clanovi poznatih feudalnih porodica. Takoj e npr., mladji sin hercega Stjepana Kosace preshao na islam i uzeo ime Ahmed-pasha Hercegovich. Djeca bosanskog kralja Stjepana, Zigmund i Katarina takodjer su preshli na islam. Cesto su cijela sela, pa i krajevi prelazili na islam. To je bilo dosta prisutno u drugoj polovici 16 stoljeca.
U urbanim sredinama zanatlije i trgovci su bili medju prvima koji su napustili kristjansku crkvu i primili islam. Medjutim, medju njima je bilo i onih koji su i dalje ostali u vjeri koju su i do tada ispovjedali. Zbog toga nisu imali nikakvih neprilika, kako se to danas izopacuje. Zivjeli su i radili kao i u predhodnom periodu. Iako nije bilo naslilnog prelaska na islam, shto se i u Kur'anu izricito trazi (naveo sam ajet), bilo je onih koji su prihvatili novu vjeru da bi ostvarili vojnu i politicku karijeru. I BiH su ljudi na islam prelazili iz svih drushtvenih slojeva. Osim plemstva i gradjanstva veliki je broj soskih stanovnishtva prihvatio novu vjeru. Narocito je to bilo pristuno kod pripadnika Crkve bosanske. Taj proces je bio najintezivniji u drugoj polovini 16. stoljeca, a tako je ostalo i u 18. stoljecu kada je na terotoriju tadasnjega Bosanskoga Ejaleta,(pashaluk) koji je obuhvacao prostor od Shapca do Jadrana i Zvecana do Virovitice, zivjeli skoro 75 % pripadnika islamske vjere. Pod muslimansko - osmanskom vlashcu u kojima su krshani u velikom broju bili skoro iskljucivo raja, u BiH su u tu raju spadali i muslimani. I jedni i drugi su izmirivali svoje poreske dugove njihovim spahijama i organima vlasti. No, kriza koje je zahvatilo osmanskog carstvo na shto je uticalo njihovo zanemiravanje fundamentalnog islama u 17. i 18. stoljecu u cjelini je pogrshala polozaj raje. Napushtanjem fundamenta islama smo i danas svjedoci nazadovanja muslimana. Finacijske krize i nametanja novih poreskih obaveza su doprinjele sve tezem zivotu svih sultanovih podanika, a narocito raje. Zato je i doshlo do mnogih buna i otpora koji se pojedinacno javljao kod muslimanskog i nemuslimanskog stanovnishtva. Primjer kapet Husein beg Gradashcevich, koji se digao protiv sultana koji se odao materijalizmu ne misleci na zitelje islamske vladevine.
U vrijeme uspostave sultanove vlasti u BiH veoma je bila prisutna vjerska tolerancija. U BiH vjerski raznolikoj sredini izgradjivana je svjest uzajamnog poshtovanja i uvazavanja. Da je to bilo tako, vidi se na mnogobrojnim primjerima. U srednjem vijeku Mostar je bio vazno raskrshce koje je povezivalo Bosnu, Crnu Goru sa Dalmacijom i talijanskim lukama, tako da se 1570. godine u arhivskim knjigama spominju dvojica prvih Jevreja Danijel Rodrigez i Mosh Koen, kao gradjani Mostara "Habitor". Bili su Sefardi, to jest prognanici iz Shpanije, a nashli su topao prijem kod muslimana zagarantovan islamom u Bosni.
Muslimani su poshtovali i posjecivali pravoslavna kulturna mjesta, kakva su Bogorodica u Cajnicu i grob sv. Save u Mileshevu. U Bosni je bilo muslimanskih pisaca koji su trazili da se prema krshcanima primjenjuju ista mjerila kao i prema muslimanima. U Bosni se uspostavlja kult komshiluka. U narodu je bilo rashireno shvatanje da je komshijsko pravo jace od rodbinskog pa se na toj osnovi temeljilo povezivanje ljudi.

Janicari su bosanska organizacija na tlu BiH koji su imali posebn polozaj i kod dobroh Bosnjana (muslimanskog) drushtva, Josh od sultana Muhammeda El-Fatiha II stanovnicaima Bosne koji su primili islama bila je data povlastica da shalju svoje sinove u sultanski dvorski podmladak (adzemi oglan) po sistemu janjicarske regrutacije (devshirme). To je mnogima omogucilo da zavrshe najvishe shkole i zauzmu istaknuta mjesta u drzavnoj upravi i vojsci. Takodje se jedan broj tih mladica odgojio u okviru duhovnoga islamskoga reda ('uleme), iz kojeg je nastao znatan broj pravnika (kadija i muftija), profesora, (muderrisa), tumaca Kur'ana (vaiza) te veliki broj knjizevnika, historicara i filozofa. Janicari - vojnici vrshili su povjerene im sluzbe, a bili su organizirani i janjicarske ortake i odzake. Tokom 17. i 18. stoljeca ukljucuju se ugradsku privredu (zanatstvo i trgovinu). Zbog mogucih oslobadjanja od mnogih poreza u janjicarski se red svrstava sve gradsko bosnjacko stanovnishtvo, kao i znatan broj seoskog.

Crkva bosanska je bila antifeudalni pokret koji se je protivio gomilanju crkvenog bogatstva. Propovjedao je izvorno krshcanstvo i dualizam dobra i zla. Pristalice ove crkve u Bosni su se zvali "kristjanima" dok su ih drugi nazivali patarenima i Bogumilima. Prve konkretnije vijesi o shirenju ovog vjerskog ucenja u srednjovjekovnoj bosnaskoj drzavi se susrece 1199. godine. Do tada je ono uzelo toliko maha da su prihvatili ne samo obicni ljui nego i bosansko plemstvo te ban s obitelji. Crkva bosanska se odricala feudalnih posjeda i nije imala uobicajene crkvene organizacije kao ove dvije druge. Istina, i u Crkvi bosanskoj postojala je hijerarhija. Na njenom celu nalazio se djed (did) te vishi svecenici sa zvanjem gostiju i nizih staraca. Vjernici su se djelili na "prave kristjane" i "mrsne ljude", odnosno na vjernike koji su se strogo pridrzavali svih vjerskih obaveza i duznosi i one koji su se samo djelom pridrzavali vjerskog ucenja. Slicno kao u islamu "muslim" i "mu'min". I za jedne i druge pripadnike Crkve bosanske bilo je karakteristicno da se nisu u dovoljnoj mjeri pridrzavali vjerskog ceremonijala te da su im hramovi bili skromni. To i je ste razlog zbog cega se njihovi vjerski objekti nisu mogli odrzati. Dnevno su se 5x molili i u molitvama cesto padali na koljena, izrazavajuci blagodarnost bogu. U svim prilikama vodili su racuna o cistoci tijela i mjesta gdje borave, kao shto to islama nalaze. Za obican svijet ovakva je crkva bila privlacna zbog jednostavnog obreda, a narocito zato shto nije trazila crkvene porece. Medjutim, svojim ucenjem i mjestom u drushtvu Crkva bosanska nikada nije izgradila onu ideoloshku stranu koja bi jace utjecala na zbijanje redova bosanskog plemstva i koja bi doprinijela jacanju centralne vlasti i ocuvanju teritorijalne povezanosti drzave, ucvrshcujuci njenu tradiciju. To su koristili njeni protivnici, koji u 15. stoljecu znatno umanjuju mjesto i vodecu ulogu Crkve bosanske


lijep pozdrav

[El-Kalem]

Evo malo izvornog bosanskog jezika i argumentacije kako se je branila Crkva bosanska (pravi kristjani) od njezinih napasnika:

Nashi cestitih vladari su bili odani Bogu i Njegovi pravi robovi.



POVELJA KNEZA BOSANSKOGA VLADISLAVA STJEPANOVICHA IZ 1353 GODINE

<<Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin Knez Vladislav, i gospoja Kneginja Jelena, i niju gospodin Ban Tvrtko, i njegov brat Knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete Dobrijeh Boshnjana Knezu Vlatku Vlkosalichu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla. ....

I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri Boshnjani :>>



ISPRAVA RAJKOVICHIMA IZ 1366 GODINE - KRALJ TVRTKO

<<Az rab Bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin Ban Tvrtko, po milosti Bozjoj gospodin mnogim Zemljam Bosanskim, gospodin Bosanski, i srbski, i solski, i podrinski i mnogim stranam Bosanskim. Pravi gospodin Ban Tvrtko: kada se bjehmo svadili, tada nas Stjepan Rajkovich umiri i da nam nash grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom.

I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u vijeki amen. I s timi vasemi predasmo ga u vjeru djedinju i vse Crkve Bosanske. I vse kristjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrchi vjera krstjanska ni za jedin uzrok.... I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar.

I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedochi Dobri Boshnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic, Knez Sladoje,.... >>

KAPETAN HUSEIN GRADASHCHEVICH

Jedna vrlo zanimljiva i mudra izjava sa puno bosanskog humora se pripisuje kapetanu Huseinu Gradashcevichu, koju je izrekao u to vrijeme, a govori o njegovoj neustrashivosti. Isticao je pokornost Allahu (Bogu) i zamjerio nepravednom sultanu. Dobri Boshnjani, su od prvobitnih pravednih sultana zadobili veliki respekt i ugled, docim kad su muslimani - turski sultani - prestali ispovjedati izvorni fundamentalni islam koji se zasniva na Bozjoj pravdi, a koja garantuje svima podjednaka prava, bivaju bojkotirani

Upitan - Zar se ne boji dici oruzje na Tursku Imperiju!??

Husein Kapetan Gradashcevich je odgovorio:
<<Boga se bojim malo, Sultana nimalo, a Vezira - ko dorata svoga!!>>

Ovdje se istice njegova skromnost izrazena kroz shalu, "Boga se bojim malo" - shto ukazuje na to da samo Allah zna koliki je on pravi vjernik.


lijep pozdrav

PS. Eto kome treba tolmak, neka se obrati Damiru za izvorni bosanski jezik.

[madmax3]

(6:12)
"It is they who have lost their own souls, that they will not believe"
10:100)
"No soul can believe except by the will of Allah"


(35:8)
"Allah leaves stray whom He wills and guides whom He wills" (30:9)
"It was not Allah who wronged them, but they wronged their own souls"


9:29)
"Fight those who believe not in Allah nor the Last Day, nor hold that forbidden which has been forbidden by Allah and His Messenger, nor acknowledge the religion of Truth ....."

(45:14) "Tell those who believe, to forgive those who do not hope for the Days of Allah; It is for Him to recompense (for good or evil) each people according to what they have earned"

(3:20)
"So if they dispute thee, say: "I have permitted my whole self to Allah and so have those who follow me"..... "Do you (also) submit yourselves? If they do, they are in right guidance. But if they turn back, thy duty is to convey the message. And in Allah's sight are (all) His servants"

(8:38-39)
"Say to the Unbelievers, if (now) they desist (from disbelief), their past would be forgiven; but if they persist, the punishment of those before them is already (a matter of warning to them). And fight them on until there is no more persecution and the religion becomes Allah's in its entirety... "


Will Christians enter Paradise or go to Hell? Sura 2:62 and 5:69 say "Yes", Sura 5:72 (just 3 verses later) and 3:85 say "No".

Wine: Good or bad? Strong drink and ... are only an infamy of Satan's handiwork. [5:90, also 2:219]. Yet on the other hand in Paradise are rivers of wine [47:15, also 83:22,25]. How does Satan's handiwork get into Paradise?

Will Jesus burn in Hell? Jesus is raised to Allah, [Sura 4:158], near stationed with him [Sura 3:45], worshiped by millions of Christians, yet Sura Sura 21:98 says, that all that are worshiped by men besides Allah will burn in Hell together with those who worship them. CONTRADICTION - Jesus can't be in heaven and hell at the same time.

From among all nations or from Abraham's seed? Surah 29:27 states that all prophets came Abraham's seed. But 16:36 claims that Allah raised messengers from among every people.

It just doesn't add up: Sura 4:11-12 and 4:176 state the Qur'anic inheritance law. When a man dies, and is leaving behind three daughters, his two parents and his wife, they will receive the respective shares of 2/3 for the 3 daughters together, 1/3 for the parents together [both according to verse 4:11] and 1/8 for the wife [4:12] which adds up to more than the available estate. A second example: A man leaves only his mother, his wife and two sisters, then they receive 1/3 [mother, 4:11], 1/4 [wife, 4:12] and 2/3 [the two sisters, 4:176], which again adds up to 15/12 of the available property.

Six or eight days of creation? Sura 7:54, 10:3, 11:7, and 25:59 clearly state that God created "the heavens and the earth" in six days. But in 41:9-12 the detailed description of the creation procedure adds up to eight days.

Heavens or Earth? Which was created first? First earth and then heaven [2:29], heaven and after that earth [79:27-30].

The stars and the moon The Qur'an teaches that there are seven heavens one above the other [67:3, 71:15], and that the stars are in the lower heaven [67:5, 37:6, 41:12], but the moon is depicted as being in/inside the seven heavens [71:16], even though in reality the stars are much further away from the earth than the moon.

[kom1]

Mislim da je teško povjerovati da bi mogla biti povjesna činjenica tvrdnja da na Islam nitko nije prešao silom.

Jer povjesne činjenice govore drugačije. Ja sam čitao na primjer o Muhamedu. A u njegovo vrijeme je isto bilo onih koji su ga ismijavali i govorili protiv prelaska na islam. Kažu, a to su valjda povjesne činjenice, da bi on onda govorio: tko će za mene ubiti tog i tog i onda bi ga netko ubio i postao osoba visokog položaja.

Zatim recimo Meka a ni drugi gradovi nisu u početku bili nastanjeni muslimanima, nego ljudima drugih vjera. A Muhamed je išao u osvajanje. Pa je tako osvojio i Meku. I mi imamo izvještaje opet o masakrima i ubijanjima. Dakle nije baš da je islam puštao ljude da oni sami pređu na islam.

A postoji priča i o jednom čovjeku koji je bio i brat Muhamedov po mlijeku. On je bio i jedan od onih koji su slušali i zapisivali Muhamedove izreke. Ali dogodilo se da je on, a zvao se Abdulah ibn Sad, mislim, dakle Abdulah je zapao u stanje da ga je obuzela sumnja. Jer je bilo i mnogo drugih koji su zapadali u stanje ekstaze i izgovarali stihove. Tako je on počeo pisati svoje vlastite izreke. Dakle Muhamed je govorio jedno a Abdulah je pisao šta je htio. Kad je Muhamed izašao iz stanja veze sa Alahom. On uopče nije primjetio da je Abdulah zapisivao nešto drugo.

Kažu da se Abdulah uplašio i pobjegao u Meku. To je bilo prije nego su građani Meke "dobrovoljno" prešli na islam. I abdulah je onda svima pričao kako Muhamed nije primjetio da je Abdulah pisao vlastita literarna djela.

A kad je Muhamed osvojio Meku, Abdulah je bio među onima koji su bili određeni za likvidaciju jer su govorili protiv vjere. Ali neki Muslimani su se založili kod Muhameda pa Abdulaha nisu ubili.

Šta nam onda govore ovi primjeri.