Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.05.2008., 00:45   #1
Napušteni, zaboravljeni, nepotrebni stari roditelji, što s njima?

Imate li roditelje? Blizu? Daleko? Kada ste ih zadnji put vidjeli? Zagrlili ih? Ili jednostavno nemate vremena za njih? Niste li sebični? To su pitanja koja i sebi postavljam razapeta između obaveza prema djeci i osjećaja dužnosti prema roditeljima koji su daleko i koje vidim jednom godišnje. Je li uopće moguće idealno uskladiti osjećaje i odnose unutar šire i uže obitelji?
mini_star is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 07:47   #2
Imam roditelje 220 km daleko.

Oni k nama jednom mjesečno (u mirovini su), mi k njima kad uskladimo slobodne dane (obično 3-4 puta godišnje).

Inače, stara i ja imamo onu VipMe 0 Kn tarifu, čujemo se bar jednom dnevno, a zna nam se dogoditi i da ispucamo tih 1000 besplatnih sati... Razgovaramo, tražimo kućanske savjete, razmjenjujemo recepte... Obično naguram mobitel između ramena i uha dok nešto radim (inače ne znam kada bih stigla), dok peglam, kuham, perem suđe...

Ma nađe se vremena za sve...
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is online now  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 07:59   #3
da razmislim


imam. preko pola svijeta. prije 10ak mjeseci. prije 10ak mjeseci. imam vremena, nazovem ih jednom tjedno . sebicna sam koliko trebam bit

medjutim, moji jos nisu napusteni, zaboravljeni, nepotrebni, a ni tolko stari
gottcha is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 09:06   #4
Quote:
mini_star kaže: Pogledaj post
Imate li roditelje? Blizu? Daleko? Kada ste ih zadnji put vidjeli? Zagrlili ih? Ili jednostavno nemate vremena za njih? Niste li sebični? To su pitanja koja i sebi postavljam razapeta između obaveza prema djeci i osjećaja dužnosti prema roditeljima koji su daleko i koje vidim jednom godišnje. Je li uopće moguće idealno uskladiti osjećaje i odnose unutar šire i uže obitelji?
Moguće je!
Sve je to pitanje savjesti,volje i odgovornosti!
Ljubav prema roditelju ovdje ne spominjem,jer se ne podrazumijeva sama po sebi.I roditelj koji dijete/djecu ničim nije zadužio,mora biti zbrinut!

Svi oni,koji odbacuju bilo kakvu odgovornost(brigu)za svoje roditelje,nalaze jako često ispriku:moj roditelji se nisu brinuli o meni,zlostavljali su me,ništa mi nisu pružili,bili su neljudi itd.pa zašto bih ja brinula/o o njima.
Ima stvarno dosta slučaja gdje ta tvrdnja odgovara činjenicama,ali postavljam jedno pitanje:
Kakav je nečovjek dijete,odnosno tko je veći nečovjek roditelj ili dijete?
Nitko ne kaže niti ne očekuje da ljubiš roditelja koji ti nije dao nikakvu ljubav,i uz to te zlostavljao,no nisi li ti osobno još gori od tog roditelja,jer mu se osvećuješ kada se više nije u stanju brinuti za sebe.
Ispričati ću svoj slučaj,možda se netko malo zamisli.
Otac je bi zvijer od čovjeka,zlostavljao petero djece iz dva braka.
Osobno sam sa 15 g pobjegla iz kuće da se spasim.
Moja majka se razvela,nakon 22g braka.
S drugom ženom imao još djece.
Kada je ostario,obolio nitko od moje polu/braće nije ga htio pogledati,čak ga je i druga žena napustila.
Mada,15 g nisam s njim imala nikakvu komunikaciju i ničim kao roditelj nije zavrijedio niti ljubav niti pažnju,kao čovjek nisam mogla gledati kako bespomoćan živi,bolestan,prljav i gladan.
Posljednje godine njegovog života brinula sam o njemu,fizički i materijalno.
Interesantan je bio razgovor s mojom majkom(tada još živom)koja je živjela u mom kućanstvu,koja se našla povrijeđena,što sam preuzela brigu o njemu.
Pitala me:kako možeš,nakon svega što nam je napravio?
Rekla sam joj:majko,moja mi savjest ne dozvoljava drugačije!Ja ga ne volim,ali bez obzira kakav je i on je čovjek!
Nakon njegove smrti,samo 4 g kasnije moja majka se razboljela i dvije godine bila prikovana za krevet.Na um mi nije palo,mada zaposlena s troje djece,da svoju majku smještam bilo gdje,bilo je teško,ali izdržala sam.
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica

Zadnje uređivanje putnica : 14.05.2008. at 16:24. Reason: q
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 09:19   #5
No ispričati ću vam slučaj o kojem je pričala moja rođakinja.
Riječ je o ljudima iz sela.
Dok je majka bila sposobna fizički raditi,na polju i oko stoke,sve je bilo dobro,(bila je miroljubiva i vrijedna žena,koja je kao udovica sama podigla sina)no kada je dosegnula starost i više nije mogla,sin ju je "smjestio" u svinjac,gdje su joj jednom dnevno davali hranu,imala jedan krevet,stolicu i stolić,bez vode,a umjesto grijanja peć na drva,koja je dimila jer nije bilo normalnog dimnjaka,već je cijev bila izvedena kroz zid,te je žena tu prežiivjela 4 posljednje god.života,posljednju noć života(tvrde neposredni susjedi)dozivala je u pomoć,jer je pala,ali niti sin,niti snaha,niti unučad(odrasli ljudi) nisu se digli da vide što joj je.Tek kada se pojavio jedan susjed i zaprijetio da će pozvati policiju,sin je majku preko k...odveo u bolnicu,gdje je dan kasnije preminula.
I još nešto,centar za soc.skrb koji je bio obaviješten,nije poduzeo ništa.
Jer je unuka soc.radnica,pa su kolege vjerovali na riječ.
Eto može se i tako postupati s roditeljem!
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 09:33   #6
Moji su blizu I cesto se vidimo... Zovemo se na kave, rostilje, kolace, za pomoc u izboru tende,.. Isl. ako se I desi da se ne vidimo 1 tjedan, obavezno se cujemo.
Jednostavno smo tako odgajane I sestra I ja.. Ako nam je do nekog stalo da ih nazovemo, pitamo kako su.. Ne samo roditelje, cujem se tako I sa bakama, nas dvije,.. I onda razgovori potraaajuuu.. Kako je netko gore napisao, razmjenjujemo recepte, traceve,..

Jedni nasi poznanici se jako rijetko cuju sa starcima.. Znam da sam se sokirala kada su pricali da jedva 2xgodisnje se vide. Njihovi starci isto zive u istom gradu, nitko od njih nije bio zlostavljac, dapace, sve je ok. Ovi imaju cak 2 male djecice.. I eto.. Bake I didovi unuke jako rijetko vidjaju (a kad se sjetim moje sveki.. ) jer se ovima neda ici u posjetu, dosadni su im, to smatraju samo kao velku obvezu.. .. Nemam pojma..
Da, cak su se I starci njihovi upoznali tek na svadbi I vise se nisu vidjeli ... Ma uzas... Meni nepojmljivo..
I da sam na drugom kraju kugle, morala bi ih cuti..
__________________
U izradi
Leonee is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 12:08   #7
Quote:
VeronikaN kaže: Pogledaj post
Eto može se i tako postupati s roditeljem!
pretužno

meni je dida nerijetko pričao prisopodobu (bojeći se, valjda, za vlastitu sudbinu) o obitelji koja je djeda tretirala slično veronikinoj priči; tako je taj dida jeo iz korita, dovoljno daleko od obiteljskog stola
.. i onda je jednog dana tata obitelji zatekao svohg klinca, u dvorištu, kako delja nešto u drvu
i upita ga što je to
a klinac kaže da radi korito za mamu i tatu kad ostare

Quote:
mini_star kaže:
Je li uopće moguće idealno uskladiti osjećaje i odnose unutar šire i uže obitelji?
idealno? bojim se da ne
no, od mog slobodnog vremena postotak je uvijek rezerviran za majku; bilo za telefon, bilo ako uhvatim koji dan da skočim do nje
udaljene smo 400 km ali mi nije teško sjesti za volan u petak popodne i u nedjelju iza ručka natrag
moram priznati da nisam bila toliko voljna dok je tata bio živ; nekako, imali su jedno drugo, a mam je sad sama pa se osijećam odgovornijom...
otac je umro iznenada i vječno će me proganjati jesam li mu dala dovoljno (a bio je bitno manje zahtjevan od mame)
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 14:37   #8
Moji su 5 minuta vožnje od mene i često se viđamo, i mamu vozim s posla skoro svaki dan.Što da vam kažem, imam odličnu obitelj, skoro svaki dan se viđamo i još ne prođe dan da se telefonski ne čujemo.Mi smo bili velika obitelj, živilo nas je 8 u kući-3 generacije i imala sam prekrasno djetinjstvo puno ljubavi.Bar jednom tjedno me baka nazove na posao da svratim po ručak koji nam je skuhala, othranjuju nam piliće i svinje, općenito uvijek pomažemo jedni drugima.Baka mi, iako je stvarno to ne tražim i meni ni na kraj pameti nije da ju opterećujem, pomogne saditi vrt-ona je jednostavno takva, osobito otkad je djed umro samo traži gdje će što raditi da joj vrijeme prođe.A da ne spominjem kad ona ima povrća u svom vrtu onda mi ga natrpa ko da nas je 10 u kući.
Neznam, da sam sama birala, bolju obitelj ne bi mogla poželjeti.Obožavam ih.
Eh, da dodam kad se već radi i o široj obitelji, stric je dosta mlađi od mog tate i 15 god je stariji od mene, živio je u istoj kući i mi smo imali odnos prijatelj-brat-stric. Njemu sam se uvijek mogla povjeriti, on me učio engleski, zbog njega sam počela čitati knjige, slušala muziku koju je on slušao, bio mi je uzor u svemu. I danas živi jako blizu sa svojom obitelji, a radi kancelarija do mene. Općenito obitelj s tatine strane je predivna i jako smo bliski, čak i bakina sestra u Canadi zove tjedno barem 3-4 puta, a druga sestra iz Like zove svaki dan baku i vjerojatno ćemo do nje u 6. mjesecu.
Agata1979 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 14:38   #9
Quote:
mini_star kaže: Pogledaj post
Imate li roditelje? Blizu? Daleko? Kada ste ih zadnji put vidjeli? Zagrlili ih? Ili jednostavno nemate vremena za njih? Niste li sebični? To su pitanja koja i sebi postavljam razapeta između obaveza prema djeci i osjećaja dužnosti prema roditeljima koji su daleko i koje vidim jednom godišnje. Je li uopće moguće idealno uskladiti osjećaje i odnose unutar šire i uže obitelji?
nemam.

i vjerojatno nikad neću prestati biti intimno tužna što sam veći dio života morala provesti bez njih.
__________________
Freedom is just another word for nothing left to lose
kemik is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 14:47   #10
ja sa svojima živim, i kako stvari stoje - to se neće promijeniti još nekoliko godina. grlim ih i gledam svakodnevno
no, rekli su da će se, kad popravo ostare, sami pospremit u neki lijepi dom. ja sam rekla - dobro, posjećivat ću vas dvaput tjedno
kad i ja jednog dana za puuuuuunoooooo desetaka godina ostarim, također imam namjeru zapalit u dom. samo treba nać neki provjereno dobar, kuhaju ti, spremaju, imaš s kim šah igrat... meni ljenčini uopće ne izgleda loše, naravno, pod uvjetom da se pogodi kvalitetan dom.
__________________
i'm so cool i shit icecubes.
MissLestrange is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 15:21   #11
Quote:
MissLestrange kaže: Pogledaj post
ja sa svojima živim, i kako stvari stoje - to se neće promijeniti još nekoliko godina. grlim ih i gledam svakodnevno
no, rekli su da će se, kad popravo ostare, sami pospremit u neki lijepi dom. ja sam rekla - dobro, posjećivat ću vas dvaput tjedno
kad i ja jednog dana za puuuuuunoooooo desetaka godina ostarim, također imam namjeru zapalit u dom. samo treba nać neki provjereno dobar, kuhaju ti, spremaju, imaš s kim šah igrat... meni ljenčini uopće ne izgleda loše, naravno, pod uvjetom da se pogodi kvalitetan dom.

i mislim da je to ok i od roditelja a i od tebe, tako je najbolje za sve, baš me zanima što će biti kad roditelji mm-a više nebudu mogli sami a to će biti skoro, a žive 260 km udaljeni od nas i imaju samo njega, p.s. mi ih nemamo kud staviti u stan )i imamo četvero djece i nemoguće je ići k njima nego kad imaš godišnji...
magaly is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 15:42   #12
Quote:
kemik kaže: Pogledaj post
nemam.

i vjerojatno nikad neću prestati biti intimno tužna što sam veći dio života morala provesti bez njih.
Quote:
VeronikaN kaže: Pogledaj post
No ispričati ću vam slučaj o kojem je pričala moja rođakinja.
Riječ je o ljudima iz sela.
Dok je majka bila sposobna fizički raditi,na polju i oko stoke,sve je bilo dobro,(bila je miroljubiva i vrijedna žena,koja je kao udovica sama podigla sina)no kada je dosegnula starost i više nije mogla,sin ju je "smjestio" u svinjac,gdje su joj jednom dnevno davali hranu,imala jedan krevet,stolicu i stolić,bez vode,a umjesto grijanja peć na drva,koja je dimila jer nije bilo normalnog dimnjaka,već je cijev bila izvedena kroz zid,te je žena tu prežiivjela 4 posljednje god.života,posljednju noć života(tvrde neposredni susjedi)dozivala je u pomoć,jer je pala,ali niti sin,niti snaha,niti unučad(odrasli ljudi) nisu se digli da vide što joj je.Tek kada se pojavio jedan susjed i zaprijetio da će pozvati policiju,sin je majku preko k...odveo u bolnicu,gdje je dan kasnije preminula.
I još nešto,centar za soc.skrb koji je bio obaviješten,nije poduzeo ništa.
Jer je unuka soc.radnica,pa su kolege vjerovali na riječ.
Eto može se i tako postupati s roditeljem!
Iza ovakvih tekstova kao da osjećam dobrotu ljudske duše. Srećom, i takvih ima, ali na žalost ima i drukčijih priča i drukčijih ljudi.
mini_star is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2008., 18:08   #13
Quote:
baja kaže: Pogledaj post
pretužno

meni je dida nerijetko pričao prisopodobu (bojeći se, valjda, za vlastitu sudbinu) o obitelji koja je djeda tretirala slično veronikinoj priči; tako je taj dida jeo iz korita, dovoljno daleko od obiteljskog stola
.. i onda je jednog dana tata obitelji zatekao svohg klinca, u dvorištu, kako delja nešto u drvu
i upita ga što je to
a klinac kaže da radi korito za mamu i tatu kad ostare

)
Sjećam se ove priče.
Moja sestra postupa prema našim roditeljima slično, ignorira, ne dolazi a bolesni su, majka ide na drugu operaciju(karcinom) a ona uopće ne želi znati za to, kad joj je mama rekla da joj se pogoršalo, ona je pitala:a tko to kaže?! Paralelno, kad su roditelji dobili neki novac i odlučili dio dati nama kćerima, došla je odmah ali kad nešto treba doč učiniti za njih onda joj je mala plaća i nema goriva za 60 km. Uglavnom nedavno sam joj rekla da njena djeca gledaju kako se ona ponaša prema svojim roditeljima i usvajaju taj obrazac ponašanja i danas-sutra će ga primjeniti na njoj.
A roditelji su tokom života upravo njoj najviše pružili materijalno a emocionalno svima jednako.
Xenia 13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.05.2008., 13:18   #14
Quote:
baja kaže: Pogledaj post
pretužno

meni je dida nerijetko pričao prisopodobu (bojeći se, valjda, za vlastitu sudbinu) o obitelji koja je djeda tretirala slično veronikinoj priči; tako je taj dida jeo iz korita, dovoljno daleko od obiteljskog stola
.. i onda je jednog dana tata obitelji zatekao svohg klinca, u dvorištu, kako delja nešto u drvu
i upita ga što je to
a klinac kaže da radi korito za mamu i tatu kad ostare
Nisam sad sigurna, ali mislim da je to priča od Ivane Brlić Mažuranić.
Agata1979 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.05.2008., 13:24   #15
Imam roditelje, ali što da kažem kao da ih nemam. Mamu viđam jednom-dva puta mjesečno, a oca nisam vidjela već 6 godina. Ne grlimo se baš nešto, jer nemamo potrebu za tim, pričam sa mamom samo radi brata i sestre i to je to!
prolaznica- is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2008., 12:20   #16
Quote:
prolaznica- kaže: Pogledaj post
Imam roditelje, ali što da kažem kao da ih nemam. Mamu viđam jednom-dva puta mjesečno, a oca nisam vidjela već 6 godina. Ne grlimo se baš nešto, jer nemamo potrebu za tim, pričam sa mamom samo radi brata i sestre i to je to!
Zašto ste se tako udaljili?
Xenia 13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2008., 16:25   #17
tesko je pruziti ruke preko zida koji netko digne oko sebe
__________________
Najopasnija hrana je torta. Svadbena.
Jedini poraz koji sam doživio u životu...nisam uspio sjebat škuribandu. (walter, 2010.)
putnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 08:08   #18
Quote:
putnica kaže: Pogledaj post
tesko je pruziti ruke preko zida koji netko digne oko sebe


Nije rijetko da se ljudi udalje jedan od drugoga, a da razlog ne postoji.
__________________
Z
zoranp is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2008., 18:24   #19
neuravnoteženost, nesigurnost....

Quote:
zoranp kaže: Pogledaj post


Nije rijetko da se ljudi udalje jedan od drugoga, a da razlog ne postoji.
neuravnoteženost, nesigurnost, iskompleksiranost, smetnje svih vrsta nekada obilježe jednu osobu, a ta se zatvori, postaje konfliktna, polako je svi napuste i onda povratka skoro da nema. Trebali bismo se puno puta zamisliti što je s nama, npr. u trenutku kad smo ljuti na više njih, na obitelj, prijatelje, susjede. Svatko tko je ljut na više njih odjednom, morao bi ukoliko ima snage, duboko zaviriti u svoju dušu, otvoriti je, naučiti opraštati. Često tražimo savršenstvo od roditelja, isto tako često roditelji traže savršenstvo od djece. Ako ne uspije, onaj jadniji zatvori se u sebe. Bedira sam sebe i to vodi u ludilo. A uz samo malo dobre volje ali s obje strane život bi nam bio puno ljepši. Ionako je kratak, prekratak, a mi ga tratimo u glupostima tipa: moji roditelji me ne vole ili moja djeca me ne vole. Ma kako da ne! Gluposti! Volimo se, volimo se većina, velika većina, ili barem svi normalni, samo nam nekima treba pomoći u pristupu, u iskazivanju osjećaja.
__________________
Nisam ja iz TB, samo sam se tu udala dok sam bila budala
azra_stella is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2017., 12:13   #20
Ova tema je doista stara, ali evo da se i ja nadovezem.

Smatram da uvijek, ali bas uvijek, postoji valjani razlog kad djeca ne posjecuju svoje ostarjele roditelje. Tesko je nekome gledajuci sa strane dokuciti sto se sve dogadjalo tijekom godina u tudjoj obitelji.
Mogu samo reci da i ja mnogima koji me povrsno poznaju djelujem kao gadura koja ne mari za stare roditelje. Ali takvi neupuceni dusebriznici ne znaju da moji roditelji nikada nisu marili za mene, da su svu roditeljsku brigu oko mene preuzeli baka i djed (iako su roditelji zivjeli sa mnom pod istim krovom - zato mnogi i ne mogu uvidjeti pravo stanje) i da sam ja godinama skrbila o baki i djedu pozrtvovnije nego sto bi to cinila mnoga djeca za vlastite roditelje jer mi je bila najnormalnija stvar na svijetu da to sve radim za njih jer su to i zavrijedili.
Ali takve osjecaje ne gajim prema svojim roditeljima i pomazem im oko onoga najnuznijega i to iskljucivo iz obveze, a ne iz ljubavi.

Djeca se ne udaljuju tek tako od vlastitih roditelja bez ikakvog razloga. Zato bas i nije zahvalno suditi o tudjim razlozima gledajuci iz perspektive susjeda ili nekog poznanika.
Sveznadarka is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:29.