Taština

[magic_tree]

Ja sam tašt. I mislim da je to u redu. Još uvijek se razvijam, rastem i usavršavam. Tašto bi bilo kad bih rekao da nisam tašt .

magic_tree kaže:
Ja sam tašt. I mislim da je to u redu. Još uvijek se razvijam, rastem i usavršavam. Tašto bi bilo kad bih rekao da nisam tašt .

A ovako kada kažeš da si tašt, znači da zapravo nisi tašt.
Ma mudar si ti, lisice jedna

[Sanherib]

illegale kaže:
S obzirom da svi mi volimo misliti o sebi na najljepsi moguci nacin, da pamtimo lijepe stvari, zaboravljamo ruzne, dizemo si sliku o sebi. Kad nesto radimo, zelimo misliti da je to nabolje sto mozemo raditi. Kad nesto volimo da je to najbolja stvar za voljeti.

Kad dodje do odredjenog suocavanja te lazne slike o sebi i svojim stavovima, sa okolinom, osjecamo se ugrozeno. I zelimo zastiti laznu sliku. I dogadja se to. Proradi tastina.

No, kako sjebati tastinu? Moze li se ignorirati? Prevazici? Zaobici?

Uf. Kuzim da je ova tema vrrrrrrrrrrlo siroka. Komplicirana. A brijem da je rjesenje vrlo jednostavno. Kako to obicno biva.

Pa opće rješenje si sam gotovo izveo, nije problem u reakciji (hajde da to nazovemo taština) nego u uzroku reakcije, a to je slika sebe, njena izgradnja i oslanjanje na nju, te njeno ugrožavanje (tip reakcije nakon ugrožavanja nije bitna).

Treba dakle transcendirati tako ustrojen identitet, vanjski identitet, i spoznati sebe kao istinsku unutarnju uzročnu snagu, neuvjetovani trenscendentni centar.

Treba dakle nestati potreba za takvom iluzornom slikom, a ona će nestati kada individua spozna da joj takve vanjske štake nisu potrebne jer je upravo čine slabom pred svakim vanjskim izazovom na njih.

[magic_tree]

#WildCard kaže:
A ovako kada kažeš da si tašt, znači da zapravo nisi tašt.
Ma mudar si ti, lisice jedna

ma jesam, tašt sam dozlaboga
al katkad to ni ne smatram nekom velikom manom

[adriatic]

Iz svoje kože ne možemo, ali moramo biti svjesni (oblika) svoje taštine (kao slabosti) koju valja prevladati.

Zavaramo li se da smo imuni - to je samoobmana.

[bona soror]

Etimološki - taština = praznina. Na tašte = na prazan želudac. Da, jaka je veza između taštine i držanja dijete. Propovjednik u Starom zavjetu kaže "taština, sve je taština". Hinduizam implicira akozmizam - materijalno postojanje je iluzija, istina je praznina. Ljudska, individualna istina - valjda je taština? Svašta bi se još dalo reći, ali ja sam zadovoljna i s malim postom. Skromna sam ja.

[Tihana]

mhm, ja sam tašta i smatram da imam pravo na to jerbo sam se za to sve namučila kao pas. i u najgorim trenucima te moje uspjehe izvlačim sebi pred oči i podižem si moral. I onda mi bude bolje, a s druge strane, tko zna - quel me nutrit, me distruit

[Flemming]

Tihana kaže:
mhm, ja sam tašta i smatram da imam pravo na to jerbo sam se za to sve namučila kao pas. i u najgorim trenucima te moje uspjehe izvlačim sebi pred oči i podižem si moral. I onda mi bude bolje, a s druge strane, tko zna - quel me nutrit, me distruit

Tko nije tašt, taj je već i umrl, samo nije primio tu tužnu obavijset...

[jurislav]

illegale kaže:
Mori me jos jedno pitanje iz podrucja prakticne filozofije. A to je tastina.

Sto je to tastina? Cemu tastina? Jeli tastina stetna? Kako se rijesiti tastine? Kako znati jesmo li tasti ili iskreni? To je sacica pitanja iz prve ruke.

sva filozofija je jedna velika taština i pusta tlapnja.

[Flemming]

jurislav kaže:
sva filozofija je jedna velika taština i pusta tlapnja.

Reče vodoinstalater, i ispiša se u lavabo.
"Filozofi nisu digli niš teže do žlice.", dodade zatim i pusti vjetar.

[antik]

Dragonfly kaže:

Kad se spomene taština, uvijek se sjetim onog filma s Keanu Reevsom i Al Pacinom "Đavolji odvjetnik";
kada veliki Al u ulozi vraga na kraju kaže:"Taština; jedan od mojih najmilijih ljudskih grjehova(ili tako nekako)."

da, kakav nos takav ponos (taština)

[Leteća]

Čekali smo više od desetljeća na ovu mudru misao, ali isplatilo se.

[mirandola]

Taština je kad dođeš na forum ostaviti komentar

[Purple Sky]

Nitko ne zna što je to. To je neki izmišljeni pojam očito za koji nitko ne zna što opisuje.

Na kraju krajeva tko je ta osoba nadležna za smišljati definicije?
Meni definicija "osjetljivost na vlastitu veličinu" nije dovoljno razrađena definicija.
Svi žele biti dobri, lijepi, pametni i to nije taština, a ako ćemo to zvati taštinom - onda je taština dobra stvar.

Pročitah da čovjek ne može biti tašt ako nije u stanju oholosti, da je to zapravo sinonim za oholost, umišljenost, aroganciju i to mi jedino ima smisla. http://pollitika.com/uputa-za-izbjeg...nosti-sluzenja

Znači to nije nešto odvojeno, nego samo sinonim za oholost. U tom kontekstu je loša.

Željeti biti "velik", želja za isticanjem, želja za ljepotom, intelektom koji su na visokoj razini su normalne ljudske potrebe i želje i tko to nazove taštinom - nema baš neku mogućnost razvidnosti i zaključivanja te mi njegova definicija nije validna. Općenito je puno stvari zaključeno od strane jedne osobe, te općeprihvaćeno očito jer masa nije u stanju kritički propitati zaključke jednog čovjeka.

[Purple Sky]

Nakon guglanja i guglanja skužih što to narod LOL zove taština. Pa to je kršćanski moral.
Znači smijeh nad smijehovima.
To je prema Bogu LOL tj. kršćanstvu jedan od 7 smrtnih grijeha, tj manifestacija oholosti. Želja da nam se dive, da nas hvale itd. O jebote zločina.
Kršćanska moralnost. Ima li što smješnije!?

http://biblija-govori.hr/veliki-grijeh/

[omen4k]

@ LOLcat:


https://www.merriam-webster.com/dictionary/vanity

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Vanity

Purple Sky kaže:

Željeti biti "velik", želja za isticanjem, želja za ljepotom, intelektom koji su na visokoj razini su normalne ljudske potrebe i želje i tko to nazove taštinom - nema baš neku mogućnost razvidnosti i zaključivanja te mi njegova definicija nije validna.
Općenito je puno stvari zaključeno od strane jedne osobe, te općeprihvaćeno očito jer masa nije u stanju kritički propitati zaključke jednog čovjeka.

No sense whatsoever.

[Purple Sky]

omen4k kaže:

@ LOLcat:


https://www.merriam-webster.com/dictionary/vanity

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Vanity





No sense whatsoever.

Definicija taštine potječe od Biblije (LOL) tj. http://biblehub.com/proverbs/31-30.htm

U poslanju piše da je ljepota taština. Beauty is vain. To je izjava nekog krezubog luđaka koja je ušla u Bibliju, tj. tko su uopće autori Biblije jebote.
I otuda počinje ljudsko shvaćanje tog pojma na biblijski način. Recimo u Americi koja je čak zadrtija od nas po pitanju vjere imaš upise na internetu žena koje imaju potrebu da budu lijepe, ali se boje da je to vain jer tako piše u Bibliji. Pa imaš recimo rasprave koliko se smiju šminkati, uređivati da ne bi slučajno bile vain. Jer biblija to zabranjuje.

Inače je definicija mutna kao što je i sam autor teme zaključio i nema nikakvu težinu prilikom opisivanja ljudi jer je ljudi ne kuže tj. shvaćaju je prema biblijskim propovjedima koje se i danas koriste na misama. Nazvati nekoga taštim, a da to nosi negativnu konotaciju može jedino biti validno ako je isto (sinonim) kao i nazvati ga umišljenim ili arogantim jer oboje u definiciji sadrže "excessive pride".
Povezivanje taštine sa ljepotom opet se jedino negativno može upotrijebiti ako je netko umišljen zbog svoje ljepote. ( neš ti prekršaja )

A sama želja za ljepotom, želja za veličinom (realnom) je sasvim okej, tj. to je nemoralno i loše samo u slučaju biblijskog morala gdje su se ljudi učili da sve svoje vrline negiraju. http://milivojevic.info/povredena-sujeta/
citat "Možemo pretpostaviti da nekada davno, kada je kršanstvo bilo tijesno povezano sa svakodnevnim životom, kada su ljudi težili da žive kao sluge božje, tada su u težnji da odbace grešno samoljublje, a istaknu skromnost, ljudi poricali svoje vrline."
Imaš i u Islamu čak da je prihvaćanje i razvijanje bilo koje svoje kvalitete = samoljublje = grešno.
Što je potpuna ludost. Danas u 21 stoljeću i psiholozi razlikuju narcizam od zdravog samoljublja. https://www.psychologytoday.com/blog...ide-narcissism

Potreba za realnom "veličinom" (iliti izgradnje sebe) u bilo kojem obliku - izgleda, pameti, bilo čega je normalna ljudska potreba i dio identiteta čovjeka. Kada eventualno to prijeđe u arogantnost i osjećaj više vrijednosti = to može biti problem, tako bi se onda jedino mogla definirati taština kao oholost, arogantnost ako joj želimo dati negativnu konotaciju. A u tom slučaju ona nije ništa zasebno, nego sinonim za aroganciju i oholost.

No pojam je masovno zloupotrebljen i ljudi većinom ni ne razumiju od kud potječe ni što opisuje. Način na koji se u narodu upotrebljava je čisti biblijski moralizam i samim time ludost.

[- Sizif -]

Purple Sky kaže:

A sama želja za ljepotom, želja za veličinom itd. je sasvim okej, tj. nemoralno i loše samo u slučaju biblijskog morala gdje su se ljudi učili da sve svoje vrline negiraju.

...što je opet samo tvoje (ili možda i još nečije, nebitno) moraliziranje.

Purple Sky kaže:

http://milivojevic.info/povredena-sujeta/
citat "Možemo pretpostaviti da nekada davno, kada je kršanstvo bilo tijesno povezano sa svakodnevnim životom, kada su ljudi težili da žive kao sluge božje, tada su u težnji da odbace grešno samoljublje, a istaknu skromnost, ljudi poricali svoje vrline."
Imaš i u Islamu čak da je prihvaćanje bilo koje svoje kvalitete = samoljublje = grešno. A čak i psiholozi razlikuju narcizam od zdravog samoljublja. https://www.psychologytoday.com/blog...ide-narcissism

Živimo u jednom, da se tako izrazim, taštoidnom vremenu, pogledaj političare, medijske "zvijezde"... tako da... u kritici taštoidnosti (kao protuteži) ne vidim problem...

...iako, kao i u svemu, treba imati mjeru... pa onda valjda i u progonu taštine...


Inače, jedna od češćih, a iznimno glupih izjava je ona kad neke žene (hvala bogu, nikad moja ili neka njoj slična) kažu da se "šminkaju zbog sebe".

...htijući time reći da to nema veze s percepcijom drugih ljudi.


(Iako, podrazumijeva se, na onoj drugoj razini, to uvijek jest zbog sebe, tj. zato da bi ju drugi ljudi vidjeli i doživjeli lijepom/ljepšom, a što njoj godi. U tom smislu zaista jest - zbog sebe.)

Definicije iz rječnika su ponekad najjednostavnije i (po)najbolje:

Kaže: taština je osobina onog tko je tašt, a tašt je:

1. koji je osjetljiv na svoju veličinu, zasluge i sl.; sujetan, sebeljubiv
2. rij. isprazan, bezvrijedan, uzaludan [tašta slava]

Doslovno, taština je ovo prvo pod dva (ispraznost). Naprimjer, u drugom kontekstu: doći na pregled 'natašte' - znači doći prazna želuca.

[Purple Sky]

- Sizif - kaže:

...što je opet samo tvoje (ili možda i još nečije, nebitno) moraliziranje.
[/I]

To nije moje moraliziranje, nego zdravi razum. Što ima loše u želji da se čovjek ostvari na bilo koji način? Molim te, prosvijetli me. Što ima loše u težnji za ljepotom? Što ima loše u težnji za veličinom npr. da budeš najbolji tenisač na svijetu? Da budeš najbolji stručnjak u svom području bilo kojem?

- Sizif - kaže:

Živimo u jednom, da se tako izrazim, taštoidnom vremenu, pogledaj političare, medijske "zvijezde"... tako da... u kritici taštoidnosti (kao protuteži) ne vidim problem...

...iako, kao i u svemu, treba imati mjeru... pa onda valjda i u progonu taštine...


Inače, jedna od češćih, a iznimno glupih izjava je ona kad neke žene (hvala bogu, nikad moja ili neka njoj slična) kažu da se "šminkaju zbog sebe".

...htijući time reći da to nema veze s percepcijom drugih ljudi.


(Iako, podrazumijeva se, na onoj drugoj razini, to uvijek jest zbog sebe, tj. zato da bi ju drugi ljudi vidjeli i doživjeli lijepom/ljepšom, a što njoj godi. U tom smislu zaista jest - zbog sebe.)

Definicije iz rječnika su ponekad najjednostavnije i (po)najbolje:

Kaže: taština je osobina onog trko je tešt, a taš je:

1. koji je osjetljiv na svoju veličinu, zasluge i sl.; sujetan, sebeljubiv
2. rij. isprazan, bezvrijedan, uzaludan [tašta slava]

Žene = množina, mnogo različitih individua, mnogo različitih razloga. No nekom psihološkom analizom rekla bih da šminkaju se da budu ljepše, da se bolje osjećaju, da imaju više samopouzdanja i naravno da budu primjećene i naravno da im godi, ljudi su. No taština veze nema sa šminkanjem. Jedino kažem prema Biblijskom moralu, gdje je ženama uređivanje zabranjeno.

Definiciju je pisao tko? Osjetljiv na veličinu što točno znači? I dolazimo do problema, sebeljubiv je sebeljubiv, kakve to veze ima sa osjetljvosti na veličinu? Kao što rekoh sebeljubivost je normalna i korisna ljudska potreba, grijeh jedino prema Bibliji. Gore sam stavila link gdje i psiholozi objašnjavaju korisnost, zdravost, normalnost sebeljublja. Za primjer evo dajem ti još ljudi koji su sami shvatili da u pojmu taština nešto ne valja. https://barbarababich.wordpress.com/...oje-vole-sebe/
"Voljeti sebe je predivna osobina čovjeka koja daje odraz zdravog karaktera i zrelosti te odlikuje stabilnu osobnost. I svakako je poželjna iako su nas odmalena učili kako je to nešto loše, kao to je nekakva taština i nije lijepo.."

Učili su vas da, jer je njih učila Biblija.

Ovo drugo - isprazan je ušlo u definiciju taštine isto iz Biblije gdje je neki Ecclestiates rekao "isprazno, isprazno, sve je isprazno" http://biblehub.com/ecclesiastes/1-2.htm
"Taština, taština sve je taština." Odnosno htio je reći "All works are in vain unless it is done for the Lord Jesus Christ. " In vain znači uzalud.
What is vanity in Ecclesiastes?
As you might have noticed, Ecclesiastes is totally obsessed with this word. ... But there's a problem—the word "vanity" is sort of a weird way to translate the Hebrew word, hevel, which means something closer to "mere breath" (as the scholar Robert Alter translates it).

Razumiješ li tragediju gdje netko nekom u 21. stoljeću kaže uzmi definiciju misleći da je to validan način dolaženja do spoznaje. Pa evo ti sada crno na bijelom otkud definicija taštine. Od nekog Ecclestiusa iz Biblije jebote.

[Purple Sky]

- Sizif - kaže:

Definicije iz rječnika su ponekad najjednostavnije i (po)najbolje:

Kaže: taština je osobina onog tko je tašt, a tašt je:

1. koji je osjetljiv na svoju veličinu, zasluge i sl.; sujetan, sebeljubiv
2. rij. isprazan, bezvrijedan, uzaludan [tašta slava]

Doslovno, taština je ovo prvo pod dva (ispraznost). Naprimjer, u drugom kontekstu: doći na pregled 'natašte' - znači doći prazna želuca.

http://milivojevic.info/povredena-sujeta/

"Sigurno ćete biti iznenađeni kada saznate da reč sujeta u stvari znači praznina. To se jasno vidi u nekim drugim rečima kao što je sujeverje koje znači praznoverje, ili osujetiti što znači onemogućiti ostvarenje nečega. Druga reč koja se koristi u našem jeziku je taština. Reći da je neko tašt je isto kao i reći da je sujetan. Zato je taština sinonim koji takođe označava prazninu. Na primer, kažemo da lek treba uzeti natašte, odnosno na prazan želudac.

Kako onda možemo misliti da neko ima povređenu prazninu? Očigledno je da ovu reč tako masovno nepravilno upotrebljavamo jer smo tokom vremena zaboravili njeno pravo značenje, a da nas na to niko nije upozorio. A priznaćete da je malo čudno kada neki narod pokušavajući da govori o samopoštovanju govori o praznini.

Kako je do takve greške došlo? U mnogim društvima se osuđuje ono ponašanje kada neki pojedinac veliča svoje nepostojeće vrline pokušavajući da kod drugih izazove prihvatanje i poštovanje. Ljudi slušaju nekoga šta priča o sebi, a onda, gledajući tu osobu, zaključuju da je to sve prazna priča, sujeta. I zato je osoba koja se često ovako „duva” nazvana sujetnom.

Ali onaj koji o sebi priča pozitivno ne mora biti umišljen, on može govoriti o kvalitetima koje zaista poseduje. Tada ne možemo reći da je sujetan. Problem nastaje kada se ne razlikuje prepotentnost od samosvesti, lažni ponos od stvarnog samopoštovanja. A kada u jezičkoj ravni ne postoji takvo razlikovanje, onima koji koriste taj jezik je teško da razumeju razliku između ovih pojmova.

Možemo pretpostaviti da nekada davno, kada je hrišćanstvo bilo tesno povezano sa svakodnevnim životom, kada su ljudi težili da žive kao sluge božje, ovo razlikovanje nije bilo važno. Tada su u težnji da odbace grešno samoljublje, a istaknu skromnost, ljudi poricali svoje vrline."



Nisu sve vrline nepostojeće. Od kada je umišljenost bazirana na nepostojećim kvalitetama isključivo? Vidim da se i doktor koprca u razumijevanju ovog mutnog pojma. Ali na dobrom je tragu - prepotentnost. A ne pobogu da je taština generalna želja za ostvarenjem i veličinom, a kamoli želja za ljepotom.