Povijest Dubrovnika

[Dubrovčanin]

Izvadio sam samo najvažnije iz knjige Robina Harrisa Povijest Dubrovnika. Tekst je pozamašan pa će trebati više poruka kako bi se sav napisao, neka moderatori oproste. Nisam ja kriv što se ima puno reći o mom gradu i najvećem hrvatskom znamenu, a ovdje je tome posvećeno jako malo.

POLITIČKA POVIJEST OD NASTANKA DO KRAJA ZLATNOG DOBA 1667.

* početkom neolitika istočni Jadran već je bio naseljen, a najbliža okolica Dubrovnika (a možda i same litice u Ragusi) bila je naseljena u brončanom i željeznom dobu
* Epidaur („iza šume, ” Cavtat), naziv mu je latinizirani ilirski (ne grčki kako kaže mit) se prvi put spominje 47. g. p.n.d.
* prva poznata uporaba riječi „Dubrovčani” u povelji bosanskog bana Kulina iz 1189., prva zabilježena uporaba riječi „Dubrovnik” u povelji srpskog vladara Stjepana Nemanje iz 1215.
* Ragusa je bila mjesto određene važnosti puno prije razaranja Epidaura; arheološki nalazi na Lokrumu iz 5.-6. st. p.n.d.
* do 1023. za gradske poslove zadužen preses, 1052. prior
* područje Dubrovnika pokršteno do 5. st. (dokaz kršćansko groblje u Slanom), Epidaur kršćanski od sredine 4. st.
* 866. petnaestomjesečna opsada Saracena (Arapa iz Tunisa i Alžira), bizantski car Bazilije I. poslao flotu i Saraceni prekidaju opsadu; odnos sa susjedima: 36 numizmata vladarima Huma i Travunije
* crkva sv. Vlahu izgrađena u kasnom 9. st.
* nadbiskupija između 996. i 999.
* 1185. Nemanja opsjedao grad, Dubrovčani se za pomoć obratili Normanima, ugovor Dubrovčana i Srba Nemanje i Miroslava (Dubrovčanima priznato pravo na Astareu s tim da ne će pokušavati osvojiti Korčulu i Vis, slobodno kretanje i poslovanje Dubrovčana po Srbiji i obrnuto)
* od 1186. do 1192. Dubrovnik iskoristio normanski suverenitet za zaštitu od Mlečana i Srba, poslije vraćanje pod bizantsku vlast (slobodna trgovina Bizantom i Bugarskom)
* u 12. st. uspostavljeni trgovački odnosi s Pisom, Fanom, Anconom, Ravennom, Kotorom, Rovinjem i Porečom
* 1189. ugovor s Bosnom (Kulin ban), 1190. tribut gusarima za sigurnu plovidbu
* patrijarh Morosini 1205. odlučio pokoriti Dubrovnik
* na dan Svih svetih (1. studenog) Dubrovnik će duždu osobno poslati 12 perpera i 100 perpera Mletačkoj Republici, istog dana mletačkom knezu u Dubrovniku 400 perpera
* na robu iz zemalja Bizantskog Carstva 5%, na onu iz Sicilije 25%, na onu iz Egipta, Tunisa i zemalja Barbarega 20%
* 1268. uveden svetodimitarski dohodak (2 000 perpera godišnje srpskom vladaru)
* 1275. mletački knez doveo dubrovačku vojsku do pobjede nad Srbima u samo jednoj borbi
* nešto prije 1272. Dubrovnik dobiva Lastovo, 1301. pripojenje Mljeta (tamo seljacima dano pravo korištenja zemlje koju su obrađivali, u zamjenu za 300 perpera godišnje i jedno pile po kućanstvu na dan sv. Vlaha)
* vojni savez s Kotromanićima protiv peljeških vladara Branivojevića
* Stjepan Uroš IV. Dušan 1333. prodao Pelješac za 8 000 perpera i godišnji tribut 500 mletačkih dukata
* cilj Dubrovčana pokatoličenje poluotoka na kojem su živjeli istočni kršćani i pripadnici Crkve bosanske
* Primorje pripojeno 1399., Konavle 1419. i 1427.
* Dušan posjetio Dubrovnik 1331. i 1350.
* 1357. Stjepan Uroš V. daruje područje od Ljute u Župi do Petrova sela iznad Rijeke dubrovačke
* vrhovna vlast Ugarsko-Hrvatske od 1358. do oko 1433.
* 1358.-1363. borbe s Vojinovićem za Pelješac, 1367. posjet bosanskog vladara Dubrovniku
* svetodmitarski dohodak Tvrtku, slobodno trgovanje
* Ostoji i Hrvoju 1 500 dukata i imanja u Primorju (rat s Ostojom 1403.-1404.)
* 1413. Žigmund daruje Korčulu, Brač i Hvar DR-i - otpor otočana - otoci oduzeti 1416.
* od Sankovića kupljene Konavle za 1 000 perpera godišnje, bijes bosanskih baruna
* u siječnju 1419. pregovori s izaslanicima Sandalja Hranića i Petra Pavlovića; Sandalju vlastelinstvo, kuća u gradu, posjed u Župi vrijedan 3 000 perpera, godišnji tribut 500 perpera, isplata 12 000 dukata (36 000 perpera)
* cijele Konavle u DR-i 18. listopada 1419., bune se konavoski plemići, odgoda integriranja Konavala
* 30. svibnja 1420. drugi (Pavlovićev) dio Konavala Sandalj daje DR-i (još jedna kuća i imanje, 500 perpera, 30 000 perpera)
* 31. prosinca 1426. Radoslav Pavlović ustupa Konavle Dubrovčanima, do sredine 15. st. katoličenje Konavala
* DR pod okriljem Osmanskog Carstva od 1396. do 1526.
* izbjeglice iz Huma pred Turcima bježe na Pelješac, Žigmund u Dubrovniku 21. prosinca 1426.
* 6. prosinca 1430. dubrovačkim trgovcima odobrena slobodna trgovina i kopnem i morem po cijelom OC-u
* Bazelski koncil - trgovanje s muslimanima
* dogovor 2. veljače 1442. - svake godine 1 000 dukata Muratu
* Stjepan Vukčić nastojao Novim zamijeniti Dubrovnik; herceg zahtijevao da podanici kupuju njegovu, a ne dubrovačku sol; 1450. zabrana trgovanja u hercegovoj zemlji
* herceg u ratu potpuno porazio dubrovačku vojsku; povukao se od straha jer su Dubrovčani donijeli odluku da će onaj tko ga ubije bit nagrađen 15 000 zlatnih dukata, kućom vrijednom 2 000 dukata i vlastelinstvom
* 1454. skopljen mir: DR-i Konavle, nema naknade DR-i, ostaje suparništvo s Herceg-Novim
* 1458. harač 1 500 dukata, zauzvrat dubrovačke povlastice
* Dubrovnik spašava hercega kad mu Turci osvajaju područja; 1466. on u Dubrovniku ostavlja bogatstvo pa odlazi u Herceg-Novi gdje umire
* Vladislav nestao u Slavoniji, Vlatko 1481. izgubio Herceg-Novi i 1489. umro, Stjepan se populumjesečio
* 1469. dubrovački harač povišen s 1 500 na 5 000 dukata godišnje
* 1471. na nagovor hercega Vlatka harač povišen na 9 000 dukata za tu godinu i 10 000 ubuduće
* povećanje carinskih pristojbi, na kraju 10 000 dukata harača i 2 500 đumruka
* prekid izravnih trgovačkih veza OC-a i MR-e, Dubrovnik cvjeta kao posrednik
* Dubrovčanima vrlo draga Španjolska
* 1538. mletačka flota opsjela Lopud, opljačkala ga i uzela otočane za taoce
* Sveta liga ne smije razarati Dubrovnik
* uskoci 1570. 30-ak puta napali Dubrovnik, 1571. Dubrovčani ubili Daničića
* 1590. Mlečani usmjerili tursku trgovinu u splitsku luku (udarac Dubrovčanima)
* 1602. pedeset uglednih Lastovljana predvođenih trojicom svećenika žele oteti otok DR-i, došla vojska DR-e i providur koji je došao zauzeti otok u ime MR-e odlazi
* mletačka opsada Lastova 1403.-1406.
* 1635. dogovor s Mlecima: nominalna carina za dubrovačke pomorce, priznata prava na Lokrum, Molunat i Sušac

UREĐENJE

* Liber Statutorum (Dubrovački statut) objavio knez Marco Giustiniani 29. svibnja 1272.
* vražd bi se ubirao kad bi Dubrovčanin ubio Srbina i obrnuto
* Liber Statutorum Doane (Carinski statut) sastavljen 1277., tada u gradu počinje raditi prvi poznati dubrovački notar svećenik Tomazino de Savere
* 1358. do 1460. Liber Viridis (Zelena knjiga), 1460. do 1806. Liber Croceus (Žuta knjiga)
* Statuta Stagni (Stonski statut), Carinske odredbe Lastova (1310.) i Mljeta (1345.), Capitolare della dogana grande 1413. (Knjiga velike carine), Regolamenti della repubblica di Ragusa, per la navigazione nazionale 1745. (Pomorski statut)
* svi brodovi koji ulaze u dubr. luku plaćaju arboraticum mletačkom knezu Dubrovnika
* prvih godina knez i Malo vijeće, Veliko vijeće stalno od 1235., Statut stalan od 1252.
* 1293. prihvaćeno da se članovi Malog vijeća biraju iz uglednih plemićkih obitelji (slabljenje kneza)
* kada je 1358. ugarsko-hrvatskom kralju upućeno važno izaslanstvo, upute sastavilo 15 mudraca (važnost mudraca)
* 1312. 190 plemića Velikog vijeća, 1323. 108; broj članova smanjila kuga pa je dobna granica primanja članova u svibnju 1348. smanjena s 20 na 18 godina
* članstvo u Velikom vijeću postalo nasljedno pravo, 1321. svi plemići stari 21 ili više godina članovi
* od 1358. knez vlada mjesec dana, dubr. pečat postoji od 1235.
* nakon što je knez odradio jedan mandat nije ga se moglo ponovno birati 2 godine
* 1448. Građanski sud, 1459. Kazneni sud, dobna granica za primanje članova VV-a varira (18-20 godina)
* od 1440. članovi primljeni u VV popisuju se u Specchiu (Zrcalu)
* u 15. st. administrativni aparat Republike sastojao se od 160 dužnosnika (taj broj nastavio rasti)
* knez i providuri morali imati 50 godina, noćni čuvari tvrđava između 30 i 50, članovi Kolegija 29-orice 30
* gradski liječnici uglavnom Talijani i Židovi; slavenski ured - hrvatski jezik i ćirilica
* knezove imali Ston i Pelješac, Primorje, Župa, Konavle, Lastovo, Mljet, Šipan, Lopud i Koločep
* 1659. Lastovo imalo svoju školu i učitelja
* sudstvo: novčana kazna, protjerivanje, odstranjivanje ruku ili nogu, vađenje očiju, bičevanje, žigosanje
* urota rušenja vlasti 1400., osvajanja Stona 1536., velika urota 1610.

[Dubrovčanin]

TRGOVANJE

* prvi kontakti Dubrovnika s neposrednim zaleđem vezani uz poljodjelstvo; srp. vladarima plaćan mogoriš, poslije i bos.
* dubrovačka sol - Gruž, Slano, Šipan, Mljet, Pelješac; 1640. ferman od sultana - samo Dubrovčanima dopuštena prodaja soli u Neretvi
* plemenite kovine najvažnija izvozna roba
* Dubrovčani upravljaju srpskim i bosanskim rudarstvom koja doživljavaju krah krajem 16. st. zbog zlata i srebra iz Novog svijeta
* koža, pčelinji vosak, roblje (uglavnom iz Bosne) - pristojba 4 groša po robu, izvoz iz Dubrovnika 1 groš po robu
* 27. siječnja 1416. dubrovačka vlada zabranila trgovinu robljem
* Dubrovnik posrednik za talijansku robu; novi izazov trgovački napredak Sarajeva
* nakon toga glavnina dubr. trgovine seli iz Bosne u južnu Srbiju i Bugarsku, 1667. trgovina tih krajeva počinje slabjeti i za 20 godina potpuno zamire
* dubr. trg. kolonije Novo Brdo 1370., Srebrenica 1376., Drijeva 1381., Novi Pazar, Prokuplje, Priština, Sofija i Plovdiv
* morskim putem uvožene žitarice iz južne Italije i Levanta
* potrošnja 20 000-80 000 stara, 1 500 t žita moglo se pohraniti u Rupama (izgradio arhitekt iz Apulije 1590.)
* osim talijanskog, uvoženo i osmansko žito iz Albanije i Grčke
* pomorstvo: tijekom 1560-ih i 1570-ih 80 brodova ukupne nosivosti 35 000 kara
* vrijednost dubr. trg. mornarice 1570-ih oko 700 000 dukata - slabljenje u 17. st. zbog raspadanja osmanske države i premještanja dominacije sa Sredozemlja na Atlantski ocean
* za putovanje do Italije stopa pomorskog osiguranja 2-3%, do Londona 12%
* u 16. st. 44 dubrovačka konzula u sredozemnim lukama
* prvi dubr. zakon o karanteni iz 1377. - izolacija izvan Cavtata (kopnena trg.), na otoku Mrkanu (pom. trg.)
* 1398. na Mljetu prva karantena (lazzaretto) u Europi, početkom 15. st. karantene na Supetru i Bobari, 1430. glavna na rtu Danče, 1534. na Lokrumu, 1590. kompleks Lazareti
* do 1515. Dubrovčani osigurali čvrsto mjesto na eng. tržištu, izvozili više eng. tkanina nego svi tal. trgovci, luke Southampton i Margate, eng. riječ argosy za veliki jedrenjak iskrivljeno od Ragusa, 1540. trg. naglo prekinuta
* u 16. st. židovski trgovci u jadranskim lukama snažni suparnici Dubrovčanima
* Rat za Kretu 1645. spasio Dubrovnik od Splita
* dubr. državna kovnica u uporabi najkasnije do 1301.
* grosso ili dinar srebrni novac Republike, u optcjecaju mletački dukat i bizantski perper
* Monte di Pieta vrsta državne štedionice (Republika nikada nije razvila državnu kreditnu instituciju kako bi smanjila cijenu javnog duga kako je to učinjeno u Italiji)
* zlatarski i srebrnarski obrt
* škver 1525. u Gružu, u 16. st. oko 100 brodograditelja; najcjenjenija europska brodogradnja Dubrovačke Republike, Portugala i Engleske

ŽIVOT U DUBROVNIKU

* razni ljetopisci navode vrlo slične popise 150 vlastelinskih obitelji od kojih je većina kad su se spomenule (u 15. st.) bila izumrla
* sklonost izmišljanju nestvarnih uglednih predaka
* Zbor vlastele 1312. čini oko 300 muškaraca, od početka 13. do kraja 15. st. s 90 na 45 obitelji
* Gučetići, Gundulići, Bunići, Sorkočevići, Đurđevići, Menčetići i Crijevići najznačajniji dubr. plemići srednjeg vijeka
* sredinom 16. st. Zadar ima 17 plemićkih domova, Trogir 10, Split 16, a Dubrovnik 30
* druga pol. 15. st. - VV se sastaje 80 puta godišnje, Senat 160, MV 200
* VV ima 376 članova 1600., 177 1650. - pad broja patricija
* plemići se nisu ustručavali baviti poslovima koji su im donosili prljav novac
* bogati građani Vice Skočibuha, Miho Pracat (15 imanja) čije je cijelo bogatstvo nakon smrti otišlo u dobrotvorne svrhe, Beno Kotruljević (knjigovođa)
* prvi Židovi došli iz Provanse preko južne Italije, 1530-ih u Dubrovniku već puno Židova; odlukom 22. travnja 1540. svi Židovi moraju živjeti u getu (1589. proširenje geta, najstarija sinagoga u Europi u Žudioskoj ulici); poznati dubrovački Židovi Amatus Lusitanus, Didachus Pyrrhus
* sredinom 15. st. miraz za brak 1 900 perpera
* Beno Kotruljević smatrao je da je savršen brak između muškarca starog 28 i žene stare 16 godina; većina plemića ženila se djevojkama starim 15-16 godina nakon zaruka koje trajahu 2-5 godina; 1458. odlučeno da Dubrovčanin želi li se ženiti mora imati 20, a Dubrovkinja 14 godina (otpor ljudi, 1460. smanjeno - Dubrovčanin 13, Dubrovkinja 12)
* incest među plemstvom (zbog opadanja njihovog broja); žene pobožne, skromno odijevane, mlade djevojke ne zalaze u javnost; najpoznatija dubr. žena Cvijeta Zuzorić
* 1407. kamenom i opekama popločene sve gradske ulice, smeće odlagano van grada, 230-ak liječnika između 1280. i 1808. (malo Dubrovčana, većina Talijani)
* do sredine 16. st. u gradu sedam ljekarni
* kuga izbija 1292., 1348., 1361., 1363., 1372., 1374., 1415., 1422., 1464., 1526. i 1540.
* guba se prvi put spominje u Statutu iz 1272.; malarija i dizerterija izbijaju 1503., 1506., 1517. i 1540.
* Dubrovčani svršavali u Bosanke i Srpkinje - nezakonita djeca - jedno od prvih sirotišta u Europi
* 26. veljače 1540. odlučeno utemeljiti bolnicu
* kmetstvo se pojavljuje sredinom 14. st., drukčije od tipičnog (kmet nije vlasnik gospodara, nego države)
* status poljoprivrednih radnika na Mljetu riješen 24. rujna 1345., na Lastovu nije bilo kmetstva
* lov, ribolov; lov na koralje od 1390. do sredine 18. st.

VJERSKI ŽIVOT

* vjera Dubrovčana oduvijek bila rimokatolička
* Rikard Lavljeg Srca 1192. dao 100 000 dukata za izgradnju Katedrale
* 29. kolovoza 1409. zabranjeno Dubrovčaninu biti nadbiskup, odluka vrijedi do 18. st.
* odluka 23. studenoga 1442. - samo Dubrovčani mogu biti kanonici
* poznati nadbiskupi Trivulzio, Ludovico Beccadelli, Crisostomo Calvino
* 10 muških benediktinskih samostana u Republici, 1790. zatvoren samostan na Lokrumu
* sam sv. Franjo posjetio Dubrovnik 1223., dominikanci se pojavljuju 1225.
* u gradu boravio Bartol Kašić
* navodno 1026. u grad stigao dio lubanje sv. Vlaha
* u veljači 1349. odlučeno izgraditi Crkvu sv. Vlaha
* Festa sv. Vlaha najvažniji dubr. blagdan
* do početka 15. st. u gradu 10 crkava sv. Vlaha
* odlučeno izgraditi crkvu posvećenu trojici kotorskih mučenika (tako Dubrovčani izražavali žaljenje zbog širenja pravoslavnog kršćanstva Bokom kotorskom) 1363., srušena 1801.
* osim religije jaka i astrologija

[Dubrovčanin]

KULTURNI ŽIVOT

* u školi glavni jezik latinski, donekle se koristio talijanski
* do kraja srednjeg vijeka 1 000 knjiga u dominikanskoj knjižnici
* Samostan Male braće središte bogoslovnih i filozofskih studija
* franjevačka zbirka (7 500 knjiga) uništena u potresu
* isusovačka humanistička škola počela djelovati 1619. i 1620., 1622. više od 70 učenika
* 1662. započela izgradnja kolegija, 1690-ih završen (car Leopold I. dao 800 florina)
* latinski se koristio u službenim ispravama, 1420-ih zamijenio ga talijanski
* narodni jezik Dubrovčana bio je hrvatski: štokavski (i)jekavski uz primjese čakavskog ikavskog
* književnost u Dubrovniku odlučno je utjecala na razvoj hrvatskog kao književnog jezika
* najveći dio književnosti izgubljen: većina nenamijenjena širokom čitateljstvu; Republika do svojih posljednjih godina nije imala tiskarski stroj; u 16. st. tiskano samo 12 knjiga (5 svjetovnog sadržaja); izgubljene 3 od 6 zbirki Mavra Vetranovića, većina drama Marina DRžića nestala, od djela cijenjenog Ivana Gučetića ostao samo jedan lat. epigram
* prva dvojica znamenitih dubr. pisaca Šiško Menčetić i Džore Držić; djela im sačuvana u Ranjininom zborniku koji sadrži 820 pjesama
* Držićeve drame napisane između 1548. i 1558., opet su se počele izvoditi 1930-ih
* Plautove komedije u grad vjerojatno donio Ilija Crijević
* ruganje hercegovačkim Vlasima i Kotoranima
* većina drama izvođena na vjenčanjima
* Držić najveći južnoslavenski dramatičar, značajan i po međunarodnim standardima
* sačuvano 240 Crijevićevih pjesama
* ostali latinisti Jakov Bunić, Damjan Beneša, Ludovik Crijević Tuberon, Juraj Dragišić (pisao u Dubrovniku); Ivan Gazul najpoznatiji astrolog-astronom onoga doba; poznati znanstvenici Nikola Nalješković (pisao na tal. jeziku), Miho Monaldi, Nikola Vitov Gučetić (papa mu udijelio doktorat) - njegova knjižnica našla put do isusovaca koji su ju sačuvali, Antun Bratosaljić Sarin, Dominko Zlatarić, Horacije Mažibradić
* Ivan (Dživo) Gundulić najveći slavenski književnik, naobrazbu stekao kod isusovaca; njegovom smrću 1638. završava zlatno doba dubr. književnosti
* njegovi rani nesačuvani radovi vjerojatno bili pastoralne drame
* Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman
* početkom 17. st. Hrvati su (uključujući Dubrovčane) bili potpuno svjesni pripadnosti slavenskom svijetu; Mavro Orbini - Il Regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena); Gundulić: „Još sred usta ljuta Zmaja i nokata bijesna Lava, oko tebe s oba kraja, slovinska je sva država”
* Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić, Vladislav Menčetić: „Od ropstva bi davno u valih potonula Italija o hrvatskih da ne žalih more otomansko se razbija”
* 1573. 150 poliptiha na oltarima dubr. crkava ( ostalo manje od 1/10)
* 1352. djela Paola Veneziana raspelo sa slikama sv. Ivana i Majke Božje u dom. crkvi
* Blaž Jurjev radio od 1421. do 1427. - raspelo za franj. crkvu sv. Nikole u Stonu i slika Bogorodice s djetetom u Crkvi sv. Đurđa na Boninovu
* Antonio di Jacopo oslikavao katedralu, Lorenzo di Michele vijećnicu MV-a
* Ivan Ugrinović oslikavao vijećnicu VV-a od 1430. do 1433.
* Matko Junčić, Lovro Dobričević (Kotoranin, u Dubrovnik seli 1457.), sin mu Vicko Lovrin (1497. u Dubrovniku), najveći Nikola Božidarević, Mihajlo Hamzić, Pietro di Giovanni, Pier-Antonio Palmerini, Giacomo di Marco, Franjo Matijin
* 1548. kraj zlatnog doba dubr. slikarstva
* glazba manje razvijena od književnosti i slikarstva, prvi veliki dubr. skladatelj Luka Sorkočević (18. st.)
* tijekom 15. i 16. st. više od 150 glazbenika plaćano iz državnih fondova da bi se zadovoljile potrebe kneževe kapele, katedrale i Crkve sv. Vlaha
* Festa sv. Vlaha vrhunac glazbene godine - orgulje, trube, bubnjevi
* katedralne orgulje 1384., zamijenjene 1543. (preživjele potres 1667.)
* Lambert Courtois stigao 1551. ili 1552. - ravnatelj kneževih glazbenika
* kolendavanje se prvi put spominje u Statutu iz 1272.
* Konavljani: bubnjevi, flaute, gusle, tambure

IZGRADNJA DUBROVNIKA

* središte ranog Dubrovnika sastojalo se od prva dva seksterija (Kaštio i Sveti Petar), treći seksterij Pustijerna
* izvan njih područje „novoga grada” (burgus ili borgo sv. Vlaha)
* požar 16. kolovoza 1296. uništio cijeli novi dio i većinu staroga grada
* zatvaranje zidina na kraju 13. st.
* sredinom 15. st. 6 000 stanovnika u gradu i 500 izvan njega
* velikoj obrambenoj moći (utvrđenosti) Dubrovnika dive se Georges Lengherand i Konrad von Grunemberg
* zidine uvelike ojačane tijekom 14. st., u 15. i 16. st. poprimile koliko-toliko današnji izgled
* između Vrata od Ploča i tvrđave Minčete za 2.5 godine podignut zid visok 22 m i debeo 4, Prvi rat Svete lige povod za izgradnju Revelina i utvrde sv. Ivana, Drugi za bastion sv. Margarite
* 30 glavnih utvrda
* svatko tko je dolazio u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča morao je donijeti jedan kamen za izgradnju Minčete
* Michelozzo Michelozzi - Bokar, jačanje Puncijele, dva revelina (izgrađen samo jedan)
* Juraj Dalmatinac - izgradnja kule sv. Katarine
* Minčetu Evlija Čelebija usporedio s Babilonskom kulom
* već početkom 14. st. preteča Lovrijenca, na njegovom jačanju radi Paskoje Miličević
* Porporelu izgradili Austrijanci u 19. st., Veliki arsenal tijekom 14. st., Mali arsenal 1409.-1574.
* valobran Kaše 1484.
* Revelin - Antonio Ferramolino
* 1351. Dubrovnik dao napraviti prvi top, početkom Rata za Chioggiju već ih bilo puno, tijekom 1380-ih i 1390-ih nekoliko puta slano oružje za zaštitu Stona
* ljevaonica od 1410., strani majstori (talijanski, francuski, njemački), 1504. majstor Ivan Krstitelj s Raba
* 1655. topnička škola (Antonio Vanini)
* sredinom 14. st. zaposleni čuvari zidina, 1366. 81 čuvar na 29 mjesta
* Crkva svetog spasa zavjetna, izgrađena nakon potresa 1520.
* simbol slobode Orlandov stup vjerojatno nastao za Žigmundovog boravka 1396., novi podignut 1418.
* Knežev dvor (prije kaštel s kulom) - 10. kolovoza 1435., počela izgradnja (Onofrio della Cava, Pietro di Martino), 8. kolovoza 1463. opet požar
* zadržan sklad stilova i cjelina oblika Kneževa dvora
* Onofrio della Cava - vodovod u 15. st., Velika Onofrijeva fontana
* skladištenje žita, soli i prosa
* palaču Sponzu gradio Paskoje Miličević od 1516. do 1520. - skladište, kovnica novca, oružarnica, kasnije škola
* tipična dubr. palača na 3 ili 4 kata, 1546. Gundulićeva palača u Božidarevićevoj ulici, 1549.-1553. građena palača Tome Stjepovića Skočibuhe u Rastićevoj (obje gradili majstori iz Ancone)
* 1673. 20 000/24 000 ljudi živi izvan grada
* Ston planirani grad, zidine
* Veliki Ston administrativno, vjersko i poslovno središte; Mali Ston mjesto za skladištenje i prijevoz soli; Broce zajednica graničara koji imaju vojne obveze
* michelozzi, Juraj Dalmatinac, Onofrio della Cava, Paskoje Miličević
* Brgat izgrađen 1441.
* na Pelješcu izgrađeni Ledenići, Boljenovići, Zaradeže, Županje Selo, Potomje i Orebić; Cavtat i Molunat naseljeni 1460-ih
* oko 300 ljetnikovaca u Republici
* Bunićev na ušću Rijeke dubrovačke 1343., Menčetićev na Srđu 1350., Arapovo-Morovo (Orašac, 15. st.) - prema tradiciji Pietro Soredini tu našao sklonište 1512.
* Toma Skočibuha gradi na Suđurđu 1529. i 1546., sin Vice dovršava 1563.
* Skočibuhin ljetnikovac i na Boninovu (1574. do 1588.)
* ljetnikovci na Šipanu, Lopudu i Koločepu, u Trstenom, Orašcu, Zatonu, uz obalu Gruža i Rijeke dubrovačke, u Šumetu i Župi sve do Cavtata

[Dubrovčanin]

POTRES I NAKON NJEGA

* Dubrovnik i južna Dalmacija vrlo trusno područje, 1667. potres jačine 10.5/12 po ljestvici MCS (jedan od jačih u povijesti)
* od 1430. stoljeće čestih potresa (11 ozbiljnih)
* 28. listopada 1496. potres na dan sastanka Velikog vijeća (izbor kneza), sljedeće godine novi ruši mnoge kuće
* 17. svibnja 1520. - opisano ne kao potres, nego kao „Božja kazna” - 20 mrtvih i nekoliko ozlijeđenih, šteta na zgradama, podrhtavanje 20 mjeseci
* novi 1539., kasnije više stradao Kotor (potres u Kotoru i Dubrovniku 1639.)
* potres 6. travnja 1667. - po riječima svećenika prvi udar nije trajao ništa dulje nego što je bilo potebno za izrijeći passio domini nostri Jesu Christi secundum; srušen veliki dio grada, golemo kamenje kotrljalo se s obronaka Srđa, veliki oblak guste prašine, zidine se zanjihale, bunari bez vode, more se povuklo iz luke, vatra nošena jakim maestralom neobičnim za to doba godine harala gradom
* Nizozemci Joris Croock i Jacob van Dam našli se u gradu, nadbiskup pobjegao u Anconu
* Morlaci (Vlasi) i stanovnici Republike pljačkali (zlato, srebro, nakit, relikvije), služitelji pljačkali gospodare pošto su znali gdje je blago
* Frano Bobaljević bio živčano rastrojen zbog uništena i opljačkana bogatstva i pogibije svih članova brojne obitelji; preselio se izvan grada, tražio škrinje iz Venecije da pohrani ostatak bogatstva
* Bunići pošli u Ston dva mjeseca, iz Gruža im donesena preostala imovina, vratili se u Dubrovnik
* poginulo 2 000 ljudi u gradu, 3 000 u cijeloj Republici
* mnoge crkve uništene (katedrala)
* relativno neoštećeni samostani i crkve dominikanaca i franjevaca, Crkva svetog Vlaha, Crkva svetog spasa, Sponza, zidine (vrlo bitno)
* potres djelovao i na Split, Šibenik, Zadar, Trebinje, Mostar i Crnu Goru (najdramatičnije u Kotoru)
* 11. travnja odredbe vlade u izvanrednom stanju: ne napuštati grad, 300 vojnika, prijelazna vlada (10 obitelji), 6 kapetana (svaki zadužen za 50 vojnika)
* Marojica kaboga se zbog potresa iz državnog neprijatelja pretvorio u spasitelja države
* 23. travnja izabrano 12 guvernera Republike, pučanima prvi put dopušteno glasovati, 3. lipnja Senat se sastaje prvi put nakon potresa, 10. lipnja Veliko vijeće
* Republika u nezavidnom položaju: spletke mletačke diplomacije, turske ucjene i prepadi pandura i hajduka na teritorij Republike
* Kara Mustafa u srpnju zahtijevao 300 vreća punih dukata
* bosanski paša prijetio prijetvorbom Republike u osmanski sandžak: „ti nevjernici nisu vrijedni sultanove samilosti, nego prije njegova mača”
* pisalo se Luju XIV., on žali da ne može pomoći jer je u ratu, Vatikan obzirniji (vršio pritisak na Mletačku Republiku ne napadati)
* Dubrovnik pošteđen isplaćivanja 300 vreća punih dukata, nešto imovine dano (Jaketa Palmotić i Nikolica Bunić)
* mir Osmanskog Carstva i Mletačke Republike 6. rujna, Split ponovno otvoren za trgovinu, mletačka vlast na Jadranu, nisu završile poteškoće s Kara Mustafom
* tri plemića nadziru 62 radnika koji čiste ruševine, druga tri za zidine, odlučno obnavljanja Crkva svetog Vlaha koja ima služiti kao katedrala dok se ne obnovi prava, 360 isplata radnicima od 1 do 400 perpera
* pomogao Stjepan Gradić, vodeći Hrvat („Ilir”) u Vatikanu, 4 puta na čelu Hrvatskog bratstva sv. Jerolima - pobrinuo se da Republika ne bude uvučena u protuosmanske planove Aleksandra VII.
* Gradić najvažniji što se tiče financija i tehničke ekspertize - dizao kredite u tal. bankama i podigao svu imovinu za obnovu grada (71 665 škuda)
* katedrala dovršena 1713., to puno znači Dubrovčanima
* žaljenje bosanskih muslimana na carine koje moraju plaćati Dubrovčanima, Kara Mustafa traži 350 000 dukata odštete, zatvara luku i granice, traži isplatu 3 000 000 dukata (izvršenje naredbi povjereno bos. paši)
* 200 000 dukata isplatili poklisari
* Kara Mustafa konačno spreman za kompromis zbog poraza turske vojske od ruske - prima mito Sekonda Gučetića (60 000 dukata), Republika obećala isplatiti 60 000 dukata u dva obroka, prekinuta blokada Dubrovnika
* 20. kolovoza 1684. obnovljen savez s habsburškim carem
* 10. listopada 1688. Francuska objavila rat Austriji tijekom mletačke blokade
* 1699. odlučeno da Dubrovnik ostane pod okriljem Osmanskog Carstva
* 14. veljače 1701. dogovor Mlečana i Turaka - povučene ml. snage iz južne Hercegovine, prekinuta blokada (Dubrovnik opet povezan s Osmanskim Carstvom)
* povučena odanost Habsburškoj Monarhiji zbog toga što nije ispoštivala odredbe zbog kojih je obnovljena, Turcima i dalje harač 12 500 dukata ali jedanput u tri godine (1707. sultan izdaje ferman o tome)
* Republika sjeveroistočno od Kleka i na jugoistoku od Sutorine imala dva uska područja koja dubr. teritorij dijele od ml., poraz Turaka od Mlečana i habsburških podanika od 1715. do 1718. - Klek i Sutorinu Dubrovnik dao Porti da nije blizu Mlečanima (zato je Neum danas u BiH)
* u Travniku 16. srpnja 1754. dogovor Dubrovačke i Mletačke Republike (trogodišnji danak Mlečanima - srebrni vrč vrijedan 30 ml. dukata) - Mlečani ne će iskorištavati dubr. šumsko bogatstvo niti nanositi štetu, ne će se pojavljivati u ribarskim vodama ni ometati branje koralja
* od tada glavne poteškoće Republici ne prouzročavaju Mlečani, već Francuzi
* Republika na Ruse gledala s toplinom (slavenstvo), ushićenje zbog dvojice Dubrovčana u službi Petra Velikog
* oduševljenje nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kod Poltave 1709., Dubrovčani Petra Velikog nazvali „najvećom slavom našega roda”
* Turska objavljuje rat Rusiji - dubrovački prijatelj Hercegovac Sava Vladislavić objasnio zašto Republika ne može pomoći u borbama protiv Porte i zašto ne će udovoljiti ruskom zahtjevu da se u gradu izgradi pravoslavna crkva
* ruski pomorski pohod protiv Porte i Dubrovnika kao njena podanika, Dubrovčani uništili brod
* Dubrovnik prevozio osmansko strjeljivo i vojnike, Rusi ga kritiziraju
* dogovor 20. lipnja 1775. - Dubrovnik nepristran u ratovima u koje je uključena Rusija, ruskom konzulu dopušten boravak u gradu i čak mu dano pravo na pravoslavnu kapelu (Dubrovčani nisu htjeli pravoslavnu crkvu u gradu jer je imao samo 12-15 istočnokršćanskih obitelji, a izgradnja bi potaknula naseljavanje pravoslavnih kršćana iz Mletačke Republike i Osmanskog Carstva i to bi značilo kraj Republike)
* dubr. trg. kolonije napuštene (ostao samo Novi Pazar) - trgovina u Crnoj Gori i jugoistočnoj Bosni i Hercegovini (vosak, vuna, željezo, kože - roba male vrijednosti)
* konkurencija Austrije, Makarske, Herceg-Novog, Budve, Bara, Ulcinja i Splita
* oživljavanje brodarstva - brodovi prevoze europsku, rusku i američku rob, do kraja Republike brodogradnja u Gružu
* pomorske obitelji u Orebiću (vrhunac pelješkog pomorstva 1780.-1800. - kukuruz iz Konstantinopola i grčkih luka)
* 10 novih rodova primljeno u patricijat, do kraja Republike 7 izumrlo (ostali Božidarevići, Natali i Zlatarići); nove obitelji prvi put u Senatu 1783., 1789. prvi knez iz njihovih redova
* 19% stanovništva Republike sredinom 18. st. patriciji, 1799. 14% (patriciji znatno brojniji nego u Mletačkoj Republici)
* tri člana iste obitelji smiju glasovati (samo dva kad se traži kvalificirana većina)
* broj stanovnika u padu cijelo 17. st. (1673. 26 000), do pada Republike 30 000
* 26. lipnja 1777. dopuštena prodaja zemlje
* Vlasi pljačkali Konavle,uz zatvorsku do kraja Republike postoji i smrtna kazna (u 18. st. smaknuto gotovo 100 osoba)
* poznati Dubrovčani toga doba Ruđer Bošković (matematičar, fizičar, astronom), Petar Kanavelić (pjesnik), Ignjat Đurđević (pjesnik), Džono Rastić intelektualac (5 puta knez), Đuro Hidža, Rajmund Kunić, Brnja Zamanja
* kazalište 1682.-1817.
* Francuz Marko Bruerović (pjesnik i dramatičar)
* Dubrovnik otporan na prosvjetiteljske ideje koje se šire iz Francuske
* Dubrovačka Republika prva država koja je priznala SAD, potrebni dobri odnosi zbog trgovine
* prijetio demokratski i protureligijski duh Francuske revolucije
* u posljednjim godinama 18. st. Dubrovnik gospodarski cvjetao, vlada socijalni mir, patricijat vlada kao i uvijek
* pad Mletačke Republike 1797., Habsburška Monarhija postaje susjed i obećaje zaštitu Republici
* Republika Francuzu Comeyrasu posudila 300 000 turskih groševa jer je prijetio zauzećem grada u revolucionarnom duhu
* 1806. Republika ima 277 brodova ukupne nosivosti 25 512 kara, izgubljeno 26 (krivi Rusi)
* trgovački deficit 1 385 750 piastera, prihod od pom. trg. 3 615 500 piastera, prihod od bankovnih depozita 252 613 piastera (troškovi 226 818 piastera)
* odupiranje ucjeni Francuza, Austrijanci oteli 30% ulaganja Republike u Veneciji
* Republici trebalo novca: prodan Lokrum, porez 2% na vrijednost dionica u brodovima, na prodaju zemlje 6%, porez na uvoznu robu 400%, 12 para za stablo masline, isto toliko za grlo stoke, 10 za proizvedenu bačvu vina, sol po višoj cijeni
* Konavoska buna, 29. ožujka 1800. reguliran broj dana i uvjeti rada na gospodarevoj zemlji u Konavlima
* 1804. - pravoslavni svećenik smije u Dubrovnik, ruski grb iznad konzulove kapele dopušten, svećenik smije ući u grad kako bi tijelo pokojnika otpratio do groba (ne smije pjevati liturgiju dok ne iziđe iz grada i ne smije u bolnicu koja je smatrana katoličkom institucijom)
* 18. svibnja Dubrovnik Napoleonu šalje ulagivačku poruku s čestitkama
* Dubrovnik mora platiti 300 000 franaka zajma kako Francuzi ne bi ušli u grad
* 6. ožujka Rusi i Crnogorci preuzeli vlast nad Kotorom
* Dubrovnik pregovarao s Rusima što se pokazalo kobnim (to na zub uzeli Francuzi)
* Francuzi ipak idu kopnenim putem, 27. svibnja Lauriston prešao Rijeku dubrovačku i domarširao do Vrata od Pila
* pukovnik Testa s 800 vojnika ušao u Dubrovnik i zauzeo ga
* Napoleonov proglas na tri jezika (francuskom, talijanskom i hrvatskom („ilirskom”)) - nakon povlačenja Rusa Francuzi će opet poštivati neovisnost Republike

[Dubrovčanin]

* crkve u gradu korištene vojarne i boravišta vojnika, isusovački kolegij pretvoren u vojnu bolnicu
* Crnogorci i Rusi pustošili Konavle, Crnogorci potpomognuti Rusima osvojila Srđ i padinu iznad samostana sv. Jakova u Višnjici
* 17. lipnja Rusi i Crnogorci teško porazili Francuze na Brgatu
* dubr. oružje zastarjelo (nadnjevalo iz 17. st.), ljudi se slijevaju u grad (15 000 civila i 1 000 fr. vojnika), 20-dnevna opsada
* Crnogorci i istočnokršćanski Vlasi i Hercegovci fanatični protiv katolika Dubrovčana i Francuza: „sveti rat, ” „i do Zagreba ako treba”
* tijekom opsade na grad palo između 1 800 i 3 000 topovskih kugli (60 poginulih)
* spaljeno između 40 i 60 ljetnikovaca
* Molitor uz pomoć Osmanskog Carstva istjerao Ruse i Crnogorce, Rusi iskrcali ljude sa svojih brodova - oni nastavili paliti Dubrovačko primorje
* šteta 8 827 525 dukata, 666 (10%) kuća uništeno (na Pilama 134, 1/2)
* u Župi 188 kuća (četvrtina), u Konavlima 235 (četvrtina)
* Vodovađa - 90% kuća, Obod sravnjen sa zemljom, ubijeno 500-600 Konavljana
* Marmont stigao u grad 30. srpnja, produžio kroz Konavle i išao zauzeti Kotor (29. rujna - 1. listopada - kod Debelog brijega Francuzi porazili vojsku sastavljenu od Rusa, Crnogoraca i istočnokršćanskih Hecegovaca)
* francuski i ruski car sastaju se 25. lipnja - Rusija se odriče Kotora
* 18. na 19. studenog - Dubrovnik anektiran, zastava Kraljevine Italije
* 6. siječnja 1808. podignuta trobojnica Kraljevine Italije na Orlandovu stupu
* 31. siječnja oko 14 h pukovnik Delort proglasio ukidanje Dubrovačke Republike
* Marmont 18. veljače dobio Napoleonovu potporu, 1. ožujka nagrađen naslovom duc de Raguse
* Marmont se zaljubio u Dubrovnik - pridonio objavljivanju Appendinijeve hrvatske slovnice i hrvatsko-latinsko-talijanskog rječnika Stullija, novo kazalište
* judaisti i pravoslavmni kršćani izjednačeni s katolicima, uvedena institucija građanskog braka, zabrana pokapanja unutar crkava
* pom. trg. izložena pljačkanjima
* Fort Imperial, Fort Delgorgue, Fort Royal, Napoleonska česta
* konsifikacija imovine Katoličke crkve, ukidanje ženskih redova, raspuštanje starih dubrovačkih bratstava
* u veljači 1813. Britanci zauzeli Pelješac i susjedne otoke, 18. lipnja Šipan
* 27. siječnja francuska kapitulacija, ponovno zastava Republike na Orlandovu stupu, 29. siječnja već austrijska (i kratko britanska) zastava
* 13. srpnja Britanci predali otoke, zastava Dubrovačke Republike spuštena posljednji put i slavna država pošla u ropotarnicu povijesti
* prvi dubr. parobrod 1891. (stagnacija pod Habsburgovcima)
* 1840. porez na kuće, 1841. desetina, pristojbe na obrtništvo 1844.
* 1825. oluja srušila Orlandov stup, stara krstionica 1830. dignuta u zrak, 1853. i kula od ribarnice, dio Arsenala razoren (dio postao vojna pekarnica), tvrđava sv. Ivana postala vojarna, veći dio dubr. pismohrane odnesen u Beč (vraćeno tek nakon Prvog svjetskog rata)
* nadbiskupija postala biskupija
* plemićko pravo na službu seljaka ukinuto tek 1876., ipak od doba francuske vlasti do 1830-ih izumrlo 6 pl. obitelji

* Dubrovčani svoj jezik zvali hrvatskim, slovinskim ili ilirskim, nikad srpskim
* i Ljudevit Gaj i Vuk Stefanović Karadžić boravili u Dubrovniku
* doktrina o srpskom Dubrovniku („srbokatolici”): Đorđe Nikolajević, Matija Ban, Medo Pucić, Jorjo Tadić, Miroslav Pantić, Jeremija Mitrović (1992. objavio kvaziakademsko djelo Srpstvo Dubrovnika), Prvoslav Ralić (objavio Short History of Dubrovnik)

* najteže bombardiranje 6. prosinca 1991., 26. svibnja 1992. cijelo dubr. područje u hrv. rukama
* stradali Placa, franjevački samostan (osobito knjižnica), dominikanska samostan, katedrala, Crkva sv. Vlaha, Crkva Sigurata, samostan na Lokrumu, Knežev dvor, Rupe i mnoge palače

[Hlebyn]

Kako je išlo izumiranje dubrovačkog plemstva u 19. stoljeću?

Koliki postotak ipak još postoji? I koje su to obitelji?

[Kexx]

Hlebyn kaže:

Kako je išlo izumiranje dubrovačkog plemstva u 19. stoljeću?

Koliki postotak ipak još postoji? I koje su to obitelji?

Zavjet čiste krvi.

Zadnji čiste krvi umro je u prvoj polovici 20.st.

Ima još par prezimena nekadašnje vlastele, ali su miješane krvi jer se njihovi vlastelinski preci nisu pridržavali zavjeta, time nisu više aristokracija po vlastitim kriterijima.

Ojađenost pripajanjem Dubrovnika Habsburzima je dovela do autodestruktivnog ponašanja dijela vlastele, mnogi se namjerno nisu ženili da im djeca ne budu rođena u novoj ponižavajućoj situaciji, za njih ropstvu.

[Hlebyn]

I ja sam čuo slično, s tim da je spomenuta autodestruktivna odluka o celibatu bila navodno glavni faktor. Da su smatrali da je njihova svrha postojanja da budu vladari Dubrovačke republike, i ako više nema nje, da ne smije više biti ni njih.

To je očito puno straži kriterij nego što vladari i bivši vladari obično primjenjuju.
Naime, još postoje i Habsburzi, i Stuarti, i potomci osmanlijskih sultana, ...

Također je i ovaj standard o (ne)miješanju stroži nego uobičajeni aristokratski standardi,
pa me zanima koliko još ima dubrovačke vlastele po uobičajenijim europskim kriterijima.
I tko su.

Kad su se ono devedesetih po Hrvatskoj osnivali plemićki zborovi (barem dva su bila)
pretpostavljam da je tu bilo i članova po osnovi pripadnosti dubrovačkoj vlasteli, zna li tko?

Edit: Naravno, zanimljivo je i pitanje što je s potomcima slavnih pučana.
Koja slavna prezimena još postoje?

[Hlebyn]

Gledam pregled dubrovačke povijesti u prvih pet postova @Dubrovčanina,
i pitam se što se od toga uči u osnovnoj, a što u srednjoj školi.

[Liburn]

@ Dubrovčanin
nisi spomenuo ključni trenutak: 1358. i dokument kojim Dubrovnik ostvaruje drugačija prava od ostalih dalmatinskih komuna i prije toga trenutak osnivanja Velikog vijeća čime Dubrovnik iz političke komune (1 gradsko vijeće) prelazi u političku republiku (2 vijeća - Veliko i Malo).

[Dubrovčanin]

Plemićke obitelji koje u Dubrovniku imaju potomke po muškoj liniji su Bona, Gozze i Sorgo, a po ženskoj liniji Basegli, Natali, Caboga i Cerva.

[Zagorski Križar]

Zar nije Eduard Bona-Bunić bio zadnji od te loze (Bunića) ?

http://en.wikipedia.org/wiki/Eduard_Buni%C4%87

[Hildebrand]

Zagorski Križar kaže:

Zar nije Eduard Bona-Bunić bio zadnji od te loze (Bunića) ?

http://en.wikipedia.org/wiki/Eduard_Buni%C4%87

Očigledno ne, prema ovome:
http://en.wikipedia.org/wiki/House_of_Buni%C4%87

[Dubrovčanin]

Mnogi ljudi ni ne znaju koliko je Dubrovnik u svjetskim okvirima, iako geografski malen, značajan grad. Nijedna se južnoslavenska sredina ne može staviti u istu rečenicu s Dubrovnikom glede civilizacijskih dosega. Koja je tajna ovog diva na hridima? Što ga je učinilo tako slavnim i moćnim?

Godine 1203. na Lokrumu su benediktinci, 1212. u Gradu su franjevci, 1225. dominikanci; Statut je usvojen 1272. (sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo, što je najstarija takva isprava na svijetu), iste godine ustanovljen je leprozij (bolnica za izolaciju gubavaca); 1296. u Dubrovniku je izgrađen jedan od prvih sustava kanalizacije, dok je London gecao u izmetu; 1309. izglasana je odredba o organizaciji vatrogastva, iste godine Malo vijeće donijelo je zaključak o čišćenju ulica u pojedinim dijelovima Grada; već u 13. stoljeću počinje djelovati fundacija Blago djelo (Opera Pia) s ciljem pomaganja i uzdržavanja socijalnih i karitativnih ustanova; 1317. u samostanu Male braće otvorena je prva ljekarna, jedna od najstarijih u Europi; 1333. otvorena je prva općinska škola; 1347. prvi put se spominje velika općinska bolnica (Hospitale Magnum communis), koja je 1540. pretvorena u prvu javnu bolnicu (Domus Christi), a djelovala je sve do otvaranja bolnice na Boninovu 1888. godine; 1377. osnovan je lazaret (karantena za izolaciju sumnjivih na kugu), a osim toga djelovale su i sanitarne straže koje su dočekivale robu i putnike već na Brgatu; 1384. u Gradu se spominju prve orgulje, iste godine otvorena je prva bojadisarnica sukna; 1395. donesen je u Dubrovniku zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi, tri stoljeća stariji od Lloydova osiguranja s kraja 17. stoljeća; 1397. započela je gradnja gradskog zvonika; od kraja 13. do 19. stoljeća Dubrovnik je kovao svoj novac; 1413. ustanovljena je prva ubožnica; 27. siječnja 1416. Veliko vijeće donijelo je odluku kojom se zabranjuje trgovanje robljem (153 godine prije nego što je to učinila primjerice Engleska); 1417. počinje proizvodnja sapuna; 1419. godine otvorena je prva manufaktura sukna u Hrvatskoj, iste godine podignut je Orlandov stup kao simbol samostalnosti i oprjeke venecijanskim lavovima; 1423. otvorena je prva radionica stakla; 1428. izglasan je Zakon o zaštiti manufakturnih radnika, prvi u jugoistočnoj Europi; 1435. otvorena je Komora vunenih obrtnika (prva u Hrvatskoj), iste godine otvoren je dom za nahočad; 1438. gradi se veliki vodovod; 1455. Republika donosi odluku prema kojoj plemići nisu mogli vršiti javne službe ako nisu bili pismeni, s obrazloženjem "da oni koji ne znaju čitati i pisati radije moraju biti upravljani nego upravljati drugima i nimalo ne služi na čast onoj upravi i vladi, u kojoj se nalazi čovjek neznalica, nevješt u čitanju i pisanju"; 1463. obavljen je prvi (djelomični popis stanovništva; 1560. dolaze isusovci, koji ne samo što su upotpunili crkvenu infrastrukturu Grada, nego su njihovi prostori postali značajno obrazovno središte (Ruđer Bošković, Ivan Gundulić itd.); 1663. osnovana je zaklada i zavod za odgajanje djevojčica koje su ostale bez roditelja; 1671. osnovana je banka za pozajmljivanje bez kamata (Monte di Pieta), jedna od prvih takvih ustanova na svijetu; 1873./74. obavljen je popis stanovništva na području cijele Republike; 1682. otvoreno je prvo javno kazalište praizvedbom Kanavelićeva Vučistraha; Arboretum Trsteno najstariji je arboretum u Europi, izgrađen 1498. godine; Ston je drugi planirani grad u Europi, njegove zidine najveće su na svijetu nakon Kineskog zida, te je u njemu najstarija solana u Europi; na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca, a Dubrovačka Republika prva je država koja je priznala neovisnost SAD-a; zapanjujuće dubrovačke zidine TripAdvisor je 2013. uvrstio među deset najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika svijeta, 6. travnja 1667. izdržale su jedan od najjačih potresa ikada (10.5/12 po MCS ljestvici), a 1991. četnički napad. Ako bismo navedenim podacima pridružili renesansnu i baroknu dubrovačku književnost (dubrovački govor je osnova suvremenog standardnog hrvatskog jezika), renesansno slikarstvo, graditeljstvo svih stilova, glazbeništvo, prevodilaštvo, leksikografiju, dostignuća u filozofskoj, ekonomskoj, medicinskoj, ljekarničkoj i astronomskoj znanosti, tek tad bi se upotpunila veličanstvena slika svekolike višestoljetne moći i veličine starog Dubrovnika. Vrijedno bi sada bilo zapitati se čime je sve to taj div na hridima zavrijedio, čemu, komu i kojim okolnostima to treba zahvaliti? Odmah treba ustvrditi da za sve to, jamačno, nije bila zaslužna njegova teritorijalna i populacijska veličina. U trenutku konačnog zaokruženja ozemlja ova državica imala je površinu tek oko 1375 km četvornih, od kojih se samo jedna trećina mogla obrađivati, s 30 000 do 40 000 stanovnika, da bi uoči pada brojila 31 000. Sam Grad u tom trenutku imao je 6 564 žitelja: u Pilama 1 165, na Pločama 365, unutar gradskih zidina 4 175 te u ostalim dijelovima 859. Broj plemićkih obitelji krajem 18. i početkom 19. stoljeća naglo je opadao. Prvi ruski konzul u Dubrovniku Antoine Gicca zabilježio je da je 1792. u Gradu živjela 21 plemićka obitelj, te da je Veliko vijeće tada brojilo 70 članova. U vrijeme pada Republike broj vlasteovskih obitelji spao je na 17, da bi koncem 19. stoljeća spao na svega šest.

[Kalijaga]

Da li se u navedenoj knjizi Robina Harrisa Povijest Dubrovnika spominje sudjelovanje brodovlja Dubrovačke Republike u bitci kod Diu-a 1509. na strani anti-portugalskih snaga (Sultanat Gujerat, Zamorin od Kalkute, Mamelučki Egipat, Otomansko carstvo) i njihova sudbina? Isto pitanje za dubrovačku faktoriju (koloniju) u indijskoj Goi?

Kad smo već kod toga što dubrovački arhivi govore o tome?

Hvala unaprijed na odgovoru.

[Dubrovčanin]

Kalijaga kaže:

Da li se u navedenoj knjizi Robina Harrisa Povijest Dubrovnika spominje sudjelovanje brodovlja Dubrovačke Republike u bitci kod Diu-a 1509. na strani anti-portugalskih snaga (Sultanat Gujerat, Zamorin od Kalkute, Mamelučki Egipat, Otomansko carstvo) i njihova sudbina? Isto pitanje za dubrovačku faktoriju (koloniju) u indijskoj Goi?

Kad smo već kod toga što dubrovački arhivi govore o tome?

Hvala unaprijed na odgovoru.

Ne spominje se. Što kažu pismohrane ne bih znao jer nisam profesionalni povjesničar.

*"U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca." (Wikipedija)
*"Istoga dana, 3. veljače, kada Dubrovnik slavi svoga parca, zaštitnika Sv. Vlaha, u indijskoj Goi stanovnici sela Gandaulim izlaze u procesiju svome svecu Sao Brazu (Sv. Vlahu) u čast, hodočasteći iza njegova kipa do istoimene crkve koju su, u 16. stoljeću, tamo sagradili Dubrovčani. Iz temelja sagradili ili tek njenu izgradnju 1563. godine potpomogli bogatim milodarima, nije do kraja razjašnjeno, iako je poznato da su dubrovački kapetani, poput Vice Bune Lopuanina, oporučno dio svog imetka namjenjivali upravo za crkvu Sv. Vlaha. Goa je početkom 16. stoljeća bila jedna od najjačih trgovačkih točaka Orijenta i između najbogatijih gradova tada na svijetu te je dubrovačkim trgovcima i pomorcima postala nezobilaznim središtem za trgovanje. Svećenik crkve Sao Braz iz Goe, padre Orlando Lopez, posebni je gost na ovogodišnjoj Festi Sv. Vlaha u Dubrovniku i kročit će u svečanoj procesiji iza barjaka svoje crkve zajedno sa svojim sunarodnjakom Brazom Silveirom."
*"Its unevenness escapes attention quite soon as the Croatia-connected Gaundalim is reached. Gaundaulim is the Catholic ward of the predominantly Hindu-populated village of the vast Ponda taluka, located at the centre of the State... There are hardly any Catholic families on the Cumbharjua mainland and hence they have just a couple of small chapels but their parish church is of Sao Braz, built by the Croatian sailors, at Gaundalim, on the western bank of the river... Gaundalim or Sao Braz ward lies 5 kms east of Old Goa, on the banks of the Cumbharjua canal (connecting the river Mandovi with Zuari) and is situated opposite the island of Cumbharjua. All along the road, the ruins of the erstwhile Old Goa city covered with thick vegetation can be discerned. The village church situated on a small promontory is dedicated to St. Braz. It was built by the sailors on the pattern of a similar church back in Croatia. In 1999, a Croatian delegation, led by their Ambassador in India, flew to Goa to have a look at the Sao Braz church. It was a nostalgic and feeling-filled visit that they paid to the eastern land where their ancestors were engaged in boat-building centuries ago. During her research in Goa, a Croatian came upon information that the Gaundaulim church was built by her countrymen. She delved into the subject further and eventually it materialised in the visit of the delegation. They also believed that there was a big mansion of a rich Croation lady in the village but none could throw any light on it. They were filled with nostalgia to be in the land where some of their ancestors lived centuries ago and some of whom lie buried in the local cemetery. Many an architectural student visits Gaundalim to have look at the ancient, Croatian-built church on the hillock. It was quite an aristocratic residence once upon a time, says some of the villagers." (neke indijske stranice)
* http://www.atlant.hr/povijest_dubrovackog_pomorstva.php (povijest dubrovačkog pomorstva)
* http://www.jutarnji.hr/dubrovnik-obn...-u-goi/277523/ (vijest iz 2007. sa slikom crkve u Goi)
* http://www.youtube.com/watch?v=bUZXRUEslz8 (YouTube - snimka Feste sv. Vlaha 2013. u Indiji)

*1509. - Bitka za Diu završava portugalskom pomorskom pobedom protiv Gujaratsko-Egipatsko-Otomansko-Mletačko-Dubrovačkog saveza. (Wikipedija)
* http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Diu_(1509) (članak o bici na Wikipediji, navedno sudioništvo Dubrovačke Republike)

[Michael Collins]

Pred potres je bilo 6.000 stanovnika u smaome gradu, no koji bi po vama bili najrealističniji podaci o cijeloj republici, stalno se ponavljaju neke nadrealne brojke

[Dubrovčanin]

Stranke u Dubrovniku: salamankezi i sorbonezi u doba Republike; frankofili, anglofili, austrofili i rusofili po padu Republike; narodnjaci i autonomaši u drugoj polovini 19. stoljeća. Unuk carice Marije Terezije car Franjo I. posjetio Dubrovnik 1818., Franjin unuk car Josip I. 1875., kraljević Rudolf i supruga mu Stefanija 1885., prijestolonasljednik Franjo Ferdinand 1906. Nakon pada Republike dolazi do velikog nazatka pod austrijskom vlašću. Po popisu 1900. u Gradu s prigradskim područjima živjelo je 13 194 stanovnika, od kojih 12 810 trajno i 384 privremeno nastanjenih. Od toga broja njih 6 461 (48.97%) znalo je čitati i pisati, 242 (1.83%) znalo je samo čitati, a 6 491 (49.2%) nije znalo ni čitati ni pisati. Crvena Hrvatska objavila je podatak da je od 1. prosinca 1906. do 31. prosinca 1907. u kuhinji podijeljeno 91 512 obroka (kruh, juha, meso ili riba i vino), od čega siromasima 7 977 besplatno. Samo u veljači 1908., navodi isti list, podijeljeno je (bez kruha i vina) 4 225 obroka, od čega 1 789 siromasima besplatno. Prema pisanju istog lista podaci za 1909. godinu ukazuju da se ukupan broj obroka smanjio, ali je znatno povećan broj besplatnih. Tijekom te godine podijeljen je ukupno 49 481 obrok, od čega 12 921 siromasima besplatno. To dakle svjedoči o trendu porasta siromaštva. Godine 1907. zajedno s posljednjim mjesecom 1906., udio siromaha u podjeli iznosio je 8.72%, da bi 1909. porastao na preko 26%. U razdoblju između 1884. i 1887. s dubrovačkog područja iselilo je 500 ljudi, a od 1902. do 1912. čak njih 2 880. O gospodarskoj moći nekad prebogatog Dubrovnika najrazvidnije svjedoče njegovi prihodi i rashodi na kraju 19. stoljeća. Godine 1899. prihodi su iznosili 129 041, a rashodi 125 702 fiorina. Za daljnji razvoj i unaprjeđivanje kvalitete živote ostalo je dakle 3 339 fiorina.
*„Trgovačka mornarica na jedra glavni izvor sredstava za život, došla je u žaljenja vrijedan položaj... God. 1870. imali smo 567 jedrenjaka, a sada svega 461. God. 1871. gradilo se na našim brodogradilištima 49 brodova, a 1880. god. 11. Pomorsko je poduzetništvo opterećeno nametima više nego li ikoja druga grana industrijske djelatnosti. Propašću ove mornarice nestat će i fiskalnih prihoda, a pučanstvu 'eminentno pomorskom', ne će preostati drugo do iseljenja iz zemlje.“ (Dubrovačka komora 1885. austrijskim vlastima)
Igor Karaman bilježi da je na dubrovačkom području 1873. bila 71 plovna jedinica u dugoj plovidbi, 1885. samo 39, 1896. tek 13 (od čega 5 parobroda). Vrijednost pomorskog prometa triju najvećih luka u Dalmaciji (dubrovačke, splitske i zadarske) bila je manja od senjske i triput manja od riječke (1860-ih). Željeznicu i to uskotračnu po nepredviđenoj trasi Dubrovnik je dobio tek 1901. godine.
*„No carev opis pokazuje i teško ekonomsko stanje u Dubrovniku. Osim jedne tvornice duhana car ne spominje drugih proizvodnih djelatnosti. Trgovina s Bosnom nazadovala je zbog visokih ležarina a preko Dubrovnika se u Bosnu izvozila jedino sol, koje nije bilo u dovoljnim količinama, pa je bila skupa. Školstvo je u Dubrovniku bilo zastarjelo i loše, a kako je bilo u crkvenim rukama, prirodne znanosti nisu se ni predavale. Djevojačkih škola nije ni bilo; postojala je samo jedna privatna škola, koju je držala neka Španjolka, podučavajući djevojke u katekizmu, talijanskom, čitanju i ručnom radu. Ubožnica je bilo čak četiri i bile su pune, a tako i zatvori u kojima su zatvorenici čamili godinama, a da ih nitko nije preslušao. Postojalo je i jedno nahodište u kojem je, to zvuči potresno, mnogo djece umiralo. Bolnica je bila prljava i tijesna, a u njoj je ležalo mnogo žena bolesnih od spolnih bolesti. Osobito se ističe težak položaj u koji je Crkva zapala za francuske vlasti; mnogi samostani pretvoreni su tada u vojarne, a crkve u skladišta. Austrijska vlast, mada načelno sklona Crkvi, nije je baš obasipala privilegijama pa su razne crkve ostajale i dalje vojnim skladištima.“ (Ivan Pederin)
*„U staroj dubrovačkoj bolnici je npr. 1886. bilo 463 bolesnika, od kojih je 65 umrlo, 52 ostalo na daljnjem liječenju, 337 izašlo kao izliječeno, a 12 ih se vodi neizliječeni. U isto vrijeme u nahodištu je bilo 210 nahoda, od kojih je 57 umrlo, ili u postocima 23.3%... U zadnjoj godini rada bolnice Domus Christi, u staroj zgradi, bilo je 72 kreveta s ukupno 594 bolesnika, od kojih je 61 umrlo... Sve do sedmog desetljeća 19. stoljeća u bolnici je djelovao samo jedan liječnik uz pomoć ranara, a od tada dvojica.“ (Ivan Mustać)
*„Manji broj građana posvetio se slobodnim zanimanjima, dok je broj državnih službenika rastao. Godine 1848. u Gradu je bilo 8 liječnika i kirurga, osam učitelja i tri odvjetnika, a već 1817. u državnim su ustanovama zaposlena 32 službenika. Niži gradski puk i obrtnici (il Popolo) činili su najbrojniji sloj gradskog stanovništva, ali i među njima postoje velike imovne razlike. Popis iz 1817. svjedoči o vrlo lošem materijalnom stanju većine gradskog stanovništva. Na području Grada (bez Gruža) bilo je više od dvadeset prosjaka bez stalnih prihoda, a dobrotvorne ustanove bile su pune mornara, od kojih je samo manji broj bio ukrcan. Među obrtnicima najbrojniji su bili postolari (81) i trgovci na malo (65), zatim stolari (32), zidari (21), krojači (19), trgovci (16), zlatari (15), kovači (12), brijači (12), bačvari (8), krčmari (8), kavanari (6) i mesari (5), a među ženama je bilo 30 tkalja grubog sukna raše, čiju su proizvodnju vodila dva poduzetnika. Od ostalih obrtnika u manjem su broju bili zastupljeni majstori tipično urbanih zanata, urari, limari, bojadisači tkanina i drugi. Ovome treba pridodati radnike i majstore gruških brodogradilišta, koji nisu obuhvaćeni popisom. Struktura zanimanja nije se bitno promijenila ni prema popisu obrtnika iz 1841. I dalje su bili najbrojniji bremenari (69), stolari i tesari (34), postolari (28), trgovci (27), zidari (25), krojači (18), proizvođači pokrivača (16), krznari i kožari (13), brodograditelji (10) i zlatari (9). Iako ovim popisom nisu obuhvaćeni, sa sigurnošću možemo tvrditi da je među nižim slojevima i tada bilo najviše mornara (oko 250-300). Materijalni položaj većine pomoraca i obrtnika bio je, posebno dvadesetih godina, veoma loš. To se vidi iz popisa siromašnih učenika osnovne škole, sastavljenog zbog nabavke besplatnih udžbenika za školsku godinu 1822/23. Od 85 siromašnih učenika u tri razreda (prvi razred imao je dva stupnja) tridesetdvojici učenika očevi su bili pomorci, a četrdesetdvojici obrtnici. Slično je bilo i idućih godina. Među gimnazijalcima školske godine 1822/23. bilo je 32 siromašna učenika, od kojih su četrnaestorici očevi bili pomorci, a petorici kapetani. Situacija za male obrtnike postala je posebno teška kada su 1844. u Dubrovačkom okrugu uvedene obrtničke pristojbe.“ (Stjepan Ćosić)

[Dubrovčanin]

Najviši izvršni organ austrijske vlasti u Dalmaciji bila je zemaljska (pokrajinska) Vlada. Na njenom čelu bio je gubernator postavljen iz Beča, a on je bio i civilni upravitelj i vojni zapovjednik. Obično je to bio general. Prvi civilni upravitelj bio je Erazmo Handel, imenovan početkom 20. stoljeća. Niži organi, izravno potčinjeni pokrajinskoj Vladi, bila su okružna poglavarstva (zadarsko, splitsko, dubrovačko i kotorsko). Još niži organi vlasti bili su kotarevi (preture), a na najnižoj razini bile su općine. Dubrovačko okružje bilo je ustrojeno u šest pretura s 22 općine: Dubrovnik s općinama Dubrovnik, Župa dubrovačka, Rijeka dubrovačka, Zaton, Koločep, Lopud i Šipan; Cavtat s općinama Cavtat, Pridvorje i Pločice; Slano s općinama Slano, Ston, Janjina, Lisac i Imotica; Babino Polje s istoimenom općinom; Orebić s općinama Orebić, Kuna i Trpanj; Korčula s općinama Korčula, Blato i Lastovo. Godine 1868. izvršen je novi upravno-ozemni ustroj. Ukinuta su okružna poglavarstva, a uvedeni kotarevi. Tako su od Dubrovačkog okružja nastala dva kotara: Dubrovnik, koji je obuhvaćao ozemlje bivše Republike (bez velikog dijela Pelješca) i Korčula, koji je obuhvaćao otoke Korčulu i Lastovo te najveći dio poluotoka Pelješca. Tim činom Dubrovnik, još samo prije pola stoljeća jaka i moćna država, postao je običan kotar kao što su primjerice bili Korčula, Sinj, Knin i mnogi drugi gradići po Dalmaciji. Još 1887. u pet općina dubrovačkoga kotara (Lopud, Rijeka dubrovačka, Slano, Ston i Šipan) službeni jezik bio je talijanski, u šest općina (Lastovo, Trpanj, Kuna na Pelješcu, Janjina, Mljet i Cavtat) hrvatski, a u dvije općine (Dubrovnik i Zaton situacija je bila dvojezična. (Bernand Stulli)
Još gore od toga čamio je zapušten na rubnici Austrijskog Carstva. I tako sve do konačne propasti Habsburške Monarhije 1918. To je izazvalo mržnju Dubrovčana prema Austriji, grobaru njihove višestoljetne slobode. Franjo Ferdinand 1906. dočekan je hladno i apatično, a masa je klicala crnogorskome kneževiću Danilu koji je došao prilikom posjete Habsburga. Franjo Ferdinand silno se zbog toga razljutio. Zbog toga je nastao srbokatolički pokret kojemu je pristupilo oko 1 000 Dubrovčana, koji su spas vidjeli u neovisnoj državi Srbiji dok su Hrvati grcali pod austrijskom vlašću. Zagovornici srpstva i zagovornici hrvatstva prepirali su se u Dubrovniku, ali se nisu prozivali. Hrvati su iznosili svoje dokaze u časopisu Crvena Hrvatska, a Srbi (katolici) u časopisima Gušterica, Srđ i Dubrovnik. Koliko su učeni Dubrovčani poznavali ćirilicu? Životopisac Iva Vojnovića Mirko Žeželj navodi da gospar Ivo nije znao pisati ćirilicom. Ivo Banac navodi da je Anđelo Maslač, učeni dominikanac i učitelj Matije Bana, bio "na glasu kao jedini Dubrovčanin tog vremena koji je poznavao ćirilicu". Stjepo Obad navodi da je sredinom 19. stoljeća u cijelom Cavtatu ćirilicu poznavao jedino župnik Ivo Zaffron. Pišući životopis Ivana Augusta Kaznačića, vezano uz njegove nakane početi uređivati Zoru Dalmatinsku, Innocenz Čulić upozorava da ovaj "ne zna ćirilicu i glagoljicu, a to sve bi trebao znati".

*„Godine 1890 Srbo-Talijanaši zamamiše prevarom i nijekanjem svoga imena dobar dio Dubrovčana. Hrvatska stranka ustegne se na općinskim izborima. Srbo-Talijanaši dobiše u I. tijelu 92 glasa, u II. 71, u III. 495. Ukupno dakle 658 glasova. Godine 1894 Srbo-Talijanaši dobiše: U I. tijelu 109, u II. 72, u III. 332. Ukupno 513 glasova, ili usprkos ljutoj borbi, 145 glasova manje nego li godine 1890. Hrvatska stranka dobije u I. tijelu 79, u II. 20, u III. 475. Ukupno 574, biva 71 više nego li udruženi Srbo-Talijanaši. Ali od 475 glasova III. tijela bude poznatim načinom uništen 201 glas, radi čega izbor ukinut i raspisani novi izbori. U naknadnim izborim III. tijela naši protivnici ne usudiše se ni prikazati. Hrvatska stranka dobije u samom III. tijelu 545 glasova. Dakle god. 1894 za općinske izbore Hrvati predadoše u sva tri tijela 643 glasa, ili 130 više nego li obje protivne stranke skupa. U tek minulim izborim naši protivnici moradoše da posvema uzmaknu sa poprišta. Pošto borbe nije bilo, mnogi birači cijeniše da se mogu i ne mučiti. Sa svim tim dobismo: u III. tijelu 694, u II. 51, u I. 140 glasova. Ukupno dakle 885 glasova, biva 227 više nego li Srbo-Talijanaši godine 1890, a 372 više nego li godine 1894. Ove brojke govore rječitije od ikakvog članka, od ikakvih komenata. U njima se zrcali nazadak tugjeg, nenarodnog, nedubrovačkog saveza i veliki napredak hrvatske svijesti u našem puku. 885 u općini kolika je naša znači plebišit, znači narod! Hrvatska stranka u Dubrovniku zadovoljna je, da je hrvatsku Atenu povratila u kolo hrvatskih gradova. Živio hrvatski Dubrovnik! Živjela Hrvatska!“ (časopis Crvena Hrvatska nakon pobjede hrvatskog bloka 1899., od 1890. do 1899. Gradom su vladali srbokatolici u koaliciji s autonomašima)

Pet zastupnika u Dalmatinskom saboru izabranih 1901. bili su Hrvati: narodnjaci Rafo Arneri, Pero Čingrija i Pero Klaić (sin Miha Klaića) i pravaši Juraj Biankini i Brnja Caboga.

[Paja Ivić]

Uza sve vrijedne stvari, to bi ostalo anegdotalno, da nije bilo pismenosti i književnosti na hrvatskom. Najprije zbog toga su Gaj, Babukić i ostali preporodutelju uveli ne bilo kakav štokavski, nego štokavsko-jekavski, stiliziran "po dubrovački", za općenacionalni hrvatski jezik (iako su imali i širih pretenzija, no to je druga tema ..).

Tako je Dubrovnik ispao presudan za hrvatski identitet, kao Firenza za talijanski.