Kako dalje

[ZgSash]

Alčak kaže:

Prijatelju, kad sam se razveo.... ona odselila.... ja dosao kuci s puta i nije je bilo kuci.....

Jel vjerujes da mi je to dan koji nikad necu zaboraviti?
Jel' vjerujes da taj pozitivan i dobar osjecaj nikad zaboraviti necu?

O razlozima takodjer ne bih, al' idi dalje.... disi punim plucima...

i da, procitaj knjigu "ko je maznuo moj sir"

tocno ista prica i kod mene
osim kaj je ona otisla, a ja se vratio kuci s posla
vec sam se pripremio na osjecaj praznine, a kad tamo.. osjecaj mira, tisine i slobode

[Mokai]

Cota kaže:

@Mokai
Podijeliti ću sa tobom neka svoja iskustva.
Iako je i meni sve to friško, iako se lomim svaki tren kad ostanem sam sa svojim mislima, osjećam, kako vrijeme prolazi da rastem.
Mene život lomi nekoliko mjeseci, ali ne dopuštam da me tuđi izbori odvedu na put kojim nikada nisam htio ići.

"Najbolnije od svega je to kako mi je on, bice s kojim sam osjecala najveci mir i mislila da poznajemo jedno drugo do kraja (koliko god to mozda naivno zvuci), gotovo preko noci postao potpuni neznanac. Time sam uzasnuta."
Istina, ovo je najgori osjećaj. Kad se sve što si gradio godinama, sruši u jednom trenu. Ništa drugo ni ne možeš misliti, nego da si pola svoga života proveo kraj potpunog stranca. Ljudi su (opet će me napast) skloni tražiti svakakve izgovore za svoje neralizirane živote, manjak poštovanja prema partneru i svoj slab karakter.
Ostani svoja, a disanje punim plućima će se dogoditi samo. Pokušaj se opustiti, čitaj neku knjigu, šetaj vani, tv isključi, kad si gladna jedi, kad si žedna napij se, a najvažnije od svega je da pričaš s dobronamjernim prijateljima, ljudima koji ti mogu dati iskren i koristan savjet.

Nisam shvatila sta zelis reci ovime (boldana recenica)!?

Hvala ti na savjetu, sve to radim zaista, imam i divne roditelje i brata koji su uz mene, i uz sve to, ja opet osjecam da ovo sve jako sporo prevladavam. Imam konstantne krize iako ne mislim ni o cemu posebno a glede njega. Ne zelim da se sjecam nasih trenutaka, ne zelim da se sjecam icega. Budi me svakog jutra grc u zelucu i misao o njemu i zaista bih bila zahvalna za jedno jutro bez takvog budjenja.

Ja se u nasem braku nisam nikada osjecala zatoceno, niti sam zatocila njega. Mislila sam da se oboje osjecamo isto i da putujemo ka zajednickom cilju, zajednickim snagama. U razgovoru, kada je saopstavao da misli da je najbolje da se razvedemo, rekao je i to da "osjeca konstantno da propusta nesto", pitala sam ga sta je to nesto - zene, izlasci, sta?, rekao je "nista od toga" vec "nesto, ne znam tacno". Ja sam na to sve rekla ono sto mislim i osjecam, a to je da i ja konstantno osjecam da propustam nesto, ali da osjecam da propustam zajedno sa njim to nesto, nesto bolje, ljepse, zanimljivije za nas oboje, i da zalim za nemogucnostima (jer propustamo najvise zbog opipljivih nemogucnosti) ali da ne zelim biti zarobljena u tom osjecaju. Jednostavno, znam da propustam ali ne svojom voljom i da je to "nesto" za mene jasna i opipljiva stvar.

Ja se ne bojim samoce, iako, nakon toliko godina svakodnevnog bivanja s njim, tesko mi je i proci ulicama i mjestima kojima smo prolazili zajedno i na koja smo isli zajedno. Sve mi je to tesko, ali ne zato sto nemam na silu njega, ne zato sto sam sada sama i sto se razvodim, vec zato sto sam mislila da zajedno disem ovaj zivot s meni poznatim bicem. Bicem za koje vise ne znam niti ko je, ni ti kakve su mu misli...

Osjecam izrazitu tjeskobu otici po ostatak mojih stvari iz stana. Ne jer tu vidim svoj neuspjeh, vec vidim nas neuspjeh.

I kao sto sam rekla, ja zaista ne razumijem taj termin "disanja punim plucima"; sta je to, sta je to sto cu disati punim plucima a da nisam mogla disati zajedno s njim!? Moje slobode u braku nikada nisu bile ogranicavane na bilo koji nacin, niti njegove, tako da mi je ovaj termin prigodniji za odnose u kojima nije bilo tako ili osnose u kojima su partneri mozda zrtve nasilja isl., mozda.

I pokusala bih iznaci rjesenje, pokusala bih nesto (ne znam tacno niti sta), i osjecam zelju za razgovorom s njim, ali nista od toga, jednostavno mislim da nema svrhe. On da je zelio ista od toga bilo bi drugacije, ne bi prekrizio sve kao da nista nije bilo svih ovih deset godina iliti trecinu nasih zivota. Ako je sve to toliko nebitno - onda neka bude tako.

Naravno, tesko je u jedan ili dva posta sazeti sve probleme, i oni su tu, opipljivi su, priznajemo ih oboje, i zaista mi nista nije sporno niti nejasno, jednostavno - samo mi je izrazito tesko.

[Mokai]

ZgSash kaže:

tocno ista prica i kod mene
osim kaj je ona otisla, a ja se vratio kuci s posla
vec sam se pripremio na osjecaj praznine, a kad tamo.. osjecaj mira, tisine i slobode

A sta je vas tacno problem bio, tj. s kakvim zenama ste to bili pa se desilo da se ovako osjecate nakon njihovog odlaska?

[Cota]

Mokai kaže:

Nisam shvatila sta zelis reci ovime (boldana recenica)!?

Hvala ti na savjetu, sve to radim zaista, imam i divne roditelje i brata koji su uz mene, i uz sve to, ja opet osjecam da ovo sve jako sporo prevladavam. Imam konstantne krize iako ne mislim ni o cemu posebno a glede njega. Ne zelim da se sjecam nasih trenutaka, ne zelim da se sjecam icega. Budi me svakog jutra grc u zelucu i misao o njemu i zaista bih bila zahvalna za jedno jutro bez takvog budjenja.

Ja se u nasem braku nisam nikada osjecala zatoceno, niti sam zatocila njega. Mislila sam da se oboje osjecamo isto i da putujemo ka zajednickom cilju, zajednickim snagama. U razgovoru, kada je saopstavao da misli da je najbolje da se razvedemo, rekao je i to da "osjeca konstantno da propusta nesto", pitala sam ga sta je to nesto - zene, izlasci, sta?, rekao je "nista od toga" vec "nesto, ne znam tacno". Ja sam na to sve rekla ono sto mislim i osjecam, a to je da i ja konstantno osjecam da propustam nesto, ali da osjecam da propustam zajedno sa njim to nesto, nesto bolje, ljepse, zanimljivije za nas oboje, i da zalim za nemogucnostima (jer propustamo najvise zbog opipljivih nemogucnosti) ali da ne zelim biti zarobljena u tom osjecaju. Jednostavno, znam da propustam ali ne svojom voljom i da je to "nesto" za mene jasna i opipljiva stvar.

Ja se ne bojim samoce, iako, nakon toliko godina svakodnevnog bivanja s njim, tesko mi je i proci ulicama i mjestima kojima smo prolazili zajedno i na koja smo isli zajedno. Sve mi je to tesko, ali ne zato sto nemam na silu njega, ne zato sto sam sada sama i sto se razvodim, vec zato sto sam mislila da zajedno disem ovaj zivot s meni poznatim bicem. Bicem za koje vise ne znam niti ko je, ni ti kakve su mu misli...

Osjecam izrazitu tjeskobu otici po ostatak mojih stvari iz stana. Ne jer tu vidim svoj neuspjeh, vec vidim nas neuspjeh.

I kao sto sam rekla, ja zaista ne razumijem taj termin "disanja punim plucima"; sta je to, sta je to sto cu disati punim plucima a da nisam mogla disati zajedno s njim!? Moje slobode u braku nikada nisu bile ogranicavane na bilo koji nacin, niti njegove, tako da mi je ovaj termin prigodniji za odnose u kojima nije bilo tako ili osnose u kojima su partneri mozda zrtve nasilja isl., mozda.

I pokusala bih iznaci rjesenje, pokusala bih nesto (ne znam tacno niti sta), i osjecam zelju za razgovorom s njim, ali nista od toga, jednostavno mislim da nema svrhe. On da je zelio ista od toga bilo bi drugacije, ne bi prekrizio sve kao da nista nije bilo svih ovih deset godina iliti trecinu nasih zivota. Ako je sve to toliko nebitno - onda neka bude tako.

Naravno, tesko je u jedan ili dva posta sazeti sve probleme, i oni su tu, opipljivi su, priznajemo ih oboje, i zaista mi nista nije sporno niti nejasno, jednostavno - samo mi je izrazito tesko.

Na ovo boldano sam mislio onom svojom rečenicom. Tu sam prvenstveno mislio na njega.
Teški su dani ispred tebe, međutim s vremenom bi trebalo biti nešto bolje. Grć će trajati još dugo. Meni je super što se ti bar budiš ujutro, dok se meni čini da ne spavam u komadu više od 30 minuta. Kažu da je za ova stanja dobro uzimati neke tablete, ali nisam pristalica toga.
Glavu gore i u stan po stvari. Mučno je, ali nikad nemoj okrećat leđa problemima.
A ovo o razgovoru među vama je o.k. Izgleda da si ti kao i ja živjela u nekom drugom svijetu u odnosu na naše partnere. Na koncu, ako ne bude inicijative s njegove strane, pusti neka ide. Ne možeš ga zadržati na silu.

[ja u kutu]

Neće meni biti još dugo,moguće i nikada, jasno.....


kakva tuga, kakvi slomovi; a htjelo se otići, loše je, neizdrživo......

Kada odemo od onoga što je loše onda se osjećamo bolje.

Kakvo je sada to cviljakanje? Povremeni susreti sa bivšima? Gluparije; pokazatelj da manjka životne inteligencije .

Imaš 31 godinu, život pred sobom. Prošlost ostaje u prošlosti; pa ako je i bila tako loša koji purac ju se ima evocirati i proživljavati u sadašnjosti.

Okreni se novitetima i budućnosti.

Uživaj, ne cvili bespotrebno.

Preveliki smo robovi navika, mi jadna bića - ljudi.

Treba prvo i na sebe misliti, sam sa sobom biti zadovoljan; tek tada možemo to i dijeliti. I to ljudi često zaboravljaju.

Ajd, ne drami; nije ni'ko umro.

[Mokai]

Ja sam zakljucila da je moj muz nezrela osoba, i sam se slozio s time. To sam vise puta zamjetila u nasem odnosu, ali tada je tvrdio da nije tako i da zna sta zeli ida je to najbitnije. Davao je uvijek savrseno smislene argumente za sve moje sumnje i pitanja.

Ja sam mu bila prva ozbiljna veza i to je ono sto me je uvijek plasilo u nasem odnosu, i na koncu se ispostavilo da je strah bio opravdan.

Ni ja ne spavam snom koji mi donosi odmor, spavam istrzano, i stalno njega sanjam. Do kasno nocu ne mogu ni da zaspim. Sve me to iscrpljuje.

Nemam namjeru da ga zaustavljam, molim niti bilo sta slicno. Ne zelim usiljene odnose s bilo kime, pogotovo s nekim ko bi mi trebao biti zivotni partner... Neka radi ono sto zeli.

[Cota]

Ne brini.
Pomalo i bez žurbe riješi papire, jer se svašta može promijeniti.
Zamisli ono, rastaneš se. Gdje si bio, što si radio 10 godina??
Ma briga te, sad prvo misli na sebe, budi i ti sebična.
Pozdrav, treba ići kući, dosta smo "radili" za danas.

[Mokai]

ja u kutu kaže:

Neće meni biti još dugo,moguće i nikada, jasno.....


kakva tuga, kakvi slomovi; a htjelo se otići, loše je, neizdrživo......

Kada odemo od onoga što je loše onda se osjećamo bolje.

Kakvo je sada to cviljakanje? Povremeni susreti sa bivšima? Gluparije; pokazatelj da manjka životne inteligencije .

Imaš 31 godinu, život pred sobom. Prošlost ostaje u prošlosti; pa ako je i bila tako loša koji purac ju se ima evocirati i proživljavati u sadašnjosti.

Okreni se novitetima i budućnosti.

Uživaj, ne cvili bespotrebno.

Preveliki smo robovi navika, mi jadna bića - ljudi.

Treba prvo i na sebe misliti, sam sa sobom biti zadovoljan; tek tada možemo to i dijeliti. I to ljudi često zaboravljaju.

Ajd, ne drami; nije ni'ko umro.

Previdjeh ovaj post jer sam pisala odgovor na prethodni. Ne znam da li se meni obracas, ali ako da, reci cu ti slijedece: tuga, ja ne znam da moze biti drugacije nego tuzno ostati bez osobe s kojom si proveo svaki dan svog zivota prethodnih deset godina, s kojom si zivio, spavao i budio se pored. S kojom si, realno da kazem, proveo jako lijepe zivotne trenutke. Moja veza i brak, pored standardnih zivotnih trzavica, nisu bili losi svo vrijeme, takvi su postali u zadnje vrijeme, u pocetku neprimjetno a kasnije solidno ocito. Nisam htjela ovo, otuda i tuga.

S bivsim se ne susrecem, niti imam razlog, zelju imam ali ostace na tome. Ne mislim da sam ostala bez buducnosti, ostala sam bez osobe s kojom sam htjela buducnost. Proslost je bitan segment zivota i u sadasnjosti sa ovim okolnostima mora biti tesko, makar neko vrijeme. Osjecam se lose, ali to ne znaci da nisam zadovoljna sobom. Ono cime nisam zadovoljna je iskljucivo i jedino ovaj splet okolnosti i razvoj situacije. Ali jbg., to je sto je.

On meni nije bio navika, ali sam stekla navike - obrasce funkionisanja s njim u kojima mi je bilo prijatno.

I ne dramim uopste, trudim se maksimalno realno gledati na stvari (koliko god sam u mogucnosti) samo se mirim sa okolnostima jako tesko i sporo. Mislim da niko nema prekidac na koji moze iskljuciti emocije koje mu u datom trenu ne odgovaraju. Ja bih rado da iskljucim svoje, pa eto ako znas za prekidac javi i nama "manje zivotno inteligentnima" pa da i mi onda mozemo da razmisljamo i pisemo ovako kao ti i postedimo svijet naseg "dramljenja".

[ja u kutu]

Mokai, pozdrav. Ne, nisam se tebi obraćala već sam napisala općenito viđenje na autorovu priču.

No, ipak, i dalje meni nije jasno zašto bi netko prekidao nešto pa onda bio tužan, jadan.....

Iz mog kuta gledanja a i iskustveno; kada mi je bilo dosta, kada je neka veza postala tlaka, kada je bilo loše; pa kada takvo što okončaš - ja sam se uvijek osjećala slobodno i sretno; nimalo tužno.

NO, vjerujem da uviejk više tuguju oni ostavljeni nego oni koji ostavljaju; ma , pa to je tak i ajsno a i normalno. Ali, sve je to život. Smatram da se previše drami oko tih ljubavničkih odnossa; a tako su jednostavno nesavršeno savršeni.

Kad ide - ide, kad stane onda treba završiti i to je to. Bez puno previše razmišljanja i premišljanja ; što, kako, zašto, dali smo mogli...blah blah......

[Mokai]

Mislim da nije uvijek sve bas tako jednostavno i crno ili bijelo. U zivotu, pa tako i u ljubavnickim osnosima, ima toliko nijansi sive (50 cak ) da bi se sve moglo tako lako staviti u prostu jednacinu. Slazem se s tobom, vecinom pate ostavljeni, sto nas dovodi do toga da je onda zaista i nekima sve prosta jednacina - onima koji ostavljaju.

Jbg, to je sto je, ima nas raznih, neki pate, neki ne, neki misle, neki ne znaju sta da misle, ali svi smo tu.

Pozdrav i tebi.

[Lomel]

ja u kutu kaže:

Neće meni biti još dugo,moguće i nikada, jasno.....


kakva tuga, kakvi slomovi; a htjelo se otići, loše je, neizdrživo......

Kada odemo od onoga što je loše onda se osjećamo bolje.

Kakvo je sada to cviljakanje? Povremeni susreti sa bivšima? Gluparije; pokazatelj da manjka životne inteligencije .

Imaš 31 godinu, život pred sobom. Prošlost ostaje u prošlosti; pa ako je i bila tako loša koji purac ju se ima evocirati i proživljavati u sadašnjosti.

Okreni se novitetima i budućnosti.

Uživaj, ne cvili bespotrebno.

Preveliki smo robovi navika, mi jadna bića - ljudi.

Treba prvo i na sebe misliti, sam sa sobom biti zadovoljan; tek tada možemo to i dijeliti. I to ljudi često zaboravljaju.

Ajd, ne drami; nije ni'ko umro

ja u kutu kaže:

.

Al beljezgaš prijeteljice moja...
Neznam dal si prošla ovakvo što (kao da nisi), al teško je, jeeno teško razmišljat kao drvosječa kad ti se ovakve stvari događaju, ja ne želim ni u jednom trenu razmišljati tako sve dok ovo ne prebolim, pa kolko god to trajalo... Vjerujem da je i većini drugih tako kao i meni, kao i Mokai.
I to tako treba i bit ako ste istinski voljeli tog nekoga...

[avelina]

Lomel kaže:

[B]



Al beljezgaš prijeteljice moja...
Neznam dal si prošla ovakvo što (kao da nisi), al teško je, jeeno teško razmišljat kao drvosječa kad ti se ovakve stvari događaju, ja ne želim ni u jednom trenu razmišljati tako sve dok ovo ne prebolim, pa kolko god to trajalo... Vjerujem da je i većini drugih tako kao i meni, kao i Mokai.
I to tako treba i bit ako ste istinski voljeli tog nekoga...

Nisam sve citala, ali ponekad je samo navika u pitanju. Fali ti kad nije tu, a kad ste skupa, onda te gusi.
Ako je tako, bolje da zavrsite tu pricu. Bolje za oboje. Mozda ti je sada tesko tako razmisljati, ali kad prode tuga i pocnes se opet smijati, shvatit ces da je to bila dobra odluka. Da ste imali djecu, stvari bi mozda bile i puno vise napetije, a tada bi i to dijete patilo i imalo mozda dozivotne traume.

[ja u kutu]

Lomel kaže:

[B]



Al beljezgaš prijeteljice moja...

Zašto bi moje bilo baljezganje a tvoje ispravno?

Nije mi jasno i dalje otkuda ti tolika patnja, tuga , čemer i jad a tako jebeno loše ti je bilo u toj vezi?

I ne , ne mora biti tako kako si napisao; sve je to stvar onoga kako si posložiš u glavi.

Pazi, ti odeš a onda cviliš? Daj diši duboko i uživaj dalje u životu.

Ili se vrati pa truni tamo gdje je loše.

[KRIN1]

Lomel kaže:

...
Neki koji znaju moju priču (neki frendovi i sestre, pa čak i mama tata) me podržavaju jer znaju da smo dugo u kur... ali u glavi mi je takav nered da neznam kako van iz toga i šta trebam napraviti da se trgnem iz ovoga i izađem iz ove tuge i depresije.

Molim Vas, recite mi, ako išta znate. Kako dalje?

evo ti reda :
1. izašao si iz loše veze, koja se ionako ne bi promijenila.
2. izađi iz tuge i depresije, jer si se spasio.
3. izađi među ljude i traži drugu. imaš barem 10 adekvatnijih žena koje čekaju na tebe

[sfingaaa]

KRIN1 kaže:

evo ti reda :
1. izašao si iz loše veze, koja se ionako ne bi promijenila.
2. izađi iz tuge i depresije, jer si se spasio.
3. izađi među ljude i traži drugu. imaš barem 10 adekvatnijih žena koje čekaju na tebe

Potpisujem! Ovo su i meni frendice rekle dan nakon prekida

[Maben]

ja u kutu kaže:

NO, vjerujem da uviejk više tuguju oni ostavljeni nego oni koji ostavljaju; ma , pa to je tak i ajsno a i normalno.

Više tuguju, da. Al ovi koji ostavljaju više preispituju. Ipak su oni ti koji imaju kao kontrolu. I tu onda ostaje preispitivanje jel su dobro napravili, kaj ako im se obije o glavu, kaj ako su napravili grešku. Iz osobnog iskustva pričam.
A i nije da ne tuguju i oni koji ostavljaju. Ne znamo svačije priče, ne znamo točne razloge zbog kojih neko nekog ostavlja. Mogu tugovat i to jako jer nema više velikog djela njihovih života, pogotovo ako je taj dio života bio više dobar nego loš (opet su to ti razlozi za prekid koje ne znamo). Istina da su sami to odabrali, al to ne znači a i ne isključuje osjećaj tuge i žaljenje za onim ostavljenim/izgubljenim.

[kolkotolko]

teško da netko nije čuo za narodnu mudrost "ne traži kruha preko pogače"


pa eto: ne traži kruha preko pogače (to za slijedeći put, za ovaj put je kasno)

[Lord Byron]

KRIN1 kaže:

2. izađi iz tuge i depresije,.

Super da si mu spomenuo. Kao što znamo, iz tuge i depresije se izlazi tek tako onako - ajd' bok, odoh ja van...

[Azz]

rastava je kao "mala smrt" i potrebni su svi procesi zalovanja kao i onda kad izgubimo nekog bliskog. dakle, niti to ide preko noci, niti se faze mogu preskakati. zapravo mogu, da, medjutim to je samo prolongiranje, jer do prorade mora doci.

dajte sebi vremena u tom procesu. trebate i plakati i biti ljuti, odbijati, negirati...a onda ce s vremenom doci i prihvacanje.

ukoliko bi se taj proces rastegnuo na dulje od godine dana, mozda ne bi bilo lose popricati se s nekim strucnim da se to razdoblje zivota moze napokon zatvoriti.



Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[KRIN1]

Lord Byron kaže:

Super da si mu spomenuo. Kao što znamo, iz tuge i depresije se izlazi tek tako onako - ajd' bok, odoh ja van...

ako si se spasio od loše veze,
veselo kreneš dalje
i paziš da ne ponoviš grešku,
tj. izabereš isti tip osobe